Stižu me sećanja

119072136_1598107510368609_1603118262691052409_n.jpg
 

Pesma o Dovarjašima

Šta reći o momcima s Dovarja, brate mili?
Ništa drugo, do hajduci svi su bili, pesmu zaslužili.

Kao oganj kao vatra ili munja
Beše sad pokojni Slobo „Šunja“.
Ramena mu ko šifonjer, ruke ko
Lopate, ne prilazi njemu brate.

Ko se ne seća Dejovića Ace?
Njega su volele čaršijske mace.
I on je bio strašni sud munja,
Ništa manje nego što beše Slobo Šunja.

Čudo od čoveka Beše i Miloš „Zeka“
Kad sa vrha železničkog mosta skoči
čoveku krv se u žilama ledi.
Takav je bi „Zeka“, za desetoricu vredi.

Svele, Raco, „Ćuša“, Ljubo, „Čumba“, „Ćaplo“, Buća
Sve su to veličine što reče narod: „veliki su kao kuća“.
I oni su deo sećanja,
istorije, dovarjaške neke.

Kako ne pomenuti „Mifu“, „Lošeta“
i brata zvanog „Skreke“.
Nada Mamula je njega volela,
tako ljudi vele.

U sećanjima našim još živi pokojni „Jegor“, „Pele“.
Uvek nasmejan, pun fazona, kad se nasmeje
zubi se ko kokice bele,
takav je bio „Kifla“ Svele.

O „Ćuši“ ništa neću pričati,
neka o zemu pričaju užičke cure.
Ja sad mislim da ga u snovima svojim jure.

Plavušan Raco, ko plemić, aristokrata,
plave krvi
među nama postao je on direktor prvi.

O Bolu „Bulju“ kruže strašne priče,
Narod kaže.
Krenuo je on po Americi sada pokojnog „Jožu“
Ne stiže ga i ne odra njemu kože.

U kafani bure on je pio, nikad pao
Nije, a kamoli da se tumba.
Takav ti je Ljubo „Drlčak“
i još zvani Cumba.

Posle njih dolaze mlađi tići
To su: „Gidra“, „Džo“, „Pupak“, „Trapo“,
„Dunjac“, „Šaco“, „Guza“
Miško , „Pop“, „Coja“, „Žak“, Grujo i
Braća Subotići.

Za svakog se mogu naći posebne priče.
Sve su to momčine što na svoje
predhodnike liče.

Evo na primer Dragi „Gidra“
U špriceru taj uživa ko u vodi vidra.

„Džo“ tako smo ga zvali,
u stvari Siniša.
Curice su ga volele
ko što vole medu od pliša.
A „Dunjac“ Mile u ovoj priči
ponajviše na Gidru liči.

E Mićo „Trapo“ kad ti smesti
pola sata ne dolaziš sebi
ko da si u nesvesti.

Za ženama na kraj sveta taj je išo.
Brane „Caja“ nikad nije rekao neću.
Da te nasmeje, oraspoloži do suza
Takav beše Rajko,
nek oprosti zvani „Guza“.

Evo prilike da se pomene direktor Bakra
Subotić Dragan zvani „Mike“.
I on je deo društva ko što su zajedno
Kazan i lula.
Ispunio on želju svog oca Dula.

Gde da se ne pomene Jovica „Brile“
Njegove sanke u gradu najbrže su bile.

Mirko Vitić prefinjenih manira, stila
Karijera politička njemu se nasmešila.

Ako hoćeš biti gospodin, da ne ličiš
na seljaka,
mogao si sve naučiti od gospodina
Mila „Žaka“.

Bankarski činovnik, stručnjak za lovu
moj braco
nije teško pogoditi,
to je Zoran zvani „Šaco“.

Ne znam što ga tako zovu, sveštene škole nije učio
niti je voleo kao oni da pije, niti klopa
al uvek rado se setim i Mića „Popa“.

A na dnu Dovarja, gde počinje čaršiska graja,
tu je živeo naš prijatelj „Pupak“ Paja.

O Gruju, šta o njemu reći?!
Ništa ružno je o sebi pričati,
Nek o njemu priča neko drugi
Ili treći.

Možda mi se desila omaška,
Al nisam pomenuo Raća „Prasca“
i momčinu Slavka zvanog „Vaška“

Više nema starog Dovarja,
niti pesme koja se pevala.
Ko će sada zapevati. „O… Dovraje varošice mala“?

I na kraju klanjamo se onima kojih
među nama nema
Klanjamo im se ko što se do zemlje
Klanja žalosna vrba.
Nek u našim sećanjima uvek ima mesta za ljude
Kao što su: „Šunja“, „Pele“, „Gavra“ i Petrović Srba.

Čika Gruja iz Davorja
 
Portrcao sam kroz zivot
kao da mi se nekud zuri
zal mi nije,za ono sto prodje
vec mi zal za ono,sto nikad ne dodje.

Krao sam dane a skrivao noci
mislio da nikad ne moze proci
a zivot se tako brzo pise
i sve cesce mi padaju kise.

I dalje,korak po korak
a u srcu mi osjecaj gorak
slusam pjesmu,znas onu nasu staru
pjevati je mozes sam ili uz drustvo i gitaru.

Na molu,uz drustvo staro
pjevaj prijatelju,zasviraj gitaro
jos me tvoja zica dira
srce nesto sjetno, pa nema mira.

Ljubav za ljubav je sve sto zelim
da me krasi,sa nekim da dijelim
sve sto zivot pise
kad ima ljubavi
tuge je manje a srece vise.
https://data.whicdn.com/images/35473943/original.jpg
Mirsad Pehlic
 

Back
Top