Stižu me sećanja

47576564_2090751164511648_8203351848476737536_n.jp  g
 
Čovek prolazi kroz sadašnjicu vezanih očiju.Sme samo da sluti i nagađa šta, u stvari, on živi.Tek kasnije, odvezuju mu maramu sa lica i on, kad osmotri prošlost utvrđuje šta je živeo i kakav smisao je to imalo.

Milan Kundera


U79k9lMaHR0cDovL29jZG4uZXUvaW1hZ2VzL3B1bHNjbXMvWkRFN01EQV8vNjc3MjQxZDY1NmQ0MWIyNmUzMDgyNWZkOTVmZ.jpg
 

Kilometre brojim daleko od tebe sećanje me boli, kidaju me uspomene te su slike sada te su slike sve što imam, sve što imam Kilometri nade svaku noć me tamo vrate, daleko odavde, sreća koju oči pamte ta je sreća sada, ta je sreća sve što imam, sve što imam Fali taj miris, što vraća prošle dane, fali taj miris, to sećanje što dušu gali fali opet kući da se vratim, ja živim da se vratim Kilometri nade svaku noć me tamo vrate, daleko odavde, sreća koju oči pamte ta je sreća sada, ta je sreća sve što imam, sve što imam Fali taj miris, što vraća prošle dane, fali taj miris, to sećanje što dušu gali fali opet kući da se vratim, ja živim da se vratim....
 
Da li si, sestro, rasla na livadi
s vetrom koji se mlad zamrsi
u cveće pa ti je lice kao da ga gladi krilom senke leptir što u snu proleće.
Da li si, sestro, rasla kraj žala
pa su ti očii šumne kao more,
pa su ti grudi kao dva vala što se igranja ne umore.
Ili si došla iz toplih ruda, iz bakarnih žila,
iz tamne lave pa ti je glas tunel pun čuda a suza tela,
nemir poplave. Ili si rasla međ peskom zlata,
na dnu reke, u korenju vode pa su ti ruke oko mog vrata,
dva mala izvora žedna slobode.

Oskar Davico
 

Back
Top