Stihovi za moju dusu

[Nemir]

Volio bih da si tu
ove noci tako trebas mi
kao more mornaru
nemam s kim nadu dijeliti
dijeliti i sacuvati

Volio bih da si tu
nocni program je na radiju
pustaju neku dragu muziku
moje misli tebi putuju
putuju da te pronađu

Nocas zvijezde padace
jedna od njih nasa je
jedna nosi utjehu
k'o u snu
volio bih da si tu

Volio bih da si tu
ove noci da pricas mi
slavili bi do zore
svu bi njeznost svijeta popili
popili pa se ljubili

 

[Nemir]

 

[Nina]

TEBI, LJUBAVI

1.

Volela bih da mogu
da te prelijem osmehom...
Da ti u oko pretočim
ovaj moj iskričav sjaj
koji kroz osmeh zaživi
kad ti se spomene ime...
Da ti stočim jos smelije
pogled sa jasnim podstrekom
koji vidi početke
i ne priznaje kraj...

Kako da ti ga predam?
Ne postoje te rime...
Kako sve da prenesem
kad putevi ne postoje...?
Nazirem samo drhtaj,
kao dah, treperav, sneni
u ono nemušto vreme
kad noć smenjuje dan...

I već mi sve nade streme
put tog tananog zračka
koji se niotkud razli
u niti žute boje...
I osmeh puče u meni
poput zrelog maslačka
i ode nošen nečim
da ti oblije san...


2.

Volela bih da mogu
svu ljubav da ti prenesem,
taj oblak beskrajne čežnje
i nežnosti i topline...
Da se duž zlatnih niti
sva moja ljubav raznese
i raspline po tebi
i nastavi da teče...
Da obavijem ti sve bi'
najčulnije dubine...

Prizivam bledo veče
protkano žutim sjajem.
Da li je ovo već bilo
ili će sve tek da bude?
Svejedno.
Ljubav mi teče
i ja bih samo da dajem
dok se juče kroz danas
u isto trajanje slilo.

Da li ce stići do tebe?
Ne sumnjam više ni trena.
U meni čežnje ima
da poruši sve planine.
U meni nežnost snena
jača od svih morskih plima
uz nebo ljubavi greje
i gazi sve daljine.

Samo se pitam tiho
dok niti šaraju sne:
hoće li zaista moći
da ti prenesu sve...?



3.

Volela bih da mogu
da ti dotaknem lice...
Da te usnama svojim
toplo osetim žudim...
Da talasava vatra
u dubinama mojim
kroz dodir izroni negde
gde skupa s tobom postojim...
I da svojom toplinom
i tvoju vatru budim...

Negde u odbljesku zlata
moj dah se meša s tvojim.
Kroz neke žućkaste niti
osećam tvoju kosu.
Dok modro, kasno veče
tvoje mi telo krije,
počinjem da postojim
kroz zlato koje se prosu.

I nije sve ovo varka.
Ja sam ti dala sebe,
svu plam što iz mene lije,
vrelinu svakog mog kutka...
I nije mi više bitno
da li sam ja još ja
ili postojim kroz tebe
dok je tog večnog trenutka...

Moj požar obojen žutim...
Znam da do tebe stiže...
jer s tvojim plamenom sluti,
zašto mi nisi bliže...?



4.

Odraz Sunca u meni,
toplina koja me greje,
i žudnja i dah sneni
dok strujimo u jedno...
I meki odbljesak snova
što se treperi i smeje,
i čini od zajedništva
sve drugo manje vredno...
I sve drugo što šaljem
kroz ove zlatne niti,
sve ono što imam
do čega mi je stalo...
Nisu dovoljni u biti...
Ne dopiru istim sjajem...

Jer:
koliko god da ti dam,
još toga u meni ima...
koliko god da dajem,
u meni je još scvalo...
koliki god bio žuti sjaj,
još veća postoji plima...

I znam da ti nisam dala dovoljno,
da je sve to malo...

Dragana Konstantinović

 

[Daringo]

PONEKAD

Ponekad poželim sresti te
Ponekad
Ponekad poželim dotaknuti tvoje usne
Ponekad
Ponekad poželim samo držati te za ruke
Tek ponekad

I onda raspline se želja
Kao balon od sapunice
Kao perje iz jastuka
Kao neostvareni san

Ponekad

(Rapajic)

 

[Nemir]

Volimo se -
Stojan Simic Krpica

Ranije
jucerasnjici
proslosti
ostavljamo,

kasnije
sutrasmjici
buducnosti
prepustamo

i volimo se
sada,
u
sadasnjem
trenutku
vjecnosti,
iz
trenutka
u
trenutak.

 

[Nemir]

TEBI ZIVOT

Kada promatram tvoje tijelo ispruzeno
kao rijeka koja ne prestaje protjecati,
kao cvrsto ogledalo gdje pjevaju ptice,
gdje je uzitak osjetiti dan kako se radja.

Kada se gledam u tvojim ocima,
koje su kao duboka smrt ili zivot sto me doziva,
kao pjesma iz dubine koju samo naslucujem;
kada vidim tvoj oblik, tvoje spokojno celo,
kamen blistavi, na koji kapaju moji poljupci
kao ruze sto odrazavaju sunce koje nikad ne zalazi.

Kada primicem usne toj nesigurnoj muzici,
tom mrmoru neugasive mladosti,
izgaranju zemlje koja pjeva u zelenilu,
kao sretna ljubav sto bjezi i opet se vraca.

Osjecam kako se svijet valja pod mojim nogama,
kako se valja lagan, s vjecnom odvaznoscu zvijezda,
s onom radosnom dobrotom vecernjace,
koja ne trazi niti more u koje bi se spustila.

Sve je iznenadjenje. Svijet u iskrama
osjeca da je more naglo postalo golo i drhtavo,
da je taj celik uzaren i pomaman
i da cezne samo za blistanjem svjetlosti.

Svemir svjetluca. Smirena sreca
prolazi kao naslada koja se ne moze zadovoljiti,
kao nagli uzlet ljubavi,
gdje se vjetar opasuje oko slijepih cela.

Gledati tvoje tijelo i samo tvoju svjetlost,
tu blisku muziku sto se radja medju pticama,
u vodama, u sumi, u vezanom bilu
ovog svijeta apsolutnog sto ga osjecam na usnama.


Vincente Aleixandre

 

[Romanticus]

edina, još te ima posvuda
svaki dan je osuda, najgora
prstima, kosu sam ti češljao
tvojim tijelom veslao, noćima
nisam se smijao, ne pamtim otkad
s društvom opijao, osjećao mlad
i oni mi govore, da nisi vrijedna ti
šta živim jadno i bijedno
i bježim od sebe i njih
(a briga me za svih...)

žaite me drugovi, prijatelji najbolji
jer me ona ne voli, jer me ona ne voli
žalite me moji svi, prijatelji najbolji
jer ako neću biti njen, neka umrem isti tren
umrem nevoljen

i jedina, još te ima posvuda
i svaki dan je osuda, najgora
nisam se smijao, ne pamtim otkad
s društvom opijao, osjećao mlad
i oni mi govore, da nisi vrijedna ti
šta živim jadno i bijedno
i bježim od sebe i njih
(a briga me za svih...)

žaite me drugovi, prijatelji najbolji
jer me ona ne voli, jer me ona ne voli
žalite me moji svi, prijatelji najbolji
jer ako neću biti njen, neka umrem isti tren
umrem nevoljen
umrem nevoljen
umrem nevoljen

 

[korisnik 103996]

 

[Insolitus]

I don't know where I'm going
But, I sure know where I've been
Hanging on the promises
In songs of yesterday
An' I've made up my mind
I ain't wasting no more time
But, here I go again
Here I go again
Tho' I keep searching for an answer
I never seem to find what I'm looking for
Oh Lord, I pray
You give me strength to carry on
Cos I know what it means
To walk along the lonely street of dreams
An' here I go again on my own
Goin' down the only road I've ever known
Like a drifter I was born to walk alone
An' I've made up my mind
I ain't wasting no more time
I'm just another heart in need of rescue
Waiting on love's sweet charity
An' I'm gonna hold on
For the rest of my days
Cos I know what it means
To walk along the lonely street of dreams
An' here I go again on my own
Going down the only road I've ever known
Like a drifter I was born to walk alone
An' I've made up my mind
I ain't wasting no more time
But here I go again
Here I go again
Here I go again
Here I go again
Cos I know what it means
To walk along the lonely street of dreams
An' here I go again on my own
Going down the only road I've ever known
Like a drifter I was born to walk alone
An' I've made up my mind
I ain't wasting no more time
An' here I go again on my own
Going down the only road I've ever known
Like a drifter I was born to walk alone
Cos I know what it means
To walk along the lonely street of dreams

 

[Insolitus]

Im tired of waiting
An closing my eyes
Im asking myself
Why is it all my horizons
Are so far away

I look in the mirror
Dont like what I see
In my reflection
A stranger is staring at me
Looking for love

The love of a woman
The needs of a man
I try so hard to belive
But I dont understand
The search goes on

But over the mountains
Across the sea
I know love is waiting
I hear it calling to me
Calling my name

Im looking for love all around me
Looking for love to surround me
The love that I need
To rescue the state of my heart

Alone again, its always the same
Ive just been marking my time
Since the day I was born
With no one to blame

The candle is burning
Its way down low
I just need someone
To show me the way to go
Which way to go.

Im looking for love all around me
Looking for love to surround me
The love that I need
To rescue the state of my heart

Im looking for love
An finding only heartache
Looking for love
An finding only heartache
Im looking for love to rely on
Looking for love, a shoulder to cry on
Im looking for love
To rescue the state of my heart...

 

[korisnik 103996]

....!

 

[Nemir]

Grlim te i jecim, ne dam te, do oltara vodi tepih.
Ponovo! Jos jednom u belom, nek svemir drhti pred srecom!
nek vecnost traje vecno, samo jos jednom!

Celi zivot zajedno, vise i ne primjecujemo
kol'ko se ispunjavamo, dok misli premecemo.
Stopljeni u jedno, dusa uz dusu, bok uz bok.

 

[Afroo]

Odlazak

Iznevijerivši tugu
odlazim u nepovrat
ponevši samo
najbolji deo sebe.

U oblacima nade
stizem u Zemlju Sunca.
U zagrljaj me privila
u znak dobrodoslice
zaboravljena tuga
ostavši zauvjek vijeran drug.

 

[san_ni]

Dodje tako na jedvite jade neki trenutak
U kome onaj koji se zakacio za tvoj skut
Nade se odvojen od tebe
Ko neki slepac po danu usred suncanog podna
Kao ono neznalica pred skupom mudraca
Ili hromi usred igranke
U izvesnim prilikama u životu
Video sam da se otvaraju vrata tvoga carstva
A tamo ne ulazim nikako jer tu pocinju carolije
Sve vrste pokora pratecih koje sazipaju vilu
Samo ako poželi d aje prati izvan oblasti dozvoljenog
Bilo je to jednom u Provenu gradu koji je kao neka velicanstvena kanta za otpatke
A ništa ne bih rekao ni za Avinjon a ništa ni za one Crne Pokajnike
Ali postoje još i oni hodnici bede u Gradu Jovanke od Arka
I onaj napušteni grad iza Nice pozadi železnicke pruge
Sa carapama koje se suše po pokrivenim balkonima sa stubovima palata
Tamo negde gde se povlaci starost izbeglica oko njihovih crkava sa tornjevima kao glavice crnog luka
I kao neka pisana slova
Kule i kulice na starim zgradama iznad zavojaka Sene
Koje se utapaju naglo u crne cekinje drveta
Ili prosto one kuce za prodaju koje obilaze senzali i notari
Neki put govoriš o Bergenu gradu koji ja ne poznajem
A gde bi ti kako rece otišla još jednom dok postojiš
Da okušaš bljutavost maka i divljih jabuka koje se ugrizu i bacaju na Tahitima
O ti krunisani što kažu volim te po uvu
Mirisu reci koje se odvijaju kao stubovi
Hodnici hodnici eto otišla si
Eto u tome mi ti izmiceš zauvek
Kraljice one perstepktive u kojoj ja nemam svoje mesto
Begunice nova Meluzino
I tvoja pticija noga udaljuje se na terasama
Tvoja haljina još dobar trenutak blista pod drvetima
Kao u onim maglama Vatoa
Cekam te unezveren sasvim na dnu jedne ulice
Gde na ivici drveca pozlacenog na zalasku suncevom
Može se dogoditi jednom da ona ne dode
Jednom da bi se po volji prošetala malo po svojoj mašti
Sasvim odlucno palo ti je na pamet da me zamisliš mrtvim
I da ja kao nisam došao da te uznemirim pod ovim suncem nesrece
E od tada svaki put kada te pogledam
Ja se setim da si me ti ubila kako se to obicno kaže
I da prema tome ja sada živim samo zato što ti tako hoceš
Jer tvoje oci zamislile su ovaj svet bez mene
A tvoja usta govorila su sasvim prirodno o meni u prošlom vremenu
I sve to u punom ovom dvadesteom veku
Sa svim satelitima koji kruže oko zemlje
I mašinama koje misle
Ali nož ostaje nož
A srce srce
Gorka pesma
Ljubavi gorka ploda
Pesmo moja vetre i gora
Vilajetu tamni gde tihoga hoda
Dolazi da umre more
Avgustu blagi dok nebo tvoje
Zvezdama zasipa obzor sav
Snovi moji tim livadama plove
Gde je vazduh tako plav
Moje zlatne ruke te nežne tajne
Bude mi žed i glad
Kolajne derdani veceri beskrajne
Kada sam srcem mlad
I reci da mogu nestati tako
Išcileti sa prvom zorom
Jato golubova rasturiti lako
Pod tvojim prozorom
I ne postati ni strela gola
Strela uznemirenja i cveta
Sveže vode i najveceg bola
Usred najžešceg leta
Pa da li se zna cta se dogada
I da li je to možda ono
Kad mi se baci zastor beznada
Iznad mog oka ko zvono
I sav taj govor koji slama
To blago u izvoru živom
Moj krik ugušen molitvama
Nad mojom napuštenom njivom
Ne žalim ni malo što tužna lika
Usta su mi puna nemih reci
A suviše malo tušnih spomenika
Da trag za tobom u meni jeci
I tako još uvek snažno udara
To trošno srce o kaveza žice
Za Nju se ono do dna izgara
Žtrvuje nemilice
Posecite mi grlo i božure
Da krvi moje bude napita
Priklonite joj se u predznaku bure
Kao što to cine bure
Kao što to cine žita
I suviše malo još casova brojim
Do kraja mojih obzorja o sliko
I da dovicem do Boga da te volim
O koliko

L.Aragon

 

[misticlady]

 

[san_ni]

Otpadnik sam sviju crkava
Jer tebe pretpostavljam svemu za što vredi živeti i mreti
Tebi prinosim tamjan svetih mesta i pesmu foruma
Pogledaj moja krvava kolena od molitvanja pred tobom
I moje iskapane oci za sve jedikovke koje nisu sa tvojih usana
Ne razumem milione mrtvih kad tebe cujem da jeciš
Na tvojim nogama osecam tlo od šljunka sa puteva
Na tvojim izgrebanim rukama vrzinu trnja
Svi nošeni tereti muce tvoja ramena
Sva nesreca sveta stala je u jodnoj tvojoj suzi
Nikada nisam patio pre tebe
Životinja koja je ranom vapila
Pa kako možete da uporedujete sa životinjskim bolom
Tu vitrinu u hiljadu stakala
Na kojoj se svakoga dana dogada
Po jedno razapinjanje na krst
Ti si me naucila azbuci bola
Sad znam da citam jecaje Svi su oni sacinjeni od tvog imena
Samo od tvog imena tvog slomljnog imena tvog imena od ruže obezlišene
Tvog imena vrta svih Strasnih nedelja
Tvog imena zbog koga bih išao u pakao da ga napišem pred licem sveta
Kao ona tajanstvena slova na tablici iznad Hrista
Tvog imena krika moga mesa i nezarasle rane moje duše
Tvog imena za koje bih spalio sve knjige
Tvog imena svekolike nauke na ivici ljudske pustinje
Tvog imena koje je za mene istorija vekova
Pesma nad pesmama
Caša vode robijaša u okovima
I sve su reci samo bodljikava žica pred vratima nekog prokletog grada
Kad tvoje ime peva na mojim ispucanim usanama
Samo tvoje ime i neka mi odseku jezik
Ali tvoje je ime
Sva muzika u trenutku smrti

L.Aragon

 

[misticlady]

 

[марлончина]

Strange dear, but true dear,
When I'm close to you, dear,
The stars fill the sky,
So in love with you am I.
Even without you,
My arms fold about you,
You know darling why,
So in love with you am I.
In love with the night mysterious,
The night when you first were there,
In love with my joy delirious,
When I knew that you could care,
So taunt me, and hurt me,
Deceive me, desert me,
I'm yours, till I die.....
So in love.... So in love....
So in love with you, my love... am I....


col porter... patricia barber sa albuma nightclub

 

[san_ni]

Ljubavi moja ne reci ništa više
Ostavi nek padnu obe ove reci u cutanje
Kao kamen dugo glacan izmedu dlanova mojih ruku
Kao kamen hitar i kamen težak
I dubok svojim padom kroz naš život
Dugim putovanjem i ništa ne susrecuci do samo ponor
Taj beskrajni put bez šuma da trajanje
I nespecavanje nikakve daleke vode rada užas
Nikakve površine dodirnute nikakvo odskakivanje od prepreka
Ništa do univerzum koji treba dostici i ja te uzeh za ruku
Nikakav eho sve pada i uzalud sam culio uvo
Ništa cak ni uzdah ni sinkopa zvuka
I ukoliko više pada i prolazi kroz tminu
Utoliko vrtoglavica raste i noc je sve brža
Ništa do samo zahuktali teret
Neprimetna pesma izgubljena
Izbegla lepota poneta i sudarena
Vec možda ili ne Ne još ne ljubav
Ništa do samo nepodnošljivo odlaganje bez mere
Smrvljavaju sigurnom užasno podmetnutom
Kamen ili srce stvar savršena
Jedna stvar dovršena a živa ipak
Pa preko toga udaljuje se i manje je kamen
O naopaki bunaru gde plen posle tame polece ko ptica
Kamen ipak kao svi kamenovi
Na kraju krajeva koji se zamara od svega
I završava time da bude samo grob
Cuj cuj Izgleda d apreko ograde bunarske
Nece preci krik udar ili lom
Vec nejasno i uzvitlano neodredeno zastrašeno
Svetlucanje bledih i cistih dubina
Slicno prividenjima u detinjskim pricama
Boja nas samih možda za poslednji put
I kao da je sve bilo iznenadno sve što još može biti
Došlo da nade objašnjenje jer je neko
Koga nisu videli da je ušao podigao zavesu prozora
A kamen tamo dole nastavlja do zvezdanih dubina
Sad znam zašto sam roden na ovom svetu
Pricace se moja istorija jednog dana i njenih hiljadu peripetija
U stvari sve je to samo lepršava varka
Venac od šarene hartije za jedno vece u siromašnoj kuci
Sad znam zašto sam roden
I kamen silazi dalje izmedu nebuloza
Šta li je gore šta li je dole u tome donjem nebu
Sve što sam kazao sve što sam ucinio sve što sam izgledao da sam
Lišce lišce koje umire i ne ostavlja drvetu do samo goli pokret svojih ruku
Evo ispred mene velike istine zime
Svaki covek ima sudbinu varnice Svaki covek je samo
Vodeni cvet a šta sam više nego svaki covek
Moja gordost je da sam voleo
Ništa drugo
A kamen se zariva bez kraja u prašinu u prašinu planete
U suštini sam samo malo vina prosutog a vino
Svedoci o pijanstvu u rano bledo jutro
Ništa drugo
Roden sam bio za te reci koje rekoh
Ljubavi moja


L.Aragon

 

[opijum]

IGRAČKA VJETROVA

Pati bez suze, živi bez psovke,
i budi mirno nesretan.
Tašte su suze, a jadikovke
ublažit neće gorki san.


Podaj se pjanom vjetru života,
pa nek te vije bilo kud;
pusti ko listak nek te mota
u ludi polet vihor lud.


Leti ko lišće što vir ga vije,
za let si, dušo stvorena.
Za zemlju nije, za pokoj nije
cvijet što nema korijena.

Tin Ujevic

 

[марлончина]

if i were blue
like David Hockney's pool
dive into me and glide
under a California sky
inside your mouth and nose and eyes am i

if i were blue
like Edward Hopper's afternoon
lift the sash to air the breeze
let my summer flush your cheek
lie supine beneath the soft and gentle season

would that this were that
this is more like black
dark as darkest indigo
sickly sweet and ripe
like nothing
smothering light

bring on the pelting rain
palpable sensual pain
like Goya in his studio
in the thick of night
absence is
dull and silent

if i were blue
a pale Picasso blue
as beauty is to sorrow
let me cover you in sleep
and in your melancholy i would give you peace

if i were blue...

 

[san_ni]

RAZGOVOR SA CRNIM ZIDOVIMA

Ja govorim u noć,
Sa čelom na prozorskom staklu
Reč, koja me teši,
O koju se hvatam
U smutnji u cutnji
Zidova golih.

Oh, da si tu,
Da i tebe tešiti mogu
Dahom usana svojih
I svojim glasom
Kog ne shvata niko
Osim onih, što poput tebe
Čekaju naslonjeni
S čelom o prozorsko staklo
Beskraja gluvog!

George Forestier

 

[Radoje III]

 

[mesec u biku]

Pred vratima mog sna zvuk tvojih koraka,
u mom sećanju lepota tvog osmeha..
U srcu mom oči tvoje snene,
tako si blizu a tako daleko od mene..

 

[mesec u biku]

Kad me pitaš zašto te volim
I tvoje se lijepe obrve namršte
i osmjeh ti vidim na licu
kao da se duga poslije kiše rasprostrla po tebi
i u svakome oku po jednu pticu
ugledam odjednom bez ikakvog straha
kad me pitaš zašto te volim
ja pomislim na oceane tople i hladne
na sunce koje se rađa svakoga dana
i znam da sve to počinje
ovdje sa tvoga dlana
i volim te kažem
a ne znam ti reći
jer nisam još bio nadohvat sreći
kakvu si donijela sa sobom
i miču ti se usne
o kako slatko i kako toplo
ljubavi moja
kad me pitaš zašto te volim
ja kažem da volim
jer postojiš i brojiš sve dane
jer ti duša bremenita dobrotom
ljubavlju plane
i znam da te volim
jer boli kad te nema
jer srce je moje na tvome tijelu
moj je život tvoja najljepša priča
i kažem ti volim
u meni stanuješ i ne dam da odeš
kad me pitaš zašto te volim
pogledaj samo u moj pogled sneni
tu svi tvoji odgovori žive
uvijek ih možeš naći kad želiš
i kad kiša zamuti rijeke i oči
znaš ti moje milo
u moju ljubav samo ti ćeš moći.

Željko Krznarić