Stihovi za moju dusu

1933853_998578016878432_4908698941563766373_n.jpg
 
Ispunjenost duše

Kapi sreće rose nad mojim životom
I maglovita tama nestaje sa mojih
trepavica
Drugačijim očima jutros Te ljubim
dok oko mene mutne vode teku
laži i neistine
Dok me zapljuskuju tanke niti
izgubljenosti na odlasku
Krivac svemu si Ti jer si zavirio
u unutrašnjost moje duše
I samo jedan Tvoj smiješak oživio
je moju zaspalost
Uzalud sam se godinama odmarala
lebdeći mislima ka nekom
savršenstvu
Samo Tvoj tihi korak bio je presudan
da osjetim ispunjenost duše
Da se prizemljim u stvarnosti
Tvoje ljubavi
Da se okupam istinom u Tvojim
očima
Da se nastanim zauvijek
u Tvome srcu

Evica Kraljic
 
Ovo je pesma
za tvoja usta od visanja
i pogled crn.
Zavoli me,
kad jesen duva u pijane mehove.

Ja umem u svakom novembru
da napravim jun.
I nemam obicne srece.
I nemam obicne grehove.

Moja je sreca srneca,
a gresno mi je smesno
Ako me neko cacne
u ove oci placne,
nije to neutesno:

ja umem od suza da pravim
klikere lepe, prozracne.

Podelicu sa tobom
sva moja sasava zdravlja.
Zavoli moju senku
sto se klati niz dan.

Sutra nas mogu sresti
ponori ili uzglavlja.
Ludo moja, zar ne znas:
divno je nemati plan.

Izadji iz tog detinjstva
kao iz starih patika.

Zavoli moj osmeh, dubok
kao jezerske vode.

Evo, i ja sam se izuo.
Pod vrelim tabanima
rastapa mi se asfalt.

Budi uz mene kad odem.

Miroslav Antic
 
"Name", Carol Ann Duffy

When did your name
change from a proper noun
to a charm?

Its three vowels
like jewels
on the thread of my breath.

Its consonants
brushing my mouth
like a kiss.

I love your name.
I say it again and again
in this summer rain.

I see it,
discreet in the alphabet,
like a wish.

I pray it
into the night
till its letters are light.

I hear your name
rhyming, rhyming,
rhyming with everything.
 
Čežnja
Vi venete, slatke ruže,
ne nosi vas draga sad,
vaj, cvetajte nesrećniku
kome dušu lomi jad.

Ja se setan sećam dana
kad sam bio sasvim tvoj,
i rad prvih pupoljaka
zorom hito u vrt svoj,

I pred tvoje noge baco
puno cveća, čitav žbun,
a pred tvojim ljupkim licem
osećo se nade pun.

Vi venete, slatke ruže,
ne nosi vas draga sad,
vaj, cvetajte nesrećniku
kome dušu lomi jad.
 
I opet,J.V. von Goethe

O, nestašna i draga djevojko,
Kaži meni, što sam ti skrivio
Da me stavljaš na muke goleme,
Da zadanu riječ svoju kršiš?

Sinoć si mi prijazno stiskala
Ruke, milo šaputala riječi:
Da, doći ću, sigurno ću doći,
Predjutro, u tvoju sobu, dragi.

Pritvorena ostadoše vrata,
Kada dobro preispitah šarke,
Sav radostan što nisu škripale.

Kakva li je noć čekanja prošla!
Bdijah brojeć svaku četvrt sata;
Ako i zaspah na koji trenutak
Srce osta budno bez prestanka,
Budilo me iz lakog drijemeža.

Kako tada blagoslivah tmine
Koje tako mirno sve zastiru.
Veselih se sveopćoj tišini.
U tišini slušah, prisluškujuć,
Neće li se koji glas pokrenut.

«Da su njene misli kao moje,
Da osjeća kao što ja ćutim,
Ne bi ona do jutra čekala,
Već bi došla ovoga trenutka.»

Ako mačka skoči na tavanu,
Ako miš u uglu zašušketa,
Makne li se bilo što u kući,
Ponadam se da tvoj korak čujem,
Uvijek mislim da tvoj stupaj čujem .

ležao sam tako dugo, dugo,
Pa već i dan zače da se rudi,
Stade žamor na četiri strane.

«Jesu l’ njena vrata? Da su moja!»
Podnimljen, u krevetu svom sjedim,
Gledam vrata poluosvijetljena,
Neće li se ipak pomaknuti.
Oba krila stoje pritvorena,
Mirno vise na tihim šarkama.

A dan posta svjetliji i veći.
Čuh već škripu vrata susjedovih
Koji žuri zaslužit nadnicu;
Čuh uskoro zatim štropot kola.
Već se i vrata grada otvoriše:
Raste metež nemirnoga sajma.

U kući je odlaz i dolazak
Uza stube i niz njih, katkada
Škrinu vrata, koraci zatutnje;
A ja kao od lijepog života
Još ne mogu rastat se od nade.

Najzad, kada omrznulo sunce
Obasja mi prozore, zidove,
Skočih i požurih prema vrtu
Da svoj topli dah, prepun čeznuća,
Pomiješam sa svježim zrakom jutra,
Da u vrtu možda sretnem tebe.
Ali tebe nema u sjenici,
Ni u starom drvoredu lipa.
 
OPROSTI

Oprosti,oprosti mi nocas
sto budna te sanjam
I sto snena
u snove se budne vracam...
Tebe sto:
Ljubav si tudja
i misao si tudja
Ali i zelja uvek,
nepresusna moja.
Oprosti i shvati:
da prebolela,
prebolela te nisam
ni okom ovim bez suza
ni rukom ovom
sto te nesuvislo trazi.
A smejem se
igram, pevam,
na izgled od srece
vrcam,
dok u tami svoje duse
ja za tobom neutesno grcam.
Ja
kletnik i kletva,
Ja
seme i zetva,
Ja pesnik i muza,
Ja obicna ,
tako obicna,
ljudska suza...
Veruj
 
NAŠE VRIJEME


Mi nismo tražili naše vrijeme,
gazeći stazama pokraj kojih,
u crnim izmaglicama,
izdišu pijane kukavice i
samozaboravljeni mlitavi konjanici,
(od kojih su njihove dobre vile
već odavno otišle)
koje kao da blatnim bojama
gorkog sutona,
oslikalo ludilo zvijeri
što se bjeline svjetla plaše.

Ljudi!

Mi smo pronašli naše vrijeme,
ispreplevši dva daleka zelena puteljka,
uzjahujući osmjesima šare leptira,
pa se nepokorni,zaljubljeni i sretni,
tiho sklonili u zajedničku sjenku
naših nadanja,
tamo ispod procvijetale lipe,
gdje pjesnici mašu nebu
pripitomljenim stihovima,
baš kao i vesela dječica što ga
svojim razigranim zmajevima
u šareno boje.

(C) -Davor Slavnić
 
Touch my soul Frank Duval

Touch my soul
And fears die away
I'll never live
In darkness again
Touch my soul
Release me

I need you

Touch my soul
Teach me to love
Love is a way
Of healing they say

Touch my soul
Teach me to love
A vision maybe
A way out for me

Touch my soul
Teach me to love
When silence will speak
I'll know you are near

I need you

My hungry heart
Needs to love
For going on living

My hungry heart
Needs your touch
To realize loving

Touch my soul
Teach me to love
Love has a way
Of healing they say

Touch my soul
Teach me to love
When silence will speak
I'll know you are near

My hungry heart
Needs to love
For going on living

My hungry heart
Needs your touch
To realize loving

Touch my soul
Teach me to love
When silence will speak
I'll know you are near

Touch...

Touch my soul
Teach me to love

I need you
I need you
Touch my soul
Touch my soul
 
Bolje što ne znaš...

Bolje što ne znaš da te večeras volim tužnije no inače,
jer još bi sigurnija bila da to nije ljubav,
a ja ne želim da nam se srca oko toga prepiru,
niti umem da dokažem da te volim jače no što osećaš,
zato i dopuštam da misliš da samo tugujem
i da mi je najlakše da krivicu pripišem tebi,
jer više od bilo koga umeš da nedostaješ
ovom toplom pogledu, koji si mi podarila,
čim sam te ugledao i posumnjao u sve druge lepote.

Bolje što ne znaš da večeras ne umem da se smejem,
jer bi osetila krivicu što nisi kraj mene,
a ja ne želim da si kraj mene zbog mene,
već želim da ništa drugo ne želiš,
osim da se ušuškaš uz mene.

Bolje što ne znaš da slutim da ću ostatak života
provesti kajući se što te nisam zavodio,
a niti bih umeo, niti uspeo, jer nisam zavodnik,
već pesnik sa trapavim srcem.
Ne zavodim, već zavolim,
ne zato što hoću, već zato što moram,

a tebe i hoću i moram, jer si mi zapisana
na dlanu, u oku, u zvezdama i u pesmi.
 
Da si blizu, naslonila bih čelo na tvoj štap i,
nasmiješena ovila bih ruke oko tvojih koljena.
Ali nisi blizu, i moja ljubav za tobom nespokojna
ne može da usne ni u noćnoj travi
ni na valu morskom, ni na ljiljanima.

Da si blizu. Da si barem tako
nestalno blizu kao kišni oblak
nad izgubljenom kućom u dolini.
kao nad morem surim krik galeba što odlijeće
pred dolazak oluje u večer punu briga.

O da si barem tako tužno blizu
kao cvijet što spava zatvorenih očiju
pod bijelim krovom snijega u tišini
kamenih šuma, čekajući proljeće.

Da si blizu, o moj hladni cvijete.
Samo jednom kretnjom da si blizu
neveselim vrtovima mojim
što već sahnu klonuti od bdijenja.

Ali noć je, i svijet je daleko.
A ja ne znam mir tvoj. Ptice tvoje
s mojih su grana sašle. I sjaj zore
iz mojih zjena odlazi zauvijek
u uvrijeđenu zemlju zaborava
u kojoj je neznano ime ljubavi.


Vesna Parun
 
thOci_638440947_09.gif

DUŠO...

Dušo, vidim ne mariš više ti za mene.
Moja pica beše tvoja amajlija,
Sad je više nećeš.
Oko druge suknje sad se motaš
U drugu zuriš i bleneš,
Za drugom šeniš kao štene.
Istina je,
Davila sam te kao žabu,
Pila sam ti krv kao pijavica.
A sad te je ćapila neka maca
Kao miša,
Smotala te je oko malog prsta.
Ali da znaš ne ridam za tobom
I ne cvilim - nekad bilo.
"Ostavi nju, uzmi mene" -
Nije više moj refren.
Niko me više neće za nos vući,
Farbati,
Na kaišu kao pudlicu šetati.
Za tobom se više ne pretržem.
Na drugog sam oko bacila
Zašto kriti, kao maca već predem.
Sad smo kvit!
Pa ipak, ako te ona izgustira,
Ako te šutne, prevari s drugim...
Ne trči za njom i ne cvili,
Nego došepaj k meni,
I stopalo mi lizni.

RADMILA LAZIĆ





​
 
Bit cemo razumni
i zatajiti je,
jer ovo nam vrijeme nece uzvracati
ljubav koju smo mu davali
od prvih njeznih, poratnih godina.
Promijenit cemo pjesmu,
uzeti srce u sake
i ono ce se opirati
kao ziva ruka vode, ruka vjetra,
ali necemo mu dati,
jer su smijesna sada ta nasa ocitovanja
svijetu kojem se to vise ne dopada,
i mi smo sa svojom nerazumnom dusom
pred ljubavnicom sitom i pospanom.
Bit cemo mudri
i pjevati pjesme,
u kojima nista necemo otkriti
od toplih godina i glazbe.
Necemo priznati buku krvotoka,
opcu povijest ljubakanja u domu na Jurjevskoj,
mapu Sibenika, plazu u prosincu,
tvoj odlazak; snijeg koji te brise
i godinu koja te podcrtava.
Sasvim cemo izmijeniti rjecnik
i staviti saku na luda usta -
da sto ne izbrbljamo pred zamisljenim licem
tvoje svakidasnjice, jednostavne i odvise pametne.
Zivjet cemo ne odajuci se
dugim pismima,
samoubilackim olovom,
na prstima sa samim sobom,
sa prazninom medju rebrima,
jer tako bi bilo dostojno,
ako se vec nesto mora.
Ne poniziti
srce i staru glavu
pred danom koji ispunja ulicu
kao ledena voda svjetlosti,
kao sjeverni vjetar.
Ne dirati vise u te stvari;
treba pjevati drugacije pjesme.
Oznaciti petlju sudbine,
dati znak postojanja i prisebnosti;
toliko tek.
Nikada vise ljubavnih pjesama, moja mala -
zadovoljavat ces se starima.
Nikada vise necemo ni pokusati
odskrinuti crnu knjigu mora;
povuci cemo jedino crtu
i ispod nje sutjeti, sutjeti do kraja.

Arsen Dedic
 
Sigurno bila vec ko zna koji put :

Ti ne voliš i ne želiš mene,
Nisam više mio srcu tvom?
Gledajuć u stranu strast ti vene
Sa rukama na ramenu mom.

Smešak ti je mio, ti si mlada,
Reči moje ni nežne, ni grube.

Kolike si volela do sada?

Koje ruke pamtiš? Koje zube?

Prošli su ko sena kraj tvoga tela
Ne srevši se sa plamenom tvojim.
Mnogima si na kolena sela,
Sada sediš na nogama mojim.

Oči su ti poluzatvorene
I ti sanjaš o drugome nekom,
Ali ljubav prošla je i mene,
Pa tonem u dragom i dalekom.

Ovaj plamen sudbinom ne žali,
plahovita bješe ljubav vruća
i ko što smo slučajno se sreli
rastanak će biti bez ganuća.

Ti ćeš proći putem pored mene
da prokockaš sve te tužne zore.
Tek ne diraj one neljubljene

i ne mami one što ne gore.


I kad s drugim budeš jedne noći
U ljubavi, stojeći na cesti,
Možda i ja onuda ću proći
I ponovo mi ćemo se sresti
Bliže pleća okrenuvši drugom
I malo se pognuv ne misleći.

“Dobro veče”, reći ćeš mi s tugom.
“Dobro veče, miss” i ja ću reći.

I ništa vise dušu da zanjiše.
Nit u drhtaj da je svali.
Ko je ljubio, taj ne ljubi više.

Izgorelog niko ne zapali.

S. Jesenjin
 
Umorna od onih koji me vole. A stalno mi suprotno dokazuju...
Izdana od onih koji su se najlepše u vernost kleli, a sve zakletve pogazili... Obeležena Judinim poljupcima čak i tamo gde ne treba...Ne vadim više noževe iz leđa... Jer ja ipak znam da praštam...Plaćam im suzama... I ponekim nacrtanim osmehom...
Za mir... Samoću... Ne režite mi krila... Ja ipak znam
Tamo gde se najteže leti... po realnosti ..da letim...
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Slične teme

Lutkica
Traže srodnu dušu na pogrešnim mestima?
2 3 4
Odgovora
76
Pregleda
1.493
soko stark
soko stark
Nina
Facebook uvodi AI asistenta za upoznavanje srodne duše
Odgovora
9
Pregleda
456
prsho
prsho

Back
Top