Stihovi za moju dusu

Želim



Želim

U srcu

Bez stida, bez razloga

Uz vatru strasti



Želim

Ne osvrćući se

očima

Uvijek i potpuno



ljubav

da se bori

leteći protiv vjetra

da otkriva ljepotu mora



Želim

I da dijelimo

Našu žeđ za životom

Dar koji dobijamo od ljubavi:

život



Želim

Između neba i mora

bez gravitacije

osjećaj slobode



Želim

bez ikakvog razmišljanja

poklanjati i samo poklanjati

uvijek i potpuno



ljubav

da se bori

leteći protiv vjetra

da otkriva ljepotu mora



Želim

I da dijelimo

Našu žeđ za životom

Dar koji dobijamo od ljubavi:

život



Želim

Između neba i mora

bez gravitacije

osjećaj slobode



Želim

bez ikakvog razmišljanja

poklanjati i samo poklanjati

uvijek i potpuno



ljubav

da se bori

leteći protiv vjetra

da otkriva ljepotu mora





Želim

I da dijelimo

Našu žeđ za životom

Dar koji dobijamo od ljubavi:

život



Želim

U srcu

Bez stida, bez razloga

Uz vatru strasti

letjeti



 
7LYXkcW.jpg
 
Duša ti je bila

Duša ti je bila
otvorena, svetla
tako da ne mogoh
nikad u nju ući.

Okušah prečace
uzane, prolaze
strme i opasne.
Al tvojoj se duši
pristupiti moglo
putevima širokim.

Tražio sam k tebi
uska vrata duše,
al duša ti beše
tako otvorena,
da nikakvih vrata
na njoj nije bilo.

Gde je počinjala?
Svršavala, gdje je?
I ostadoh tako
zauvek sedeći
tu, na zagonetnom
pragu tvoje duše.

Pedro Salinas
 
ZALJUBLJENA PESMA ,,

Ti si prvo što ugledam
Sa tek obrisanim očima od sna...
Ti si svaki moj korak
Koji kasni na posao..
Ti si moj doručak ,
Jutros sam ga podijelila sa tobom..
Ti si izlog u koji blenem sa nevjericom...
Jer Ti si u izlogu...
Ti si kontrolor
Koji nervozno traži
Moju putnu ispravu...
Danas sam mu se nasmiješila,
Ali on nije shvatio
Osmjeh je bio upućen Tebi...
I on se nasmiješio...
Ti si beskrajni mir i nemir
Tako samo ljubav diše...
Ti si svako pitanje i
Svaka konstatacija mojih prijatelja
Da se nešto čudno dešava sa mnom...
Ti si ono o čemu ćutim
O čemu vrištim
Svaka moja obična i neobična riječ...
Ti si svako moje razmišljanje...
Svaki moj plan...
Ti si moja prekršena zakletva
Ne želim da volim !
Ti si čudo naj čudnije...
Moj ponos i moj razlog...
Moj strah i moja hrabrost...
Ti si moja najsretnija sreća..

(Ljiljana Vuletić)
 
Casnoj sestri

Kad manastir ozvoni
od velikog zvona katedrale male
u jutarnjoj svitnji
kad ti budes ishla
Bogu svome dragom
u jutarnjoj molitvi
ti spomeni mene
Opatice tuge,
u crnoj dolami,
pomoli se za mene
Zapali mi svjecu
lojaru bjelu ,
za greh duse moje
Iskupi moju dusu
svojim strogim postom
i molitvom svojot
sestro bogom ovjenchana
Opatice tuge,
u crnoj dolami,
pomoli se za mene
Znam da ti na to ispijeno lice
moja smrt jos vishe tezi
Od sestrinske boli
znam da nema vece
a ti izgubi brata
u jedno kobno veche
oduzme ga smrt -ciju casnu boju nosish
Opatice moja pomoli se za mene
oprosti mi sestro ,
zajedno smo rasli
a ti odabra Boga
a ja sudbu kobnu
razochara me ljubav –pokri poljsko cvjece
opatice- sestro moja
pomoli se za mene ..
Petrarca
 
LJUBAVNA PESMA

Pošto me nikada nisi voleo
Da bi me držao za ruku
Il’ odveo na more
U neku daleku luku,
Da me hraniš prstacima,
Da mi ubereš morsku zvezdu,
Da se spuštamo niz ulicu
Sa tvojom rukom na mom struku
Da hodaš sa mnom do crkvice Svetog Ilije
Na nekom grčkom ostrvu
Ili na kopnu, ako ti je milije
I pošto nikada nismo imali našu plažu
Ni naš sto u omiljenoj kafani
I pošto hroničari uglavnom lažu
Ni uspomene sa letovanja
Ni sa zimovanja
Herbarijum bez cveća i bez lokvanja
I pošto se moji smrznuti prsti nikada nisu grejali
U tvom džepu,
u dugim šetnjama na keju
I pošto ti moje šale nisu bile smešne
Dok im se svi drugi smeju
I pošto sada
Odjednom, posle toliko vremena
Odjednom, posle toliko vremena
Kada ionako više ništa nije smešno
Želiš da znaš
Kome sam posvetila onaj sonet lanjski
I da li me još uvek opčinjava Crnjanski
I da li sve ovo ima s tobom neke veze
Bar malo
Jer vidim da ti je stalo
Hajde da ne izigravamo Engleze:
Sve što sam ikada uradila bilo je zato
Što me nisi mogao voleti onda
Kada sam čeznula
Da hodaš sa mnom do crkvice Svetog Ilije
Na nekom grčkom ostrvu
Ili na kopnu, ako ti je milije.
Tako da znaš da si sa mnom bio
U svim pesmama
U knjigama
U brigama
U tortama
U akvarelima
I drugim bojama
U porubima na haljinama
U svim blizinama
I daljinama
U razgovorima
U jezerima i morima.
U usponima
I u stvaralačkim krizama
Izvor inspiracije
I eufemizama.
Ubila te
i ljubila
I ponovo oživela
Da bih te srela
Na kraju neke priče
Ili za potrebe male strofe
Stavljala sam ti tačke
Zareze
I apostrofe.
Ništa ne krijem.
I nemam, stvarno nemam za čim da žalim
Jer, ja sam hodočasnik
I ljubav je moj Jerusalim.

MIRJANA BOBIĆ MOJSILOVIĆ
 
Čudno je to...

Čudno je to...
U moru očiju koje nemaju sjaj,
pronađeš oči u čiji sjaj veruješ...
Veruješ u priče koje one pričaju,
gotovo ih dodiruješ,
gotovo da osećaš kako drhte...
Lepo je biti deo te priče,
deo sadašnjosti i budućnosti...
Iznad ovog vremena...
vremena začetih snova...
vremena koji stoji
pred vratima zaustavljenog vetra...
vremena u kojem sudbina
ljubi stazu kojom hodaš,
gde zvezde padaju ničice
pred tvojim nogama...
vremena gde čežnja s' proleća
zamiriše još jače pod bojama
nekog zamišljenog slikara...
vremena u kojem želim
da me samo dotakneš,
u kojem bih mogao vrištati od želje...
vremena u kojem postoji toliko toga
što niko ne primećuje...
Niko osim tebe...
:heart:

Jordan Aleksic
 
17904480_407815019597054_4286513287338092723_n.jpg


Znaš li da si sve moje?
Sve ono o čemu pišem?
Čemu se nadam i kome se molim?
Razlog zbog kojeg postojim i dišem?

Da li znaš da si najdivniji stih moje životne pesme?
Moja najlepša rima?
Moja balada o ljubavi i sreći?
Sve ono što je srce oduvek htelo da ima?

Znaš li da si moja radost?
Moje najtoplije leto?
Sretna amajlija koja me čuva od zla?
Da si sve moje pagansko i sve moje sveto?

Da li znaš da si početak moga dana?
Moje jutarnje sunce i zelena trava prepuna rose?
Smisao moga života?
Snaga i vera koje me kroz život vode i nose?

A znaš li da si moja mirisna šolja kafe?
Cigareta posle seksa i onaj poljubac na kraju?
Mali slatki kolač od čokolade?
Razlog da se često zapitam, živ li sam ili sam to već u raju?

Da li znaš da si moja omiljena boja?
Moje najlepše jelo, onaj ukus koji najviše volim?
Miris cimeta koji me opija?
Moja ikona pred kojom se molim?

Znaš li da si glavna zvezda u mom filmu?
Umetnost kojoj se divim?
Najlepši zalazak sunca na kraju dana?
Sve moje što volim i sve za šta živim?

Igor Čobanović
 
tumblr_oq4qjmKgTz1qgaiiro1_400.jpg


Hodaš čitavu večnost
Po svome ličnom beskraju
Od glave do pete i natrag

Obasjavaš sam sebe
U glavi ti je zenit
U peti smiraj sjaja

Pred smiraj puštaš svoje senke
Da se izduže da se udalje
Da stvaraju čuda i pokor
I sebi dase klanjaju

U zenitu svodiš senke
Na njihovu pravu meru
Učiš ih tebi da se poklone
I u poklonu nestanu

Hodaš ovuda i dan danas
Ali se od senki ne vidiš

Vasko Popa
 
Ne pitaj više zašto
te ljubim . Pitaj
zašto raste trava i
zašto je nemirno
more.
Pitaj otkud stiže
vjetar proljetni
i bijelom lađom
snova tko krmani
kad noć nad
svijetom hladne
prostre sjene.
Ne pitaj zašto te
voli moje čudno
srce.
Znaš li odakle
koralj na dnu
oceana ?
Valovi pričaju o zaspaloj ljepoti
ali ti živiš daleko od glasa valova.
Tvoja je misao strma pećina
o koju se uzalud razbija moj život.
Ne pitaj zašto te ljubim.
Pristupi k meni !Tužno je moje srce.
Ti i mjesec : dva nedohvatna cvijeta
na visokoj planini zaborava.
Vesna Parun
:heart::heart:
 

Back
Top