Stihovi za moju dusu

[dzezer]

Da je sreće...



Da te dotaknem
Da u tebe proniknem
Pogledom
Da te zagrlim
Najjače
Da te poljubim
Makar ovlaš
Da ti izmamim osmjeh
Kao nekad
Da ti olakšam
Tugu
Da mi olakšaš
Bol
Da večeras
Prevarimo samoću
Zajedno
Da, želim to
I za to živim
Ali meni dovoljno
Biće
Da te sutra ponovo
Dugo
Posmatram
Izdaleka
Da ti se divim
I da u sebi šapnem
Koliko te volim
I svoju tajnu od svih
Da krijem
Tvoje ime
Sama da prebolim
U tišini noći
U tišini

 

[STARDUST]

LJUBIM TE, DUŠO!

Sumračak pada; tišina se svija,
U milu tone vasiona sva;
Večernja zvijezda treperi i sija:

Veselo sve je – samo nisam ja!
Nemir mi stisko umorene grudi,
Nesretno srce što ljubiti zna!

Kroz tiha polja srdašce mi žudi
Daleko tamo, u bajniji svijet:
Da zlato svoje iza sanka budi

Uz glasak frule, uz uzdisaj klet …
Il ‘da joj šapne povetarcem blagim:
Ljubim te, dušo, više nego svet!

 

[dzezer]

"Ljubavna pjesma"

Ti si moj trenutak i moj san
i sjajna moja rijec u sumu
i samo si ljepota koliko si tajna
i samo istina koliko si zudnja.

Ostaj nedostizna, nijema i daleka
jer je san o sreci vise nego sreca.
Budi bespovratna, kao mladost.
Neka tvoja sen i eho budu sve sto sijeca.

Srce ima povijest u suzi sto lijeva,
u velikom bolu ljubav svoju metu.
Istina je samo sto dusa prosnijeva.
Poljubac je susret najlepsi na svetu.

Od mog prividjenja ti si cijela tkana,
tvoj plast suncani od mog sna ispreden.
Ti bjese misao moja ocarana,
simbol svih tastina, porazan i leden.

A ti ne postojis, nit' si postojala.
Rodjena u mojoj tisini i cami,
na Suncu mog srca ti si samo sjala
jer sve sto ljubimo - stvorili smo sami.

Jovan Ducic

 

[mon amour]

''Naoruzan samo smeskom
hodam ja kroz grad
zvona zvone, nedelja je
gde ja pripadam

Moje ime nije vazno
jer je namera
to sto cini razliku
od coveka do coveka

Nemam nikog da me vodi
to mi ne treba
jer jos uvek moja glava
meni pripada...

Moras prvo puzati da bi znao hodati
a kad te stvarno sve
uza zid pritisne
digni glavu, ne daj se
pevaj pesme ljubavne,
zaplaci da te niko ne vidi!!!!

Bole reci, boli vreme
bole sudbine
daj jos rundu, prijatelju
kome je do istine...''

 

[srce andjela]

NE VJERUJ

Ne veruj u moje stihove i rime
Kad ti kažu, draga, da te silno volim,
U trenutku svakom da se za te molim
I da ti u stabla urezujem ime, –

Ne vjeruj! No kasno, kad se mjesec javi
I prelije srmom vrh modrijeh krša,
Tamo gdje u grmu proljeće leprša
I gdje slatko spava naš jorgovan plavi,

Dođi, čekaću te! U časima tijem,
Kad na grudi moje priljubiš se čvršće,
Osjetiš li, draga, da mi t’jelo dršće,
I da silno gorim ognjevima svijem,

Tada vjeruj meni, i ne pitaj više!
Jer istinska ljubav za riječi ne zna;
Ona samo plamti, silna, neoprezna,
Niti mari, draga, da stihove piše!

Aleksa Šantić

 

[REVELIN]

Iz šarenog mnoštva

Iz šarenog mnoštva iskr'o si se krišom,
slučajem pometen,
i u tmurne dane oplakane kišom
uneo sjaj snova dugama prepleten.

Zaigraju misli pa se čini lako
dve duše se spoje,
u treptaju rose čini se da svako
može da poleti baš kao nas dvoje.

Prepuštam se sneno zovu iz daljine
lude noći ove;
znam, imam te samo kroz šapat tišine,
ali nedam nikom da mi gasi snove.

Dragana Konstantinović

 

[neobično-obična]

Poljubi me,
pa mi prste u kosu uvuci
i zagrli me..
Poljubi me,
pa se privij tik uz mene i zapjevaj..
ako znaš bilo što...

 

[Mala sanjalica]

Bežanje

Kad jesen pogasi šumove,
i boje u predsmrtnom sjaju
stanu polako da mru... ,
kad se suncu otme vlast,
ja ću se dati na put.

Znam da se neće vratiti
leto sagorelo,
i da je mrtva radost i pogašena žedj,
i da tuđina nikom
još sreće nije dala,
ali znam: da su za nesrećne oči
novi krajevi lek,
i da se svaki bol jedino novim i većim
sažiže i leči.

Ivo Andrić

 

[Bubi*]

PRISUTAN KAO SVJETLOST BEZ GLASA


Samo da se uz tebe budim,
meni na svijetu ne treba više.
Da svaku tvoju mijenu slutim,
da zrak u tvojoj blizini dišem.


Samo da tiho uz tebe šutim
prisutan kao svjetlost bez glasa.
I da ti oči očima ćutim,
kao da ću te izgubiti, sada, ovoga časa.


Enes Kišević

 

[Bubi*]

Želim

Želim da pokraj tebe nežne
belim
putem, kroz ravni snežne
koračam blag
put nepoznate beline nedozirne.
I da za nama svaki se zaveje trag.
Na kosi tvojoj pahulje će počinuti,
do osmejka se tvog dovinuti,
i , zaiskrivši, u plavom dahu minuti.
Tvoje su oči tako mirne
kao da shvataš tajno:
davno već preko samih pahulja gazimo,
i, padajući iz večnosti beskrajno,
u bezgraničnosti blago slazimo.

Ernst Penkolt

 

[heheić]

Nećemo više šetati po noći - Bajron

Ne, nećemo više šetati po noći,
Do sitnih sati odlagati san
Ma koliko mi srce želelo poći,
Ma mesec sjao kao da je dan.

K'o mač po boju u korice što legne
K'o duša što grudi zna da smori,
Tako i srce mora da prilegne
I ljubav mora da se odmori.

Mada je noć za milovanje,
I mada prebrzo osvane dan,
Nećemo ići u ašikovanje
Kad mesec sija kao da je dan.

 

[Laida]

Voici venu,
Le temps des tremblements, des couleurs austères et du vent indésirable,
La mer est livide du silence de la plage,

Voici venu,
Le temps sur octobre, comme une plaie sur mon cœur,
Les feuilles ondulent avant la chute, les arbres tournent la tête de ce chant funeste,

Voici venu,
Le temps des odeurs de l’enfance, des balades emmitouflées l’un contre l’autre,
Au vent triste d’automne, des nuages venus de l’ouest emportent mes rêves sur l’horizon.

 

[Laida]

Hoću li znati kad odeš,
hoćeš li mi reći?
Htjela bih ti pokazati svoje nove korake!
Sad mogu doticati
grane planina, brodove mora, oblake nebesa
baš kao ti, sa žuljem na nozi.

Možda izrastem u dugu da me nikad ne stignu u koračanju
uhode i bijele noći,
možda tako stignem do tebe.

Hoćeš li me čekati?
Ti znaš da ne mogu sama
sebe oživiti.

Čujem ti glas i u širokom svijetu,
moje ime nešto ti znači
izgovara kišu, dotiče puls,
to je prizor nevremena u jedno rozo ljetno večer.

Nedostaje mi tvoje nebo!
Znam da znaš.
Otkrila sam uho u tvojim očima
da se ne udavim vlastitim riječima.

 

[mari47]

Svuda sam te tražila
Svuda sam te tražila.
Osim u svom srcu.
Sve sam bila
Osim Tebe.

Potonule lađe su me vozile,
Zmajske su me spilje zatvarale,
Mutne su me vode ispijale.
Mislila sam, to je cijena za Tebe.
Nisam znala da se Ti poklanjaš onome
Tko zna da ne može platiti.

Svuda sam te tražila,
A ti si već bio nađen.
Sanjala sam da Te osvojim
Svojim stradanjem,
Da Te zaslužim dugim hodočašćem:
Nisam te htjela bez plaće i truda.

Nisam znala da se ti poklanjaš onome
Tko zna da nema takvog stradanja
Kojim će te zaslužiti.


Vesna Krmpotić

 

[goxy]

Go the long way, the long way home.
Over this gate and that lean, at the three lanes' meeting delay,
Look well at that field of hay, eye closely the drilled loam,
Finger the springing corn, count every petal
Of the hedge rose and the guelder rose.
Under the bosom of the blossomed elder stay,
Delay, linger, browse deep on all this green and all this growing,
Slant cheek to the sweet air, with deep greeting survey
The full-leaved boughs like water flowing,
The corn-waves hurrying uphill as the wind blows.
Look overhead into the blue, look round,
Watch this bird fly and that bird settle,
With slow treading and sure greet the assuring ground:
Go slowly, for slowly goes this midsummer day,
And this is the last time you will come this way.

Go the long way, the long way home.
Aye, and when you've arrived and the sighing gate falls to,
Go slowly, go heedfully your garden through.
Breathe in the spice pinks, turn face up to the soft
Ripe rose that wags aloft,
Nod to the old rake, rub thumbs along the spade's edge,
Measure the potato hills and the tall bean rows,
Pledge cherry and currant bush, pledge lily and lily leaf spear
And rebel the nettles waving along the hedge;
Look closely, look well,
See how your garden grows,
Ponder yourself even into the secret cell
Of this year's honeycomb:
Look long, for long has this been yours and long been dear,
And this is the last time you will stand here.

Go the long way, the long way home.
Though you are weary, hasten not ghost to ground,
Tarry this last hour out, take your last look round,
Greet finally the earth, greet leaf and root and stock.
Stand in your last hour poised, like the dandelion clock-
Frail ghost of the gaudy raggle-taggle that you were-
Stand up, O homing phantom, stand up intact and declare
The goodness of earth the greatest good you found,
Ere the wind jolts you, and you vanish like the foam.

 

[srce andjela]

PRISUTAN KAO SVJETLOST BEZ GLASA


Samo da se uz tebe budim,
meni na svijetu ne treba više.
Da svaku tvoju mijenu slutim,
da zrak u tvojoj blizini dišem.


Samo da tiho uz tebe šutim
prisutan kao svjetlost bez glasa.
I da ti oči očima ćutim,
kao da ću te izgubiti, sada, ovoga časa.


Enes Kišević

 

[dzezer]

Kako da te nazovem

Kako da te nazovem,
kad sred sumraka, snatreći,
večernje zvezde lepih ti očiju,
diveći se, moje gledaju oči,
kao da ih sad vide prvi put…
Te zvezde,
čiji je svaki zrak
po jedan potok ljubavi,
koji teče ka moru duše moje
kako da te nazovem?

Kako da te nazovem,
kad mi dobaciš pogled svoj,
taj pitomi golub,
čije je svako pero
po jedna maslinova grana mira
i čiji je dodir tako dobar!
Zato što je mekši od svile
i od jastuka u kolevci
Kako da te nazovem?

Kako da te nazovem,
kad zasviraš svojim glasom.
Te glasove da čuju
suva stabla usred zime
prolistala bi ponovo zelena
misleći,to je već proleće,
davno očekivani njihov spasilac,
a slavuj peva:
kako da te nazovem?

Kako da te nazovem
kad mi usne dodirnu
tvojih usana plameni rubin-kamen,
kad u vatri poljupca stope se naše duše,
kao u zoru dan i noć,
a svet nestane pred nama,
nestaje za mene vreme
i sva tvoja tajanstvena blaženstva
večnost rasipa po meni-
Kako da te nazovem ?

Kako da te nazovem,
slatka majko moje sreće,
vilinska devojko
vizije koja se dotiče neba,
najsmelije moje nade
zastiđuješ svojom stvarnošću,
moje duše jedino
blago vrednije od celoga sveta,
slatka, moja lepa, mlada suprugo,
kako da te nazovem?
Sandor Petefi

 

[Nina]

Idem
Od jedne ruke do druge
Gde si

Zagrlio bih te
Grlim tvoju odsutnost
Poljubio bih ti glas
cujem smeh daljina
Usne mi lice rastrgle

Iz presahlih dlanova
Blistava mi se pojavi
Hteo bih da te vidim
Pa oci zaklapam

Idem
Od jedne slepoocnice do druge
Gde si

Vasko Popa

 

[STARDUST]

Sumračak pada; tišina se svija,
U milu tone vasiona sva;
Večernja zvijezda treperi i sija:

Veselo sve je – samo nisam ja!
Nemir mi stisko umorene grudi,
Nesretno srce što ljubiti zna!

Kroz tiha polja srdašce mi žudi
Daleko tamo, u bajniji svijet:
Da zlato svoje iza sanka budi

Uz glasak frule, uz uzdisaj klet …
Il ‘da joj šapne povetarcem blagim:
Ljubim te, dušo, više nego svet!

 

[mari47]

BLUZ

Bilo bi zanimljivo znati
kuda ce poslije nas nase duse.

Bilo bi zanimljivo znati
hoce li poslije nas pod platanima kisnuti nase duse.

Bilo bi zanimljivo znati
hoce li i dalje kao za nasih zivota hitati jedna drugoj nase duse.

Bilo bi zanimljivo znati
sta ce u proljece bez nas osjecati nase duse.

Bilo bi zanimljivo znati
kako ce bez nasih ociju razgovarati nase duse.


Izet Kiko Sarajlić

 

[Black Canary]

Истоку окренута,

срна под бором клечи,

моли се молитвом звериња,

без речи.

Од јутарњег сјаја

очи су јој црвене,

не види око себе ништа,

ни околно дрвеће,

ни језеро, ни мене.

Хиљаду је векова дизао

њен високи храм,

вајао стубове у њему,

Господ сам.

Маховином је застро

камен голи,

да би срна имала

где да се моли.

Истоку окренута,

моли се дигнуте главе

да борови право расту,

да зиме не буду љуте,

да дрво ново никне

на месту где старо се осуши,

да у језеру вода

никада не пресуши,

да јасне буду зоре,

да шуму мимоилази гром.

Истоку окренута

моли се за свој дом.

И свуд из борове коре,

кроз шуме храм,

миришу тамњан и смола.

И док се моли, свећу

држи јој Господ сам.

Десанка Максимовић

 

[STARDUST]

UMJESTO MOLITVE ZA DALEKU

Ponekad,davna,sjetim te se,
a nesto toplo zasja u dusi
kao od dobre stare pjesme
sto se slucajno zapjevusi.

Gdje li si nocas,ti daleka,
da li si negdje svila dom,
ili jos uvijek,kao nekad,
lutas ponocnim Beogradom.

Da li jos trazis onog cudnog,
onog iz tvojih snova vrelih,
koga si trazila uzaludno
i one noci kad smo se sreli.

Trazi,samo trazi,tragaj,
on ipak jednom mora doci
iz tvojih lijepih snova,draga,
u tvoje nimalo lijepe noci.

Kao sto dodju ove pjesme
iz davnih suma nepoznatih
pravo u nase ruzne nesne,
u gorku zbilju kasnih sati.

Ponekad tako sjetim te se,
a nesto toplo zasja u dusi
kao od dobre stare pjesme
sto se slucajno zapjevusi.

 

[dzezer]

"Ljubavna pjesma"

Ti si moj trenutak i moj san
i sjajna moja rijec u sumu
i samo si ljepota koliko si tajna
i samo istina koliko si zudnja.

Ostaj nedostizna, nijema i daleka
jer je san o sreci vie nego sreca.
Budi bespovratna, kao mladost.
Neka tvoja sen i eho budu sve sto sijeca.

Srce ima povijest u suzi sto lijeva,
u velikom bolu ljubav svoju metu.
Istina je samo sto dusa prosnijeva.
Poljubac je susret najlepsi na svetu.

Od mog prividjenja ti si cijela tkana,
tvoj plast suncani od mog sna ispreden.
Ti bjese misao moja ocarana,
simbol svih tastina, porazan i leden.

A ti ne postojis, nit' si postojala.
Rodjena u mojoj tisini i cami,
na Suncu mog srca ti si samo sjala
jer sve sto ljubimo - stvorili smo sami.

Jovan Ducic

 

[mari47]

Annabel Lee




Prije mnogo i mnogo godina,
U carstvu kraj mora to bi,
Djeva je živjela koju su zvali
Imenom Annabel Lee;
S tek jednom je živjela mišlju:
Da voli i da se volimo mi.

Bio sam dijete i bila je dijete
- U carstvu kraj mora to bi -
Al više neg ljubavlju mi smo se ljubili,
Ja i Annabel Lee -
I zbog toga nebeski krilati serafi
Bili su zavidni.

I to je razlog što jednom davno
- U carstvu kraj mora to bi -
Vjetar se spusti iz oblaka, noću,
Sledivši moju Annabel Lee.
I došli su plameniti rođaci njeni,
Meni je oteli,
Da je zatvore u grobnicu tamnu
U tom carstvu što kraj mora bi.

Zavidjeli su nam anđeli s neba,
- Ni upola sretni ko mi -
Da! To je razlog (kao što znaju
U tom carstvu kraj mora svi),
Što noću je vjetar iz oblaka došo
I sledio, ubio Annabel Lee.

Al ljubav nam bila je jača od ljubavi mnogih
Što stariji bili neg mi -
I mudriji mnogo neg mi -
I niti anđeli, gore na nebu,
Ni podmorski demoni zli
Ne mogu mi razdvojiti dušu od duše
Lijepe Annabel Lee.

Jer mi ne bljesne mjesec, da sne ne donese
O lijepoj Annabel Lee.
Kada zvijezde se stvore, vidim kako gore
Tek oči Annabel Lee.
Tako ležim pored svoje drage do zore
Svoje drage. - drage, - života i mlade,
U njezinoj grobnici uz more
U njenom grobu uz sumorno more.

Edgar Allan Poe

 

[srce andjela]

Otići ću..tiho..na krilima anđela..kao da me nikada bilo nije..izbrisati svaki trag svojega postojanja..bešumno..nošena gore,negdje daleko u beskrajna plavetnila..mir..tišina..otići​ ću..nošena krilima anđela..uplakana...vjetrom tvojim mislima i srcem gonjena..otići ću ..zauvijek..na put bez povratka..ponijeti snove svoje i nadanja...otići ..nošena krilima anđela..ostavit ću samo jedno..ljubavi jedina..svoju dušu tebi jer ti pripada..ostavit ću ljubav vječnu.. tebi.. moj voljeni..za sva vremena..a ja..ja ću otići krilima anđela nošena..tvoja..u vječnost samo tvoja..jedina..voljena..
nepoznati autor