Stihovi za moju dusu

Jastuk za dvoje

Ovo je pesma za tvoja usta od
višanja i pogled crn.
Zavoli me kad jesen duva
u pijane mehove.
Ja umem u svakoj kapiji
da napravim jun.
I nemam obične sreće.
I nemam obične grehove.
Podeleću s tobom sve bolesti i zdravlja.
Zavoli moju senku
što se tetura niz mokri dan.
Sutra nas mogu sresti ponori.
Ili uzglavlja. Svejedno:
lepo je nemati plan.
Zavoli trag mog osmeha
na rubu čaše, na cigareti, i blatnjav
hod duž ulica koje sigurno nekuda vode.
Čak i kad ti se čini da ih mi nekud vodimo,
one se smeškaju blago i nekuda nas vode.
Bićemo tamo negde možda suviše voljeni,
potpuno neprimetni, ili javno prokleti.


Miroslav Antić
 
Sta si moje ti?

Pakao i raj,
pocetak i kraj
eto to si moje ti!
I moje sunce i moje jutro
mesto gde pocinju moji snovi.
Neznost i grubost
razum i ludost
sto na meni ostavlja trag.
I sreca sto mi na vrata kuca
ali mi ne prelazi prag.
Ponor i vir
rat i mir
koji mojom dusom hara
i lomaca jednog unistenja.
Pepela nastalog bez vatre i plama.
Jutro i noc
slabost i moc
koje sam vremenom stekla.
I vatra moja usred zime
koja me do bola opekla.
Radost i jad
i nekad i sad
koje stoji na nogama od stakla
i zaborav moj koji ce doci
kada se smeh zacuje iz pakla
 
ZNAT ĆEŠ

Znat ćeš da te nevolim i da te volim,
jer živjet je moguće na dva načina,
riječ je samo krilo tišine,
a vatra čuva polovinu studeni.

Volim te da bih te počeo voljeti,
da bih ponovo počeo beskraj,
da te ne bih prestao voljeti nikada:
zato te još uvijek ne volim.

Volim te i ne volim, kao da imam
u svojim rukama ključeve sreće
i nesigurnu sudbinu nesretnika.

Moja ljubav ima dva života da bi te voljela.
Zato te volim kada te ne volim
i zato te volim kada te volim.


Neruda
 
Dodirni me,
Bilo gde i bilo kad.
Dodirni me samo,
I bilo šta mi tada,
U trenutku istine uradi.
Ništa mi ne uskrati.

Pogrešiti sigurno nećeš,
Jer sam ti spremna, za uzvrat,
Čitavu sebe zauvek dati.

Ako mi dodirneš srcem srce,
Molim te, celu me onda pozlati
 
Sanjam te… pruzam gladne ruke prema tebi…

I osecam jos uvek
gladan poljubac u vrat,
onaj prvi,
ono prvo budjenje
I budim se…

Mali je krevet,
mali grad,
malo poluostrvo,
mala drzava,
mala je Evropa,
mali je Svet,
Mali Kosmos
Da primi i prihvati ovaj osecaj,
Ovu zelju sto me budi

Sanjam tvoje telo pored mog,
tvoju ruku mirnu oko moga struka i poljubac budjenja…
u vrat, u levi ugib moje kljucne kosti i jos malo vise…
I bojim se,
boli me
borim se
da te ne pojedem
da te tako sebicno ne ostavim u sebi.

Ako me poljubis ja cu te pojesti,
ja cu uzeti iz tebe sve ono sto ne zelis da mi das
i ja cu postati gospodar tvojih usana
i zelecu ih svaki put sve vise i sve duze.
I val strasti ce sa grudi preci na usne i ja cu uzivati, upijati, voleti.

Ma koliko dugo
Uvek ce biti kratko
Jer strast nas vara
I krade
I otima
I ostavlja nas same
Na ulazu vremena
Na izlazu srama

A ja te sanjam i ne zelim taj san da prestane
i pruzam gladne ruke ka tebi i privlacim sve u sebe,
na sebe,
uzimam atome razbacane po pucini nedosanjanih ideala
i vracam se tebi
i stavljam sebe u zlatnu ciniju za voce
i nudim ti ribizle i kiselo grozdje…

I iluziju zrelih krusaka i breskvi…
 
Dodirneš mi srce, a onda nestaneš.
Pružaš mi ruku, a onda prestaneš.
Pustiš me da sanjam i tad me probudiš.
Udeliš mi milost, a tad me pogubiš!
A ja bih da te ljubim -a ti si daleko…
Ja bih da te budim, a budi te drugi neko.
Ja bih da te sanjam, u noćima bez kraja,
Ja bih da me ljubiš dok zora noć osvaja…
Ja bih da prepoznaš sve što nas spaja,
da moj si put do raja.
Ja bih da si blizu, da pratiš me ko sena,
Ja bih da sam tvoja
Ispunjena želja!
 
ŽENA

Pristao bih na sve muke
da savijem oko pasa
njena stasa
vrele ruke;

da na talas njenih grudi.
ko u meku, bujnu travu
spustim glavu
prepun žudi

i da zaspim dok me tako
puna snova, puna zvuka
njena ruka
grli lako.



B.Zdravković
 
Poći ćeš sa mnom

"Poći ćeš sa mnom"-rekoh- i nitko nije znao
gdje i kako drhti moja bolna duša
i ne bijaše za me karanfila i barkarola,
ništa, jedino rana ljubavlju otvorena.

Ponovih: pođi sa mnom, kao da već umirem
i nitko ne vidje mjesec na usni što mi krvari,
nitko ne vidje tu krv što se penjala u tišini.
O ljubavi, zaboravimo sada zvijezdu s trnjem!

Ali kada sam čuo tvoj glas kako ponavlja
"Poći ćeš sa mnom"- kao da si oslobodila
i bol i ljubav i bjesnilo zarobljena vina.

što se iz svog potopljena podruma uspinjalo,
i ponovo na svojim ustima osjetih okus plamena,
krvi i karanfila, kamena i paljevine.


Neruda
 
Vise nisi moj – D.Konstantinovic
Ove besane noći moju radost gaze
jedan pogled u nebo , svuda naše staze
Evo , već dugo ima kako nemogu da prebolim
Ovako vise voleti neću …
Ako dočekam jutro neka vreme stane
sada ponovo teku neke stare rane
Evo , već dugo ima kako nemogu da prebolim
Ovako nikad bolelo nije ….dve , tri kapi na dlanu ,
gledam zvezda sleće
Evo , več dugo ima godina i ne mogu da prebolim
al` jos se nadam i zato molim i zato volim …
 
OLIVER MANDIC & CECA RAZNATOVIC

VREME ZA LJUBAV ISTICE

Vreme, samo vreme
i bićemo isti u mržnji i ljubavi,
ja i ti, zato bez suza polazi,
bar jednom imaj milosti,
ne otežavaj mi stvari.

Vreme za ljubav ističe,
nas dvoje više nikada,
ni novi, a ni stari.

Ako poželiš da mi se vratiš
gledaj da to ne bude skoro,
vremena daj mi da te prebolim,
dođi kad prestanem da te volim.

Vreme, samo vreme
i bićemo isti u mržnji i ljubavi,
ja i ti, zato bez suza polazi,
bar jednom imaj milosti,
ne otežavaj mi stvari.
 
Pismo


Kad razmišljam o tebi obuzima me nježnost
veća nego što mogu podnijeti, ponekad,
...i zato šutim promatrajući te dok me ne vidiš
i, kao da je kraj godine, bilježim svakoga dana
od čega se sastojiš, uplašen da nešto nedostaje:
najprije ti čitava i meni okrenuta licem
na kome su usne, čelo, obrazi i tragovi poljubaca,
dva oka ispod nemirne kose i to bi bilo dovoljno
da nema tvojih ruku koje me grle, zatim vrat,
ramena, grudi i struk djevojčice koja plače,
oblina trbuha poput hljeba toploga
dok zastajem na obali jezera
koje već skriva sjena. Ali ja zatvaram oči
jer ti se stidiš i poželim da te čuvam
kad padne veće, daleko od stvari
koje te bez mene poznaju.
Na satu kazaljka pokriva jedna drugu
i ptica na tvome prozoru
ne uzima više zrno
iz nepoznate ruke.
Ugasi svjetlo, u tami
ne mogu te odvojiti
od sebe sama.

Zvonimir Golob
 
ONEKAD POŽELIM

Ponekad poželim da budem vazduh
koji ćeš samo ti udisati.
Želim da se istrošim u tebi.


Ponekad poželim da sam voda
koju ćeš samo ti piti.
Da napajam tvoje telo,
da prolazim kroz svaku tvoju poru,
i kroz svaku tvoju ćeliju.
Da otkrijem šta se u tebi zbiva,
da znam svaku tvoju tajnu
i svaku tvoju ranu.


Ponekad poželim da budem vino,
da prolazim tvojim venama,
da ti dam snagu,
da ti zalečim rane.

Ponekad poželim da budem postelja,
topla i meka,
u koju ćeš se umoran
smestiti i slatko snivati.

Ponekad poželim da budem noć,
tiha i mračna,
pa da te svojom tamom
sakrijem i zaštitim
od svih tvojih nestašluka.

969bc65063e50c0a951ee775ebaf2b81.jpg
 
TRAŽIM POMILOVANJE

Tražim pomilovanje za zgužvane misli
Za one koji su izgubili
i svoje srce stisli.

Za one koji klecaju pod teretom svog bremena
i koji ne znaju da za sve treba vremena
Za one koji hoce da na precac
Postignu mnogo.

Tražim pomilovanje za one koji bježe od života
I koji su zaslijepljeni idejom
Da postoji divota
Jedino izvan naše planete
Za one koji bježe kao dijete
Kad se pred njima ukaže problem
Kojem u oci treba pogledati.

Tražim pomilovanje za one koji sami sebe ne razumiju
Nije zato što ne umiju
Vec zato što su se udaljili od sebe
I što njihovo srce težak teret grebe
Što su ga sami sebi natovarili.

Prever
 
Idem...
Od jedne ruke do druge...
Gde si...?
Zagrlio bih te...
Grlim tvoju odsutnost...
Poljubio bih ti glas...
Čujem smeh daljina...
Usne mi lice rastrgle...
Iz presahlih dlanova
blistava mi se pojavi...
Hteo bih da te vidim, pa, oči zaklapam...
Idem...
 
U SELU POKRAJ DUNAVA

U selu pokraj Dunava,
Ja sretoh oka dva garava
Od tada svijet za me je lijep,
Za druge cure ja sam slijep

U selu pokraj Dunava
Šarena kola i konja dva
S tamburama i pjesmama,
K meni se seli garava

U selu pokraj Dunava,
ZIba se kolijevka malena
Najljepši cvijet što pozna svijet
Darivala mi garava


 

OPET TI SE OBRACAM

Covece,
opet ti se obracam
javi mi se da mi kazes
kako si sad.
Razlog zasto me to zanima
lezi u proslosti
koju smo isto imenovali
jednog momenta.
Slike mi se nizu
ali ne mogu tacno da se setim
trenutka kad nas je vreme
vezalo u cvor.
Moramo se videti ili cuti
da bismo saznali gde smo
danas
i ciji smo
 
Samo sakrij me
U mirisu letne oluje
Bljesku munje i
Slutnji zudnje;
Cuvaj me u snovima
Nanizanim u nocima
Krhkim od samoce.
Sakrij me
U secanju na ukradene poljupce od kise
U ocekivanju svitanja.
Sakrij me.
U prekrsenim obecanjima
U uzdahu sto se otima
Samotnim satima.
Sakrij me.
U pricu sto ima sretan kraj.
Sakrij me u zagrljaj, -
Samo ljubav mi ne sakrivaj...

Marina Ugrin
 
Zdravko Colic


Ostani
da ti kazem nesto jos
Ostani
ovaj dan je bio los
Ostani
da ne budem vise sam
jer je tuga sve sto znam

Pricaj mi
makar bajke bile to
Pricaj mi
ti ces otjerati zlo
Pricaj mi
nek me umire na cas
tvoje ruke i tvoj glas

Ti si jedina od svih
koja dodje kada treba
ti si sunce moga neba
tebi mogu reci sve

Ti si jedina od svih
koja tajne moje cuva
ti si moja ljubav prva
za mnom podjes bilo gdje

Ostani
nisi ista ali znas
Ostani
da mi opet snage das
Pricaj mi
nek me umire na cas
tvoje ruke i tvoj glas

Ti si jedina od svih...
 
VIŠE TE NEMA...


NIsam vidio da gubim te polako
i da je kraj da nam više ne ide,
ti si dala sve i voljela me jako
a nisam znao ni da te nasmijem.

Ti si prestala da budeš moje platno
na kome mogu da slikam cijeli svijet.
Moje mane si pretvarala u zlato
a lagao sam da mogu bez tebe.

Ti odlaziš i nema više vremena
jer on je tu i daje sve što nisam ja
kad oprostiš sjeti me se ponekad
više ti ništa ne tražim samo jedno reci mi.

Reci mi da l' bi opet bila ona ista ti
moja i nasmijana da te vrijeme vrati
i da te opet pogledam onako kako znam
da l' bi poželjela isto što i nekada
isto što i ja sada kad te više nema.

Ti odlaziš i nema više vremena
jer on je tu i daje sve što nisam ja
kad oprostiš sjeti me se ponekad
više ti ništa ne tražim samo jedno reci mi.

Reci mi da l' bi opet bila ona ista ti
moja i nasmijana da te vrijeme vrati
i da te opet pogledam onako kako znam
da l' bi poželjela isto što i nekada
isto što i ja sada kad te više nema.
 
Probuditi stari sjaj
i znati ponovo prijeći prag
odgoditi skori kraj
i biti ponovo tebi drag
i naći siguran stari trag
biti andjeo i biti vrag
da mogu

Uljepšao bih tebi dan
i za se našao bolji put
i suze pustio na tvoj dlan
a tvojom nježnošću ogrnut
i da me zaspe u isti mah
sa tvojih usana zlatni prah
da mogu

Odabrao bih pravi čas
u tvome poljupcu je za me spas
da mogu
vratio bih sebi čast
oborio lošu vlast
al' još ne mogu

Bila bi zauvijek uz mene
jesam li star za promjene
prestar za takvo što
ostaviti polusvijet
ne tražiti više zlo
nesposoban za novi let
da mogu

Odabrao bih pravi čas
u tvome poljupcu je za me spas
da mogu
vratio bih sebi čast
oborio lošu vlast
al' još ne mogu


Arsen Dedić
 
Ne smem da placem
moje suze te ne bole...
Ne smem te voleti
jer te i druge vole...
Ne smem zeleti da budes moj...
Ne smem zeleti,vec misliti na zivot svoj...
Zato ne placem...
moje suze te ne bole..
jednom ces kleknuti predamnom
jednom kad druge prestanu da te vole

042VictoriaFrances.jpg
 

Back
Top