Stihovi za moju dusu

Molitva ljubavi

Kad me ispuniš
postajem svetao iznutra
i, svetleći, obasjavam prostor
u koji te unosim

Kad te nestane
odjednom potamnim

Tvoje useljavanje i iseljavanje
preobražava me
kao što mene preobražavaju godine

Ako sam godina koja po tebi ima svoja doba
daj
u trenutku moga dela
ostani prisutna u meni

Tek tako bih
nestvaran za život
sijao
iz krute skamenjene prošlosti
u nedodirnute zrakama tvoje nežnosti
tamne ponore duša


Josip Pupačić
 
OPROSTI SNOVE MOJE ....................


Oprosti snove ljubomorne moje
ljubavi strasne, nemir slepi, čudni,
Verna si mi, al zašto reči tvoje
vole da plaše ... moj um večno budni ...?

Sred poklonika što za tobom lete
što želiš ti da draga budeš svima
i prazne nade što daruje njima
tvoj pogled, čas nežan, čas pun sete ...

Zaslepivši mi um i misli moje
u ljubav bolnu moju uverena
ne vidiš ti kad - u toj patnji strasnoj
tuđ razgovor, u večeri kasnoj
usamljen čamim izvan kruga njena ...

Ni pogleda, ni reči nema tvoje
kad odlazim sa strahom
s molbom mamnom
ne slede nikad tvoje oči za mnom ...

Lepotica kad koja sa mnom staje
i dvosmislen povede govor svoj
mirna si ti a šaljiv prekor tvoj
ubija me, jer ljubav ne odaje ...

Kaži mi još: suparnik večni moj
zatekavši me s tobom usamljena
zbog čega tebe pozdravlja lukavo ...?

Ko ti je on i kakvo ima pravo
da tuguje i bdi pun ljubomore ...?
bez matere i poluodevena
nasamo izmeđ večeri i zore
što njega ti u čase primaš kasne ...?

No ... voljen sam i kad si sa mnom sama
poljupci su ti tako puni plama
i nežna si a reči tvoje strasne
tad iskreno su pune duše tvoje
Tebi su znam ja... smešne muke moje ...

Al' voljen sam i mogu da te shvatim
no ne muči me... mila, ja te molim
ne znaš ti ... koliko ja silno volim
i ne znaš kako ja ... duboko patim .......!!


Aleksandar - Sergejevič - PUŠKIN
 
Ja nisam ja.
Ja sam taj
sto hoda pored mene, a ne vidim ga;
koga ponekada vidim,
i koga ponekada zaboravim.
Taj sto cuti spokojan, kad govorim,
taj sto oprasta, i blag je kada mrzim,
taj sto sece tamo gde mene nema,
taj sto ce ostati uspravan kad ja umrem.


Juan Ramon Jimenez
 
Bezdan

Nema me više u tvojim molitvama,
više me putem ne prate.
A noć mi preti, ponoć i pusta tama,
kad me se samo dohvate.

Više me ne voliš,
kad se vraćam nisi budna,
ne goriš,
gasne naša zvezda čudna,
lažna srebrna stvar.

Daleko putujem,
vetar nudi neke rime,
kupujem,
pristaju uz tvoje ime,
dva-tri stiha na dar.

Ne slušam više šta šapućeš dok snivaš,
plaši me koga pominješ.
I sve si dalja, a sve mi bliža bivaš,
kao da opet počinje...

Ali me ne voliš,
to se uvek drugom desi,
govoriš,
ali više ne znam gde si,
da li neko to zna?

Šta sam uradio?
Kakva tužna humoreska!
Gradio
ispod gradova od peska
dubok bezdan bez dna.


Djordje Balašević
 
Cekaj me

Cekaj me, i ja cu sigurno doci
samo me cekaj dugo
cekaj me i kada žute kiše noci ispune tugom
cekaj i kada vrucine zapeku
i kada mecava briše,
cekaj i kada druge nitko ne bude cekao više
Cekaj i kada pisma prestanu stizati iz daleka
cekaj me i kada cekanje dojadi
svakome koji ceka,
cekaj me i ja cu sigurno doci
Ne slušaj kad ti kažu kako je vrjeme
da zaboraviš, i da te nade lažu,
nek povjeruju i sin i mati da više ne postoje,
neka se tako umore cekati
i svi drugovi moji
i gorko vino za moju dušu nek piju
kod ognjišta, cekaj i nemoj sjesti s njima,
nemoj piti ništa...
cekaj me i ja cu sigurno doci
Sve smrti me ubiti nece,
nek rekne tko me cekao nije,
taj je imao srece.
Tko cekati ne zna,
taj nece shvatiti niti ce znati drugi
da si me spasila ti jedina cekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znacemo kako preživjeh vatru kletu ,
naprosto ti si cekati znala kao niko na svijetu
naprosto ti si cekati znala kao nitko na svjetu...
 
PRVI SNEG


Sonja,izadji da skitamo,
imam ludu zelju veceras da lutam.

Sonja,izadji i iznesi samo
malo neznosti ispod kaputa.

Malo neznosti ,malo samo,
zalogaj jedan za ogromnu glad.

Sonja , izadji da skitamo ,
nocas je nestvarno lep grad.


Vito Nikolic
 
Krcmarska moskva...

Sinoc su me pijanog
gazili po krcmi
nocas su me mnoge
ljubile u tami
cekala si dragog, svog pijanog druga
tek za malo radosti,
mnogo mi tuga

Zeljela si cesto
da se nosim k vragu
da me pokraj puta cigani ukradu,
a onda su mi noz
zaboli u srce
nocas su me mrtvog
nasli usred krcme

Draga, ne vjerujes
da su mene ljubile po krcmi,
boli, jos te boli,
volis, jos me volis, draga

Gotova je prica,
sve ljubavi su prosle
ostala si ti
da se napijes za mene,
ostala si ti koja
nikad proci nece,
a sta ako mi druga
na grob ponese cvijece

Bolero
 
Desanka Maksimović - Dušu mi pokloni

Dušu mi pokloni.
Mene rastužuju ti krvi požari
što iza sebe ostavljaju pepelište,
te oluje što nište
ženina snevanja blaga.
Dušu mi pokloni,
u ljubavi ja bih htela
do u večna vremena
da sve ostavlja traga.

Dušu mi pokloni.
Meni je malo taj trenutak zaborava,
to nestrpljivo krvi htenje.
Dušu mi, dušu pokloni,
od iskona u meni spava
čežnja plamena za večnim,
za ljubavi trajanjem
i uznesenjem.

Ja sam žena i ne čeznem samo
za vrelim ljubavničkim bdenjem
posle kojeg duša pada;
htela bih u zagrljaju da doživim
svetle snove
i pijanstvo onog mutnog sklada
što ljubav se zove.

Htela bih da se ne izgubi
nijedan naš trenutak
da svaka naša milošta se stvori
u kakav život, pa ma malen bio
kao grumen večitog zlata,
da mi duša blista posle zagrljaja
kao julska nebesa zvezdama krcata.

Dušu mi pokloni.
Pričaj mi svoje snove u tami,
pričaj mi detinjstva sećanja.
Želi i ti da budeš uza me
do poslednjeg dana.
Dušu mi pokloni i zadnju joj
česticu svaku
i najlakši dašak svaki
njenog bezdana.

O daj mi svojih suza,
noćnih nejasnih muka,
pričaj šta srce ti najčešće sanja.
Drhti od iznenadnog zvuka
moga koraka i glasa.
Želi i ti u mom zagrljaju
da i posle smrti časa
ostanu ti na mene sećanja.
 
Poslije ljubavi - Arsen Dedić

Poslije ljubavi
ostaju telefonski brojevi koji blijede

Poslije ljubavi
ostaju čase sa ugraviranim monogramima
ukradene po boljim hotelima

Poslije ljubavi
ostaje običaj da se bijelo vino nalijeva u dvije čaše
i da crte budu na istoj visini
Poslije ljubavi
ostaje sto u kavani i začuđen pogled konobara
što nas vidi sa drugima

Poslije ljubavi
ostaje na usnama metalni okus promašenosti
i adrese pozajmljenih soba od 4 do 6

Poslije ljubavi
ostaje rečenica – dobro izgledaš ništa se nisi promijenila,
javi se ponekad
imaš još moj broj

Poslije ljubavi
ostaju tamne ulice kojima smo se vraćali
poslije ljubavi,
ostaju melodije sa radija koje lagano izlaze iz mode,
ostaju tajni znaci,
ljubavne šifre,
ostaje tvoja strana postelje
i strah da će neko iznenada doći,
spuštena slušalica kada se javi nečiji tuđi glas,
hiljadu i jedna laž.

Poslije ljubavi
ostaje rečenica: „Ja ću prva u kupatilo"
i odgovor: „Zar nećemo zajedno?"
„Ovaj put ne"

Poslije ljubavi
ostaju saučesnici,
čuvari tajne koja nije više tajna,
ostaje laka uznemirenost kada u prolazu udahnemo
poznati parfem na nepoznatoj ženi.

Poslije ljubavi
ostaju nepotpisane razglednice Venecije i Amsterdama,
prepune pepeljare,
prazno srce,
navika da se pale dvije cigarete istovremeno,
fotografije snimljene u prolazu,
zagubljene ukosnice,
taksisti koji nas nisu voljeli
i cvjećarke koje jesu.

Poslije ljubavi
ostaje povrijeđena sujeta.

Poslije ljubavi
ostaju drugi ljudi i druge žene.

Poslije ljubavi
ne ostaje ništa.
 
U mojoj glavi stanuješ

U mojoj glavi stanuješ: tu ti je
Soba i mali balkon s kog puca
Vidik na moje misli najtananije.

Ponekad slušaš kako mi zakuca
Srce ko živi leptir iz kutije.

Ja ti odškrinem vrata: niz basamake
Silaziš u vrt za kog niko ne zna.

Na povetarcu lebdiš poput slamke.
(dok za to vreme, možda: neoprezna
Stojiš na nekom rubu, ispred zamke…)

Nekad (u mojoj glavi dok baš skaceš
U morsku penu, ispod sunca, gola)
Spazim te kako po kiši preskačeš
Barice i sva u blatu do pola
Žuriš na posao s licem ko da plačeš.

Prolazi dan za danom i sva svota
Vremena tvog se po dva puta zbira:
Pa pola oko moga klupka mota

Vidim sa tvog lica punog mira
Da ne znaš kako živiš dva života.

U mojoj glavi stanuješ i dubiš
Crne i bele hodnike za moje
Misli: kako mi bežiš il me ljubiš?

Van tebe druge misli ne postoje.

Samo dok spavam ti se nekud gubiš …


2rxgmfb.jpg
 
INTIME

Noćas tako želim da me neko voli,
pregršt nečije nežnosti mi treba;
noćas ću sve da zaboravim i prebolim
i da se vratim u naručje neba.

Ja sam bio kafanski i više nič'ji,
i bio pust i prezren - neželjen ko grobar.
Noćas bih hteo sebi - dečaku da ličim
i da mi opet kažu kako sam dobar.

Vito Nikolic
 
...o ti pevaču usamljeni, što pevaš sam,
a mene zasnivaš,
o,usamljenog mene koji slušam. nikada neću
prestati da tebe vekovečim,
nikada više umaknuti neću,nikada više
odjecima,
Nikada više krici ljubavi nezadovoljene
neće izvan mene biti,
Nikada mi više dozvoliti da ono spokojno
dete budem,koje bejah pre svega
što je tamo,
Pokraj mora ispod žutog i klonulog meseca,
Glasnik tamo raspirio, oganj, slatki pakao
iznutra,
Neznanu žudnju, sudbinu moju.....

Walt Whitman
 
A što je s tobom dječače
Sjediš li i dalje
Izbezumljen u travi
Nedjeljama
A tvoja staklena stopala
Dotiču rajsku djetelinu
Da, to su poljane
Koje ja nikada neću ugledati
S tobom dječače
Plešu ljubičasti duhovi vila
To su sjene mojih suza

Pitam se što ćeš raditi
U ono proljetno jutro
Sunce na horizontu
Miris magnolija
Tratinčice našeg djetinjstva
Ja zadržat ću dah
Posljednji što ću ga imati
Da ti dotaknem usne
Što oduvijek su bježale od mene


Ne pitaj me da li me strah
Ja se odlaska svog ne bojim
Jedino što ostavljam
Su ove ruke koje će mi hrliti
Preko ponora smrti
Nadam se
Da taj put
Nikada neće pronaći

Sačuvaj snagu za dane
Koje ja neću vidjeti
Sačuvaj vjeru za budućnost
I ovo malo nade u srcu
Sačuvaj to
Za sutra
Sačuvaj ljubav za nju
Koja će dobiti sve što meni
Nikada neće pripadati
Mora biti jedina
Ona koja će te voljeti

A što mi je s tobom dječače
Hoće li ti razbiti staklena stopala
I ostaviti samotne krhotine
Hoćeš li sjediti u travi nedjeljama
Ili će njena ruka izbrisati
Miris tratinčica

Sačuvaj šaku poljskog cvijeća
Za mene
Koja te nikad ne dozivah riječima
„ljubavi moja“

Teške su ove klavirske note
No to je vjerojatno kraj
Sjena i vatra
To je ono što ću ponijeti
Sačuvaj moje sveto prezreno proljeće
I korake kroz tepih cvjetova
Dopusti da se sjećam
Poljana gdje raste pravo
Cvijeće ljubavi

Zašto te uopće zovem dječakom?
Oči tvoje vidješe toliko gradova
što sam zapravo ja u tvom životu
Samo jedna tratinčica u vjenčiću
Što ispleo si jedne nedjelje
Da kruni čelo vaše kćeri

(sch.r.)

 
Poslednji put kad cvetao je jorgovan u dvorištu,
A velika je zvezda rano klonula na zapadu,
na noćnom nebu,
Tugovah, a opet tugovaću sa prolećem, s večnim povratnikom.
Proleće, večni povratniče,trojstvo mi izvesno donosiš,
Jorgovan u cvetanju trajnom i zvezdu što klone na zapadu,
I misao na njega...koga volim.
W.W
 
Obišao sam mnoge zemlje i gradove, ali još nigde nisam video da neko, kao u Beogradu, igra igru zvanu "ubacivanje šibice u čašu".
To je, inače, jedini sport kojim sam se strasno bavio čitavog života.
Pred Kalenić stižu lokalni pijanci. Pošto najpre ispiju pokoje žestoko piće ("klin se klinom izbija"), i pređu na špricere, oni mole kelnera da im skloni sve sa stola i skine stolnjak. To je znak da će uskoro započeti čuburski šampionat u ubacivanju šibice u čašu.
Kafanska košarka!
Šibica se ubacuje sa ivice astala, a čaša je postavljena na sredinu, podjednako udaljena od svih igrača.
Pokojni Libero Markoni je žmureći ubacivao šibicu u čašu, bio je apsolutni prvak sveta u tom sportu, kojim se može baviti samo pripit igrač. Tada se postiže prava zen-koncentracija; igrač se poistovećuje s kutijom šibice u letu i njenim ciljem, zvoncavim dnom čaše.
Kada šibica padne na dno, pedeset poena. Stotinu poena dobija onaj kome se šibica zadrži na ivici čaše. Onaj ko izgubi, plaća sledeću turu...
ko kaze da pesnici ne vole sport
 
У МАЛИ ДАН

На прозор слеће лишће с крова.
На кров је пало с јабланова.

Све је зелено и све нуди
лепоту од које се луди.

Узимам само што је моје,
а то су две-три рпосте боје.

Црвена боја старога крова
и црна као моја слова.
na + 35 zamisljam lepu cubursku jesen u dvoristu moje kuce svi su tu tu je centar zivota a opet je neki prijatan mir
 
UMESTO MOLITVE ZA DALEKU

Ponekad, davna, setim te se,
a nešto toplo zasja u duši
kao od dobre stare pesme
što se slučajno zapevuši.

Gde li si noćas, ti daleka,
da li si negde svila dom,
ili još uvek, ko nekad,
lutaš ponoćnim Beogradom.

Da li jos traziš onog čudnog,
onog iz tvojih snova vrelih,
koga si tražila uzaludno
i one noći kad smo se sreli.

Traži, samo traži, tragaj,
on ipak jednom mora doći
iz tvojih lepih snova, draga,
u tvoje nimalo lepe noći.

Kao što dođu ove pesme
iz divnih šuma nepoznatih
pravo u naše ružne nesne,
u gorku zbilju kasnih sati.

Ponekad tako setim te se,
a nešto toplo zasja u duši
kao od dobre stare pesme
što se slučajno zapevuši

V.Nikolic.
 
NE VRAĆAJ SE STARIM LJUBAVIMA - ARSEN DEDIĆ
Ne vraćaj se starim ljubavima
dok su davne kiše lile
drukčije su one bile
nego ovih jeseni i zima
ne vraćaj se starim ljubavima
ne kucaj na stara vrata
ugašena tu je vatra
pođi dalje gdje topline ima
ne vraćaj se starim ljubavima.
Što zločinca usred mraka
večno vodi u taj kraj
stara ljubav kao zamka
nikad joj se ne vraćaj.
Ne vraćaj se starim ljubavima
da se skloniš, da se tješiš
kad se boljih dana sjetiš
kad samoća raste kao plima
ne vraćaj se starim ljubavima.
 
Obuci hrabrost,
pusti da mirisi
oblikuju tvoje ruke
poželi me toliko
da tvoji pokreti
postanu moji,
poželi me toliko
da osetim tvoju
maglu u svojoj glavi.
Obuci hrabrost
i pusti dodir,
reči me ili rasplaču
ili razljute.
Zaboravi
svoju prošlost
moju prošlost.
Ne razmišljaj
o koraku napred.
Obuci želju
i dopusti da te imam
bez pravila
bez razmišljanja
bez iskustva.
Obuci hrabrost
i budi prvi.
 
Ako se nikad nismo voljeli

Ako se nikad nismo voljeli
onda je uzalud ovo bijelo jutro
na mom licu
ova kiša u prvoj slici buđenja
i pjesma koja ostaje u srcu zauvijek

Ako se nikad nismo voljeli
onda je čudno to zbivanje života
u magli i sjenama dana prevarenih
ali ja vjerujem tebi i kad ne postojiš
i kad te nema u knjigama
kad se u tvojim umornim očima
stišaju bitke
i sve postane zaborav
i kad ti vjerujem
onda znam da ono sto smo živjeli
jedino ljubav moze značiti.

Željko Krznarić
 
Ovo je pjesma koja će te čekati

Ovo je pjesma koja će te čekati
iza svakog kuta
iza svakog osmijeha
pjesma koja ne zna prestati biti draga
i samo će te ona prenijeti
preko zvjezdanog praga
i kad mene ne bude
i kad ti oči nekako posive
kad na usne padne list jeseni
kad se raduješ recimo nečem
a u stvari misliš o meni
ova pjesma ima stotinu zadaća
stotinu razloga da se od tebe ne odvaja
ona je tvoj stražar u noći
ja sam joj naredio da te čuva
kad se miris marelica spusti niz ramena
jer znam da je najteže
kad nekoga nema
a znaš da bi morao biti
i kad mene ne bude
tamo gdje me tražiš
a bit ću tamo gdje ne možeš do mene
ova pjesma će ti biti moje ime
jer ne želim da ti u očima stanuju zime
i da te hladno nešto uvijek boli
ovoj pjesmi
ja sam naredio da te samo voli

Željko Krznarić
 
Želja

Želim da sam s tobom stopljena u ćutnji,
rasplamsalom dahu il' podnevnoj šetnji...
Probuđena želja talasa u slutnji
koja se kroz nemir iscrta u pretnji.

Šta ako je sve to samo igra čula,
samo treptaj rose, kratki ples leptira...?
Ako s prvim daškom vetrometnih frula
sve ovo u nama počne da se spira...

Zagledam u sebe, tražim tvoje oči,
i plaši me pogled s tim osmehom smelim.
Obojena slutnjom strahujem da kročim
i ne mogu ništa osim da te želim...

Dragana Konstantinović
 
Znaj, to sam ja



Ako nekad, možda, čuješ

gdje sonatu kiša svira;

i gdje neki oluk plače

kroz tišinu noćnog mira.

Gdje dolazih tebe čekat

i gdje korak moj odzvanja,

u mirisu ispod granja,

pod prozorom tvoga svijeta...



Znaj, to sam ja...



I kad ponoć grad poljubi,

kad umukne zvon sa sata,

kao anđel neki vihor,

kad odškrine tvoja vrata;

Takne li te kakva ruka,

drhteć da te ne probudi,

i daleko od svih ljudi,

ako mine kakva sjena...



Znaj, to sam ja ...



Ako polja stanu sjetna,

ako nebo umre s tugom;

kroz noć tamnu voz zapišti,

dok u maglu tone prugom.

A kroz puste staze parka

miris tužan, onako zaluta,

i prije nego svane sjutra

ako zora tebi bane...



Znaj, to sam ja...



Duša tvoja, ako jednom,

mimo volje sama krene

tražit spokoj, mir i ruke

dušu moju, tražit mene...

a ne znade kud da krene,

kad je ovi puti lažu;

tad stihovi nek joj kažu,

što ih svira struna moja...



Da zna ... to sam ja...

~ Miladin Šobić ~

MSOBICZnajToSamJa.jpg
 

Back
Top