Stihovi za moju dusu

[aiva]

Neznost

Senke bez ljudisetaju gradom ko hetere,
pelerine plaveti dahnu iz transa
doplovi plaho na ledjima himere
labud iz dubine svog tajanstva.

I pohode me u sumracje prividjenja
na usnulom jezeru jedro zabelasa, pa mine,
samocom galeba na postanskoj marki
zaplace mesecina, pa umine.

Ja kvasac sam onog neprevazidjenog,
premda ne cujem glas svoj u sluhu,
ono sto je pod bosim stopalom, to me cuva,
u skoljki bisernoj balzam je neslucenog,
pridji, o pridji, mlada u osmehu -
ti koja pokrenes tugu, ti je i oduvas.

 

[DUNJA W]

SNIJEG U OČIMA

Ne kloni mi, moja glavo,
to nisam ti ja propao:
u očima mojim tužnim
svijet je pao,
svijet je pao.

Ne traži me, vino žarko,
da ti budem vedar kao:
u očima mojim suhim
svijet je pao,
svijet je pao.

Ne nosi me, moj očaju,
ti nada mnom nemaš vlasti,
toliko sam ja letio
da ne stignem nikad pasti.

I kada mi dušu sruše,
što ni u snu lako nije,
moje će me staro srce
još da grije,
još da grije.

Ne smiješi se, moja glavo,
što sam sam na sebe spao,
u očima mojim slanim,
snijeg je pao,
snijeg je pao.

Enes Kišević

 

[aiva]

Trag

Cudno li me slobodi ovo,
cudnije li veza.
Buknem u tebi, vreo se ulivam,
jeza je ovo,oh, jeza.
I trag putanjama tvoj,
pa me pali.
A cudno zastrepi srce,
a studim.
Ljubeci sta li to ubijam,
sta li budim?
Jer i pepeo ce vetri razneti,
a nema razresenja.
Tonu bez potonuca,
bez dna u nalazenju,
bez dna se izgube stvorenja.
I tragom kuda sagoreli
sve bolnija su obnazenja.
Vreo se ulivam,
a cudno zastrepi srce,
a studim.

Ljubeci sta li to ubijam,
sta li budim??

Momcilo Natasijevic

 

[Sarayu]

Bezdan

Nema me više u tvojim molitvama,
više me putem ne prate.
A noc mi preti, ponoc i pusta tama,
kad me se samo dohvate.

Više me ne voliš,
kad se vracam nisi budna,
ne goriš,
gasne naša zvezda cudna,
lažna srebrna stvar.

Daleko putujem,
vetar nudi neke rime,
kupujem,
pristaju uz tvoje ime,
dva-tri stiha na dar.

Ne slušam više šta šapuces dok snivaš,
plaši me koga pominješ.
I sve si dalja, a sve mi bliza bivaš,
kao da opet pocinje...

Ali me ne voliš,
to se uvek drugom desi,
govoriš,
ali više ne znam gde si,
da li neko to zna?

Šta sam uradio?
Kakva tužna humoreska!
Gradio
ispod gradova od peska
dubok bezdan bez dna.

Djole Balasevic

 

[Daringo]

CEKAJ ME

Mojih pet minuta je danas,
Bez kravate i pertli
I ako mi jos tragove uzmes
Bit cu kao plesac bez plesacica.

Mojih pet minuta je danas,
Strazari puskama pjevaju,
Kada sunce jutru zoru upali -
One ce im pjesme vracati.

Mislim samo takve misli
Koje naravno ne bih smio
I kad se vratim bicu jos uvijek
Onaj koji na stanici moli
Cekaj me

Danas mi se cine zvijezde
Stanem na prste i tu su.
Punih dzepova cu ih donijeti,
Vjeruje li sreca vitezu?

Cekaj me
Cekaj me....

(Zoran Predin)

 

[Nina]

OPROSTI

Oprosti,oprosti mi nocas
sto budna te sanjam
I sto snena
u snove se budne vracam...
Tebe sto:
Ljubav si tudja
i misao si tudja
Ali i zelja uvek,
nepresusna moja!
Oprosti i shvati:
da prebolela,
prebolela te nisam
ni okom ovim bez suza
ni rukom ovom
sto te nesuvislo trazi!
A smejem se
igram, pevam,
na izgled od srece
vrcam,
dok u tami svoje duse
ja za tobom neutesno grcam!
Ja
kletnik i kletva,
Ja
seme i zetva,
Ja pesnik i muza,
Ja obicna ,
tako obicna,
ljudska suza...
Veruj !!

p.s.ne znam autora ovih stihova

 

[aiva]

Sisli smo s uma u sjajan dan,
providan,dubok- nama draga znan;
i svetkovasmo otcepljenje to
od muka, sumnje,vremena i sto
rana sto krvave ih vredjao je svet:
ljubavi nase plav i nezan cvet.

...Oni bas nista nisu znali sta
dovede tu nas.-U cvecu smi isli,
slaveci strasno osecanja ta,
zbog kojih lepo sa uma smo sisli.
U novom svetu dobro nam je sad,
a svet o njemu dobro i ne sluti...
Sima Pandurovic

 

[DUNJA W]

 

[Nina]

Ne treba mi niko


Treba mi neko nežan kao meko
praskozorje, tvrd kao stena Gibraltar,
razuzdan i veseo, težak i glomazan kao ormar,
neko ko jede slatko od ruže, rahat-lokum
ko me pred zoru sastavlja
i rastavlja kao sat,
neko ko hoda kao mačka i otvara
žute zenice u ponoć,
neko ko ne kaže ništa
čak ko ne postoji, u stvari i zaista,

Niko mi ne treba...

niko baš toliko, toliko
toliko
kao
Ti...

 

[Tvoj_neko]

Stari sat sve glasnije broji minute,
slusam kako dise devojka kraj mene...
U mojoj su glavi sve misli rasute...
Nije ona nalik na sve druge zene!
Gledam joj oci, snene,uspavane,
gledam joj osmeh na licu zaspao...
Kad bi moglo vreme sad da stane...
Kad bi bar svet u ovom trenu stao...

 

[*kiki*]

Kao desna i leva ruka
Tvoja je duša mojoj duši bliska.

Mi smo sklopljeni, blaženo i nežno,
Kao desno i levo krilo.

Al vihor se diže, ponor se otvori
Od desnog do levog krila.

 

[REVELIN]

Noćas sam umro

Umro sam, a ti mi oprosti
što sam tako žureći
zaboravio ruku da ti stisnem...
i poljubim te onako
kako sam to uvijek činio odlazeći...

Oprosti mi što sam proljeće jedno
zauvijek u sebi odnio.
Ali sjeti se
ostale su pjesme
u desnoj ladici neuredno složene...
Snaći ćeš se...
Iz njih naprosto ljubav izbija.
Te pjesme... to sam ti sad ja.

Oprosti mi
nije bilo vremena za opraštanje
suviše smo se voljeli
da bi mogli nešto drugo.
Tako žureći nisam ni pomislio
da ćeš biti tužna zbog svega
i sad mi je žao zbog te praznine
koja nas dijeli
zbog toga što će nas jednu vječnost
zvijezde razdvajati
i što više neću moći usne da ti dodirnem...

Željko Krznarić

 

[Nina]

V.Milicevic
Ostavila bih te ja

Ostavila bih te ja
konacno,
da to zavisi od mene,
ali od mene ne zavisi
nista
osim,mozda,da li ce sutra
granuti sunce
ili ce se prosuti dazd
iz mojih ociju.

Otisla bih ja,
daleko ,
u potragu
za Atlantidom
ili za Nedodjijom,
u Legiju casti
ili u hodocasnike,
kada bih bila sigurna
da te bar tamo
necu sresti.

Zaljubila bih se ja,
ponovo,
da je to u mojoj moci,
da nije svaki deo ovog tela
obelezen mojom ceznjom
za tobom
pa zapecacen sa devet pecata
koje jedino tvoje usne
mogu rastopiti.

Predala bih se ja,
drugom,
da sam te bar u snu poljubila,
da me je tvoja ruka milovala
bar jednu noc,
i znala bih,
ma gde bila,
kome pripadam sva,
od vrha do dna,
od nastanka do nestanka.

Ostavila bih te ja,
zauvek,
kada bi se oni golubovi
vec jednom odselili
sa susednog krova,
jer bi sa njima
odletela i moja dusa
koja jedino zbog tebe
na zemlji obitava.

 

[REVELIN]

Ovo je pesma koja će te čekati

Ovo je pjesma koja će te čekati
iza svakog kuta
iza svakog osmijeha
pjesma koja ne zna prestati biti draga
i samo će te ona prenijeti
preko zvjezdanog praga
i kad mene ne bude
i kad ti oči nekako posive
kad na usne padne list jeseni
kad se raduješ recimo nečem
a u stvari misliš o meni
ova pjesma ima stotinu zadaća
stotinu razloga da se od tebe ne odvaja
ona je tvoj stražar u noći
ja sam joj naredio da te čuva
kad se miris marelica spusti niz ramena
jer znam da je najteže
kad nekoga nema
a znaš da bi morao biti
i kad mene ne bude
tamo gdje me tražiš
a bit ću tamo gdje ne možeš do mene
ova pjesma će ti biti moje ime
jer ne želim da ti u očima stanuju zime
i da te hladno nešto uvijek boli
ovoj pjesmi
ja sam naredio da te samo voli.

 

[REVELIN]

Hteo bih da sam cvet kraj puta,
a ti da naidjes niz dolinu,
da me uzbere tvoja ruka,
zanavek uzme me u svojinu.

Želim i da sam vino rujno,
da ti potečem grlom belim
pa,kad se slijem s tobom bujno,
tebe i sebe da iscelim.

Hesse

 

[Nina]

Nezna ko leptir, vrela ko dah,
jacinom srca nadvladavam strah,
ja u nemiru trazim mir,
i u svom haosu nalazim red...
Zedna ko pustinja, bezeci od zime,
smisljam ime za svoje ludilo,
ne bi li me probudilo i reklo gde sam,
i reklo sta da radim
i volim kad me ovako krene
ova cudna igra izmedju
tebe i mene

 

[ssuncokret]

Pogubi me. Zagubi me
u debelim naslagama
sećanja.
Dopusti da se otrgnem.
Skini zvečeći lanac
s' mog aristokratskog
vrata.
Vrata zatvori za sobom.
Ne okreći se.
Pokrenut ću svoje srce
opet.
Elektrošokovima.
Na sloj snega ću posuti
sloj pepela.
Simboličan spoj.
Ja vatra u prahu
topim tebe, led.
Ne postoji hemijska formula
koja bi spojila
nas.

Sappho's Leap

 

[REVELIN]

U mojoj glavi stanuješ

U mojoj glavi stanuješ: tu ti je
Soba i mali balkon s kog puca
Vidik na moje misli najtananije.

Ponekad slušaš kako mi zakuca
Srce ko živi leptir iz kutije.

Ja ti odškrinem vrata: niz basamake
Silaziš u vrt za kog niko ne zna.

Na povjetarcu lebdiš poput slamke.

(Dok za to vrijeme, možda: neoprezna
Stojiš na nekom rubu, ispred zamke…)

Nekad (u mojoj glavi dok baš skačeš
U morsku pjenu, ispod sunca, gola)

spazim te kako po kiši preskačeš
Barice i sva u blatu do pola
Žuriš na posao s licem ko da plačeš.

Prolazi dan za danom i sva svota
Vremena tvog se po dva puta zbira:
Pa pola oko moga klupka mota.

Vidim sa tvoga lica punog mira
Da ne znaš kako živiš dva života.

U mojoj glavi stanuješ i dubiš
Crne i bijele hodnike za moje
Misli: kako mi bježiš il me ljubiš?

Van tebe druge misli ne postoje.

Samo dok spavam ti se nekud gubiš…

Stevan Raičković

 

[lunao]

 

[Daringo]

IZMEDU DVA KRIKA

Covjek sam, i nista ne znam.
Mozda bih ti vise mogao reci.
Da sam svjetlo sto se gnjezdi
U ocima tvojim.
Jer da sam i jelen, i jesen u planini,
Zbog tebe bih sisao medju ljude,
Zbog tebe bih pozelio imati ovo tijelo,
Koje sve manje nosim na teret.
Dobro je sto nisam niknuo
U nekom poljupcu prije,
Ili poslije tvoga daha.
Dobro je sto sam se zadesio
U istom svijetu sa tobom.
Ovaj kratki izlet na zemlji
U meni vec prerasta
U jedno sveopce vidjenje s tobom.
Ma gdje bila na svijetu
Dobro je znati da jesi.
Krikom me moja roditeljka
K tebi donijela,
I krikom cu nebo prepoloviti
Kad se budem odkidao od ociju tvojih.

(Enes Kisevic)

 

[DUNJA W]

KOLAJNA



Dolaziš svakodnevno zaogrnuta

Svojim nemirom,

Dlanovima prepunim snova.

Ostavljaš mi more i nebo,

U očima svoje snove, odlazeći...

****

Puti se naši sastati neće...

****

Ti ipak dolaziš svakodnevno

I sa vrata dobacuješ mi svoj pogled...

****

Ne poslušah savet mudrog morepolovca,

Otvorih svoja jedra tom obećanom vetru...

Ploveći do zvezda, prekasno otkrih varku.

****

Spoznah te izvan reda

Izvan vremena

Moja ljubavi.

****

Kad ne bi bili vezani tim lancima

Tko zna gdje bi odleteli,

U koje visine

Nas dvoje.



(Željko Kuluz)

 

[DUNJA W]

U tvojim očima

Gladne

Kao svetiljke

Gore

Dve zalutale zvezde

*************************

Slobodan Janković - Srečanin

 

[Nemir]

Glad mi je beskrajna, a ruke večito prazne.

Noću niz ulice gradske na prstima nosim mesec
i tugu ostavljam pod prozorima izgubljenih žena.

Dao bih sve, a ništa nemam.
Glad mi je beskrajna, a ruke večito prazne.

R. D

 

[Daringo]

VRSTE MIRA

Vrstu mira s kojim te rasporedujem u sebi
nalazim u pogledu hrasta i sapatu krosnji,
iskonskoj stoljetnoj prici plodnih ravnica.
Ne preispitujem njegov pocetak, vec odsjaje
svih kisa i huk svih vjetrova istinski sanjam
kako tvojom utrobom nizu predivne bisere.

Moram priznati, neiscrpne su visine misli,
neuhvatljive dubine srca iz kojih sada izlazim
i neiskoristena snaga mjesecine kojom klizim.
Sve bogatstvo sto me pretace u divne osjecaje
i bezbrojni titraji nastali u pomaku vremena,
izvlače na moje dlanove najhrabrije pokusaje.

Ne uspijevam uvijek potpuno stici tvoje tijelo,
vec krugovima plamenog prstena obuhvacam
tvoj struk sto se izvija neponovljivim zarom.
Prstima pomalo udisem toplinu mirisne koze,
oprezno skupljam svaku kap sjajnih uzvisina
i povremeno se vracam, nudeci nove drhtaje.

Otkrivam, poru po poru, kako radas vatru,
kako pred moje dodire trcis beskrajno zagrljena
i docekujes me optocena slatkim strpljenjem.
Uzdises preplanula i pozudom izvijas poljupce,
bojom strasti prekrivas svako moje milovanje
i dusu obogacujes neponovljivim sazvijezdem.

Kad me tako ovjencas ljepotom i skupis u sebe,
pa ispod mojih vjeda prislonis njezni osmjeh,
izmislim nacin i postelju pretvorim u sanjaliste.
Zakoracim pogledom hrasta tvojim obrazima,
dovedem sapat krosnji tocno iznad nasih pokreta
i zauvijek nase otkucaje srca pretocim u ljubav.

(Zal Kopp)​

 

[REVELIN]

Volim te uvjek
i kad se budiš
i kad na licu šminke nemaš
i kad si ljuta
i kad se čudiš
i kad bez mene na ples se spremaš
uvjek te volim hoću da znaš
volim te ne znam
kako da odolim
u svakom slučaju te volim.

Volim te kad si blijeda i sjetna
i kada bore imaš na licu
volim te kad si divlja
i sretna
i kad u ruci držiš pticu
kad ništa nećeš da mi daš
volim te ne znam kako da odolim
u svakom slučaju te volim.

Volim te uvijek
i kada sanjaš
kad ne pišeš mi
kad te nema
i kad od mene stalno se sklanjaš
volim te kad si posve nijema
kada šutiš poput ribe baš
volim te ne znam kako da odolim
u svakom slučaju te volim.

Volim te uvijek čak i tada
kad ne volim te kad si sama
kad veče pada iznad grada
volim te kad se praviš dama
kad ne voliš me kao sada
u tome i jeste život naš
u svakom slučaju te volim...

Ibrica Jusić