Stihovi za moju dusu

TEBI, LJUBAVI

1.

Volela bih da mogu
da te prelijem osmehom...
Da ti u oko pretočim
ovaj moj iskričav sjaj
koji kroz osmeh zaživi
kad ti se spomene ime...
Da ti stočim jos smelije
pogled sa jasnim podstrekom
koji vidi početke
i ne priznaje kraj...

Kako da ti ga predam?
Ne postoje te rime...
Kako sve da prenesem
kad putevi ne postoje...?
Nazirem samo drhtaj,
kao dah, treperav, sneni
u ono nemušto vreme
kad noć smenjuje dan...

I već mi sve nade streme
put tog tananog zračka
koji se niotkud razli
u niti žute boje...
I osmeh puče u meni
poput zrelog maslačka
i ode nošen nečim
da ti oblije san...


2.

Volela bih da mogu
svu ljubav da ti prenesem,
taj oblak beskrajne čežnje
i nežnosti i topline...
Da se duž zlatnih niti
sva moja ljubav raznese
i raspline po tebi
i nastavi da teče...
Da obavijem ti sve bi'
najčulnije dubine...

Prizivam bledo veče
protkano žutim sjajem.
Da li je ovo već bilo
ili će sve tek da bude?
Svejedno.
Ljubav mi teče
i ja bih samo da dajem
dok se juče kroz danas
u isto trajanje slilo.

Da li ce stići do tebe?
Ne sumnjam više ni trena.
U meni čežnje ima
da poruši sve planine.
U meni nežnost snena
jača od svih morskih plima
uz nebo ljubavi greje
i gazi sve daljine.

Samo se pitam tiho
dok niti šaraju sne:
hoće li zaista moći
da ti prenesu sve...?


3.

Volela bih da mogu
da ti dotaknem lice...
Da te usnama svojim
toplo osetim žudim...
Da talasava vatra
u dubinama mojim
kroz dodir izroni negde
gde skupa s tobom postojim...
I da svojom toplinom
i tvoju vatru budim...

Negde u odbljesku zlata
moj dah se meša s tvojim.
Kroz neke žućkaste niti
osećam tvoju kosu.
Dok modro, kasno veče
tvoje mi telo krije,
počinjem da postojim
kroz zlato koje se prosu.

I nije sve ovo varka.
Ja sam ti dala sebe,
svu plam što iz mene lije,
vrelinu svakog mog kutka...
I nije mi više bitno
da li sam ja još ja
ili postojim kroz tebe
dok je tog večnog trenutka...

Moj požar obojen žutim...
Znam da do tebe stiže...
jer s tvojim plamenom sluti,
zašto mi nisi bliže...?


4.

Odraz Sunca u meni,
toplina koja me greje,
i žudnja i dah sneni
dok strujimo u jedno...
I meki odbljesak snova
što se treperi i smeje,
i čini od zajedništva
sve drugo manje vredno...
I sve drugo što šaljem
kroz ove zlatne niti,
sve ono što imam
do čega mi je stalo...
Nisu dovoljni u biti...
Ne dopiru istim sjajem...

Jer:
koliko god da ti dam,
još toga u meni ima...
koliko god da dajem,
u meni je još scvalo...
koliki god bio žuti sjaj,
još veća postoji plima...

I znam da ti nisam dala dovoljno,
da je sve to malo...

Dragana Konstantinović
..
.

.
 
GOSPODINE

Uvecer, kad ponestane rijeci
Smjesak u oku je nada
Da sretni budemo, sto nas prijeci?
I sto zapravo radimo moleci?

Dimovi su gusci i dublji
Sto su ljudi rijedi i plici
Vino je tada jedina nada
Otici li ne otici?

Svijetla se pale i gase
Na rubu provalije smrti
Nastupate li vi ovdje gospodine?
Ta nisu vam jos gotovi puti.

Dati sebe gospodine, prije nego padnete
Ma nemojte zaboga
Vi znate sto ste i tko ste
Vi imate umjesto njihova svoga Boga.

Jer biti ce prilike
I ovdje i ondje gospodine
Da utopite se u casi
Nestanete u dimu
Al kako cete onda
Gospodine sebe dati?
Dati sebe nevina, cista
Onima koji su slijepi

Zar ne znate da je tama
Najaca tama ove noci?
Gospodine moj, sretni da budemo
Sto nas prijeci?
I sto zapravo radimo moleci?

(M.V.)
 
Šume bokori cvetnog jorgovana,
I noć zvezdana treperi, i zudi
Za bujnu ljubav, svetu Bogom dana.
Dok mesečina nasmejana bludi,
Šume bokori cvetnog jorgovana.

U taku noć je požudnu i strasnu
Izolda nekad čekala Tristana.
Bude se groblja uz kuknjavu glasnu
I sećaju se prohujalih dana.
U taku noć je požudnu I strasnu,

Noseći sobom lestvice od svile,
Starinski vitez, pun vere i nade,
Hitao zamku svoje verne Vile,
I pevao joj strasne serenade.
Starinski vitez pun vere i nade!

Šumi, o noći prohujalog doba!
U srcu nosim nekadašnje ljude.
Povorke bele dižu se iz groba,
I sa mnom ljube, stepe, čeznu, žude!

Strasno i žudno! Ona mene čeka
Ko nekad plava Izolda Tristana.
Strepi, i sluša topot iz daleka,
I čuv mirisni zanosno ćarlija
U bokorima cvetnog jorgovana!
 
Senka…
Zbog svega sto smo najlepse hteli

hocu uz mene nocas da krenes,

ma bili svetovi crni il beli,

ma bili putevi hladni il vreli,

nemoj da zalis ako svenes.




Hocu da drzis moju ruku,

da se ne bojis vetra i mraka,

uspavana i kad kise tuku

jednako krhka,jednako jaka.




Hocu uz mene da se svijes,

korake moje da uhvatis,

pa sa mnom bol i smeh da pijes,

i da ne zelis da se vratis..




Da sa mnom ispod crnog neba

pronadjes hleba komadic beli,

pronadjes sunca komadic vreli,

pronadjes zivota komadic zreli.




Il crknes, ako crci treba,

zbog svega sto smo najlepse hteli..

(Mika Antic..
 
Mala pesma o prvom poljupcu - Federiko Garsija Lorka

U jutro zeleno
hteo bih da sam srce.
Srce.

U kasno podne
hteo bih da sam slavuj.
Slavuj.

Duso, odeni se u boju narandze.
Duso,
odeni se u boju ljubavi.

U jutro zivo
hteo bih da sam ja.
Srce,
A s' veceri
hteo bih da sam tvoj glas.

Slavuj,
Duso,
Odeni se u boju narandze
Duso, odeni se u boju ljubavi.
 
Igračka vjetrova- Tin Ujević

Pati bez suze, živi bez psovke,
i budi mirno nesretan.
Tašte su suze, a jadikovke
ublažit neće gorki san.
Podaj se pjanom vjetru života,
pa nek te vije bilo kud;
pusti ko listak nek te mota
u ludi polet vihor lud.
Leti ko lišće što vir ga vije
za let si, dušo, stvorena.
Za zemlju nije, za pokoj nije
cvijet sto nema korijena.
 
Zasviraj ponovno
Na mome telu.
Učini što želiš.
Budi nežan kao
Misao o ljubavi
Kojom te grlim.
Budi divlji kao
Strast kojom te ljubim.
Ostavi tragove,
Ureži ih svojim dodirom,
Ukleši ih svojim usnama.
Nosiću ih u srcu
Do kraja.
Nikada odreći se neću
Nečega što je moj život.

:heart:
 
Bez tebe boli tisina.
Noc ostavlja tragove proslosti.
Plasim se odjeka, tudjih koraka
u daljini.
Plasim se ljubavi koju u sebi
pronalazim.
Plasim se rastanka. Visak ljubavi
nosim u dzepovima skrivajuci oci,
od gomile poharane snove o sreci.
U ponekom osmijehu sretnem
cudljivi vetar straha ili zelje.
Kroz pobednicku kapiju progoni
poslednju ljubav.
Zaljubljeni su ponosni na svoju ludost.
Stidljivost cuva tajnu i zbog toga ne znam
priznati ti ljubav...

james_caviezel_angel_eyes_001.jpg
 
Poslednja izmena:
Da se bar mogu probuditi
u svijetu ljubavi
bez starih dugova
i ovih nakaza sto su me stalno pratile

Da te bar mogu poljubiti
bez losih sjecanja na hladna proljeca
bez slike stradanja
sto se bas na nas zalijepe

Refren
Jer moj je zivot igra bez granica
umorna prica, trganje stranica
na kojim nista ne pise

Jer moj je zivot vjecito padanje
kad zbrojim poraze nista ne ostane
samo jos vucem navike
i sve na tome ostane

Da te bar mogu probuditi
kavu ti skuhati, u krevet donijeti
pa te poljubiti
al’ toga nema i ne postoji

Da se bar mogu zaljubiti
u malu seljanku na nekom proplanku
gore u svemiru
tako da dolje ne vidim
 
JOVANA77:
Noc bez zvezda, gradovi bez imena i moja secanja
Tragovi kocenja na cestama sto vode do neba
A bio sam na kraju sveta sam, bez tebe korak do sna
Sam protiv svih na kraju vremena, a gde si ostala ti
Zlatne godine i duge sene
Pomoli se za nase vreme
Jednu svecu ljubavi
Zapali za mene
Hladna kisa moje noci umiva tvojim suzama
Nije zivot posuo sa ruzama sva moja secanja
A bio sam na kraju sveta sam, bez tebe korak do dna
Sam protiv svih na kraju vremena, a gde si ostala ti............

---------------------------------------------------------


Mjesec je mlad, a noc je vrela, padaju zvijezde padalice
I dok mi kaplje znoj sa cela, mrak je i ne vidim ti lice
Dolje pod nama cuje se kako skripe tockovi nocnih sofera
A ja te volim u mrklom mraku na zadnjem katu solitera
Poljubi me dotakni me usnama
Sa usnama k'o zgazenim tresnjama
Ponekad samo kad bljesne svjetlo velike neonske reklame
Ugledam tvoje macije oci kako me miluju iz tame
Mjesec je mlad, a noc je vrela, zvijezde se roje iznad glave
Vece mirise na pozno ljeto, a ti na rijetke poljske trave
Kliknite za proširenje...



koja je ovo pesma?? ne mogu da se setim.... :think:
 
Kasni jezik

Kasni jezik! Rijec smrt kasni
za smrcu, rijec zivot je pismo
generala u dzepu mrtvog vojnika -
tamo se moli njegovo izuzece s fronta

O cemu ces mi pricati kad
kazes da grobari umjesto
slova "S" na nisane stave
obrnute petice, pa kao da je usred
imena ostar srp ili kosa.

Ne masi rukama vec reci sta hoces
da kazes za dvoje stranaca
koji pehlivaneci uz strmi nasip
ne vide da pred njima
leprsa jedan leptir.

Sta ima u tom da pozuris sa ovog
mjesta na ono drugo, ili naprotiv,
da usporis. Najradije da se ukopas.

Koliko jezik kasni tamo gdje citav
zivot stane izmedju: "Nije dosao,
mora da je pogodjen!" i "Gle! Ziv je!"

I sta hocu da kazem (dok jezik kasni
kao voz iz proslog vijeka)
da kazem kad kazem da te volim.

D- U
 
TEBI, LJUBAVI
1.

Volela bih da mogu
da te prelijem osmehom...
Da ti u oko pretočim
ovaj moj iskričav sjaj
koji kroz osmeh zaživi
kad ti se spomene ime...
Da ti stočim jos smelije
pogled sa jasnim podstrekom
koji vidi početke
i ne priznaje kraj...

Kako da ti ga predam?
Ne postoje te rime...
Kako sve da prenesem
kad putevi ne postoje...?
Nazirem samo drhtaj,
kao dah, treperav, sneni
u ono nemušto vreme
kad noć smenjuje dan...

I već mi sve nade streme
put tog tananog zračka
koji se niotkud razli
u niti žute boje...
I osmeh puče u meni
poput zrelog maslačka
i ode nošen nečim
da ti oblije san...


2.

Volela bih da mogu
svu ljubav da ti prenesem,
taj oblak beskrajne čežnje
i nežnosti i topline...
Da se duž zlatnih niti
sva moja ljubav raznese
i raspline po tebi
i nastavi da teče...
Da obavijem ti sve bi'
najčulnije dubine...

Prizivam bledo veče
protkano žutim sjajem.
Da li je ovo već bilo
ili će sve tek da bude?
Svejedno.
Ljubav mi teče
i ja bih samo da dajem
dok se juče kroz danas
u isto trajanje slilo.

Da li ce stići do tebe?
Ne sumnjam više ni trena.
U meni čežnje ima
da poruši sve planine.
U meni nežnost snena
jača od svih morskih plima
uz nebo ljubavi greje
i gazi sve daljine.

Samo se pitam tiho
dok niti šaraju sne:
hoće li zaista moći
da ti prenesu sve...?


3.

Volela bih da mogu
da ti dotaknem lice...
Da te usnama svojim
toplo osetim žudim...
Da talasava vatra
u dubinama mojim
kroz dodir izroni negde
gde skupa s tobom postojim...
I da svojom toplinom
i tvoju vatru budim...

Negde u odbljesku zlata
moj dah se meša s tvojim.
Kroz neke žućkaste niti
osećam tvoju kosu.
Dok modro, kasno veče
tvoje mi telo krije,
počinjem da postojim
kroz zlato koje se prosu.

I nije sve ovo varka.
Ja sam ti dala sebe,
svu plam što iz mene lije,
vrelinu svakog mog kutka...
I nije mi više bitno
da li sam ja još ja
ili postojim kroz tebe
dok je tog večnog trenutka...

Moj požar obojen žutim...
Znam da do tebe stiže...
jer s tvojim plamenom sluti,
zašto mi nisi bliže...?


4.

Odraz Sunca u meni,
toplina koja me greje,
i žudnja i dah sneni
dok strujimo u jedno...
I meki odbljesak snova
što se treperi i smeje,
i čini od zajedništva
sve drugo manje vredno...
I sve drugo što šaljem
kroz ove zlatne niti,
sve ono što imam
do čega mi je stalo...
Nisu dovoljni u biti...
Ne dopiru istim sjajem...

Jer:
koliko god da ti dam,
još toga u meni ima...
koliko god da dajem,
u meni je još scvalo...
koliki god bio žuti sjaj,
još veća postoji plima...

I znam da ti nisam dala dovoljno,
da je sve to malo...

Dragana Konstantinović
 
Čekaj me

Konstantin Simonov

Čekaj me i ja ću sigurno doći
samo me čekaj dugo
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom
Čekaj i kada vrućine zapeku
i kada mećava briše
čekaj i kada druge nitko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada pisma prestanu
stizati izdaleka
čekaj i kada čekanje dojadi
svakom koji čeka.

Čekaj me i ja ću sigurno doći
Ne slušaj kada ti kažu
kako je vrijeme da zaboraviš
i da te nade lažu.
Neka povjeruju sin i mati
da više ne postojim
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji
i gorko vino za moju dušu
nek piju kod ognjišta.
Čekaj. I nemoj sjesti snjima
i nemoj piti ništa.

Čekaj me i ja ću sigurno doći
sve smrti me ubiti neće
Nek rekne tko me čekao nije:
Taj je imao sreće!
Tko čekati ne zna, taj neće shvatiti
niti će znati drugi
da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim
Nas dvoje samo znat ćemo kako
preživjeh vatru kletu
naprosto, ti si čekati znala
kao nitko na svijetu.
 
Tako bih volela da si mi blize
prepoznao bi tada
u mome oku tvoj lik,
u mom srcu tvoje ime.
Shvatio bi da te u celoj meni ima,
shvatio bi i neshvatljivo
ono o cemu ti celo vreme pisem
shvatio bi da u stvari
za tebe disem, radjam se i umirem
u istom danu...
 
JOVANA77:
Noc bez zvezda, gradovi bez imena i moja secanja
Tragovi kocenja na cestama sto vode do neba
A bio sam na kraju sveta sam, bez tebe korak do sna
Sam protiv svih na kraju vremena, a gde si ostala ti
Zlatne godine i duge sene
Pomoli se za nase vreme
Jednu svecu ljubavi
Zapali za mene
Hladna kisa moje noci umiva tvojim suzama
Nije zivot posuo sa ruzama sva moja secanja
A bio sam na kraju sveta sam, bez tebe korak do dna
Sam protiv svih na kraju vremena, a gde si ostala ti............

---------------------------------------------------------


Mjesec je mlad, a noc je vrela, padaju zvijezde padalice
I dok mi kaplje znoj sa cela, mrak je i ne vidim ti lice
Dolje pod nama cuje se kako skripe tockovi nocnih sofera
A ja te volim u mrklom mraku na zadnjem katu solitera
Poljubi me dotakni me usnama
Sa usnama k'o zgazenim tresnjama
Ponekad samo kad bljesne svjetlo velike neonske reklame
Ugledam tvoje macije oci kako me miluju iz tame
Mjesec je mlad, a noc je vrela, zvijezde se roje iznad glave
Vece mirise na pozno ljeto, a ti na rijetke poljske trave
Kliknite za proširenje...

moze li mi neko reci koja je ovo pesma???????
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Slične teme

Lutkica
Traže srodnu dušu na pogrešnim mestima?
2 3 4
Odgovora
76
Pregleda
1.295
soko stark
soko stark
Džudi S
  • Anketa Anketa
Sajtovi za upoznavanje
Odgovora
18
Pregleda
729
bezimeni1
B
Nina
Facebook uvodi AI asistenta za upoznavanje srodne duše
Odgovora
6
Pregleda
308
Džudi S
Džudi S

Back
Top