...
Progutala je drugi konjak u jednom gutljaju.
(Nastaviće se...)
"Vau! Kakvo grlo!" reče s divljenjem čovek u espadrilama, koji je nenormalno ličio na Dijeneka. "Sledeći konjak u čaši za sok", bila je precizna Linda Mjau. "Žuta pića pijem iz duboke čaše."
Drugi Amerikanac, ne Buki već onaj drugi, Maki, odvojio se od grupe i smestio na klupu. Uhvatio je glavu obema rukama i počeo da povraća između nogu. "Bilo je to", reče mačka, "u aprilu devedes' devete. Vraćala sam se iz Požarevca, gde sam bila u kontaktu sa Živanom, mačkicom koja je baš umela da živi na visokoj nozi. Međutim, u povratku su drugari ove dvojice pijandura ovde, bacali kasetne bombe i mene je potkačio jedan šrapnelčić..."
"Grozno", reče ni mala ni velika droca.
"Ne verujem vam", reče Kojatkin Nji, netremice piljeći u njene sjajne oči. "Hoćete li biti ljubazni da nam ispričate istinitu verziju priče o poreklu vašeg ožiljka? Ta, zaboga, mačko, spasao sam vam deveti život!"
"Frrrrr... Bilo je to u aprilu, devedes' devete. Vraćala sam se iz Liona, gde sam bila u kontaktu sa mačorom čijeg se imena ne sećam, koji je bio zadužen za prikupljanje humanitarne pomoći našim mačkama i mačorima u otadžbini. Kad smo se rastali, dakle, vratila sam se u Pariz i u vozu sam, na svoju nesreću, upoznala jednog mačora... macana... kretena!
"Trebalo bi da pripazite malo na svoj jezik", reče sestra Kojatkina Njia lahorasto oštro.
"Pardon!" reče Mačka Li i uze veliki gutljaj konjaka. Oči du joj bljesnule kao dve svetiljke, a brkovi joj se naježili. Bio je to na trenutak prekrasan prizor. "Provela sam sjajnu noć u vozu" reče ona i zadovoljno se protegnu. "Bože moj! Kakvi mišići, kakva ševa! Hik!" završi, jer je uhvatila štucavica.
"I onda?" upita ni mala ni velika droca.
"Onda ništa." reče mačka s lažnom skromnošću. "Ali vaša rana?" upita sestra Kojatkina Njia.
"Gazda tog macana bio je stari gospodin, i imao je cipele sa gvozdenim blokejima" reče mačka, "i gađao je gupe, ali je promašio. Hik!"
"To je sve?" upita ni mala ni velika droca, razočarano.
"Više biste voleli da me je ubio, ha?" isceri se mačka sarkastično. "Baš lepu narav imate, bogme! Zbilja, ne idete nikad u hotel
Sport?" Bio je to hotel u kvartu. Ukratko rečeno: sobe na sat, na pola sata i na snošaj.
"Idem", odgovori ni mala ni velika droca, ne trepnuvši.
"Ja sam dobra sa sobaricom", reče mačka. "Šta mi ona sve ne napriča!"
"Ah?" reče ni mala ni velika droca, "Žermen?"
"Da", reče Mačka Li. "Žer-hik-men..." Jednim gutljajem je dovršila svoju čašu i od konobara, na perfektnom francuskom, zatražila flašu vina. "Garrrson, donesite buteljku
Cornas-a."
"Žermen, alias Živana. Malopre ste je pomenuli, poznajemo se. Upoznale smo se jedom davno, u hotelu Zabela kraj Požarevca." reče ni mala ni velika droca.
"Rado bih sebi priuštila jednu trobojku", reče mačka.
"Šta?" upita ni mala ni velika droca.
"Jednu trobojnu cicu. Ili možda mladog mačića..." Odvratno se nasmejala i namignula desnim okom. "Ili Ludog Petla! Hik!" Mačka se uspravila na sve četiri, savijenih leđa, ukočenog repa i stresla se od glave do pete. "Bogami, dobro me uhvatilo!" reče.
Sestra Kojatkina Njia je s nelagodnošću kopala po svojoj torbi. "Poznajete li vi možda koju?" upita Mačka Li ni malu ni veliku drocu. "Vaše prijateljice nemaju
cice?"
"Vi ste... Gori ste od mene, životinje mi! A malko ste i preterali, tu, pred damama i gospodom!"
Momak u espadrilama, koji je bio pljunuti Dijenek, nije puno govorio, ali iznerviran mačkinim razgovorom, približio se ni maloj ni velikoj droci.
"Lepo mirišete", reče joj. "Šta je to, neki miris?"
"Cvet sumpora, proizvodi ga Starifrendmaki", reče ona.
"A ovo?" upita on spustajući ruku, "šta je to?" Stao je na stranu koju je ostavio bolesni Amerikanac.
"Hajde, srce", reče ni mala ni velika droca, "budi dobar."
"Garrson", reče Mačka Li. "Zelenu mentu!"
"Ah! Ne!" pobudi se sestra Kojatkina Njia. "Konačno!" uzviknu videvši da se otvaraju vrata. Nji se vratio s jaknom punom smeća. "Ne dajte joj da pije! Treštena je pijana!" reče njegova sestra. "Čekaj", reče Kojatkin Nji. "Moram da očistim jaknu. Konobar! Dva sifona!" Obersio je jaknu na naslon jedne stolice i obilno je sifonizovao.
"Smešno!" reče mačka. "Garrrson! Ona zelena menta... hik... Ti si moj spasitelj!" uzviknula je i odmah zatim se bacila na Kojatkina Njia. "Dođi, plaćam ti rundu."
"Ne, draga moja", reče Kojatkin Nji, "Završićete s moždanim udarom. "On me spasao!" vrisnu Linda Mjau. "Izvukao me iz rupe pune pacova u kojoj sam zamalo crkla!"
Ganuta ni mala ni velika droca spustila je glavu na rame čoveka u espadrilama koji je k'o jaje jajetu ličio na Dijeneka, ali je on napusti i ode da se olakša u jedna kutak. Mačka je skočila na šank i slistila ono malo konjaka što je još ostalo. "Brrr!" reče brzo tresući glavom s desna nalevo. "Opako silazi! Bez njega", zamjauka kao da je neko kolje, "bila sam gotova, gotova!"
Ni mala ni velika droca navalila se na šank i sakrila glavu u laktove. Drugi Amerikanac je napusti i smesti se kraj svog sunarodnjaka. Njihove dve bljuvotine uskladile su se i ocrtale na tlu američku zastavu. Drugi se pobrinuo za pedeset zvezdica.
"U moje naručje... hik!" zaključi Mačka Li.
Ni mala ni velika droca obrisala je suzu i rekla: Kako je zlatna!" Da je ne bi naljutio, Kojatkin Nji joj je poljubio čelo. Mačka Li ga stisnu šapicama, zatim iznenada pusti i stropošta se.
(nastaviće se... za sat vremena, možda i za pola sata, a može i za snošaj)