Borac za prava zivotinja
Legenda
- Poruka
- 51.037
Nije samo moje mišljenje.‘’А ово је основа за осуду: светлост је дошла у свет, али људи су волели таму, а не светлост, јер су им дела била зла. Јер ко чини зло, мрзи светлост и не долази к светлости, да се његова дела не би разоткрила. Али ко ради оно што је право, долази к светлости, да би се видело да су његова дела учињена у складу с Божјом вољом.”
Svaka moja reč je suvišna.....reći ću ti samo...nemoj da se povodiš za većinom.
To je samo tvoje mišljenje koje nije zasnovano na ozbiljnom temelju.
Grešiš. Jer ne istražuješ, samo govoriš ono što je već neko rekao...a to se zasniva na slepom verovanju.
Oboje propagiraju moralan i pobožan život.
Pa Biblija nas upravo na to upozorava. Upozorava nas da ne bi bili izmanipulisani...da ne postoje neobjašnjive "misterije"...da postoji nešto i van našeg domašaja...Biblija nam govori upravo o tome.

U Starom zavetu vidan je uticaj sumerskih, egipatskih i persijskih religija i grčke filozofije (npr. stoicizam u Knjizi propovednikovoj) . Recimo, deo Postanja sadrži elemente drevnog ugaritskog mita o bogu Balu, a kasnije se sedmoglavi zmaj Levijatan ili Rahab koga je Bal pobedio, spominje u Knjizi proroka Isaije: “Tada će Gospod pokarati mačem svojim ljutijem i velikim i jakim Levijatana, prugu zmiju, i ubiće zmaja koji je u moru.” Originalno?
Mit o biblijskom raju sličan je mitu o sumerskom raju. Samo treba pročitati školsku lektiru, tj Ep o Gilgamešu. Sumerskog junaka Gilgameša presreće bog, pretvoren u zmiju, i otima mu čudotvornu biljku jer ne želi da čovek postane besmrtan I bude ravan bogovima.
Pa priča o potopu … Bilo ih je mnogo pre Biblije, među Sumerima, Akadima I Vaviloncima. U Epu o Gilgamešu , kao i u biblijskoj priči o potopu, postoje iste pojedinosti (puštanje gavrana i golubice, vreme trajanja potopa, planina na kojoj se zaustavila barka/kovčeg , pa i identična pouka). I opet lektira! Lektira je, valjda, opasna rabota, jer ruši iluzije da je i pre potopa postojao potop, te da ljudska civilizacija i religijska misao ne počinju Biblijom. A i dosadno je čitati o nekom tamo sumerskom izmišljenom heroju koji je, svakako, natprirodna/mistična pojava, i o sumerskom raju koji, je li, svakako ne postoji, tj nije postojao.
Zatim žrtvovanje Isaka i ovan koji se rogovima zapleo u grmlje … i sumerski kultni simbol ovna u vidu skulpture (sa sve granama grma u rogovima), pronađene u ruševinama Ura.
Malo istraživanja nije na odmet. Svaki vernik, koji se kune u Bibliju, trebalo bi i da poznaje njeno poreklo. To neće uticati na njegovu veru, ali će uticati na širinu pogleda na svet.
Mislim, možemo mi ovako do sutra, ali tema nije dokazivanje autentičnosti Biblije, nego njen pogled na natprirodno. A kako knjiga, koja se bavi misterijom nad misterijama, može imati kritički sud o bilo kojoj pojavi koja se smatra natprirodnom (ili koju biblijski čitači smatraju natprirodnom), nije mi jasno. Recimo da je to – apsurd.
Što se tiče poslednjeg pasusa:
Ne, Biblija nije knjiga upozorenja, već nam govori da je Bog = ljubav. Ljudi su, nažalost, zaboravili poentu. Ako neko čita Bibliju i istovremeno traži sotonine znake oko sebe, onda je svrha izgubljena.