Ušli smo u mesec januar, kojem je stari naziv koložeg. Naziv vodi poreklo od običaja spaljivanja točka (kolovrata); simbol točka, ili kolovrat, je predstavljao Sunce, kao i vatra, pa se može zaključiti da je običaj imao za cilj da pomogne Suncu na njegovom putu do ponovnog rađanja na prolećnu ravnodnevnicu. Naziv samog točka koji se spaljivao bio je Sunčevo kolo, ili Sunčev prsten; iz toga može da se izvede paralela, ili čak i zajedničko poreklo sa sličnim simbolom kod nordijskih naroda-Solringen, s tim što je slovenski točak, kolovrat, imao osam krakova, dok je naš imao osam.
1., 2., 3., 4., i 5. januar poznati su kao Pasji dani. Ovaj veoma drevni običaj kod starih Slovena, a posebno kod Srba, predstavljao je period poštovanja pasa; pas je kod starih Srba bio posmatran kao veoma moćna, htonska životinja sa sposobnošću predskazivanja, manifestovanja znakova od bogova i htonskih sila, koja je istovremeno bila i psihopomp, naime biće koje služi kao vodič dušama umrlih u podzemni/onostrani svet (a ovde je neophodno napomenuti da su stari Sloveni, kao i drugi drevni narodi, izjednačavali svet umrlih, odnosno podzemlje, sa zvezdanim nebom, te je, shodno tome, konačni dom umrlih bilo nebo-komplikovana tematika kojoj su posvećene knjige i knjige), a sa druge strane, pas je često poiman kao telo koje zauzima duša umrlog upravo u periodu pasjih dana. Tokom ovih dana, psima su ukazivane počasti i posebna briga je o njima vođena.
Ono što je vrlo zanimljivo jeste da se Pasji dani poklapaju sa pojavom ''pljuska'' meteora poznatih kao Kvadrantidi. NIje neosnovana pretpostavka da su naši preci smatrali da ovi meteori predstavljaju duše umrlih koje se, privremeno, otelovljuju u telima pasa.
Postoji i pogrešno verovanje da su naši stari za vreme Pasjih dana tukli, prljili vatrom, drali kožu i ubijali pse, ali to je ništa drugo do pokušaj da se paganski praznici prikažu kao nešto loše i demonsko; to verovanje je donekle uvreženo na osnovu spisa hrišćanskih monaha koji su nastojali da sve što je slovensko nasleđe uprljaju i ocrne. To, naravno, nije tačno, jer kako kaže Čajkanović, ''pasja nedelja je, budući posvećena htonskoj, moćnoj životinji, mogla je da znači samo period u kojem se psima posvećivala posebna pažnja i poštovanje'', a sa njime se slaže i naš poznati etnolog Mile Nedeljković, koji, između ostalog, podseća i na staru rusku izreku: ''ne tuci psa, i on je bio čovek''.