Stari manastir Devič

Prateći priloge o stogodišnjici rođenja patrijarha,
stekao sam lep utisak. Time nije odato priznanje svecu koji
hoda, čoveku izuzetnih moralnih i svetovni osobina, već mnogo
više od toga. On je taj narod, u okruženju Manastira Devič,
hrabrio da veruju u svoje nacionalno biće i svoju veru. Pored
ovoga, Mrgud je imao razlog više da o njemu priredi ovakvo
sećanje, jer ih je čestim posetama njihovom selu i njegovom
domu navikavao da ga shvate kao svog komšiju. Nisam siguran
da mu je iko na ovaj način odao dužno priznanje. A Tebi Mrgude
veliko hvala i žao mi je što još uvek nisi našao fotografiju ulaza
u Manastir iz vremena pre ’41. Možda je najvažnije to što je
toliko uporno čuvaš u svojim sećanjima. Mrgude, hvala!
 
Poslednja izmena:
"Zapad koristi Krim da bi prikrio svoja sumnjiva dela na Kosovu"
Zapadne zemlje koriste pitanje Krima da bi prikrile svoja sumnjiva dela na Kosovu,
izjavio ruski ambasador pri OEBS Andrej Kelin za televiziju Rusija-24.
Priložena fotografija Moskve.


 
Poslednja izmena:
U Manastiru Devič decenijama je svoju svešteničku misiju obavljao Rus Ivan, koji je došao još posle revolucije u SSSR-u, kao i ostalih dvadesetak hiljada Rusa;
pretežno intelektualaca. Kako je u pitanju bio ženski manastir, on je obavljao poslove sveštenika. Nama mladima bio je omiljen i uvek bi nam ispričao po neku svoju priču. Njegovo ime se nalazi na svim krštenicama i drugim dokumentima.
Na Mašinskom fakultetu pedesetih godina predavao mi je profesor Voronjec, a učili smo iz knjiga koje su napisali ruski emigranti. Zato sam sa posebnom pažnjom pratio film Sunčanica čuvenog Mihalkova, i želeo sam da taj film, snimljen za dušu tih nesrećnih emigranata, uspe.
Zbog toga prilažem veoma uspelu filsku kritiku, koja govori da je u pitanju vrhunski film.

ФИЛМСКА КРИТИКА
Дубравка Лакић
Уметност највишег ранга
Филм: „Сунчаница”, режија: Никита Михалков према мотивима прозе нобеловца Ивана Алексејевича Буњина, улоге: Мартинс Калита, Викторија Соловљева, Милош Биковић, Алексеј Дјакин, Анастасија Имамова, трајање: 180 минута, производња: Русија, 2014.
Што би рекао уважени професор Кустурица – „Сунчаница” Никите Михалкова је „артизам највишег ранга“. И заиста, са становишта покретних слика као уметности, ово је у сваком погледу грандиозан филм. Од саме приче (према мотивима из прозе руског нобеловца Ивана Алексејевича Буњина), симболике, преко визуелне раскоши (сниматељ Владислав Опељанц), музике (Едуард Артемијев) до монтаже (Светолик Мића Зајц), све сведочи о величини филма. Наравно, и пре свега, ту је и та Михалковљева режија – филигрански прецизна и у најситнијим детаљима.
Рећи ће многи: ово је класичан филм Никите Михалкова. Да, сложићу се с тим, али не видим разлога зашто би Михалков мењао своју естетику и свој стил (тај чудесни спој традиционалних вредности руског филма и модерног лиризма уз социјално-политички ауторски ангажман) у којем је увек доминирао његов вибрантни осећај за просторе људске душе, за руски пејзаж и пулсирање времена из блиске историје чији су ожиљци трајно утиснути и у времену садашњем. Све то постоји и у његовим претходним филмовима, постоји и у „Сунчаници”. То је Никита Михалков, због тога његове филмове волимо и због тога је он још увек један од најзначајнијих филмских редитеља.





 
Poslednja izmena:
Sticajem nesrećnih istorijskih okolnosti, retko smo
bili u prilivi da napišemo nešto o izgradnji naših svetinja,
kao što to pokazuje naredni veoma značajni događaj.

RUSI DAJU 30 MILIONA EVRA ZA OSLIKAVANJE
HRAMA SVETOG SAVE!

Prema izvorima iz štampe 07. oktobar 2014.
U Moskvi dogovoreni detalji o završetku najveće
pravoslavne crkve u ovom delu sveta. Radove će
izvoditi više od 300 ruskih i beloruskih majstora,
a rukovodiće čuveni Nikolaj Muhin
RADOVI na unutrašnjoj dekoraciji Hrama Svetog
Save na Vračaru biće završeni 2022. godine. Najfinijim
mozaikom u srpsko-vizantijskom stilu biće prekriveno
gotovo 17.000 kvadratnih metara površine kupola i
zidova najveće pravoslavne crkve na Balkanu. Radove
će izvoditi više od 300 najboljih majstora iz Rusije i
Belorusije, kojima će rukovoditi čuveni ruski akademik
Nikolaj Muhin. Detalji poslednjeg i najsloženijeg čina
izgradnje zavetnog hrama srpskog naroda dogovoreni
su u ponedeljak u Moskvi, na završnom zasedanju
konkursne komisije. Na ovom skupu srpsku državu je
zastupao šef diplomatije, a crkvu mitropolit
crnogorsko-primorski. Na sednici održanoj
u moskovskom zdanju Ruske akademije umetnosti data
je konačna reč o umetničko-zanatskom uređenju Hrama.


 
Poslednja izmena:
Odlučeno je da posao uređenja preuzmu ruski mozaičari,
ovenčani briljantnim uspehom obnove Hrama Hrista
Spasitelja u Moskvi, koji će biti svojevrstan uzor u
dekoraciji vračarske svetinje. koji je i član Saveta za
kulturu Ruske Federacije, pomagaće kolege iz Belorusije.
Muhin je, inače, stari znanac srpskog naroda - freskopisao
je pravoslavni Saborni hram u Zagrebu i parohijsku crkvu
na Ubu. Da je reč o istorijskom činu, koji će konačno
zaokružiti višedecenijske napore za izgradnju crkve
posvećene Svetom Savi potvrdio je u ponedeljak i
Ruskim umetnicima koji će raditi po uputima akademika
Muhina, kopredsednik srpske delegacije u
konkursnoj komisiji.
- Jednoglasno je odlučeno koji će projekat za izradu
mozaika biti iskorišćen za unutrašnje ukrašavanje Hrama –
rekao je ministar. - Više od 15.000 kvadratnih
metara biće u mozaiku, na čijem će postavljanju
svakodnevno raditi oko 300 umetnika. Vrednost tih
radova biće veća od 30 miliona evra, što će biti
obezbeđeno donacijom ruske vlade po nalogu
predsednika Putina, kako je pre nekoliko godina i dogovoreno.
Ministar je rekao da će to biti najveći mozaik takve
prirode u ovom delu Evrope. Radovi pod svodovima
trajaće, prema njegovim rečima, osam godina, sa
„rezervom“ od najviše godinu-dve. On se zahvalio
Ruskoj pravoslavnoj crkvi i državi na pomoći u
organizaciji konkursa i početku završne faze radova.
- Zahvalni smo prijateljskoj Rusiji koja će obezbediti
novac za završetak Hrama. Za nas je to istorijski događaj.
Posebno nam je drago što će na uređenju enterijera raditi
umetnici dva naša prijateljska naroda iz Rusije i Belorusije
- rekao je ministar.
BROJKE
* 300 majstora iz Rusije i Belorusije radiće na Vračaru
* 17.000 kvadrata zidova biće pokriveno mozaicima
* 572 svetitelja naći će se pod svodovima
* 2003. započeto unutrašnje dekorisanje stubova i ornamenata
* 2012. potpisan protokol o unutrašnjoj dekoraciji Hrama
* 2022. rok je za završetak unutrašnjosti Hrama


 
Poslednja izmena:
Srpsko-ruska komisija odlučila je da unutrašnja
dekoracija prati tradicionalnu školu srpsko-vizantijskog
stila, bez upliva modernizma. Ovaj recept blizak je i
ruskim umetnicima koji ga godinama primenjuju
obnavljajući hramove po Rusiji. - Pre nego što počnu
radovi na Vračaru, ruski i beloruski umetnici obići
će crkve i manastire širom Srbije i Crne Gore, kako
bi dobro upoznali stil kojim su oslikani naši hramovi.
To će im biti dragoceno u izboru stila kojim će biti
uređena unutrašnjost Svetosavske crkve u Beogradu
- rekao je za mitropolit Amfilohije.
Na moskovskom sastanku je, imajući u vidu obim
posla, dogovoreno i da se, zavisno od dinamike,
broj radnika na dekoraciji povećava, kako bi u što
većoj meri bila ispoštovana dinamika posla. Neimari
koji se prihvate ugradnje mozaika vračarske
bogomolje imaće izuzetno težak i delikatan zadatak
- da na gotovo 17.000 kvadratnih metara, kamen po
kamen, predstave istoriju srpske crkve, ali i hrišćanstva
u celini. Ideja je da se na svodovima Hrama nađu sve
najvažnije scene iz Starog i Novog zaveta. Vernike
će sa zidova posmatrati više od 500 svetitelja, među
kojima će se naći i najvažniji duhovnici ruskog,
gruzijskog, bugarskog, grčkog i rumunskog naroda.
Unutrašnjost glavne kupole, koja je od svog podizanja
1989. godine postala jedan od simbola Beograda, biće
podloga za grandioznu scenu Vaskrsenja Hristovog.
Zbog ogromne površine, u prvobitnom planu odustalo
se od uobičajenog prikaza Hrista Pantokratora.
Unutrašnjosti crkvenog broda dominiraće i scena
silaska Svetog Duha na apostole, koja će biti
prikazana iznad oltarske apside. Kupola koja
prekriva ovaj deo Hrama površine je od čak 1.500
kvadratnih metara. Kao model za završtak Hrama
Svetog Save uzeta je obnova čuvene carigradske
crkve Aja Sofija tridesetih godina prošlog veka,
kao i rekonstrukcije moskovskog Sabornog hrama
Hrista Spasitelja, na osnovu čega je postavljen niz
standarda. Biće kruto poštovano pravilo vizantijske
perspektive, a svetitelji će biti prikazani shodno
vremenu u kome su živeli. Velika pažnja biće
posvećena materijalima - u mozaik će biti ugrađivani
prirodni materijali i staklene paste. Unutrašnjošću
Hrama dominiraće efekat „meke“ žute boje, koja
će da preovlađuje pozadinom. To će biti postignuto
ugradnjom zlatnih listića između kockica mozaika.


 
Poslednja izmena:
Prijatno sam iznenađen poslednjim prilozima.
Mrgude, kada bih mogao na neki način da Ti
pomognem da istraješ u svom naumu, to bih
rado učinio. Ovako mi ostaje, kao i desetinama
hiljada posetilaca i poštovaoca ove teme, da samo
u sadržini uživam. Moj predlog je da kada ti ponestane
slika, da ponovo prikažeš i one koje su bile zatvorene
bez prethodne registracije. Hvala TI!
 
Posle nezapamćenog poslednjeg rušenja Manastira Devič, nastala je
duga i mukotrpna obnova čitavog naselja. Pa i kada su
obnovljene mnoga zdanja teško je bilo živeti u tom okruženju
zbog svakodnevnih upada razbojnika i lopova iz okolnih
naselja. Trebalo je što pre obnoviti ogradu čitavog
manastirskog naselja. A to nije išlo tako lako. U tome
se posebno izdvaja grupa mladića „Delija“, koja je
prikupila prilog oko 25 000 evra i stalno nagledala
izvođenje radova. Dostavili su mi i kopiju te potvrde.
Naredne slike to na najbolji način ilustruju.




 
Poslednja izmena:
Godinama sam čitao neobično lepa Mrgudova
kazivanja, a sada, ako tako ostane, i neobično
velike i lepe fotografije. Nekada poželim da ponovo
pročitam tekst koji je ranije napisao, ali to nije tako
jednostavno. Kako to naći posle više godina? Dakle,
bilo bi lepo da izvrši izbor iz onog što je ranije
priloženo. Na fotografiji Manastira vidim da imaju
solarnu električnu centralu i antenu za satelitsku TV.
Pitam se, da li možda imaju i Internet. Bilo bi lepo da im
ukažemo na ovu temu i da im i - mejlom pošaljemo
poruku. Zahvaljujem!
 
Godinama sam čitao neobično lepa Mrgudova
kazivanja, a sada, ako tako ostane, i neobično
velike i lepe fotografije. Nekada poželim da ponovo
pročitam tekst koji je ranije napisao, ali to nije tako
jednostavno. Kako to naći posle više godina? Dakle,
bilo bi lepo da izvrši izbor iz onog što je ranije
priloženo. Na fotografiji Manastira vidim da imaju
solarnu električnu centralu i antenu za satelitsku TV.
Pitam se, da li možda imaju i Internet. Bilo bi lepo da im
ukažemo na ovu temu i da im i - mejlom pošaljemo
poruku. Zahvaljujem!


Slažem se i dobro bi bilo ako neko nešto o tome zna neka se oglasi.
Hvala!
 
Uspela parada naše vojske, samo mi je
ubrzala odluku da napišem nešto o čemu danima
razmišljam, ali u okvirima pravila koje ovaj Forum to
dozvoljava. Zbog toga kako piše i šta piše, ali i
nekih naznaka iz blogova gde je objavio svoj tekst,
do detalja sam upoznao Mrguda. Uvek san bio u
dilemi kako čovek koji se bavio vrhunskim vojnim
istraživanjima, i ima i danas dva najaktuelnija oklopna
borbena vozila, može tako duševnu, fino, nacionalno
opredeljeno da piše o svom Manastiru devi, koga ne
prestaje da doživljava kao nekadašnji petogodišnjak.
Na kraju je više napisao o tom manastiru i svojim
seljanima, nego svi zajedno ostali spisatelji. Našao
sam naziv blogova gde je to objavio (a oni se nalaze
skriveni i u tekstu ove teme) tako da san sve o tom
stvaralaštvu pročitao i o brojnim knjigama koje je
napisao. Tu su i danas aktuelna vozila BVP M80,
Tenk M84A, zatim prototip tenka budućnosti М-91
Вихор (ali kada se o tome traži detalji u Wikipediji,
neophodno je napisati poziv ćirilicom, a ono latinicom
je plagijat). http://sr.wikipedia.org/sr/М-91_Вихор
Posmatrajući paradu pitao sam se kako se taj čuveni
konstruktor osećao posle 30 godina, i da li je moguće,
kako piše u svojim knjigama, da to doživljava bez emocija.
Moji prijatelji iz Kosovske Mitrovice kažu da se mnoge
stvari nalaze u novoj knjizi „Drenica – sveta srpska zemlja“,
koja zbog nedostataka finansijskih sredstava čeka svog
izdavača. Molim da se njegovo pravo ime ne pojavi na
ovim stranicama, jer bismo bili lišeni mogućnosti da nas
i dalje vodi u tajne Manastira Devič.
Uz duboko poštovanje inženjer Garin.
 
Uspela parada naše vojske, samo mi je
ubrzala odluku da napišem nešto o čemu danima
razmišljam, ali u okvirima pravila koje ovaj Forum to
dozvoljava. Zbog toga kako piše i šta piše, ali i
nekih naznaka iz blogova gde je objavio svoj tekst,
do detalja sam upoznao Mrguda. Uvek san bio u
dilemi kako čovek koji se bavio vrhunskim vojnim
istraživanjima, i ima i danas dva najaktuelnija oklopna
borbena vozila, može tako duševnu, fino, nacionalno
opredeljeno da piše o svom Manastiru devi, koga ne
prestaje da doživljava kao nekadašnji petogodišnjak.
Na kraju je više napisao o tom manastiru i svojim
seljanima, nego svi zajedno ostali spisatelji. Našao
sam naziv blogova gde je to objavio (a oni se nalaze
skriveni i u tekstu ove teme) tako da san sve o tom
stvaralaštvu pročitao i o brojnim knjigama koje je
napisao. Tu su i danas aktuelna vozila BVP M80,
Tenk M84A, zatim prototip tenka budućnosti М-91
Вихор (ali kada se o tome traži detalji u Wikipediji,
neophodno je napisati poziv ćirilicom, a ono latinicom
je plagijat). http://sr.wikipedia.org/sr/М-91_Вихор
Posmatrajući paradu pitao sam se kako se taj čuveni
konstruktor osećao posle 30 godina, i da li je moguće,
kako piše u svojim knjigama, da to doživljava bez emocija.
Moji prijatelji iz Kosovske Mitrovice kažu da se mnoge
stvari nalaze u novoj knjizi „Drenica – sveta srpska zemlja“,
koja zbog nedostataka finansijskih sredstava čeka svog
izdavača. Molim da se njegovo pravo ime ne pojavi na
ovim stranicama, jer bismo bili lišeni mogućnosti da nas
i dalje vodi u tajne Manastira Devič.
Uz duboko poštovanje inženjer Garin.

Zahvaljujem se inženjeru Garinu na svemu što je napisao!


 
Poslednja izmena:
Poslednje provokacije tog zlog naroda, ponovo me vraćaju
na doživljaje iz minulih vremena, i pokreće niz pitanja na koja ovde
nemam odgovora. Uvek su radili pod okriljem velikih neprijateljski
nastrojenih zenalja. Jutros sam u novinama pročitao tekst
onog američkog bogartaša Soroša koji kaže da Evropa nije smela
dozvoliti da Rusija postane tako snažna zemlja. Neverovatno, ali to je
politika zemlje u kojoj živi!?
 
Poslednja izmena:
Hrabrost, veština i moralno nadahnuće srpskih
vojnika iz Balkanskih ratova i Prvog svetskog
postali su deo legende. A kada se među tim
hrabrim vojnicima i čuvenim starešinama, u
armiji od oko 100 pukova samo jedan ponese
naziv „gvozdeni“, kao što je Drugi gvozdeni
puk iz Prokuplja, to zaslužuje posebnu pažnju.
Za vreme rata u tom kraju živeo sam kao izbeglica
(u selu Kare), a posle rata, zbog rodbinskih veza,
svake godine za vreme odmora boravio sam u
Prokuplju. Zbog svega toga smatrao sam da u
ovoj temi može da se nađe prostor i za tu slavnu
jedinicu srpske vojske!


Gde ste Topličani, da vam izbeglica govori o vašoj slavnoj prošlosti!?
 
Poslednja izmena:
Članak o više hiljada esesovaca i ratnih zločinaca
koje je CIA angažovala za svoje špijune!?
Koliko je poznato, nijedan od špijuna danas nije živ,
navodi "Njujork tajms", uz napomenu da CIA nije
želela da da komentar za ovaj članak.
Učestvovao u smrti 60.000 ljudi, od CIA dobijao
platu od 1.700 dolara i dva boksa cigareta
Aleksandras Lileikis (FOTO: U.S. Department of Justice)
Kada je američko Ministarstvo pravde pripremalo
optužnicu protiv visokorangiranog saradnika nacista iz
Bostona po imenu Aleksandras Lileikis, CIA je pokušala da interveniše.
Iz dokumenata same CIA proizilazi da je Lileikis bio
povezan sa masakrom oko 60.000 Jevreja u Litvaniji,
koji je izvršen automatskim pušakama. On je tokom
rata radio "pod kontrolom Gestapoa", a "moguće je i
da je povezan s ubistvima Jevreja u Viljnusu".
Uprkos tome, Agencija ga je angažovala 1952. kao
špijuna u Istočnoj Nemačkoj, za platu od 1.700 dolara
godišnje, uz dva boksa cigareta mesečno. Time je
otvoren put za njegovu emigraciju u SAD četiri godine kasnije.
Lileikis je 40 godina mirno živeo u Americi sve dok
tužioci nisu otkrili njegovu nacističku prošlost i zatražili
deportaciju 1994. godine. Kada su zvaničnici CIA čuli
za ove planove, advokat je nazvao Elija Rozenbauma iz
odeljenja za hvatanje nacista u Ministarstvu pravde i
rekao mu: "Ne možete da zavedete ovaj sličaj", rekao
je Rozenbaum u jednom intervjuu. Agencija nije htela
da na svetlo dana izađu poverljivi dokumenti o njihovom
bivšem špijunu, rekao je Rozenbaum. CIA je tada
predložila dogovor: Ako Agencija bude primorana
da odbije dokumente na koje postoje prigovori, tužioci
će odustati od slučaja. To se nije desilo i Lileikis je
naposletku deportovan. CIA je takođe od Kongresa
sakrivala sve što je znala o prošlosti Lileikisa.
U poverljivom memorandumu Obaveštajnom odboru
Kongresa iz 1995. godine, CIA je priznala da ga je
koristila kao špijuna, ali nije spominjala dokumente
koji ga povezuju s masovnim ubistvima. "Nema
dokaza da je Agencija bila svesna njegovih ratnih
aktivnosti", navodi se u ovom memorandumu. Fotos: CIA


 
Poslednja izmena:

Back
Top