I ja pre neki dan sanjam san veoma ziv, ali i veoma glup...
Idem nocu kroz neku nepoznatu sumu....
Odjednom, pred sobom vidim neke gradjevine i da nekoga ima unutra...
Ulazim....To je kao neka kafana- bar gde ljudi za sankom doruckuju...
Svuda je polumrak...
Trazim stolicu da sednem i da nesto pojedem....Nema ni jedno mesto slobodno...Sve samo sede neke straije zene...
Odjednom mi barmenka kaze: "Idite u salu pored, tamo ima mesta za sve!"
Utvorim ja vrata sale pored, kada me odjednom zabljesnu jarka svetlost...Stotine namestenih stolova sa ljudima savih fela i vrsta, udesenih i nasminkanih...
Samo ja ne vidim da oni jedu, samo vidim da piju...Neki stoje i razgovaraju..
Setam da vidim ima li neko prazno mesto kad odjednom vidim da mi prilazi moj prijatelj koji je umro pre mesec dana ovde...
Udesen je perfektno, kravata, odlicno odelo, bela kosulja...
Gleda me pravo i prilazi....
Kada je stigao na jedno tri metra od mene, okrenu se odjednom, strese se i ode medju stolove...
Ja postrcah za njim vicuci "Vladimire, sta je ovo, pa ti nisi umro!?"
On nestade, a ja se probudih....
Odavno zivlji san nisam sanjao....