Становиште Православне Цркве о човековом стању после смрти?

Шта се догађа после смрти?

  • Душа наставља да живи (рај/пакао), док је тело у земљи

  • Душа спава заједно са телом

  • Човек васкрсава у духовном телу - улази у Есхатон

  • Нешто четврто (описати)


Rezultati ankete su vidlјivi nakon glasanja.
ja sam onda antiohijski djak, a aleksandrijska skola moze uvek da kaze kada nesto ne shvata - aaaa, pa to je alegorija, preneseno znacenje itd; ili, nije se ni desilo, tek ce da se desi i sl. [nece da razumeju, draze im je da manipulisu buduca pokoljenja]

nego, de sisti, da nisu ove dve skole pretece podele na istocnu i zapadnu crkvu? i podpitanje - nisu li pravoslavni vise antiohijski nego aleksandrijski djaci, shvatas u kom pravcu razmisljam generalno... trebam da dopunim znanje...
Hm... Ne postoji jedna u-svemu-ultraispravna škola.
Svaka od 5 drevnih patrijaršija imala je svojih bolesti.
Izrazito gotivim Antiohijce i njihov stil i stav u izlaganju i tumačenju Pisma, naročito u poslednje vreme.
ALI!
ALI, ALI! Ne treba izgubiti iz vida ono što sam rekao na početku, a to se u istoriji kod Antiohijaca pokazalo na primeru hristoloških sporova 5. veka.
Njihova dosledna odbrana čoveštva Hristovog na kraju je dovela do toga da se postavi pitanje da li je Hristos = Ovaploćeni Logos.
I tu treba odati priznanje Aleksandrincima gde su čvrsto stali i opstali na stanovištu da je ceo Simvol Vere, u delu koji opisuje Sina, govori o toj jednoj te istoj osobi/ličnosti. Nema razlikovanja, te ovo je sad kao čovek, ovo je sad kao Bog. Aleksandrija tvrdi da je sve to samo Logos, te da se njegovo čoveštvo i božanstvo samo misleno mogu razlikovati, a da je svako insistiranje na podvajanju i razdvajanju tih stvari opasno.
I u Aleksandriji je to, u jednom trenutku, otišlo predaleko, u monofizitsko absolviranje ljudske prirode. ALi to su ekstremi i takvih nije bilo puno. Problemi hristoloških sporova 5. i 6. veka jesu u mnogome rezultat odsustva nekih novih genijalnih Kapadokijaca, kakve smo imali u arijanskim sporovima 4. veka.
Pa se tu dosta gubilo snage, energije i volje u raspravi o pravilnosti tehničke upotrebe tehničkih termina.
Davno sam prevodio jedan tekst o Kenozi i nestradalnosti, gde sam razumeo da se suštinski, Aleksandrija i Antiohija razilaze na pitanju teopasijanizma tj. "stradalnosti Boga".
Aleksandrija, dosledna svom razumevanju Simvola, kaže da je upravo Logos stradao na krstu, dok je Antiohija prilično teško uspevala / čak i propuštala da kaže kako na Krstu stradalo išta drugo do puko čoveštvo Hristovo, maltene izolovano od Logosa

Ljudi koji iole poznaju tu fazu istorije Crkve (fazu nesrećnog raskola sa Sirijom i Egiptom), stalno ističu Halkidon 451., kao fokalnu tačku. Ali to je prilično jednostrano viđenje. Halkidon ne može i ne sme da se posmatra, van i osim dopune date izloženjem vere na 5. Vaseljenskom Saboru (553) koji precizira šta se podrazumeva ispovedanjem Hrista "U dve prirode", a šta ispovedanjem Hrista "IZ dve prirode". Oba iskaza su pravoslavni, iako ljudi neosnovano pojednostavljuju priču tvrdnjom da je "u dve prirode" pravoslavno, a "iz dve prirode" monofizitsko. To nije tačno. Jer, i "u dve prirode" može se tumačiti nestorijanski, baš kao što se "iz dve prirode" može tumačiti monofizitski. A zapravo, sabor u Konstantinopolju to vrlo lepo i precizno objašnjava.

Primer

7. Ако неко говори да знамо и исповедамо једног Господа нашега Исуса христа у две природе, али не из Божанства и човечанства, што би занчило различитост природа из којих је постало нераздељиво и недокучиво (тајанствено) сједињење (јединство); нити се природа Логоса претворила у тело (плот), нити се пак тело (плот) изменило у природу Логоса, јер остаје свака (природа) оно што је њој својствено, и настаје сједињење по ипостаси, и још раздвајање у посебност (сваке природе) има (узима) облик по тајни Христовој; или број природа исповедајући у Њему једном Господу нашем Исусу Христу Богу Логосу оваплоћеном, не само пак теоретски да узимамо ову разлику, из којих је Он, не одбацивањем јединства (јер је један из двога, и од једнога су двојица), него је то објављен број (природа) које су неразлучне и са сопственим ипостасима (лицима) и имају природе, нека је анатема.

8. Ако неко исповеда да је из две природе, божанске и човечанске, постало (јединство) сједињење или једна природа Бога Логоса оваплоћеног, и не прихвата, како су Свети Оци учили, да је из божанске природе и човечанске настало ипостасно једна природа, или суштина и божанство и тело Христово, такав нека буде проклет. Јер ми говоримо да је јединородни Логос се ипостасно сјединио, а не говоримо да је претрпео какво преливање (претварање) у друге природе, већ шта више свака (природа) остаје оно што јесте, сјединило се, наиме, разумно тело Логоса. Зато, један је Христос, Бог и човек, Њега јединосуштног Оцу по Божанству и Њега јединосуштног нама по човечанству (исповедамо). Јер на исти начин и оне који раздељују или раздвајају, и који сливају тајну Христовог Божанског домостроја (икономије), одлучује и анатемише Божија Црква.

9. Ако неко говори о поклоњењу Христу у две природе и уводи два поклоњења (двоструко поштовање), посебно Богу Логосу и посебно човеку, или ако неко одваја тело, или слива Божанство и човечанство, или не једним поклоњењем Богу Логосу оваплоћеном и не поклања се заједно са Његовим сопственим телом, како је то Божанска Црква примила од почетка, нека је анатема.

10. Ако неко не исповеда да је телесно распети Господ наш Исус Христос био истинити Бог и Господ славе и један од Свете Тројице, нека је анатема.
 
Ако је тема о ставу Православне цркве, чему онда анкета?
Православна црква је расписала конкурс за мишљење на тему?
Mnogo smeta?
Ankete su neka moja navika sa Politike.
Plus, stav o ovom pitanju nije unisono utvrđen, već su zastupljena sva tri prva odgovora, uključujući i četvrti
 
Aleksandrija, dosledna svom razumevanju Simvola, kaže da je upravo Logos stradao na krstu, dok je Antiohija prilično teško uspevala / čak i propuštala da kaže kako na Krstu stradalo išta drugo do puko čoveštvo Hristovo, maltene izolovano od Logosa
Pa Bog ne može da umre,ako je Logos Bog, a jeste,besmrtan je,ne može da umre.Umrlo je ono što je po prirodi smrtno i vaskrslo ono što potrebuje vaskrsenje,ljudska priroda koju je Logos uzeo na sebe radi spasenja,Logosu to po prirodi nije potrebno.
 
Pa Bog ne može da umre,ako je Logos Bog, a jeste,besmrtan je,ne može da umre.Umrlo je ono što je po prirodi smrtno i vaskrslo ono što potrebuje vaskrsenje,ljudska priroda koju je Logos uzeo na sebe radi spasenja,Logosu to po prirodi nije potrebno.
I koji je raspet za nas.. I stradao.. I bio pogreben...
 
Sve je to Logos pretrpeo kao čovek ne prestavši ni jednog trenutka da bude Bog.To što je Bog je i nadvladalo smrt u prisustvu besmrtnosti.
Nisam ja ni tvrdio da je Logos umro, nego da je sam Logos taj koji je istrpeo stradanje.

Smrt nad njim nema vlasti.
Zato što :
1. On je Bog, život po sebi
2. On je čovek bez greha.

Smrt je razrušena još tog strašnog Petka
 
Njihova dosledna odbrana čoveštva Hristovog na kraju je dovela do toga da se postavi pitanje da li je Hristos = Ovaploćeni Logos.
I tu treba odati priznanje Aleksandrincima gde su čvrsto stali i opstali na stanovištu da je ceo Simvol Vere, u delu koji opisuje Sina, govori o toj jednoj te istoj osobi/ličnosti. Nema razlikovanja, te ovo je sad kao čovek, ovo je sad kao Bog. Aleksandrija tvrdi da je sve to samo Logos, te da se njegovo čoveštvo i božanstvo samo misleno mogu razlikovati, a da je svako insistiranje na podvajanju i razdvajanju tih stvari opasno.
I u Aleksandriji je to, u jednom trenutku, otišlo predaleko, u monofizitsko absolviranje ljudske prirode
odlicno si nam ovo predocio, jasno i pitko...
kako ja pokusavam da sagledam
spor je nastao U NASTOJANJU DA NAM SE PRIBLIZI/POJASNI HRISTOS, u definisanju Hristove prirode PRVIM DOLASKOM, i ti se secas da sam ti ja prebacivao da se radi o dva casa, a ne o jednom, da Hristos govori o dva konteksta, Sinu Covecijem i Sinu Bozijem, da imamo dva konteksta, sud i vaskrsenje, te i po logici stvari Sin coveciji sudi, a Sin BOZIJI VASKRSAVA.


1. pitanje - ko je postavio to pitanje da li je Hristos Logos?
2. pitanje - zasto je ovo opasno sto ja razdvajam i razlikujem - kao covek, Sin Coveciji, i kao Bog, Sin Bozji, ako je to jasno Hristos tako naznacio u jevandjelju?
Jovan 5,25Zaista, zaista vam kažem: ide čas i već je nastao, kad će mrtvi čuti glas sina Božijega, i čuvši oživljeti.
Jovan 5,26Jer kako što otac ima život u sebi, tako dade i sinu da ima život u sebi;
Jovan 5,27I dade mu vlast da i sud čini, jer je sin čovječij.

Ja razdvajam NAMERNO, da bi razlikovali prvi od drugog dolaska. Zasto je to opasno? Hristos je jedn, Logos, ALI MI MORAMO RAZLIKOVATI KADA GOVORI O COVECIJEM, A KADA O BOZIJEM SINU.
 
Poslednja izmena:
Sve je to Logos pretrpeo kao čovek ne prestavši ni jednog trenutka da bude Bog.To što je Bog je i nadvladalo smrt u prisustvu besmrtnosti.
Ali onda dolazimo do logickog problema, znajuci ko sve zagovara besmrtnost. Hristos je vaskrsenje, jer da nije umro i pogreben, ne bi ni vaskrsao, raskinuvsi okove smrti. Nije besmrtnost ta koja raskida okove smrti, vec vaskrsenje. Bog je besmrtan, ali mi ljudi valjda imamo nase stanoviste, jer je glupo da se lazemo da iko od nas moze zauzeti Bozije stanoviste [seti se da ja non-stop trazim od ljudi da zauzmu stanoviste]. Hristos nas moze odvesti u Bozije stanoviste, stanove, koje rece da nam priprema.
Apostol PAVLE JE NAJJASNIJI KADA KAZE covek Isus Hristos je nas jedini posrednik [tako da ja ostajem antiohijski djak, ali ne negiram da je Logos, kao ne znam koji]
 
Poslednja izmena:
Davno sam prevodio jedan tekst o Kenozi i nestradalnosti, gde sam razumeo da se suštinski, Aleksandrija i Antiohija razilaze na pitanju teopasijanizma tj. "stradalnosti Boga".
Aleksandrija, dosledna svom razumevanju Simvola, kaže da je upravo Logos stradao na krstu, dok je Antiohija prilično teško uspevala / čak i propuštala da kaže kako na Krstu stradalo išta drugo do puko čoveštvo Hristovo, maltene izolovano od Logosa
e, taj tekst bi mi dobro dosao, jer i ja mislim da je u stradalnosti Boga problem, ako se secas kada smo propitivali druge [arijanu] ko je ztvovao i kome je zrtvovao - e, pa ovo je slicno pitanje i problem.
Ne mozemo mi tvrditi da je kao Bog stradao, pa kada mu se smrt priblizila onda da je kao Bog besmrtan, jer nismo dosledni, a nismo ni logicni, jer kako bi vaskrsao da nije umro - tu je kljuc za razumevanje, zapravo tu lezi, sahranjeno je nase nerazumevanje, ... jer imamo razlicita ocekivanja, ja od drugog dolaska, a vi od definisanja prvog.. Ja Adam sam postao antihijski djak, i kazem vam da sledite mojem ocekivanju paruseije, a da se manete definisanja prvog dolaska.
 
Poslednja izmena:
Ja Adam sam postao antihijski djak, i kazem vam da sledite mojem ocekivanju paruseije, a da se manete definisanja prvog dolaska.
Hristos se voli, a ne definise se, vec je sasvim dovoljno definisan u prvom dolasku, a mi trebamo da cekamo drugi, Parusiju. Ja razlikujem covestvo Njegovo kao bezgresnog coveka, i Bozanstvo njegovo kao Sina Bozijeg, ali zapazite da osim tog razlikovanja postoje mesta Reci Gospodnje, gde nas Logos uci recju samo SIN ili samo OTAC, a ne kaze coveciji ili bozji, ne dodaje atribut koji, je li coveciji ili boziji. To je najvaznije, zbog ljubavi, a definisati trebamo drugo, stvari i pojmove, posebno VREMENA, A LICA SU VEC DEFINISANA DOVOLJNO, ako mene neko pita uopste. Ja sam cak dobio i definiciju ljubavi, koja glasi poverenje, postovanje, razumevanje, prastanje, pa ako neko misli da mu treba, neka uzme.
 
odlicno si nam ovo predocio, jasno i pitko...
kako ja pokusavam da sagledam
spor je nastao U NASTOJANJU DA NAM SE PRIBLIZI/POJASNI HRISTOS, u definisanju Hristove prirode PRVIM DOLASKOM, i ti se secas da sam ti ja prebacivao da se radi o dva casa, a ne o jednom, da Hristos govori o dva konteksta, Sinu Covecijem i Sinu Bozijem, da imamo dva konteksta, sud i vaskrsenje, te i po logici stvari Sin coveciji sudi, a Sin BOZIJI VASKRSAVA.
Ostao sam dužan ukazati na "predgovor" hristoloških sporova.
Teološki sporovi iz 5-7. veka vuku svoje korene iz arijanske krize.
Pojednostavljeno rečeno: na arijansku tezu da "Logos nije Bog", odgovorilo se da "Logos jeste Bog, Logos je jednosuštan Ocu, Bog Istiniti od Boga Istinitog".
To je dovedeno u pitanje ukazivanjem na to da je Logos postao i čovek, a Otac nije, pa kako jednosuštan onda.
Problematičan odgovor na to je dao Apolinarije Laodikijski tvrdeći da, iako Logos jeste postao telo, nije posedovao ljudsku dušu, nego je sve to bio božanski um.
U odbrani Hristovog celovitog, stvarnog i pravog čoveštva od takvog učenja, antiohijci Diodor Tarsijski, i kasnije još poznatiji Teodor Mopsuestijski otišli su, opet, dalje od kritične linije i gotovo pa došli na stanovište oblikovanja posebnog ljudskog subjekta unutar Hrista, pored Logosa. Tj. do tvrdnje da je Hristos gotovo pa zajednica čoveka Isusa i Boga Logosa koji su sjedinjeni zajednicom volje i zajedničkog delovanja. Taj problematičan stav, koji je bio daleko od dominantnog u Antiohiji, proključao je u stvarnost kada je na konstantinopoljsku katedru došao antiohijac revnivljivi Nestorije, učenik Teodorov. Nestorije je Teodorove stavove uobličio još dalje. Recimo, da je katalizator za snažnu reakciju kod Kirila, pape Aleksandrijskog, izazvalo Nestorijevo argumentovanje da Marija, majka Isusova, nije Bogorodica, već Hristorodica...
Ostalo je istorija.... I Kirilova 3 pisma, i Efes 431 i poslanica pomirenja Kirila Aleksandrijskog i Jovana Antiohijskog iz 433. i kasnija eskalacija uzrokovana senilnim bogoslovstvovanjem konstantinopoljskog arhimandrita Evtiha što je dovelo do njegove osude, a potom i vraćanja u Efeškom Latrocinijumu 449, pa potom pivotalnom događaju vaseljenskog sabora u Halkidonu 451., itd. itd.
 
  1. Vaskrsenje je vaskrsenje u večni život što je opet besmrtnost.
  2. Inače u SP stoji da smrt smrću pobedi,smrt Bogočoveka je otvorila vrata vaskrsenja.
  1. Problem/Resenje ce se jasno pokazati u onom momentu kada jedni budu vaskrsnuti za vecni zivot, a drugi za vecnu osudu. Ako istina jevandjelja tvrdi da će svi i dobri i zli vaskrsnuti u jedan čas jedni u vaskrsenje života, a drugi u vaskrsenje suda, U JEDAN ČAS (Jovan 5,29), i ako Starozavetni Svet Prorok Božiji Danilo (12,2) tvrdi da mnogo onih koji spavaju će se probuditi iz praha zemaljskog, jedni na život večni, a drugi na sramotu i prekor večni, ...
  2. Da, s' tim sto bih ja ipak drugacije, tj. preciznije rekao, da je morao da umre da bi vaskrsao iz mrtvih, morao je da bude u poziciji, stanovistu mrtvog, da zauzme tu poziciju lezecu, da bi se podigao, uspravio, ustao - iz mrtvih. Samo bih se ovako izrazio, da ne proizadje da je negativnim - smrcu, pobedio negativno - smrt, vec je Vaskrsenjem pobedio smrt, i to je ta misija sa kojom je i dosao na zemlju, sam rece, da polozi svoj zivot, i opet ga uzme nazad, - tu vlast je dobio od Oca, da to moze da uradi. To je i najvazniji razlog zasto sam ja hriscanin, i zato se trudim da budem maksimalno precizan.
 
Poslednja izmena:
U odbrani Hristovog celovitog, stvarnog i pravog čoveštva od takvog učenja, antiohijci Diodor Tarsijski, i kasnije još poznatiji Teodor Mopsuestijski otišli su, opet, dalje od kritične linije i gotovo pa došli na stanovište oblikovanja posebnog ljudskog subjekta unutar Hrista, pored Logosa. Tj. do tvrdnje da je Hristos gotovo pa zajednica čoveka Isusa i Boga Logosa koji su sjedinjeni zajednicom volje i zajedničkog delovanja.
prvo, mnogo ti zahvaljujem na odgovoru, a drugo - ja isto ovako mislim, za sada... naravno, ne mislim da su se sjedinili inkarnacijom/utelovljenjem na zemlji, upravo zato sto su Otac i Sin oduvek, tj. prvo na nebu, potom na zemlji, s' tim sto je Logos-Rec Sin kroz koga, tj. sa kojim Otac sve stvara, Recju svojom, tj. Sinom svojim [geneza, postanje]... ranije sm sa southom i s tobom imao to pitanje oko Pocetka, kad Isus kaze da je ON pocetak [Jevandjelje po Jovanu]- ja naglasih Bozijeg Stvaranja [knj. Postanja], pa tu ko hoce da se nastavimo, moze [ne da se ogradim od Joce Prezvitera, vec da bi se bolje razumeli i dosli do konacnog odgovora o bespocetnom Bogu].
Taj problematičan stav, koji je bio daleko od dominantnog u Antiohiji, proključao je u stvarnost kada je na konstantinopoljsku katedru došao antiohijac revnivljivi Nestorije, učenik Teodorov. Nestorije je Teodorove stavove uobličio još dalje. Recimo, da je katalizator za snažnu reakciju kod Kirila, pape Aleksandrijskog, izazvalo Nestorijevo argumentovanje da Marija, majka Isusova, nije Bogorodica, već Hristorodica...
nestorijanstvo kao puno analize koja dovodi do krize, a zapravo imamo sintezu bozanskog i ljudskog u Isusu... neka bude zasebna tema analiza sinteza geneza
Ostalo je istorija.... I Kirilova 3 pisma, i Efes 431 i poslanica pomirenja Kirila Aleksandrijskog i Jovana Antiohijskog iz 433. i kasnija eskalacija uzrokovana senilnim bogoslovstvovanjem konstantinopoljskog arhimandrita Evtiha što je dovelo do njegove osude, a potom i vraćanja u Efeškom Latrocinijumu 449, pa potom pivotalnom događaju vaseljenskog sabora u Halkidonu 451., itd. itd.
lepo pises, pitko, da mi mozemo fino da naucimo, ako imas jos u istom maniru, samo daj i to ostalo.
 
Poslednja izmena:
Da, s' tim sto bih ja ipak drugacije, tj. preciznije rekao, da je morao da umre da bi vaskrsao iz mrtvih, morao je da bude u poziciji, stanovistu mrtvog, da zauzme tu poziciju lezecu, da bi se podigao, uspravio, ustao - iz mrtvih. Samo bih se ovako izrazio, da ne proizadje da je negativnim - smrcu, pobedio negativno - smrt, vec je Vaskrsenjem pobedio smrt, i to je ta misija sa kojom je i dosao na zemlju, sam rece, da polozi svoj zivot, i opet ga uzme nazad, - tu vlast je dobio od Oca, da to moze da uradi. To je i najvazniji razlog zasto sam ja hriscanin, i zato se trudim da budem maksimalno precizan.
da, ovde sam zaboravio jos i rec - PROBUDIO
. Aramejska reč za blagoslov, "ashrei" ili "tovahoun", istovremeno znači "blagosloven" i "probudi se" ili "ustani".
 
Ako dakle vaskrsnuste s Hristom, tražite ono što je gore gde Hristos sedi s desne strane Boga.(kol,3)

Šta znače ove reči apostola Pavla?Kaže vaskrsnuste,kao da se sveopšte vaskrsenje već desilo.Ja sam Alfa i Omega,početak i kraj kaže Hristos,sve je u Njemu dakle i kraj,strašni sud i vaskrsenje mrtvih.Hristos isti danas,juče i doveka,ne nadopunjuje se novim,sve je već vaskrslo sa Njim i u Njemu?
Kao što je umro za sve grehe koji su se desili ikada od Adama do eshatona,tako je i vaskrsao sa svima koje je spasao od greha i smrti?
Ovo je vrlo zanimljivo hristološko pitanje.
 
ranije sm sa southom i s tobom imao to pitanje oko Pocetka, kad Isus kaze da je ON pocetak [Jevandjelje po Jovanu]- ja naglasih Bozijeg Stvaranja [knj. Postanja], pa tu ko hoce da se nastavimo, moze [ne da se ogradim od Joce Prezvitera, vec da bi se bolje razumeli i dosli do konacnog odgovora o bespocetnom Bogu].
To je bila kratka diskusija o tome da je sinodski prevod pogrešan u tom delu.
Jer na pitanje "Ko si ti?", Hristos odgovara farisejima: "(Onaj sam) od početka što vam govorim"
 
prvo, mnogo ti zahvaljujem na odgovoru, a drugo - ja isto ovako mislim, za sada... naravno, ne mislim da su se sjedinili inkarnacijom/utelovljenjem na zemlji, upravo zato sto su Otac i Sin oduvek, tj. prvo na nebu, potom na zemlji, s' tim sto je Logos-Rec Sin kroz koga, tj. sa kojim Otac sve stvara, Recju svojom, tj. Sinom svojim [geneza, postanje]... ranije sm sa southom i s tobom imao to pitanje oko Pocetka, kad Isus kaze da je ON pocetak [Jevandjelje po Jovanu]- ja naglasih Bozijeg Stvaranja [knj. Postanja], pa tu ko hoce da se nastavimo, moze [ne da se ogradim od Joce Prezvitera, vec da bi se bolje razumeli i dosli do konacnog odgovora o bespocetnom Bogu].

nestorijanstvo kao puno analize koja dovodi do krize, a zapravo imamo sintezu bozanskog i ljudskog u Isusu... neka bude zasebna tema analiza sinteza geneza

lepo pises, pitko, da mi mozemo fino da naucimo, ako imas jos u istom maniru, samo daj i to ostalo.
Nestorijanstvo u Hristu prepoznaje dva Subjekta, dva indivudalizovana nosioca delovanja, u svojim zasebnim prirodama i zasebnim, mada usaglašenim delovanjima: čovek Isus i Bog Logos.

Naša je vera da je subjekat samo jedan: Logos je čovek Isus Hristos, koji je iz dve prirode i u dve prirode, volje i energije, bez slivanja, mešanja, podele i odvajanja
 
Nestorijanstvo u Hristu prepoznaje dva Subjekta, dva indivudalizovana nosioca delovanja, u svojim zasebnim prirodama i zasebnim, mada usaglašenim delovanjima: čovek Isus i Bog Logos.

Naša je vera da je subjekat samo jedan: Logos je čovek Isus Hristos, koji je iz dve prirode i u dve prirode, volje i energije, bez slivanja, mešanja, podele i odvajanja
pa, da, to su osnove logike https://sh.wikipedia.org/wiki/Logika
nestorijanci su analizirali [razdvojili] umesto da naprave sintezu [spoj]
p.s. ja sam pokusao da se nadovezem na svojoj temi vera, ... - evo [mada nisam se upustao u imenovanje jeresi, a i pravo da ti kazem ne zanimaju me bas sve poimence, vec pokusavam sustinski da sagledam]
konkretizaciji vere, tj. njene indukcije, a nikad obrnuto od konkretizovane vere ka apstrakciji i mistifikaciji ili dedukciji iste,
daklem, sa moje tacke gledista, nestorijanci su zglajznuli jer su analizirali umesto da naprave sintezu, ali isto tako mnogi umesto da indukuju, oni dedukuju veru [razradio sam na svojoj temi ovu osnovnu misao], a evo generalno slagvorta za eventualnu diskusiju, sa wikipedie, link iznad
Logika je izučavanje idealne metode mišljenja i ispitivanja; unutrašnje i spoljno posmatranje, dedukcija i indukcija, obrazovanje hipoteza i eksperimenat, analiza i sinteza,
Logika i Logos, za mene idu zajedno, isti je to koren -Rec, samo sto u logici imamo pozitivnu i negativnu stranu, a ja vam pokazujem koje su pozitivne - sinteza i indukcija, a njihovi opoziti su negativne strane [jedna negativnost je dokazana nestorijanstvom, ostaje dedukcija kao druga negativnost koju ja dokazujem; izgradnja je pozitivna, razgradnja je negativna itd - ako se vec bavimo Crkvom, verom, Hristom]
 
Poslednja izmena:
Ćetvrta opcija da se odmah po smrti ulazi u Eshaton.
То је, zapravo, treća :)
Ono što verujem i o čemu tamo pričam.
Nisam se dobro izrazio tada kod definicije opcije, pa sam sad korigovao
vi ste pogresno postavili pitanje, sta biva posle smrti i kada to biva, a treba postaviti prvo definicije pakla i ada https://forum.krstarica.com/threads/od-h-ad-es-a-do-pakla-gehene-i-obratno.892003/ jer mora da ima neke logike zasto se prevodi razlikuju, tj. sta su prevodioci mislili lokacijski, a posle bi mi videli to sto vas zanima - vremenski ...
prvo postavite pitanje - gde je sta, a potom - kada je
 

Back
Top