Становиште Православне Цркве о човековом стању после смрти?

Шта се догађа после смрти?

  • Душа наставља да живи (рај/пакао), док је тело у земљи

  • Душа спава заједно са телом

  • Човек васкрсава у духовном телу - улази у Есхатон

  • Нешто четврто (описати)


Rezultati ankete su vidlјivi nakon glasanja.
"
Dogmatika Pravoslavne Crkve – Tom III (drugi deo)

BOGOČOVEK KAO SUDIJA

Drugi Dolazak Hristov i Carstvo budućeg veka



Sveopšti i Poslednji Sud



Pri Svom drugom dolasku Gospod Hristos će, pošto vaskrsne sve mrtve, obaviti Opšti i poslednji sud. Ovaj će sud obuhvatiti sve ljude svih vremena: niko ga od ljudi neće moći da izbegne. Ο tome sveti Apostol Pavle piše: Svima nama se valja javiti na sudu Hristovu, da primimo svaki šta je koji u telu učinio, dobro ili zlo.[1] — Svi ljudi, hteli ili ne, hitaju kroz kapiju smrti ka Sveopštem sudu i Večnom Sudiji — Hristu. Zašto On Večni Sudija? Zato što je On u vascelom rodu ljudskom i u svima čovečanskim svetovima Jedini Bezgrešan, i stoga Jedini Nepogrešan. Na Sudu Svom On neće pogrešiti niti se ο ikoga ogrešiti, ili ikome nepravdu naneti. Jer je sveznajući i svevideći. Sve, od najkrupnijeg do najsitnijeg u našem ljudskom životu, u našoj ljudskoj duši, u našem ljudskom svetu, Njemu je do najtananijih tančina poznato. Α Njegova jedinstvena svepravednost i svemilostivost jemstvo je da će Njegov sud ο svakome od nas biti i svepravedan i svemilostivan, i bezgrešan i nepogrešan. Sreća je roda ljudskog, i to izuzetna sreća, što upravo Gospodu Hristu, Bogočoveku, pripada sud nad nama, a ne nekom nižem biću, koje bi samim tim što nije Bogočovek, moralo biti pogrešivo, ili u svakom slučaju nesveznajuće i nesvevideće, u svojim sudovima ο tako neiskazano složenom i zagonetnom biću kao što je čovek.

Kao Svedržitelj, Gospod Hristos drži sve svetove pod Svojom vlašću, pa i svet zla: pakao i đavole. Zlo se ne može izliti van granica koje mu je On postavio. u tim granicama zlo slobodno dela; i sva se razumna bića opredeljuju slobodno, po svojoj volji, za zlo i dobro. Tako i ljudi: u telu, u prvom i probnom životu svom, na zemlji, opredeljuju se po svojoj volji za dobro i za zlo. Α Bog nikoga ne primorava ni na dobro ni na zlo. Isto tako ni đavo ne može nikoga primorati na zlo. Čoveku se predlažu i dobro i zlo. I on bira i čini jedno ili drugo za života u telu. Zato će se i Sud vršiti nad svima bez izuzetka: „da svaki primi što je u telu učinio, ili dobro ili zlo“. Naš ljudski život, to je život u svetu Božjem, na imanju Božjem. Α i sami smo delo ruku Božjih, tvorevina Božja: jer su nam i duša i telo od Njega. I stoga je prirodno da On na kraju svih krajeva pregleda i vidi, oceni i proceni, i presudi kako smo živeli na Njegovom imanju Njegovom tvorevinom, tojest dušom i telom. I tako nam odredi svepravedno i svemilostivo sudbinu nadalje kroz svu večnost. Jer će i to On učiniti bezgrešno i nepogrešivo: svaki će dobiti ono što zaslužuje i ono što najviše voli. Ko se za života na zemlji opredeljivao za zlo, i dušom i telom ga činio, tome će On dati da mu i duša i telo idu za svojim zlom. Nema sumnje na tom Sudu sveznajućeg i nepogrešivog Sudije, neće se ničije ni dobro ni zlo niti uvećati niti umanjiti, nego će svaki primiti „što je u telu učinio, ili dobro ili zlo“. I to će biti očigledno za svakog: svaki će videti u celokupnosti i u pojedinostima i svoje dobro i svoje zlo; i ništa mu se neće ni podmetnuti ni nametnuti. I svaki će se uveriti da je Hristov Sud i svepravedan i svemilostiv, i bezgrešan i nepogrešan. Onda će svaki sagledati svu tajnu i dobra i zla; i svakome će biti jasno sve što je i u njemu samom dobro a šta zlo. Svaki će uvideti da se svakome sudi po onome „što je u telu učinio“, pa „bilo dobro ili zlo“. To će biti najočiglednija stvarnost: sve same gole činjenice, sve sama dela — duhovno-telesna i telesno-duhovna. Jer je u Božjoj Knjizi rečeno: „Tada će vratiti svakome po delima njegovim“.[2]..."...

https://svetosavlje.org/dogmatika-pravoslavne-crkve-tom3-2/69/?pismo=lat
 
" ...PUT DUŠE POSLE SMRTI

BESEDA O ISHODU DUŠE I O STRAŠNOM SUDU – Sveti KIRILO Aleksandrijski
VIZIJA PREPODOBNOG GRIGORIJA O STRAŠNOM SUDU
DUŠA POSLE SMRTI – Jeromonah SERAFIM Rouz
DUŠA PRED PRESTOLOM TVORCA – Starac KLEOPA
ŽIVOT POSLE SMRTI – Sveti JOVAN Šangajski
KAKO SE PRAVILNO ODNOSITI PREMA „JAVLJANJIMA“ I „OTKRIVENJIMA“? – Sveštenik DIMITRIJE Beženar
O VEČNOSTI ZAGROBNIH MUKA – Mitropolit ANTONIJE Hrapovicki
POVRATAK IZ ONOGA ŽIVOTA – Monahinja EVPRAKSIJA
PRIKAZ POJEDINAČNOG SUDA – MITARSTVA – E. Tihomirov
SLOVO O SMRTI – Sveti IGNJATIJE Brjančaninov
ČEKAM VASKRSENJE MRTVIH I ŽIVOT BUDUĆEG VEKA – Sveti JOVAN Šangajski i Sanfranciski ..."...


https://svetosavlje.org/biblioteka-index/?pismo=lat

PS :

Pri samom "kraju" stranice ...
 
VIZIJA PREPODOBNOG GRIGORIJA O STRAŠNOM SUDU

O tom Grigoriju, Andrej Kurajev ovo iznosi:

Poreklo tog «Žitija» nije potpuno crkveno i moralno čisto iz razloga što Grigorije, autor «Žitija» bogohuli na svetitelja – konstantinopoljskog patrijarha Nikolaja 5 Mistika, koji je bio «ubrojan u likove svetih u grčkoj i rimskoj crkvi. U obe crkve praznik patrijarha se slavi 15.maja, na dan njegove smrti» (pogl. Popov N. Car Lav 6 Mudri i njegovo carevanje u crkveno-istorijskom kontekstu. M., 1892, s. 190). U «Žitiju» se ime tog patrijarha Nikolaja zlonamerno izopačuje u Agrikolaos («seljak») i «Etilaos» (isto, s.175).
 
NIje meni baš ovo jasno, uz svo dužno poštovanje za velikog o.Justina Popovića... :think:

"
Dogmatika Pravoslavne Crkve – Tom III (drugi deo)
BOGOČOVEK KAO SUDIJA


Zagrobni život

1. Celokupnu evanđelsku blagovest ο čoveku i ο spasenju, ο obogočovečenju čoveka, Bogočovek Gospod Hristos zasniva na istini: čovek je bogoliko, i zato besmrtno biće, biće sazdano za život večni. Gospod Hristos postupa sa čovekom kao sa besmrtnim bićem koga je smrt unakazila i učinila smrtnim, i koga treba lečiti i spasavati od smrti besmrtnošću i životom večnim. Sve se u Evanđelju svodi na to, kako da se čoveku osigura besmrtnost i život večni. To je osnovna blagovest Bogočoveka.

1. Šta se ovde zapravo kaže? Da je čovek besmrtan, ali ga smrt učinila smrtnim i koga odsmrti treba ga spasavati besmrtnošću? Ako je neko ovo razumeo (naročito postavljač teksta), neka mi pojasni, molim.


Smrt tela i besmrtnost duše

Smrću se naziva tajanstveno razdvajanje duše od tela, privremeni rastanak duše i tela. Pri tome telo gubi životvornu silu i predaje se truleži i raspadanju, a duša ostaje da živi sama u svome bestelesnom biću. Otuda se u Svetom Pismu smrt naziva: odlaskom duše iz tela,[1: Jer ja se već žrtvujem, i vreme mog odlaska nasta.... A oboje mi je milo, imajući želju otići i s Hristom biti, koje bi mnogo bolje bilo....Drugi govorahu: Ove reči nisu ludoga; zar može đavo slepima oči otvarati? ] spavanjem u kome telo zaspi,[2: A Pavle ustavši i mahnuvši rukom reče: Ljudi Izrailjci i koji se Boga bojite! Čujte.....Onda Mu rekoše učenici Njegovi: Gospode! Ako je zaspao, ustaće.............A svi plakahu i jaukahu za njom; a On reče: Ne plačite, nije umrla nego spava.........Reče im: Odstupite, jer devojka nije umrla, nego spava. I podsmevahu Mu se.........I ušavši reče im: Šta ste uzavreli te plačete? Devojka nije umrla, nego spava] povratkom tela u zemlju i besmrtnog duha Bogu.[3 I vrati se prah u zemlju, kako je bio, a duh se vrati Bogu, koji ga je dao.............A stvori Gospod Bog čoveka od praha zemaljskog, i dunu mu u nos duh životni; i posta čovek duša živa........Sa znojem lica svog ješćeš hleb, dokle se ne vratiš u zemlju od koje si uzet; jer si prah, i u prah ćeš se vratiti.]

U Otkrivenju je na vrlo jasan i očigledan način pokazana i posvedočena i smrtnost tela ljudskog i besmrtnost duše ljudske. Duša ljudska je besmrtna jer je bogolika, jer je sazdana po obličju besmrtnoga Boga.[4] Dobivši duh od Boga, svaki je čovek besmrtan dušom.[5] Kao besmrtan, duh se po smrti tela čovekovog vraća Bogu koji ga je dao.[6]

Svojom besmrtnošću duša ljudska je jedina apsolutna vrednost u svetu čovečanskom; na njoj se i zida sav bogočovečanski domostroj božanske istine i spasenja. Jer da je čovek smrtan dušom, sav bi Spasiteljev podvig bio utopija i obmana, i hrišćani bi bili najnesrećniji ljudi, pošto je njihov život na zemlji neprekidno stradanje radi večnog života na nebu.[7] Ako je duša smrtna, onda nema vaskrsenja mrtvih; nema li vaskrsenja mrtvih, besmislen je i Hristos i vera u Njega.[8] Spasitelj upravo na besmrtnosti duše ljudske zasniva i mogućnost i samu stvarnost vaskrsenja mrtvih, jer se duša ne može ubiti.[9] Duša živi u ilovačnom telu da po smrti iziđe iz njega i uđe u nebeski svet gde večnost caruje i vlada.[10] Svojom pričom ο bogatašu i Lazaru Spasitelj pokazuje da je besmrtna ne samo pravedna duša Lazareva već isto tako i grešna duša bogataševa.[11]".

https://svetosavlje.org/dogmatika-pravoslavne-crkve-tom3-2/60/?pismo=lat

Najpre, bitno je da povadimo sve citate, pomenute u tekstu (uneo sam ih plavom bojom)...
Uradio sam za reference 1, 2 i 3...
Sutra ću ostale
 
Smrt tela i besmrtnost duše



Smrću se naziva tajanstveno razdvajanje duše od tela, privremeni rastanak duše i tela. Pri tome telo gubi životvornu silu i predaje se truleži i raspadanju, a duša ostaje da živi sama u svome bestelesnom biću. Otuda se u Svetom Pismu smrt naziva: odlaskom duše iz tela,[1] spavanjem u kome telo zaspi,[2] povratkom tela u zemlju i besmrtnog duha Bogu.[3]

U Otkrivenju je na vrlo jasan i očigledan način pokazana i posvedočena i smrtnost tela ljudskog i besmrtnost duše ljudske. Duša ljudska je besmrtna jer je bogolika, jer je sazdana po obličju besmrtnoga Boga.[4] Dobivši duh od Boga, svaki je čovek besmrtan dušom.[5] Kao besmrtan, duh se po smrti tela čovekovog vraća Bogu koji ga je dao.[6]

Svojom besmrtnošću duša ljudska je jedina apsolutna vrednost u svetu čovečanskom; na njoj se i zida sav bogočovečanski domostroj božanske istine i spasenja. Jer da je čovek smrtan dušom, sav bi Spasiteljev podvig bio utopija i obmana, i hrišćani bi bili najnesrećniji ljudi, pošto je njihov život na zemlji neprekidno stradanje radi večnog života na nebu.[7] Ako je duša smrtna, onda nema vaskrsenja mrtvih; nema li vaskrsenja mrtvih, besmislen je i Hristos i vera u Njega.[8] Spasitelj upravo na besmrtnosti duše ljudske zasniva i mogućnost i samu stvarnost vaskrsenja mrtvih, jer se duša ne može ubiti.[9] Duša živi u ilovačnom telu da po smrti iziđe iz njega i uđe u nebeski svet gde večnost caruje i vlada.[10] Svojom pričom ο bogatašu i Lazaru Spasitelj pokazuje da je besmrtna ne samo pravedna duša Lazareva već isto tako i grešna duša bogataševa.[11]"

Evo, u vezi citiranog dela iz Dogmatike...
Samo cu izvaditi reference na Sv.Pismo


Otuda se u Svetom Pismu smrt naziva:
1. odlaskom duše iz tela

Reference na Pismo:
- Jer ja se već žrtvujem, i vreme mog odlaska nasta....
- A oboje mi je milo, imajući želju otići i s Hristom biti, koje bi mnogo bolje bilo....
- Drugi govorahu: Ove reči nisu ludoga; zar može đavo slepima oči otvarati?


2. spavanjem u kome telo zaspi,
- A Pavle ustavši i mahnuvši rukom reče: Ljudi Izrailjci i koji se Boga bojite! Čujte.....
- Onda Mu rekoše učenici Njegovi: Gospode! Ako je zaspao, ustaće.............
- A svi plakahu i jaukahu za njom; a On reče: Ne plačite, nije umrla nego spava.........
- Reče im: Odstupite, jer devojka nije umrla, nego spava. I podsmevahu Mu se.........
-I ušavši reče im: Šta ste uzavreli te plačete? Devojka nije umrla, nego spava]


3. povratkom tela u zemlju i besmrtnog duha Bogu.
- I vrati se prah u zemlju, kako je bio, a duh se vrati Bogu, koji ga je dao.............
- A stvori Gospod Bog čoveka od praha zemaljskog, i dunu mu u nos duh životni; i posta čovek duša živa........
- Sa znojem lica svog ješćeš hleb, dokle se ne vratiš u zemlju od koje si uzet; jer si prah, i u prah ćeš se vratiti.


4. Duša ljudska je besmrtna jer je bogolika, jer je sazdana po obličju besmrtnoga Boga.
- Potom reče Bog: Da načinimo čoveka po svom obličju, kao što smo mi, koji će biti gospodar od riba morskih i od ptica nebeskih i od stoke i od cele zemlje i od svih životinja što se miču po zemlji....
- Јер Бог створи човјека за нетрулежност и сазда га сликом сопствене вјечности...


5. Dobivši duh od Boga, svaki je čovek besmrtan dušom

- Бесмртни Твој Дух у свему пребива....


6. Kao besmrtan, duh se po smrti tela čovekovog vraća Bogu koji ga je dao

- I vrati se prah u zemlju, kako je bio, a duh se vrati Bogu, koji ga je dao...
- Zaista, zaista vam kažem: Ko moju reč sluša i veruje Onome koji je mene poslao, ima život večni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život...
- Jer Bogu tako omile svet da je i Sina svog Jedinorodnog dao, da nijedan koji Ga veruje ne pogine, nego da ima život večni...
- A u poslednji veliki dan praznika stajaše Isus i vikaše govoreći: Ko je žedan neka dođe k meni i pije. Koji me veruje, kao što pismo reče, iz njegova tela poteći će reke žive vode. A ovo reče za Duha kog posle primiše oni koji veruju u ime Njegovo: jer Duh Sveti još ne beše na njima, jer Isus još ne beše proslavljen...
- Još malo i svet mene više neće videti; a vi ćete me videti; jer ja živim, i vi ćete živeti...
- A ovo je volja Onog koji me posla da svaki koji vidi Sina i veruje Ga ima život večni; i ja ću ga vaskrsnuti u poslednji dan...
- Ko veruje Sina, ima život večni; a ko ne veruje Sina, neće videti život, nego gnev Božji ostaje na njemu...
- Koji jede moje telo i pije moju krv ima život večni, i ja ću ga vaskrsnuti u poslednji dan...
- A ova se napisaše, da verujete da Isus jeste Hristos, Sin Božji, i da verujući imate život u ime Njegovo
- Bori se u dobroj borbi vere, muči se za večni život na koji si i pozvan, i priznao si dobro priznanje pred mnogim svedocima
- Nama koji ne gledamo na ovo što se vidi, nego na ono što se ne vidi; jer je ovo što se vidi, za vreme, a ono što se ne vidi, večno.


7. Svojom besmrtnošću duša ljudska je jedina apsolutna vrednost u svetu čovečanskom; na njoj se i zida sav bogočovečanski domostroj božanske istine i spasenja. Jer da je čovek smrtan dušom, sav bi Spasiteljev podvig bio utopija i obmana, i hrišćani bi bili najnesrećniji ljudi, pošto je njihov život na zemlji neprekidno stradanje radi večnog života na nebu
- I ako se samo u ovom životu uzdamo u Hrista, najnesrećniji smo od svih ljudi.
- I mi, zašto podnosimo muke i nevolje svaki čas? Svaki dan umirem, tako mi, braćo, vaše slave, koju imam u Hristu Isusu Gospodu našem.Jer ako sam se po čoveku borio sa zverovima u Efesu, kakva mi je korist ako mrtvi ne ustaju? Da jedemo i pijemo, jer ćemo sutra umreti.
- Zato nam se ne dosađuje; no ako se naš spoljašnji čovek i raspada, ali se unutrašnji obnavlja svaki dan. Jer naša laka sadašnja briga donosi nam večnu i od svega pretežniju slavu. Nama koji ne gledamo na ovo što se vidi, nego na ono što se ne vidi; jer je ovo što se vidi, za vreme, a ono što se ne vidi, večno.


8. Ako je duša smrtna, onda nema vaskrsenja mrtvih; nema li vaskrsenja mrtvih, besmislen je i Hristos i vera u Njega
- I ako nema vaskrsenja mrtvih, to ni Hristos ne usta. A ako Hristos ne usta, uzalud dakle propovedanje naše, a uzalud i vera vaša.

9. Spasitelj upravo na besmrtnosti duše ljudske zasniva i mogućnost i samu stvarnost vaskrsenja mrtvih, jer se duša ne može ubiti
- I ne bojte se onih koji ubijaju telo, a dušu ne mogu ubiti; nego se bojte Onog koji može i dušu i telo pogubiti u paklu

10.Duša živi u ilovačnom telu da po smrti iziđe iz njega i uđe u nebeski svet gde večnost caruje i vlada
Jer znamo da kad se zemaljska naša kuća tela raskopa, imamo zgradu od Boga, kuću nerukotvorenu, večnu na nebesima.

11. Svojom pričom ο bogatašu i Lazaru Spasitelj pokazuje da je besmrtna ne samo pravedna duša Lazareva već isto tako i grešna duša bogataševa

ovo svi znamo, pa nema potrebe izdvajati...



---------------
Bog da mi oprosti, ali uz sve dužno poštovanje prema jednom velikanu kao što je o.Justin Ćelijski, meni ovde priloženi biblijski dokazi za bespmrtnost duše nisu ubedljivi, jer mi deluju kao da nisu relevantni i kao da je tumačenje i kontekst toga drugačiji. Imam utisak, da ako bi neko izdvojio ova biblijska mesta, a da nije prethodno rekao u koju svrhu se iznose, ne bi se uopšte mogao izvući zaključak o besmrtnosti duše...
 
Poslednja izmena:
Само је Бог бесмртан по својој природи.
Јер је Он Живот.
Сви остали своје постојање имају по Њему и од Њега.
Тако је и човек, иако створен смртан, призван за бесмртност коју му Бог дарује благодаћу својом.
По Његовој благодати, ни они који су историјски гледано помрли пре Христа нису отишли у непостојање, а да не помињем да смо Његовом крсном жртвом и Васкрсењем сви призвани у вечни живот...
АЛи, опет, све је то ДАР БОЖИЈИ, ничим немамо живот по себи
 
Poslednja izmena:
20. А Бог му рече: Безумниче, ове ноћи тражиће душу твоју од тебе; а оно што си припремио чије ће бити?

Sta znaci ovo boldovano? Kada covek umre niko mu pre smrti ne trazi dusu. Kada se onda trazi dusa i jos vaznije ko je trazi? Bog ne trazi nesto sto je Njegovo. Dao je dusu coveku i zasto bi je trazio od njega samog? Takodje i andjeli ne traze dusu od coveka vec ona po prirodi svojoj sama radosno ide ka njima. Dakle neko ce traziti dusu od njega samog. Neko ko po prirodi nema prava na nju, zato je i trazi.

Душа је НЕФЕШ живот човеков ("и поста човек душа жива").
У том смислу, цитирани стих читај као упозорење том безумнику да ће још то вече од њему бити одузет живот.


"Нефеш" је у Септуагинти (први грчки превод Старог Завета) преведен као "психи" - душа и онда је томе приписивано грчко разумевање тог појма
 
Opet bih citirao o.Savu Janjica


Наравно о томе став имају и бројни православни богослови и светитељи али и протестантски учитељи. Ево отприлике 3 основне теорије:

1. Да се вратимо платонизму, човек се састоји од душе и тела. Душе иду у привремено стање где пролазе привремени суд уз могућа митарства (Православље) или директно у Чистилиште (код Римокатолика).

2. Да прихватимо Лутера који у намери да се супротстави платонизму и сачува човека као јединство душе и тела долази до закључка да човек сасвим умире (и душевно и телесно), односно тачније тоне у сан док га не пробуди Бог на Свеопштем васкрсењу са "Guten Morgen Dr. Martin" и васкрсне га као целину душе и тела.

3. Да прихватимо став Ранера и у извесној мери нашег о. Хопка, који су ми мање више слични, да физичком смрћу одмах наступа васкрсење човека и да човек добија ново васкрсло тело и улази у временску димензију која је таква да се појединачна васкрсења милиона људи у нивоу Божијем сливају у Свеопште Васкрсење.

Мени је ипак најреалније ово које на известан начин представља синтезу и кога сам од почетка заступао:

Човек умире стварно и реално, али преживљава душевна компонента човековог постојања која носи извесну слику или форму телесности (известан код, телесни софтвер, холограм тела, како го), дакле преживљава не само душевна компонента, већ и тело на специфичан начин, односно, човек као личност у Христу (не говорим у категоријама платонске душе и тела). Они који су живели у Христу живе у памјати Божијој, у Његовом присуству, често кажемо да иду на небо или у рај (што означава управо присуство Божије, али не још есхатон) литургијски са њима заједничаримо, а остали по свему судећи су у неком полусну до свеопштег Васкрсења. Свети настављају да живе у Телу Христовом, које је заправо њихово тело, а они који нису тог удела, живе неким полуживотом. Онај који је за живота живео у Христу и даље живи у Христу и поново се актуелизује као целовита личност са новим и преображеним телом на Свеопштем Васкрсењу, који је конкретан догађај у времену, након чега наступа будући еон, есхатон.

Онај који је живео без Бога и себе није остварио као слободну личност, васкрсава такође, али на суд. Степен свести, односно осећања у том привременом стању у коме време протиче другачије него у нашем свету зависи од односа који је изграђен у Христу. Они који су живели светим животом делују као целовите личности, на известан начин већ прослављене, али још без васкрслих тела и живо учествују у животу Цркве (имају слободу у Богу). Црква их већ препознаје као светитеље и не молимо се за њихов покој јер живо знамо да су већ прослављени у Богу. Они нам се јављају и одговарају на наше молитве из "путира вечности" тј. "заједнице светих". Јављају се често у телесном облику, али не у васкрслим телима. Остали су у извесном полусну у коме проживљавају стање које је у складу са њиховим слободним избором пре смрти (они праведног живота осећају привремену радост и наду, а они који су живели у мржњи и злу већ осећају кошмар пакла и очајање). Сви чекају Парусију и коначно Васкрсење, једни са радошћу, други са стрепњом.

Молимо се за упокојене јер их на тај начин држимо у "памјати Божијој" и с њима евхаристијски општимо. Тек васкрсењем тела на Свеопштем Васкрсењу након Парусије Христос постаје "све у свему" уп. Гал. 3, 27-28 и они који су живели у Христу чекајући његову радост и светлост доживљавају заједницу са њим као вечни рај, а они који су живели у мраку доживљавају вечну патњу јер не могу да поднесу његову љубав која их пали као огањ. Ново васрксло тело није реконструкција бившег тела које се распада и враћа у елементе. Као што је и васкрсло тело Христово носило ране страдања, али га нису препознали ни Марија Магдалина ни Апостоли на путу у Емаус, оно је промењено и сасвим другог карактера од овог садашњег пропадљивог тела (Лука 20:34-36) "А који се удостојише добити онај вијек и васкрсење из мртвих, нити се жене нити се удају;Јер више не могу умријети, јер су као анђели, и синови су Божији када су синови васкрсења." Дакле сви живимо у очекивању Другог доласка Господњег, и живи и упокојени, једни са радошћу, други са стрепњом. Чекају га и анђели и демони (Мт. 8.28). Господ је Васкрсао и пропутио нам пут у вечни живот. Он је "прворођени из мртвих" и чекамо да заврши свој домострој спасења и "све преда Оцу свом небеском".
 
Poslednja izmena:
NIje meni baš ovo jasno, uz svo dužno poštovanje za velikog o.Justina Popovića... :think:



1. Šta se ovde zapravo kaže? Da je čovek besmrtan, ali ga smrt učinila smrtnim i koga odsmrti treba ga spasavati besmrtnošću? Ako je neko ovo razumeo (naročito postavljač teksta), neka mi pojasni, molim.




Najpre, bitno je da povadimo sve citate, pomenute u tekstu (uneo sam ih plavom bojom)...
Uradio sam za reference 1, 2 i 3...
Sutra ću ostale

Sta se kaze u Postanju ?

"Псал. 33:9

25. И створи Бог звери земаљске по врстама њиховим, и стоку по врстама њеним, и све ситне животиње на земљи по врстама њиховим. И виде Бог да је добро.

26. Потом рече Бог: Да начинимо човека по свом обличју, као што смо ми,
који ће бити господар од риба морских и од птица небеских и од стоке и од целе земље и од свих животиња што се мичу по земљи.

Јов 20:4, Псал. 8:6, Псал. 100:3, Ефес. 4:24, Јаков 3:9

27. И створи Бог човека по обличју свом, по обличју Божјем створи га; мушко и женско створи их.

Проп. 7:29, Мал. 2:15, Мат. 19:4, Мар. 10:6, 1 Кор. 11:7, Кол. 3:10..."...

Sveti Oci Crkva Hristove ne tvrde da je taj stvoreni covek stvoren po fizickom liku Boga , jer Boga niko nije video , vec po Duhovnom , a samim tim i besmrtnim ...
Да начинимо човека по свом обличју, као што смо ми...

Medjutim , sagresenjem praoca Adama i pramajke Eve , postadose smrtni i sva njihova pokoljenja takodje ...

Ali i ljubav Bozija prema svojoj tvorevini , ma koliko gresnoj , se upravo i pokazuje na mnogobrojnim primerima i u Starom i u Novom zavetu ...

17. Јер Бог не посла Сина свог на свет да суди свету, него да се свет спасе кроза Њ.

Лука 9:56, 1 Јов. 4:14

18. Који Њега верује не суди му се, а који не верује већ је осуђен, јер не верова у име Јединородног Сина Божијег.

Рим. 8:1, 2 Кор. 2:16
 
Ako je neko besmrtan, ne može postati smrtan, pa ga onda besmrtnošću lečiti od te smrtnosti.
Nego, stvar je u tome što čovek i sva tvorevina uopšte i nisu stvoreni besmrtni i propadljivi, već su stvoreni smrtni, ali su prizvani i pozvani za besmrtnost.
Besmrtnost po blagodati, a ne po svojoj prirodi.
I upravo zbog Pada, Adam i Eva su sebe, svojim izborom postojanja van i mimo Boga, lišili sebe te blagodati.
Pošto je jedino Bog Život sam po sebi, onda postojanje van Boga znači ulazak u smrtnost i propadljivost.
Ali, to nije bila Božija namera za čoveka, Bog čoveka spasava kroz Svoga Sina i time mu daruje život večni.
 
Tako dakle, braćo, nismo dužni telu da po telu živimo.

13 Jer ako živite po telu, pomrećete; ako li duhom poslove telesne morite, živećete.

14 Jer koji se vladaju po duhu Božijem oni su sinovi Božiji.

eto tela duhovnog..ne u smislu da ne mozes da ga opipas nego je postalo lako pokretljivo produhovljeno..i zaista kad vidite coveka zive vere vi se divite gde nalazi toliko snage a moze telesno da bude slabasan..sveta gora na primer sva je u jednom zivom pokretu a ne u nekoj histercnoj jurnjavi...cujem tamo satovi rade svak
na svoju stranu..u hilandru je jedno vreme u lavri trece i opet vreme ne zuri..

- - - - - - - - - -

Ako je neko besmrtan, ne može postati smrtan, pa ga onda besmrtnošću lečiti od te smrtnosti.
Nego, stvar je u tome što čovek i sva tvorevina uopšte i nisu stvoreni besmrtni i propadljivi, već su stvoreni smrtni, ali su prizvani i pozvani za besmrtnost.
Besmrtnost po blagodati, a ne po svojoj prirodi.
I upravo zbog Pada, Adam i Eva su sebe, svojim izborom postojanja van i mimo Boga, lišili sebe te blagodati.
Pošto je jedino Bog Život sam po sebi, onda postojanje van Boga znači ulazak u smrtnost i propadljivost.
Ali, to nije bila Božija namera za čoveka, Bog čoveka spasava kroz Svoga Sina i time mu daruje život večni.

smrtni stvoreni nisu al moze da se kaze uslovno besmrtni..
 
smrtni stvoreni nisu al moze da se kaze uslovno besmrtni..

To je poenta i onoga što sam ja rekao.
Uslov se ticao odnosa sa Bogom.
Ostanak sa Bogom znači život.
Opredeljenje van Boga znači neživot.
Sve što je stvoreno, smrtno je, a u besmrtnost ga može uvesti zajednica s Bogom.
 
Pod Pravoslavnom crkvom , smatram Apostole , Ustanove, i rane Crkvene oceve I , II , III veka naravno i kao osnova Prvi Vaseljenski Sabor .Ako se sa dva ili tri izvora prevodi slazu to je pravoslavlje .
Tako da ako i Oni navode iz knjiga koje nisu kanonske , to ne znaci da nisu za citanje nego nisu za sluzbu i nisu za javnost , jer ima tajnog ili ima nagovestenog .
 
sv.Grigorije Palama...


Изговорена на (литији) одржаном првог дана августа

1. Бог није створио смрт, и не радује се погибији живих (Прем. Солом. 1, 13). Ако Господ није створио смрт и није виновник свих тегоба које прате смрт, откуда онда код нас немоћи, болести и остале недаће од којих потиче и смрт? Одакле долази и сама смрт? Она је последица наше првобитне непослушности Богу и нашег преступања заповести коју нам је Бог дао, од греха наших прародитеља у рају. На тај начин и болести и немоћи и разноврсно бреме искушења происходе од греха, јер смо се услед греха оденули у "кожну одећу", тј. у ово болешљиво, смртно и многострадално тело, и прешли у овај привремени и пропадљиви свет, осуђени да живимо острашћеним животом, преиспуњеним многим несрећама. Дакле, овај кратак и тегобан пут, на који је грех извео људски род, уистину јесте болест, чија је крајња тачка и завршетак смрт.

2. Бог не само да није створио смрт, него је и спречавао њено појављивање. Пошто је човека створио као живо биће са слободном вољом, Он не би њу (смрт) могао спречити а да самим тим не наруши Своје дело, јер би нам одузео слободу коју нам је Он дао да владамо собом. Међутим, Он је у Својој премудрости и доброти пронашао начин како да човека упозори на смрт и да у исто време у потпуности сачува слободу његове воље. Како је Он то учинио? Чим га је створио и оживео, Он му је дао савет који је у себи садржао бесмртност. Нарочито наглашавајући овај живототворни савет, дао му је облик заповести и јасно предсказао да ће у случају преступања ове животоносне заповести уследити смрт, али не толико смрт тела, колико смрт душе, због чега и говори оном пару наших прародитеља: У онај дан у који окусите од дрвета познања добра и зла, смрћу ћете умрети (1. Мојс. 2; 16-17). Обратите пажњу на то да им Он не говори у облику наредбе: у онај дан, када окусите, умрите. Његова наредба је почетак постојања свега, као што је казано: Он рече (нареди), и постадоше (Пс. 32; 9). Он, међутим, није наредио смрти да постане, него је предсказао да ће се она појавити због преступа, говорећи: "Немојте окусити од тог дрвета; у онај дан у који окусите, умрећете" да, држећи се савета и бежећи од преступа, не бисмо били подвргнути смрти. Да је Он то говорио о смрти душе, а не о смрти тела, види се из тога што они телом нису умрли оног дана када су окусили са забрањеног дрвета.

....

12. Сада би требало да проучимо и размотримо оно што се тиче телесне смрти: шта је њен узрок, пошто ни ову врсту смрти није створио Бог, будући да је Он Сами Живот, пуноћа Живота и Узрочник сваког вида живота, било у времену или у вечности, а особито оног вечнопостојећег и божанског. Бог, значи, није створио ни дао ни телесну смрт, нити је наредио да настане. Ако, дакле, ни ту смрт није створио Бог и ако Он није узрочник телесних болести, откуда онда код нас телесне немоћи и болештине? И откуда уопште смрт тела? Откуда уопште и сама смрт? Слушајте пажљиво, и разумите: духовна змија, која је зачетник зла, након што је на самом почетку пришла злу, лишила се добра и истинског живота и била их је праведно лишена, јер се прва од њих и уклонила. Тако је постала мртав дух, али не по природи (тј. По суштини) пошто смрт (мртвило, умртвљавање) нема своју природу (суштину) као такву, него она потиче од одбацивања истинског Живота. Не наситивши се сопственом жудњом за злом, она је постала дух који обманом доноси смрт и тако, авај, и човека учинила саучесником своје умртвљености.

13. Поставши, противно вољи Творца, једномислени са сатаном и свукавши са себе од Бога озарене светле и животоносне одежде, наши су прародитељи, авај, и сами постали духовно мртви, као што је и сатана. Пошто сатана није само мртав дух, него и дух који усмрћује оне што му се приближе, и како саучесници његове умртвљености имају тело којим је смртоносни савет спроведен у дело, они су и своја тела предали умртвљавању и умртвљујућим духовима смрти. Човеково тело би се одмах распало и претворило у земљу, да му није - одржаваном Промислом и јачом силом Онога Који једном речју све носи - одложено испуњење пресуде. Он је, како што смо рекли, задржао и одложио пресуду о смрти тела и дубином мудрости и човекољубља тако ју је тада савршио да је њено испуњење у будућности сачувано за Њега. Он није рекао Адаму: "Пошто си јео од дрвета, од којег сам ти забранио да једеш, врати се у оно од чега си постао", него је, дајући, између осталог и оцену овог живота, додао: Јер си земља и у земљу ћеш се вратити, не наређујући него предсказујући и допуштајући и праведно не спречавајући оно што је требало да се догоди. Видите ли да ни телесна смрт не потиче од Бога, него од греха и душе која је починила грех, и од змије која нас је на превару уграбила? Према томе, и телесне болести потичу од греха.


- - - - - - - - - -

Pod Pravoslavnom crkvom , smatram Apostole , Ustanove, i rane Crkvene oceve I , II , III veka naravno i kao osnova Prvi Vaseljenski Sabor .Ako se sa dva ili tri izvora prevodi slazu to je pravoslavlje .
Tako da ako i Oni navode iz knjiga koje nisu kanonske , to ne znaci da nisu za citanje nego nisu za sluzbu i nisu za javnost , jer ima tajnog ili ima nagovestenog .

Pravoslavna Crkva je mnogo više od toga.... Ali, da sad ne širimo priču na to.
 
Naveo sam sta je osnova , ne moze se praviti dogma koja odstupa od osnove , sve sto odstupa nije ortodoksno .

Crkva je ziv organizam.
Ona nije zaustavljena u 4. veku.
Ziveli su crkveni ljudi i kasnije i njima je veoma bitno bilo da odrze kontinuitet pravoverja sa ranom Crkvom.
I to se vidi kroz dokumenta Vaseljenskih i pomesnih sabora, bogoslovskih dela kasnijih ucitelja Crkve itd...

Taj diskontinuitet Crkve narocito vole da isticu oni kojima licno kontinuitet nedostaje (a to su raznorazne protestanske grupice koje su nicale kao pecurke posle kise tokom 19. veka u SAD). Tako da je ta prica bez ikakve snage...
 
Naravno da je besmrtnost po blagodati Božijoj i pre svega zavisi od našeg odnosa prema Bogu.

Nadam se da će mi vreme dopustiti da navedem uskoro i crkvene oce iz II i III veka koji govore o ovoj temi..izvinjavam se ne mogu da stignem sve..puno obaveza. Većina crkvenih otaca govore o besmrtnoj duši ali po blagodati i to ne treba da navodim jer je poznato. Malo ću dotaknuti one najranije oce ali kada budem stigao. Nadam se ubrzo.

Pozdrav.
 
Nisam pre cula za ovu terminologiju o cetiri tela ali nisam ni strucnjak tako da bi bilo lepo kada bi ovo malo pojasnio.

Pošto nisi stručnjak, stekla si osnovni uslov za razumevanje ove terminologije, te ću pokušati ukratko da ti objasnim.

Kada govorim o 4 tela u čoveku, mislim na hijerarhijsku podelu unutar nas.
Prvo telo je naše spoljno telo, ono je vođeno čulima kojima je povezano sa životom i zovemo ga još i čulnim telom. Pošto život najčešće preko čula utiče na delovanje tog tela u Hrišćanstvu ga zovu Grešno telo. U nekim istočnim učenjima kočija je simbol ovog tela.

Drugo telo je hijerarhijski iznad prvog tela i ono kao takvo upravlja prvim telom iznutra. To telo u Hrišćanstvu zovu Prirodno telo i predstavlja naše emocije i osećanja. To su konji koji vuku kočije u nekim istočnjačkim učenjima. Konji su simbol za emocije pošto su neukrotivi i divlji baš kao i naše emocije.

Treće je telo ono koje je sposobno da upravlja našim emocijama. To je kočijaš koji upravlja konjima, to je naše mentalno telo (jer samo misli mogu upravljaju emocijama). To telo se u Hrišćanstvu naziva Duhovnim telom.

Četvrto telo je Gospodar kočije. On jedini zna cilj puta i bez njega kočijaš bi lutao u neznanju gde i zašto vozi tu kočiju. Taj Gospodar je Svest, Volja ili u hrišćanskoj terminologiji Sveto telo.
 
Pošto nisi stručnjak, stekla si osnovni uslov za razumevanje ove terminologije, te ću pokušati ukratko da ti objasnim.

Kada govorim o 4 tela u čoveku, mislim na hijerarhijsku podelu unutar nas.
Prvo telo je naše spoljno telo, ono je vođeno čulima kojima je povezano sa životom i zovemo ga još i čulnim telom. Pošto život najčešće preko čula utiče na delovanje tog tela u Hrišćanstvu ga zovu Grešno telo. U nekim istočnim učenjima kočija je simbol ovog tela.

Drugo telo je hijerarhijski iznad prvog tela i ono kao takvo upravlja prvim telom iznutra. To telo u Hrišćanstvu zovu Prirodno telo i predstavlja naše emocije i osećanja. To su konji koji vuku kočije u nekim istočnjačkim učenjima. Konji su simbol za emocije pošto su neukrotivi i divlji baš kao i naše emocije.

Treće je telo ono koje je sposobno da upravlja našim emocijama. To je kočijaš koji upravlja konjima, to je naše mentalno telo (jer samo misli mogu upravljaju emocijama). To telo se u Hrišćanstvu naziva Duhovnim telom.

Četvrto telo je Gospodar kočije. On jedini zna cilj puta i bez njega kočijaš bi lutao u neznanju gde i zašto vozi tu kočiju. Taj Gospodar je Svest, Volja ili u hrišćanskoj terminologiji Sveto telo.
Ово је занимљиво из више аспеката. Да ли је могуће добити неки извор ових претпоставки?
 
Ово је занимљиво из више аспеката. Да ли је могуће добити неки извор ових претпоставки?

Nisu to pretpostavke, to je razumevanje učenja.
Izvora ima više, jedan je (ovaj o Kočiji) iz knjige Borisa Moravjeva "Gnoza".
 
Ово је занимљиво из више аспеката. Да ли је могуће добити неки извор ових претпоставки?

Takođe sam zainteresovan za izvore, pošto u svom nekom dosadašnjem poznavanju Hrišćanstva (za koje uopšte ne pretendujem ni da je ogromno niti sveobuhvatno), nisam video ovakav pristup duhovni antropologiji
 
Nisu to pretpostavke, to je razumevanje učenja.
Izvora ima više, jedan je (ovaj o Kočiji) iz knjige Borisa Moravjeva "Gnoza".
Аха, дакле није у питању Хришћанско учење већ метафизика. Обзиром на наслов теме, уколико желиш да представиш своје учење, добро би било да то урадиш у наменској теми.

Препоручујем ОВУ тему.
 
Poslednja izmena:
Аха, дакле није у питању Хришћанско учење већ метафизика. Обзиром на наслов теме, уколико желиш да представиш своје учење, добро би било да то урадиш у наменској теми.

Препоручујем ОВУ тему.

I Hrišćansko učenje je metafizika, i ne predstavljam ja nikakvo svoje učenje.
Tražio si izvor i ja sam ti ga dao, šta je nejasno?

Ako bi razgovarao o ovome (o 4 tela u čoveku) sa nekim ko je (bio) u nekom pravoslavnom manastiru, siguran sam da bi znao o čemu je reč. Neki stari manastiri su građeni po takvoj hijerarhijskoj šemi.

A što se tiče teme, nisi pratio...par stranica ranije Pustos je govorio kako vaskrsava duhovno telo, a ja se s njim slažem i na osnovu toga sam i govorio o 4 tela u čoveku.
 
I Hrišćansko učenje je metafizika, i ne predstavljam ja nikakvo svoje učenje.
Tražio si izvor i ja sam ti ga dao, šta je nejasno?

Ako bi razgovarao o ovome (o 4 tela u čoveku) sa nekim ko je (bio) u nekom pravoslavnom manastiru, siguran sam da bi znao o čemu je reč. Neki stari manastiri su građeni po takvoj hijerarhijskoj šemi.

A što se tiče teme, nisi pratio...par stranica ranije Pustos je govorio kako vaskrsava duhovno telo, a ja se s njim slažem i na osnovu toga sam i govorio o 4 tela u čoveku.

Не представљаш ни Православно а овде је тема о православном становишту. Молим те да више не спамујеш тему.
 

Back
Top