Sta vas je danas iznerviralo

Samo ti nama dodji... veruj mi, ja bih dosla kod tebe, samo kad bi me pozvala.
Volela bih da pobegnem iz ovog grada.
Da... i ja sam se navukla na temu.
Nekako mi lakse da se ovde izjadam, stvarno...
Nesto sam nervozna, ali ne znam razlog, nesto podsvesno me ``radi``... opasno.
Ili ce osveziti :) pasti kisa, sneg, goli muskarci, sta god... samo da mi nije ovako lose.
 
pun mi je ku... ljudi koji gledaju tudja posla, guraju nos gde im nije mesto, ser.u po svakome a svoja sr.anja nevide.......nemozes proci kroz ovu vukojebin.u a da ih nevidis nacickane na klupama po ceo boziji dan..........j.ebote, rade li oni nesto u svom smrdljivom zivotu?
 
Pa, jeeeeste, nije lako bičevati nadničare po tolikoj vrućini, u jedan iza podne !!! :(

Sada si me i ti iznervirao, jer očigledno nisi dobro pročitao moj post.

Niko njih nije bičevao, nego sam radila isto što i oni, na istom suncu. Da su došli kada smo se dogovorili, svima bi nam bilo lakše. Jer sunce ne bira da li su oni ili ja. :( A veruj mi, mnogi bi voleli da su moji nadničari.
 
E, počeo mi dan... :roll:
Prvo mi je dete, a samim tim i ja, budno od 4 i kusur jutros. Zašto - nemam pojma. Eeeej, od 4 jutros, bliže pola 5, doduše... :( Peva, priča nešto, gura me nogicama ( a u naš krevet je prešla još oko ponoći :) ), golica... a meni duša spava :(
Dalje, vodim je u vrtić jutros, onako šlogirana od umora, što sam i sad, i kao i svakog jutra, pustim je da pomazi kucu - d'ugaicu. Neko komšijsko kučence, malo, crno i kudravo, ma slatka mala džukelica, provuklo se kroz rupu na ogradi i leži na ulici i maše repom kako ko od komšija prodje :D Zatrča se moje dete, kao i svakog jutra - evo me, d'ugaice, "da se mazizimo se" :D Tek će iza nas baba iz komšiluka, koja je poranila po 'leba i bakaluk, a i po najsvežije tračeve, prvo iz radnje pa sa pijace :roll: - ne daj mu, mlada, da dira kuče, u kuče vere nema :roll:
Daleko je bila, pa nisam komentarisala, mislim, neću da se dovikujem preko pola ulice, ali je brzo pristigla, dok je moja ćera još mazizila d'ugaicu. I direkt se njoj obraća - ne diraj kuče, će te ujede :dash: Ja navučem najsladji osmeh i kažem - neće da je ujede, neka je pomazi. Tek će ona opet i opet maloj, a ne meni - ne diraj, kad ti kažem, će te ujede, pa će i majka da ti vidi :dash::dash::dash: Tu već krenem da pucam - jel vi mene, komšinice, čujete, ja sam joj dozvolila, a kad joj ja dozvolim ni Bog otac ne može protiv moje reči. Baba insistira - aman, mlada, kuče je to, ne veruj mu nikad - i opet poče detetu, ej poče da viče na nju da ostavi i ne dira kuče. :eek::eek::eek: "će je ujede" :dash::dash::dash: E, tu sam malo više pukla i malo sam odbrusila komšinici kako-joj-ime-beše, i rekla joj da, ako ima nešto da mi sugeriše, savetuje, kaže, da se obrati meni, a ne detetu! Dete ja i samo ja vaspitavam, a ne komšije i komšinice.
Ljutnula se malo baba, i poče opet maloj - ne diraj, bre, u kuče vere nema, će te ujede :dash::dash::dash:
I tu sam konačno pukla i rekla joj da joj se zahvaljujem na njenoj brizi, ali da mi pomoć, a pogotovo nadzor ne treba, a detetu sam dosta glasno rekla da slobodno mazi kucu i da samo mene i tatu, i podvukla, samo mamu i tatu sluša, a ne komšije!
E, bre, pa još se tresem, i ne verujem šta je ona sebi za pravo dala :evil:
I naravno, prvom će prilikom da se žali babi mog muža kako je snajka ovakva i onakva, a predhodno će da alarmira ceo komšiluk :dash: Mislim, mene zdravo du-pe boli, ali se pripremam na još jedan obračun, sa mm babom :roll:, koja me je inače, kada sam se konačno vratila kući iz vrtića, sa punim rukama kesa iz radnje, dočekala na nož zbog neke lopte, koju smo ostavili pola metra od mesta gde je ona rekla da treba da stoji, pa mi usput održala pridiku radi nekih noževa koji su mokri ostavljeni da korodiraju i niko ih nije obrisao :roll: Eh, da, a to je bilo pre 10 godina, kada ja nisam ni znala da oni postoje negde kao porodica, a kamoli da sam im bila snajka ( ebem ti i reč snajka, a i snajku kad trpi sve to :evil: )
Ala mi je počeo dan... :roll:
 
,,E, bre, pa još se tresem, i ne verujem šta je ona sebi za pravo dala,,



Ne mogu da verujem čemu ljudi pridaju značaja, čitave novine ispisa o baki. Mlada ti si pukla ko guuuma!

E, pa ako si isčitala cele novine, promašila si im poentu. ;) Poenta je da se g-dja obraćala mom detetu, pretila i vikala na moje dete u mom prisustvu i da sam na to reagovala, ali dok nisam postala zaista neprijatno drska, ona nije prestala. U tome je stvar, znaš, a ne u "baki" i zanovetanju. I da, zaista ni sada ne mogu da poverujem šta ljudi sebi dozvoljavaju.
Zamisli samo svoje dete, koje se povlači tebi iza ledja, suzice joj cakle u očima, dok joj se luda baba skoro unosi u lice i viče na nju! I izmičem se, sve skupa sa detetom unatraške, mislim bolje nego da je gurnem da se odmakne, jel, i pričam i postajem i drska, ali jok - navalilo k'o osica na moje dete i ne odustaje.
I kako da me ne iznervira i kako da ne puknem k'o guuuuma? :evil: E, prosto da ne znaš kako da reaguješ, majke mi.
Eh, a posebno me nerviraju izrazi tipa - mlada, snajka, sna'o.... ali to je ono za šta se može reći da preterujem. Tu su već verovatno i hormoni krivi :)
 
'alavost' sekundarnog nivoa da mladom momku koji pati od hronične bolesti (Mb. Burger) liječi 'običnu' infekciju (a pacijenti gledaju na sekundarni nivo kao na 'pravo' mjesto za spas..) te ga dovede do stanja da već amputiranu potkoljenicu liječi novom amputacijom i natkoljenice ... (svako zaista dobiva specijalizaciju ..)
..nedovoljnost pojedinca u zdravstvenom sistemu da spasi šta se spasiti može ...
 
Ebeni uput, sto nisam mogla da ga nadjem, i sto mi uopste treba, i sto ne znam kako cu sutra to sama, i sto nije tu ( mada se ponudio), i sto se ponudio, pa nisam debil, i sta ima da se nudi, trebao je odmah da dodje:evil: i sto je ona hrabri mali coveculjak, a ja ovolika pa kukavica. :sad2:
 

Back
Top