Sta Vama znaci ljubav?

Ako...

Ako se zaljubim u tebe...
ako...ako te slučajno zavolim
onako...kako se zavoli sopstveni grijeh,
ako ikada postanem miš slijep
reci...hoće li rijeke prestati teći
hoće li vjetrovi utihnuti
jeseni izgubiti boje slikarske
pjesme postat crne zastave gusarske…

Ako…ako se zaljubim u tvoje oči
u kojima stanuje lopov spokoja
što krade jos nedozrelo voće
iz neobrađenog voćnjaka...ako...
ako te zavolim...onako...kako se
voli misao prva u zore rane
dok kap rosna jos ne usahne..
hoće li slavuji umrijeti pjevajući
elegije prvoj jesenjoj izmaglici
hoće li ledene kiše ljetnje pljuskove
nečujnim korakom zamijeniti...

Ako…ako se zaljubim u sjenku
tvojih lopovskih koraka što
kradu vremenu biserne suze
ako te zavolim…onako...kako se
tisina treperavih iva voli
dok misao bezbrižno luta…
hoće li maestrali nestati
u olujnim hridima zaborava
hoće li osmjeh ukrasti vrletni
kanjoni ugaslih vulkanskih kratera..

Ako...tek onako...bez cilja i puta
moje srce ka tebi zaluta...
hoće li vrata svemira da se zatvore
pogase zvijezde dalekog sjevera
hoće li lopov ispustiti plijen
kad shvati da je u zamku
vlastitih krađa pao i sam žrtva postao
plijen ukradenih snova...u snu ostao,
nedodirljiv i dalek...bogat a siromašan
kao miš mali slijep...nagnan u bijeg...

Ako...tek onako...gotovo nikako...
za sobom ostaviš zgažen cvijet
hoćeš li biti…postati...ostati
moj jedini bezbrižan let
jedini neoskrnavljen svijet…hoćeš li
ako...tek onako…voljeti…voljeti…
nikad prevoljeti…nikad preboljeti…

srce.jpg
 
Sta to bjese...

Sta to bjese...ljubav...?
Rekose mi da ne umijem da volim...
Rekose i da olako uzmem i ostavim..
Rekose da mi je strano gajiti cvijet...

Da...mnogo toga rekose...
Cutim...ne poricem.
Sto bih ?

Nasmjesim se..mada zaboli...
i nastavim da se drzim
kao neko ko ne zna da voli.
I sjednem na rub iluzije
skupljajuci zrnca opsene
u rozetnu od kamena...

Taj kamen cu staviti
na prag tvoga srca..
...jednom....
kad shvatis gdje nestaju zelje
i uviru dodiri beskraja...

Pored kamena stavicu cvijet
na drsci tvojih zabluda
sto mirise oporoscu kajanja...
kajanja za neuhvacenim
krilima jednodnevnog leptira..

.Tada..tada mi ponovo reci
da ljubav mi je nevidjen kontinent...
i reci da ne poznajem carobnjakov svijet...

Samo cu blag osmjeh ti dati...i cekati...
cekati odgovor da li ces znati...
sta to ljubav bjese...sta to dusa samo sluti...
sta to oko u svanuce muti…


9d485995976c81103ad58954178460e1_sq-1.jpg
 


A h

K a k o

Napisati ljubav

Treba li pocetno Ah

da najavi fatalno Volim

treba li tiha voda

iz plahog i z v o r a

da uskipti uskovitla se

i na kraju potopi lukave

utopije koje nam neprestano izviru u glavi,

koje nam n e p r e s t a n o uviru u glavu glumeci

osecajnost. Mogla bih

da napisem rec ljubav

punu gresaka bez LJ

bez U bez B

bez A bez V

ali ne i bez TEBE



Zorica Sentić
6710008-md.jpg
 
Biblija, Novi Zavet




Ako jezike covecije i andjeoske govorim,
a ljubavi nemam,
onda sam kao zvono koje jeci,
ili kimval koji zveci.

I ako imam dar prorostva
i znam sve tajne i sve znanje,
i ako imam svu veru da i gore premestam,
a ljubavi nemam,
nista sam.

I ako razdam sve imanje svoje
i ako predam telo svoje da se sazeze,
a ljubavi nemam,
nista mi ne koristi.

Ljubav dugo trpi, blagotvorna je,
ljubav ne zavidi, ljubav se ne gordi, ne nadima se,
ne cini sto ne pristoji, ne trazi svoje,
ne razdrazuje se i ne misli o zlu,
ne raduje se nepravdi, a raduje se istini
sve snosi, sve veruje, svemu se nada
sve trpi.

Ljubav nikad ne prestaje,
dok ce prorostva nestati,
jezici ce zamuknuti, znanje ce prestati.
Jer delimicno znamo, a delimicno prorokujemo.
A kada dodje savrseno,
onda ce prestati sto je delimicno.

Kada bejah dete, kao dete govorah,
kao dete misljah, kao dete razmisljah.
A kada sam postao covek,
odbacio sam sve sto je detinjasto.
Jer sada vidimo kao u ogledalu, u zagonetki,
a onda cemo licem u lice.
Sad znam delimicno
a onda cu poznati kao sto bih poznat.

A sad ostaje vera, nada, ljubav, ovo troje.
Ali od njih najveca je ljubav.

6610041-lg.jpg
 
... Volio sam tri Rade, još od osnovne škole. Pisao sam pjesme, neke sam im valjda i pokazao, ne sjećam se. Znam da je to ispunjavalo moju dušu, taj osjećaj je bio toliko čaroban da nisam znao kako se prevodi u nešto konkretno. One su vjerojatno prije mene znale kako se to prevodi u konkretno, možda im je to falilo. Ako ne onoj prvoj, jer je bila premlada, onda sigurno onoj trećoj. Poslije dodirnete i tu vezu, konkretno, fizički i onda nastanu ti lijepi trenuci. Ali i komplikacije, jer morate složiti različite svjetove, emotivni, duhovni i prvi fizički. Žene me uvijek stimuliraju. Nije u pitanju samo muško-ženski odnos. Mnogo sam od njih naučio. U srednjoj školi sam bio u razredu koji je imao samo muškarce. Četiri godine u muškom društvu bile su poprilično dosadne. Muškarci, kada su sami, postaju primitivni i oholi. U prisustvu žena sve se mijenja, ne mora značiti da je to samo erotski naboj, glad ili želja. Zbog njih se muškarci bolje ponašaju. U mom životu ima puno žena i vrlo ih volim.

- ... Teško je kada veza duše i duše postane neko posjedovanje. To se dešava nesigurnim ljudima i to odnos pretvara u obavezu, a to ubija radost, onu čarobnu iritantnu glad za tom osobom. Zato se često kvalitetni i lijepi odnosi na kraju pretvore u moru, gotovo pakao. I ne zato što se ne voli ili ne želi, nego što iz nedigurnosti hoćete neku garanciju da je to to, ili vječno, i onda se ubije ono najljepše. Naravno i tu treba postojati neka mjere, ne možete biti apsolutno slobodni kada ste s nekim, niti obratno, da budete rob nekome. Ali ipak ne pristajem ni na kakve potpise.

(Branislav Lečić)


;)
 
Ljubav je strasna stvar. Sta da vam kazem. Na ljubavnom iskustvu drugih ne moze se uciti. Svaki susret izmedju muskarca i zene zapocinje kao da je prvi susret na svetu. Kao da nije bilo od Adama i Eve naovamo milijarde takvih susreta. A vidite, iskustvo ljubavi se ne prenosi. To je veliko zlo. I velika sreca. Bog je tako odredio.
Danilo Kis


Nekada davno sreli su se jedan covek i jedno drvo-
on je lagano tese i ona gubi svoju formu dok on uziva u poslu koji radi.
:p:
 
Onaj prvi ruz skinut
poljubac od minut i osmeh andjela
jos su mi sve za sta molim
svakog sto me voleo si zaboleo
I kao bez tebe umem
a zivim da umrem tu kraj srca tvog
s tela ti svaki trag skinem usnama
sve do prvog, mog ....
:heart:
 
GOVORILA SI

Govorila si...
Volim te i nedostaješ mi,
obožavam te
i da znaš da sam tvoja...
Zauvek...


Govorila si...
Ja te ljubim, ja te volim...
Ja sam zaljubljena i...
Nikada se nećemo rastati...

To si govorila...
Verovao sam, verujem i verovaću!
Ono što postoji ostaje u nama,
do samog kraja.

Jednom u životu se voli,
sve su ostalo,
bludne noći i laži.

Autor : Dalibor Djokić
 
Uljudnost i taj tvoj smjeh su lažni i oči što su tugu skrivale u očima mojim, tek su laži tražile dok su me optuživale.

Znam, ni najiskreniji pogled draga bez laži nikad nije,
a reč je lažna i kad je prošaptana, kad srce izgovori je.

Pa ipak, sklopi oči, ponesena, poljubimo se tužni od boli.

U poljupcu laži možda nema, još nema
i znaćeš dal' te volim.
kiss-1.jpg
 
Poslednja izmena:

Slovo o ljubavi

Ako se volite ljubavlju
koja buja u samoći, od razdaljine,
koja je više od sna nego od svesti,
i po rastanku drhtaćete od miline,
mognete li se još ikada sresti.
Vi koji se volite ljubavlju isposnika,
sa strahom od sagrešenja,
koji kao ptica o kavez lomite krila,
sećaćete se uvek jedno drugom lika.
I po rastanku
zamreti vam neće gušena htenja.
Ako zbog nje patiš od nesanice
i u ponoć hodaš budan
po bašti,
ako te lomi neutoljena želja luda,
sećanja na nju nikad se nećes spasti.
Onih s kojima se igramo
oko vatre,
a bojimo se da je dodirnemo,
s kojima idemo kraj ponora
nezagrljeni i nemi,
sećaćemo se dugo
ma i zavoleli zatim druge.
Ako je želis bezgranično,
a sediš kraj nje bez glasa
slušajući bajku koja se u vama rađa,
svanuću slično,
pamtićeš je i kad se zima
pred tobom zabelasa.
Ako veruješ sedeći uz nju
da je ljubav maslačkov puhor
koji svaki dodir moze da strese,
ako voliš u njoj san i dete,
ako ti je bez nje pusto i gluho,
misao na nju budiće te
i kad se rastanete. Zauvek se pamte oni
s kojima se grlili nismo,
čije su nam usne ostale nepoznate,
kojima smo samo s proleća, u snu,
pisali pismo.
Oni koji se kao reke ne mogu sliti,
među kojima nema spojnog suda
krvi i krvi vrele,
a srca im se dozivaju ludo,
zaboraviti se neće
ni kad im duše budu posedele.
Ako vam je ljubav nož u srcu,
a bojite se taj nož izvući,
kao da ćete tog časa umreti,
pamtiće te on, setiće te se
i umirući.
Oni zbog kojih srca
osećamo kao ranu,
ali ranu zbog koje se jedino živi,
u sećanje nam banu
i kad zavolimo druge-
i osetimo se nesrećni i krivi.


D.Maksimovic
 

Back
Top