Шта урадити кад "пукне" брак

Слажем се, али само делимично. Кад си рекла да је отац требао раније реаговати ниси рекла како.
Моја бивша супруга је изузетно посесивна особа. Ја сам то осетио и на својој кожи док нисмо добили дете. Сваки мој покушај зближавања са дететом, или учвршћивања односа између оца и сина, оцењиван је с њене стране као нешто негативно. Претило је избијање свађе, а развод је "висио у ваздуху". Треба да знате да је мојој бившој ово четврти излазак из куће. За рад` мира у кући преко многих ствари сам прешао, многе ствари сам прећутао, поступао сам према детету са доста опреза и такта, до те мере да не изазовем свађу. Могао сам ја и другачије, али тада би развод био неминован. А ја сам то желео избећи по сваку цену.
Ја бих могао сад да наводим много детаља и догађаја из нашег заједничког живота, да бих вам показао до које мере је ишла та посесивност, али из разлога заштите приватности нећу то да радим. Рећи ћу само да то још увек траје, и да се то лоше одражава на нашег, сад већ одраслог сина.


Данас сам провео мало времена са сином. Заједно смо се одвезли у суседно место, и седели у башти неког кафића. Ја сам био расположен и ћаскали смо о неким необавезним темама. А највише ме је обрадовало то што ми је при повратку без икаквог мог питања, рекао да му је било лепо.

Има још једна новост. Данас сам "добио" неке назнаке, додуше само назнаке, знате оно "Радио Милева", да би се моја бивша можда и вратила, ако бих је ја позвао, тј. ако бих хтео да поразговарамо на ту тему... Шта сад???
Приближава се крај месеца, изгледа да треба платити кирију за следећи...

Opet ću da se umešam.
Prvo, ovde ničija privatnost nije narušena jer svi imaju nick iza koga se ne zna ko stoji.
Vrlo mi je teško da ti savetujem koji stav da zauzmeš prema supruzi, zato te i savetujem da razgovaraš sa psihologom, a još bi bolje bilo kada bi tvoja supruga pristala da zajedno odete kod psihologa. Ako misli da je sve u redu to što radi, nema razloga da izbegava odlazak. A dobićeš i savet kako je preporučljivo da se postaviš u toj situaciji.
Zašto je važan da odete kod psihologa? Zato što ti nisi autoritet koga će ona da posluša. Kada joj psiholog bude rekao svoje mišljenje neće moći da se spori sa tobom već će morati da razmisli o sebi. Ne kažem da će to uroditi plodom, ali vredi pokušati.
Ako već imaš jasne stvove i ne želiš da više sa njom budeš u zajednici ovaj odlazak i dalje ostaje značajan zbog njenog odnosa prema sinu i tvojoj ulozi u njegovom životu.
Kao što vidiš polako se nešto pomera. Izašao si sa sinom i nije prošlo loše. Niko ovde nema jasan i konkretan odgovor za tvoje probleme a ranije sam onjasnio i zašto. Evo da ponovim.
Bitno je šta ti želiš. Kakva je tvoja ličnost i šta je primereno tome. Kakve su tačno okolnosti u kojima si. Šta te najviše muči i šta bi uticalo da se bolje osećaš. Šta bi prihvatio a šta ne. Šta možeš da promeniš kod sebe ako je potrebno a šta ne. Ovo je sve za stručnu analizu i otuda i moj savet koji ako poslušaš nećeš se pokajati jer ćeš moći janije da sagledaš i sebe i druge i imaćeš već neke odrednice šta da činiš.
Potrudi se da shvatiš da psiholog nije samo za ludake i savladaš neprijatnost zbog odlaska. Upravo u takvim slučajevima treba da bude njihova primarna uloga.
Najbolje je da se raspitaš u tvome mestu gde je najbolje da se za te probleme obratiš. Možeš jednostavno da odeš do psihologa i pitaš. Ako smatra da treba da se njemu obratiš, to i učini. Najbolje je da odgovore tražiš od onih koji su najstručniji. Ne kažem da oni sve znaju (a ko sve zna), ali sigurno više znaju od onih koji o toj pronlematici nemaju pojma. Tim pre što verovatno imaju i iskustva u tome. Kada su oni u pitanju, za diskreciju ne brini.
Svakako bih voleo da pronađeš pravi put javiš nam kako se to razvija. Voleo bih da saznam tvoje mišljenje ako me poslušaš, da li sam te loše savetovao. Možda bi tvoje iskustvo još nekome pomoglo, jer nisi ti usamljen slučaj.
 
Ti kao "meritorni faktor" utvrdis da je necije misljenje "frazetina" a onda do besvesti razglabas na temu bas tih potenciranih "frazetina", jer kad "faktor" to napise tako uprosceno - to je takva mudrost, da je neophodno o tome obavestiti svetsku javnost. :roll:

Нема потребе да стављаш наводнике, дакле ја јесам, ти ниси. Шта да се ради. Фразе су истините чињенице, док се не докаже супротно, али то мора да се "обради" и објасни, иначе је дебилана :)
Чак се ни не сећаш шта си рекла дан раније, ту смо стали, па сам морао да ти окачим твоје сопствене речи. Види, с тим у вези, не бих те ја даље задржав'o и дискутовао са тобом :ајдеиди:
Ето, све је како рекох, толико бисера сам се овде начитао, често сте ме заценили од смеха.
Прича иде од тога да ће да муж ужива чим се разведе, да је њему, као и сваком мушкарцу, развод неслућена предност и слобода, о ком разводу причате, где је?
Преко тоне глупости, до бисера да је мајци било толико тешко, неиздрживо са Обреном чим је отишла (да после недељу дана размишља да се врати, тај је најбољи) до психијатријских случајева поремећених личности и њихових "савета" и приче о томе да отац не би требало ништа да се "меша" у живот сина. Нема шта је фалило арсеналу површности и одсуства елементарне логике.. Непроцењиво лол.
 
Нема потребе да стављаш наводнике, дакле ја јесам, ти ниси. Шта да се ради. Фразе су истините чињенице, док се не докаже супротно, али то мора да се "обради" и објасни, иначе је дебилана :)
Чак се ни не сећаш шта си рекла дан раније, ту смо стали, па сам морао да ти окачим твоје сопствене речи. Види, с тим у вези, не бих те ја даље задржав'o и дискутовао са тобом :ајдеиди:
Ето, све је како рекох, толико бисера сам се овде начитао, често сте ме заценили од смеха.
Прича иде од тога да ће да муж ужива чим се разведе, да је њему, као и сваком мушкарцу, развод неслућена предност и слобода, о ком разводу причате, где је?
Преко тоне глупости, до бисера да је мајци било толико тешко, неиздрживо са Обреном чим је отишла (да после недељу дана размишља да се врати, тај је најбољи) до психијатријских случајева поремећених личности и њихових "савета" и приче о томе да отац не би требало ништа да се "меша" у живот сина. Нема шта је фалило арсеналу површности и одсуства елементарне логике.. Непроцењиво лол.

e ovo bih volela da vidim gde si to procitao....
 
, muskarac je taj koji iz braka izlazi kao momak a zena kao samohrana majka, tako da si u prednosti sto se tice nalazenja nove partnerke....a do tada, pregrupisi svoje redove i u borbu sa svakodnevicom....

Немојте више са аутоголовима Превише је тога лол

Ништа то у овом случају није важило. Што се тиче сада Обрена, он деф. неће ништа ново да уради што није урадио претходна 3 пута. Свако има право на свој живот. Ја сам на ову тему завршио.
 
Poslednja izmena:
Нема потребе да стављаш наводнике, дакле ја јесам, ти ниси. Шта да се ради. Фразе су истините чињенице, док се не докаже супротно, али то мора да се "обради" и објасни, иначе је дебилана :)
Чак се ни не сећаш шта си рекла дан раније, ту смо стали, па сам морао да ти окачим твоје сопствене речи. Види, с тим у вези, не бих те ја даље задржав'o и дискутовао са тобом :ајдеиди:
Ето, све је како рекох, толико бисера сам се овде начитао, често сте ме заценили од смеха.
Прича иде од тога да ће да муж ужива чим се разведе, да је њему, као и сваком мушкарцу, развод неслућена предност и слобода, о ком разводу причате, где је?
Преко тоне глупости, до бисера да је мајци било толико тешко, неиздрживо са Обреном чим је отишла (да после недељу дана размишља да се врати, тај је најбољи) до психијатријских случајева поремећених личности и њихових "савета" и приче о томе да отац не би требало ништа да се "меша" у живот сина. Нема шта је фалило арсеналу површности и одсуства елементарне логике.. Непроцењиво лол.

Taman jos sto puta kacio sve postove, pola od toga ne kapiras jer si vrlo ogranicenog pogleda na svet.
Okacila sam i ja tebi tvoje kontradiktorne postove, ali si kratkovid i za sebe i samo idi kuda si krenuo, svakako nisi predmet teme.
 
Taman jos sto puta kacio sve postove, pola od toga ne kapiras jer si vrlo ogranicenog pogleda na svet.
Okacila sam i ja tebi tvoje kontradiktorne postove, ali si kratkovid i za sebe i samo idi kuda si krenuo, svakako nisi predmet teme.
Ахахаа, видим колико сам се зезнуо. Немој да се нервираш због ограничености....Глупост нема границе, на жалост.
Уместо да се покријете ушима због бламирања, ви још нешто и тврдите о контрадикцији, а немате појма шта то уопште значи. Пиш живи.


Ако је ограничено бити одговоран родитељ и разумети очинску улогу у породици, онда сам тај :))
Они који су антиреклама за родитељство и стабилне бракове могу само да грицкају....ноктиће.
 
Poslednja izmena:
Немојте више са аутоголовима Превише је тога лол

Ништа то у овом случају није важило. Што се тиче сада Обрена, он деф. неће ништа ново да уради што није урадио претходна 3 пута. Свако има право на свој живот. Ја сам на ову тему завршио.

Развигоре, ја бих те замолио да не напушташ тему, наравно ако још буде "жива", јер сам у твојим постовима осетио подршку и мислим да се твоје мишљење и ставови, ако не у потпуности, онда великим делом, поклапају са мојим. А што се тиче тога шта ћу да урадим и да ли ће то бити као и претходна три пута, ни сам нисам сигуран. Ја бих без размишљања покушао да вратим супругу јер би ми то аутоматски вратило и сина. Али да ли би то било тако? Шта ако, за годину, две или три, дође поново до овакве ситуације, и ја будем морао да поново (наравно и син) пролазим кроз све ово? Шта то мени гарантује да после четвртог пута неће бити и пети?
Ја ћу, бар сада тако мислим, покушавати да се што више приближим сину, колико год је то могуће у оваквој ситуацији. Покушаћу да успоставим неке мало другачије односе с њим, примерене и овој ситуацији, а и његовом узрасту и афинитетима, што до сада нисам могао, јер сам се дуги низ година трудио да сачувам "мир у кући".
Такође мислим да ова, како ти рече "мала комуна" није дугог века, и да ће ту морати нешто да пукне. Ја ћу настојати да будем спреман за такву ситуацију...

Морам ти рећи да се на слажем у потпуности са тобом кад кажеш да "свако има право на свој живот". Можда је то тачно само док је човек сам и нема своју породицу и децу. Оног тренутка, кад добије децу, он више нема право на свој живот као до тада, већ га мора посветити и прилагодити потребама породице и деце. Ја сам се кроз цео мој брачни стаж трудио да радим тако, али нажалост, много тога зависи и од друге половине...
 
Развигоре, ја бих те замолио да не напушташ тему, наравно ако још буде "жива", јер сам у твојим постовима осетио подршку и мислим да се твоје мишљење и ставови, ако не у потпуности, онда великим делом, поклапају са мојим.

Pa šta ćr ti onda i RAZVIGOR kad imaš još bliskiju osobu sa čijim se stavovima i mišljenjem sasvim poklapaš.
To si ti sam.
Ti ne želiš savet, već potvrdu svojih stavova.
 
Pa šta ćr ti onda i RAZVIGOR kad imaš još bliskiju osobu sa čijim se stavovima i mišljenjem sasvim poklapaš.
To si ti sam.
Ti ne želiš savet, već potvrdu svojih stavova.

Кад од некога добијеш потврду својих ставова, за које наравно мислиш да су исправни, онда лакше и са више самопуздања кренеш даље...

Ја се полако враћам у нормалу и без психијатра, и без психолога, и без социјалног радника, а богами и без таблетица...
Неки кажу да оно што те не сломи, очврсне те још више... У сваком случају, хвала на саветима и помоћи.
 
Poslednja izmena:
Moje je misljenje da ako je ona vec 4 puta odlazila da ce to opet uraditi u nekoj prilici.
Razmisli dobro Obrene da li ces ako na to pristanes samo prolongirati svoju agoniju a i svog sina.
Kad-tad ce ti se sin ozeniti i izaci iz kuce a ti vise neces imati izgovor da zenu primas nazad jer si to naveo kao jedini razlog.
Zato bolje dobro razmisli.

У овим тренуцима, управо тако и ја мислим. Видећемо шта ће донети време. Ја ћу се потрудити да се што више "охладим" и стабилизујем да бих могао што адекватније одговарати на долазеће ситуације, које извесно очекујем, пре или касније....
 
Развигоре, ја бих те замолио да не напушташ тему, наравно ако још буде "жива", јер сам у твојим постовима осетио подршку и мислим да се твоје мишљење и ставови, ако не у потпуности, онда великим делом, поклапају са мојим. А што се тиче тога шта ћу да урадим и да ли ће то бити као и претходна три пута, ни сам нисам сигуран. Ја бих без размишљања покушао да вратим супругу јер би ми то аутоматски вратило и сина. Али да ли би то било тако? Шта ако, за годину, две или три, дође поново до овакве ситуације, и ја будем морао да поново (наравно и син) пролазим кроз све ово? Шта то мени гарантује да после четвртог пута неће бити и пети?
Ја ћу, бар сада тако мислим, покушавати да се што више приближим сину, колико год је то могуће у оваквој ситуацији. Покушаћу да успоставим неке мало другачије односе с њим, примерене и овој ситуацији, а и његовом узрасту и афинитетима, што до сада нисам могао, јер сам се дуги низ година трудио да сачувам "мир у кући".
Такође мислим да ова, како ти рече "мала комуна" није дугог века, и да ће ту морати нешто да пукне. Ја ћу настојати да будем спреман за такву ситуацију...

Морам ти рећи да се на слажем у потпуности са тобом кад кажеш да "свако има право на свој живот". Можда је то тачно само док је човек сам и нема своју породицу и децу. Оног тренутка, кад добије децу, он више нема право на свој живот као до тада, већ га мора посветити и прилагодити потребама породице и деце. Ја сам се кроз цео мој брачни стаж трудио да радим тако, али нажалост, много тога зависи и од друге половине...

ne znam kako neko ko udje u zrele godine i dobije dete ne kapira koliko su deca promisljena i koliko shvataju u kakvim su im roditelji brakovima i koliko to njih boli i stvara im traume....svoje strahove vezane za nov pocetak i trazenje svoje srece pravdate decom sto je degutantno, kao to radite zbog dece, ma daaaaaaaaaaj....deci treba mir i stabilnost a ne netrpeljivost bracnih drugova koji godinama zive u losem braku....ne kaze se za dzabe: bolje dobar razvod nego los brak a to ce ti reci i svako strucno lice....
 
ne znam kako neko ko udje u zrele godine i dobije dete ne kapira koliko su deca promisljena i koliko shvataju u kakvim su im roditelji brakovima i koliko to njih boli i stvara im traume....svoje strahove vezane za nov pocetak i trazenje svoje srece pravdate decom sto je degutantno, kao to radite zbog dece, ma daaaaaaaaaaj....deci treba mir i stabilnost a ne netrpeljivost bracnih drugova koji godinama zive u losem braku....ne kaze se za dzabe: bolje dobar razvod nego los brak a to ce ti reci i svako strucno lice....

Стојим иза тога.
А у браку нико не остаје због деце, то је фолирање.
Нису деца баш тако нежне цвећке.
 
Стојим иза тога.
А у браку нико не остаје због деце, то је фолирање.
Нису деца баш тако нежне цвећке.

:) ma ja verujem da oni sebe ubede da je to tako....samo ne shvataju da ostajanjem u tom braku prave i sebi i detetu magarecu uslugu jer ih dete gleda u tim raznim neadekvatnim situacijama i odnosi im se komplikuju....i kad sve pukne cude se sto sa decom imaju lose i povrsne odnose....pa ne mzoes detetu godinama priredjivati nestabilnost, svadje, brecanje i ocekivati da u tebi gleda osobu vrednu postovanja....budi u braku koji vredi ako pocne da se kvari preduzmi sve sto je tu tvojoj moci da stvari ispravis ali ako ne uspes (jer za pricu ipak treba dvoje) zivi zivot dalje dostojanstveno....
 
Moje je misljenje da ako je ona vec 4 puta odlazila da ce to opet uraditi u nekoj prilici.
Razmisli dobro Obrene da li ces ako na to pristanes samo prolongirati svoju agoniju a i svog sina.
Kad-tad ce ti se sin ozeniti i izaci iz kuce a ti vise neces imati izgovor da zenu primas nazad jer si to naveo kao jedini razlog.
Zato bolje dobro razmisli.

Ne mora ni da se oženi. Sad već ima 18 godina i čudi me kako im do sad nije rekao "znate šta, loptajte se ovako vas dvoje do sudnjega dana, ako vam je gušt, ali bez mene...".
 
Стојим иза тога.
А у браку нико не остаје због деце, то је фолирање.
Нису деца баш тако нежне цвећке.

E bravo. Imam obicaj da kazem da je to ista prica kada roditelji kazu da idu u Grcku na more zbog deteta - ne idu zbog deteta nego zbog sebe. I u braku se ne ostaje zbog deteta (ali je super legitiman izgovor) neogo zbog sebe.
 
Кад од некога добијеш потврду својих ставова, за које наравно мислиш да су исправни, онда лакше и са више самопуздања кренеш даље...

Ја се полако враћам у нормалу и без психијатра, и без психолога, и без социјалног радника, а богами и без таблетица...
Неки кажу да оно што те не сломи, очврсне те још више... У сваком случају, хвала на саветима и помоћи.

Razumem ja traženje potvrde svojih razmišljanja. Ali duga razmišljanja služe da sagledaš situaciju i sa drugačijeg aspekta.

Što se tiče psihijatra psihologa itd, to nije samo radi tvog vraćnja u normalu, već i u savetu šta raditi u toj situaciji. Radi se o savetu stručnih ljudi koji nisu samo stručni već i imaju iskustva u toj oblasti. Ne bi zbog toga bio manje pametan. A uvek na kraju ostaje tvoja odluka.

Moja namera je bila sasvim dobronamerna i želja da iskoristiš sve mogućnosti. Ne znači da ćeš doneti loše odluke i ako ne posetiš pomenute stručnjake. Na kraju i oni koji su stručni mogu da pogreše, ali sam savetova čisto radi tvog uvida u njihovo sagledavanje situacije. Ne volim da glumim pametnjakovića pa sam zato i preporučivao nekoga stručnog, jer lako je drugima da budu pametni kad se ne radi o njihovoj koži.

Tablete ti i nisam preporučivao kao nešto što je neophodno, već u slučaju potrebe. Super je ako to možeš da to prevaziđeš bez njih. I ja stojim na stanovištu da ono što te ne slomi, očvrsne te još više. Tablete su samo pomagalo da ne budeš slomljen. Izvini ako to shvataš kao moje podcenjivanje. Samo sam želeo da ne dođeš do psihološkog stanja koje je rizično po tebe. A namerno sam prvi post napisao provokativno da vidim tvoju reakciju i shvatim donekle tvoje psihološko stanje i ličnost.
 
Poslednja izmena:
Молим само добронамерне да кажу шта мисле или да саветују шта урадити у ситуацији кад дође до изнедног пуцања брака.
Десило ми се управо то и не могу да се опасуљим. Не знам гд ћу, не знам шта ћу.... Већ трећи дан сам сам....

Prvo nemoj sebe da krivis zbog toga, posto ocigledno imas osecaj krivice od posledice pucanja braka i toga da ona nije zadovoljna zivotom sa tobom. Da se nisi trudio i da te nije prihvatile takvim kakav jesi sa ociglednim kvalitetima ( ne bi dosao ovde i trazio savet i trudio se da nisi). Odmah potrazi savet od psihologa kako da sto lakse prebordis samocu, Drugo odmah trazi Advokata. Bez obzira da li pukao brak ili ne odmah trazi advokata. Ni sam ne znas koliko razvod moze da kosta i ne samo novcano vec i emotivno, i tu ti treba profesionalac da se brine o Tvom licnom interesu.Dete je 18 godina- to je neka manja olaksica posto ne mozes da izgubis starateljstvo nad detetom (posto u praksi u vecini slucajeva majke dobijaju starateljstvo).Potrudi se da ostanes prijatelj sa detetom jer moguce da ce biti toga da ce pokusati da okrene dete protiv tebe.
 
Ахахаа, видим колико сам се зезнуо. Немој да се нервираш због ограничености....Глупост нема границе, на жалост.
Уместо да се покријете ушима због бламирања, ви још нешто и тврдите о контрадикцији, а немате појма шта то уопште значи. Пиш живи.

Ако је ограничено бити одговоран родитељ и разумети очинску улогу у породици, онда сам тај :))
Они који су антиреклама за родитељство и стабилне бракове могу само да грицкају....ноктиће.

Nema granica...sreca tvoja - bezgranicno mozes da budes glup. :roll:
I ne znam kako da ti kazem a da te ne zaboli previse: roditelj sam dvoje dece, sad vec studentkinji i jednom pubertetliji. I sve vreme sam u braku sa njihovim ocem, mojim dragim muzem.
Tvoje promasene pretpostavke se provlace od prvog tvog posta na temi u vezi svih "zenskih" postova. Nesto te tu "golica"... koprcas se sve vreme da dokazes da si "veliki otac", a mi malene majke...hbga... udesila priroda da ih samo mi radjamo... i to ne slucajno.
Nokte ostavljam tebi za grickanje, nesigurnost se i tako ubija...svoje cuvam, em mi lepi, em mi trebaju.
 
Poslednja izmena:
quote_icon.png
Original postavio Modesti B.
Ti kao "meritorni faktor" utvrdis da je necije misljenje "frazetina" a onda do besvesti razglabas na temu bas tih potenciranih "frazetina", jer kad "faktor" to napise tako uprosceno - to je takva mudrost, da je neophodno o tome obavestiti svetsku javnost.
icon_rolleyes.gif
Нема потребе да стављаш наводнике, дакле ја јесам, ти ниси. Шта да се ради. Фразе су истините чињенице, док се не докаже супротно, али то мора да се "обради" и објасни, иначе је дебилана :)
Чак се ни не сећаш шта си рекла дан раније, ту смо стали, па сам морао да ти окачим твоје сопствене речи. Види, с тим у вези, не бих те ја даље задржав'o и дискутовао са тобом :ајдеиди:
Ето, све је како рекох, толико бисера сам се овде начитао, често сте ме заценили од смеха.
Прича иде од тога да ће да муж ужива чим се разведе, да је њему, као и сваком мушкарцу, развод неслућена предност и слобода, о ком разводу причате, где је?
Преко тоне глупости, до бисера да је мајци било толико тешко, неиздрживо са Обреном чим је отишла (да после недељу дана размишља да се врати, тај је најбољи) до психијатријских случајева поремећених личности и њихових "савета" и приче о томе да отац не би требало ништа да се "меша" у живот сина. Нема шта је фалило арсеналу површности и одсуства елементарне логике.. Непроцењиво лол.

Čitam ovu prepisku i povezujem postove, tako da ono što ću da komenrarišem nije vezano samo za citirano. A ovde sam da bih kompetentno komentarisao jer sam ja, da se skromno izrazim, meritorni faktor. :)
I onda dođe "Brana" i gumicom sve izbriše. Ili, dođe šumar pa istera i Nemce i partizane iz šume.

Prvo ću da obradim semantički. Pošto na uvidu imamo ovaj citat, držaću se njega.
Rečenica: "Фразе су истините чињенице, док се не докаже супротно, али то мора да се "обради" и објасни, иначе је дебилана" je kontradicio in adjecto.
Ako su fraze a priori činjenice, onda ne mora da se objašnjava da ne bi bilo debilana. Ako mora da se objasni, onda nisu a priori činjenice. Ako je nešto zaista činjenica onda se ne može dokazati suprotno. Ako se dokaže suprotno onda to i nije bila činjenica, već pretpostavka. "Istinita činjenica" je pleonazam kao što je neistinita činjenica kontradikcija. Da ne pominjem u daljem tekstu način sklapanja rečenice, koji u pricipu ovde na forumu nije nešto za šta ću da se hvatam. Ali smisao za sporazumevanje je number one.
Sa psihološkog aspekta se vidi ne samo nepoznavanje psihologije sa stručnog stanovišta (što i nije za očekivati), već prepotentnost i nadmenost sa jedne, a nezrelost i neiskustvo sa druge strane. Inače ne bi bilo saveta o tome kako treba "guštiti" sina zbog čega će sin jednog dana biti zahvalan. I ako to "gušenje" ne urodi plodom onda će da okrivi sina?.. ili njegovu majku?.. pa neće valjda sebe? Da se radi o narkomaniji, ovaj stav bih i podržao, ali u ovom slučaju, i u mnogim drugim, je to kontraproduktivno.

Sa druge strane se uočava izražena sujeta koja se ogleda u tome da svako oponiranje, bez obzira što nije zlonamerno ni provokativno, nailazi na omalovažavanje, ismevanje, posprdne kvalifikacije, kako bi sagovornika neargumentovano diskvalifikovao, a nastup je kao da je posisao svu pamet sveta... To je do te mere izraženo da je nepodnošljiva i pomisao da možda neko, ko je stručan za određenu oblast, zna bolje od ove individue. Štaviše, stručnjak bi daleko skromnije i sa manje isključivosti iskazao svoj stav.
Kvalifikacije za one koji nisu tako "čvrsti" i neosetljivi kao citirani su, ne samo izraz netolerancije, već i neprimerene. Možda ova individua nekoga i pleni svojom odlučnošću na rečima, ali u suštini se, najblaže rečeno, radi o prepotenciji, ali i labilnosti (ne bih da prenagljujem sa određenijim kvalifikacijama).

Zašto ovo pišem? Zato što je ovo osetljiva tema ne samo za postavljača teme već i za one koji sve ovo čitaju i donose zaključke, a tema sadrži i odnos prema svom "detetu". Ako već neko daje savete, onda se mora shvatiti i ličnost davaoca istih. Ova tema je vrlo nezahvalna za tvrdoglave lične i uz to nestručne stavove. Ogroman se teret svaljuje na dete (još uvek zavisno od roditelja) kada je prinuđeno da bira, balansira i dokazuje posvećenost svakom roditelju. A roditelji če da ga "guše" i vuku svako na svoju stranu. To nije recept dobrog roditeljstva i ovde mi je najviše žao deteta.

Jel vam ovo deluje ozbiljno što sam pisao?
A možda sam ja ekshibicionista?
A možda smo svi ovde ekshibicionisti?
 
Zašto ovo pišem? Zato što je ovo osetljiva tema ne samo za postavljača teme već i za one koji sve ovo čitaju i donose zaključke, a tema sadrži i odnos prema svom "detetu". Ako već neko daje savete, onda se mora shvatiti i ličnost davaoca istih. Ova tema je vrlo nezahvalna za tvrdoglave lične i uz to nestručne stavove. Ogroman se teret svaljuje na dete (još uvek zavisno od roditelja) kada je prinuđeno da bira, balansira i dokazuje posvećenost svakom roditelju. A roditelji če da ga "guše" i vuku svako na svoju stranu. To nije recept dobrog roditeljstva i ovde mi je najviše žao deteta.

Jel vam ovo deluje ozbiljno što sam pisao?
A možda sam ja ekshibicionista?
A možda smo svi ovde ekshibicionisti?

to je opet svaljivanje na dete....roditelj se oseca neuspesno i depresivno i grabi za dete da se iscupa ne vodeci racuna o potrebama deteta....deca najvise otpate razvod....u tim trenucima tesko je ostati stabilan i sabran a dete voli oba roditelja i tesko podnosi promenu u sastavu porodice pa mu jos ne treba dodavati jad i bedu dvoje odraslih...sreca u celoj prici je da ovo ipak nije mladje dete i ako oboje budu pametni u odnosu na njega trebalo bi da se odnosi ubrzo unormale....negde sam procitala da je nagore kad je dete od 7 do nekih 15-16 godina jer je ni jako malo a ni dovoljno veliko za tako ozbiljne probleme u porodici....
 
Prvo nemoj sebe da krivis zbog toga, posto ocigledno imas osecaj krivice od posledice pucanja braka i toga da ona nije zadovoljna zivotom sa tobom. Da se nisi trudio i da te nije prihvatile takvim kakav jesi sa ociglednim kvalitetima ( ne bi dosao ovde i trazio savet i trudio se da nisi). Odmah potrazi savet od psihologa kako da sto lakse prebordis samocu, Drugo odmah trazi Advokata. Bez obzira da li pukao brak ili ne odmah trazi advokata. Ni sam ne znas koliko razvod moze da kosta i ne samo novcano vec i emotivno, i tu ti treba profesionalac da se brine o Tvom licnom interesu.Dete je 18 godina- to je neka manja olaksica posto ne mozes da izgubis starateljstvo nad detetom (posto u praksi u vecini slucajeva majke dobijaju starateljstvo).Potrudi se da ostanes prijatelj sa detetom jer moguce da ce biti toga da ce pokusati da okrene dete protiv tebe.

ovo nikako ne stoji....sasvim je normalno da se oseca krivica ma koliko da si se trudio i bio ispravan.....ako nista drugo napravio si los izbor, nisi uspeo u necemu u cemu si se trudio, povredio si svoje dete, sebe....tesko da iko moze bez krivice da dozivi raspad porodice....olaksavajuca okolnost za onoga ko se stvarno trudio da brak odrzi je da mu je savest mirna, da je isao do svojih krajnjih granica i da to nije bilo dovoljno jer za tu igru treba dvoje....ali, proces izlecenja od osecaja krivice, usamljenosti, nesigurnosti, traje bar godinu dana....
 
U vecini slucajeva da, ali ne bas u velikoj vecini. Deca bolje od svojih roditelja znaju sta hoce, a jos bolje znaju sta nece. A i kada se odredjuje kome ce dete pripasti, sudija razgovara i sa detetom, a pre njega socijalni radnici, psiholozi itd...

...Dok je dete malo.
Sa 15 godina samo odlučuje po svom nahođenju.
A sa 18 je punoletan čovek, ima već odavno izgrađen odnos sa oba roditelja i ne može ga jedan od roditelja odjednom tako lako preveslati...
 

Back
Top