Šta trenutno radiš 4

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Moj brat je ubijen u vršnjačkoj igri oružjem, '92.
U povratku iz škole svratio kod druga da se igraju, drugu se tata taman vratio sa ratišta (il došao na odsustvo, štagod), bio automatski pištolj, klinac nije proverio da li je otkočen, Milan ni do bolnice nije stigao, iskrvario.
Nepunih 14. godina, skroz odličan učenik sedmog razreda.
Visok, plav i lep ko slika, sportista,... ma jbš sve..
Posle mi je uja umro od raka, tri godine posle Mike, nije mogao da ga preboli.
Svako ko u posedu ima vatreno oružje koje ne planira da upotrebi je moron i ništa drugo.

- - - - - - - - - -

I da ne bude zabune, ni ovaj pištolj nije stajao na izvolte, na kuhinjskom stolu, bio je sakriven, al je klinac našao i, eto, hteo da se pohvali, poigra, štagod..
 
Pa to i ja kazem.
Sta ce mi ako ne znam da pucam.
Mm ga ima ali ne pamti kad je isao na pucanje.
I nisam dala da se unese u kucu a sad hocu, ali prvo da naucim da baratam sa tim.
Cak i moj tata, kojeg to ne zanima ko ni umreti, ide cesto sa drustvom.
Kod nas je problem zakon naravno
Ја сам оружИје(ТеТе-јац у калибру 7,62мм) набавио и регистровао 1993. за поседовање и ношење(онда није био проблем за ношење).
Његова је предност да је један од теоретски јединих пиштоља који се не заглављује(ебга рускаја маКина!), никада га нисам износио када сам излазио, мада сам у та грбава времена из 90их био ловаран, а ни већина других који су имали дозволу за ношење... није тако једноставно пуцати у човека... поготово да убијеш!
Препоручујем једном недељно одлазак у стрељану, револвер, а не пиштољ(ебга не заглављује се!), а када постанеш искоосна може пиштољ у већем калибру нпр берета од 9мм са продуженим шаржером од 15+1(ово 15+1 значи да је 1 метак у цеви, остали у шаржеру).
 
Citam vase price o psima :heart:

moja retriverka naucila da zazmuri jako kad joj kazem "ljuta sam na tebe" i sad je meni to preslatko, pa bih je non stop zaebavala..:D
juce, dosla cerka moja iz skole, nasla je na mom krevetu, otvorila gospodja njuskom vrata i smestila se kao prava, a linja se ubi Boze i trenutno joj je pentranje po krevetima strogo zabranjeno...i, izgrdila je, naravno.
ja dolazim kuci sa posla, Lea u trpezariji tuguje kao da smo je odveli u azil, pitam je "sta je bilo, je l te grdila Kaja?", ona ode, sve tako cvileci do moje sobe i stane pored kreveta.
majke mi, u jednom trenutku sam ocekivala da mi kaze "evo, tu sam legla, a ona me zato grdi :( " celo popodne je duvala i stenjala.

Duše, sve znaju ( :


Moje kuče kašlje od nedelje, na antibioticima je....videćemo popodne da li će da mu bude bolje... : (

- - - - - - - - - -

Moj brat je ubijen u vršnjačkoj igri oružjem, '92.
U povratku iz škole svratio kod druga da se igraju, drugu se tata taman vratio sa ratišta (il došao na odsustvo, štagod), bio automatski pištolj, klinac nije proverio da li je otkočen, Milan ni do bolnice nije stigao, iskrvario.
Nepunih 14. godina, skroz odličan učenik sedmog razreda.
Visok, plav i lep ko slika, sportista,... ma jbš sve..
Posle mi je uja umro od raka, tri godine posle Mike, nije mogao da ga preboli.
Svako ko u posedu ima vatreno oružje koje ne planira da upotrebi je moron i ništa drugo.

- - - - - - - - - -

I da ne bude zabune, ni ovaj pištolj nije stajao na izvolte, na kuhinjskom stolu, bio je sakriven, al je klinac našao i, eto, hteo da se pohvali, poigra, štagod..

Upm.... ja sam nasledio neki, držim na vr plakara...odrekao bih ga se rado, ali neću da ga dam državi... (takva je procedura)...
 
Od kad sam se rodila, naucili su me da oruzije ne diram bez nadzora, a uvek ga je bilo u kuci, uredno spakovanog negde gore na nekoj polici. Nikada mi na pamet nije palo da probam da se domognem pistolja i da se njime hvalim i igram. Sa 10 godina sam naucila da ga koristim, mada me to nikada nije preterano zanimalo.

Mislim da je problem u pristupu, nema veze da li je oruzije sakriveno ili ne, dete ce uek naci nacin da ga se domogne. Dete mora da zna da to nije igracka.
 
Duše, sve znaju ( :


Moje kuče kašlje od nedelje, na antibioticima je....videćemo popodne da li će da mu bude bolje... : (

- - - - - - - - - -



Upm.... ja sam nasledio neki, držim na vr plakara...odrekao bih ga se rado, ali neću da ga dam državi... (takva je procedura)...

Ma imam i ja ćaćinu lovačku pušku, al nemam municije, jedino da se dotučemo kundakom.
Ok je i imati neko oružje al da bude prazno i odvojeno od municije, dokle god je neke dece okolo.
 
Ma imam i ja ćaćinu lovačku pušku, al nemam municije, jedino da se dotučemo kundakom.
Ok je i imati neko oružje al da bude prazno i odvojeno od municije, dokle god je neke dece okolo.

Mene nikad oružje nije interesovalo, a bio sam u vojsci...ne volim ga i šlus....
Ne zanimaju me ni streljane, skroz sam antimilitaristički nastrojen....mogu da se bijem i branio bih otaždžbinu! :lol:

Msm, na žalost i jesam, samo pitanje koju baš i tako...da ne gušim...
 
Moj brat je ubijen u vršnjačkoj igri oružjem, '92.
U povratku iz škole svratio kod druga da se igraju, drugu se tata taman vratio sa ratišta (il došao na odsustvo, štagod), bio automatski pištolj, klinac nije proverio da li je otkočen, Milan ni do bolnice nije stigao, iskrvario.
Nepunih 14. godina, skroz odličan učenik sedmog razreda.
Visok, plav i lep ko slika, sportista,... ma jbš sve..
Posle mi je uja umro od raka, tri godine posle Mike, nije mogao da ga preboli.
Svako ko u posedu ima vatreno oružje koje ne planira da upotrebi je moron i ništa drugo.

- - - - - - - - - -

I da ne bude zabune, ni ovaj pištolj nije stajao na izvolte, na kuhinjskom stolu, bio je sakriven, al je klinac našao i, eto, hteo da se pohvali, poigra, štagod..

I moj dalji brat je tako poginuo. I on se zvao Milan. Isto 90ih. U Bosni. Ista situacija. Zato izmedju ostalog i imam otpor. Ali kad si zivotno ugrozen, moras imati nesto cime bi branio svoj zivot i zivot svoje dece.
 
ja isto ne volim oruzje, imam pusku, 4 pistolja, al nisam ih upotrijebio godinama.
prvi pistolj mi je tata dao kad bi ostajao kod kuce sam, a dao mi je i odobrenje da pucam.
prvo u noge, a ako nastavi i dalje onda u srce.
svako oruzje znam zmireci rasklopiti
na gadjanje smo isli svi porodicno, i to prije rata. a tata i prije rata nikad nije izasao iz kuce bez pistolja, narocito kad bi isli porodicno u setnju

- - - - - - - - - -

sad kad idem ulicom uvijek imam nozekanju, naostrenu, znaci ljudi nikad ne napadajte ljude bezveze na cesti, nikad ne znate kakva je budala sa druge strane. da me neko dirne izbo bi ga i isjekao ko ustasu nozem i ladno otisao na kafu. ma sta kafu, pretis lonac kafe.
 
Od kad sam se rodila, naucili su me da oruzije ne diram bez nadzora, a uvek ga je bilo u kuci, uredno spakovanog negde gore na nekoj polici. Nikada mi na pamet nije palo da probam da se domognem pistolja i da se njime hvalim i igram. Sa 10 godina sam naucila da ga koristim, mada me to nikada nije preterano zanimalo.

Mislim da je problem u pristupu, nema veze da li je oruzije sakriveno ili ne, dete ce uek naci nacin da ga se domogne. Dete mora da zna da to nije igracka.

Mene su ujak i deda od malih nogu ucili da baratam oruzjem al mi nijednom nije palo na pamet da uzmem pusku ili pistolj bez dozvole.

Upravo tako.
 
Ma imam i ja ćaćinu lovačku pušku, al nemam municije, jedino da se dotučemo kundakom.
Ok je i imati neko oružje al da bude prazno i odvojeno od municije, dokle god je neke dece okolo.

ovako i ja...imam revolver koji stoji negde zabudzen na vrh nekog ormana
i municiju koja stoji u drugom ormanu dva sprata nize

ako bi mi nekim slucajem i zatrebao,trebalo bi mi pristojno vreme da sve pronadjem :aha:

@ tema radim neke izvestaje i smaram se :roll:
 
ja isto ne volim oruzje, imam pusku, 4 pistolja, al nisam ih upotrijebio godinama.
prvi pistolj mi je tata dao kad bi ostajao kod kuce sam, a dao mi je i odobrenje da pucam.
prvo u noge, a ako nastavi i dalje onda u srce.
svako oruzje znam zmireci rasklopiti
na gadjanje smo isli svi porodicno, i to prije rata. a tata i prije rata nikad nije izasao iz kuce bez pistolja, narocito kad bi isli porodicno u setnju

- - - - - - - - - -

sad kad idem ulicom uvijek imam nozekanju, naostrenu, znaci ljudi nikad ne napadajte ljude bezveze na cesti, nikad ne znate kakva je budala sa druge strane. da me neko dirne izbo bi ga i isjekao ko ustasu nozem i ladno otisao na kafu. ma sta kafu, pretis lonac kafe.

ne treba ni nož,....tako sam ja drugarima razgovarao, kao , nosi utoku u klub...i hoćeš da pucaš..pa, ne....pa koj moj je nosiš....da me napadne neko, garantovano bih upotrebio da sam naoružan...i to je ona priča o tome da je neko ušao u koflikt, bio je naoružan, a kao pucao je samo u samoodbrani na nenaoružane momke...malo sutra. Pucao je vrlo svesno jer svako poznaje sebe i svoje granice ako nosi oružje sa sobom...
 
ja isto ne volim oruzje, imam pusku, 4 pistolja, al nisam ih upotrijebio godinama.
prvi pistolj mi je tata dao kad bi ostajao kod kuce sam, a dao mi je i odobrenje da pucam.
prvo u noge, a ako nastavi i dalje onda u srce.
svako oruzje znam zmireci rasklopiti
na gadjanje smo isli svi porodicno, i to prije rata. a tata i prije rata nikad nije izasao iz kuce bez pistolja, narocito kad bi isli porodicno u setnju

- - - - - - - - - -

sad kad idem ulicom uvijek imam nozekanju, naostrenu, znaci ljudi nikad ne napadajte ljude bezveze na cesti, nikad ne znate kakva je budala sa druge strane. da me neko dirne izbo bi ga i isjekao ko ustasu nozem i ladno otisao na kafu. ma sta kafu, pretis lonac kafe.

Pa da... i ja se nekad sebe bojim
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top