Što se tiče higijene moj je druga krajnost, barem za sad. Hoće da jede krofnu s čokoladom odozgo, ali ne bi da prlja ruke, ja treba da držim krofnu, a on samo spušta glavu. Onda sam mu rekla da nema više krofni.
Isjeckala mu jutros jagode i grožđe, on to jede malom viljuškicom, kažem mu da da bratu jednu jagodu, on uzeo rukom onako labavo kao da nešto vruće drži i brzinski prebaci mlađem. Kažem ja daj mu još, kaže mama mokro je. Kako sam oprala jagode mokre okolo i njemu to smeta. Ako se rukavi malo skvase dok pere ruke odmah mokro, mokro, promijeni.
Kažem mu da idemo prati zubiće, kaže da neće, ja kažem samo kažem ok, neka ti onda budu prljavi. Odmah skače, i ponavlja neće prljave zubiće, neće prljave zubiće.
Često zaplače kad želi nešto na plač da dobije, ali čim mu krenu suze ili nos da curi, on odmah prestaje i kaže: mama, bala, mama, bala. Onda mu ja kažem da ide po maramicu da obriše, pa ga to i dekoncentriše i prestaje da plače.

On bi plakao, ali ne bi da se isprlja.
Prije dva vikenda u parku, on pao guzom na neko brdašce i skliznu, trenerka crna otraga, ali on to ne vidi. Penje se na tobogan, tamo samo jedan list, ali to mu smeta, mora prvo da očisti tobogan da bi se spustio.