Шта тренутно радиш? 15

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
U pravu si. Nikad covek ne zna kakva je neka porodica.
Nekad “savrsena” porodica neku decu upropasti.
To je bas onako osetljiv teren.
Није ту увек пресудно ни каква је породица објективно. Некада је пресуднији субјективан осећај детета. Не знаш увек шта се врзма у тој малој глави.
Нажалост, ретки су они бивши супружници којима је дете приоритет па неколико места празно. Мислим, реткост је да обоје тако размишљају. Углавном једно нешто затеже.
Где су обоје такви, дете је срећно. Небитно с ким је.
 
I u donekle ok porodicama ljudi grese.
Moja teznja da sve uradim kako treba i dam 101% sebe nije izasla na dobro.
Dugo mi je trebalo da shvatim da svi gresimo, i da kao roditelji ne postoji savrsenstvo.
Gresimo i gresicemo. Jbg.
Јесте...
Сећам се као јуче да је било... Он је био мали, а ја изнервирана и кажем њему након расправе са његовим оцем како ми је доста свега и свих. Он се ту нашао прозваним и каже:”Сада си и мене повредила”. Још је ишао у вртић. Дошло ми је да се рокнем.
Сви имамо испаде...
 
Није ту увек пресудно ни каква је породица објективно. Некада је пресуднији субјективан осећај детета. Не знаш увек шта се врзма у тој малој глави.
Нажалост, ретки су они бивши супружници којима је дете приоритет па неколико места празно. Мислим, реткост је да обоје тако размишљају. Углавном једно нешто затеже.
Где су обоје такви, дете је срећно. Небитно с ким је.
Da.
Deca su razlicita.
Zasto sam ja izriciti protivnik razvoda. Zato sto sam po prirodi preosetljivi idealista, i meni je zaista bila potrebna porodica, njih dvoje zajedno. Kao neka osa oko koje ja rastem, bez koje ne znam gde sam i sta sam. Nekoj deci nije. I to je ok. Neko je jaci, neko slabiji. Neko pukne za sitnicu, neko prezivi najstrasnije stvari.
Ali moramo biti svesni da nismo isti.
 
Zavisi i od roditelja...
Plus što deca često imaju ideal drugog roditelja sa kojim ne žive...
I ja stojim na stanovištu da dete treba da ostane u kontaktu i sa drugim roditeljem i da kako sazreva odluči dokle će taj kontakt trajati. Ali u smislu nekog vaspitanja i uticaja na dete ne. Ne mora roditelj da zlostavlja dete da bi ga se dete plašilo. Deca se plaše i roditelja koji su nedosledni u svom ponašanju. Uopšte ne mora bolest da bude u pitanju.
ali mi ni ne znamo da li se dete plasi ili se ponasa tako jer je mozda isto kao ja...niti je zbog toga ok da mu delimo ovako ozbiljne savete
 
Da.
Deca su razlicita.
Zasto sam ja izriciti protivnik razvoda. Zato sto sam po prirodi preosetljivi idealista, i meni je zaista bila potrebna porodica, njih dvoje zajedno. Kao neka osa oko koje ja rastem, bez koje ne znam gde sam i sta sam. Nekoj deci nije. I to je ok. Neko je jaci, neko slabiji. Neko pukne za sitnicu, neko prezivi najstrasnije stvari.
Ali moramo biti svesni da nismo isti.
Да. Мени отац никада није фалио. Чак сам му и захвална на неки начин што бар није сметао. А неко у зрелом добу вуче тај недостатак.
 
Zavisi i od roditelja...
Plus što deca često imaju ideal drugog roditelja sa kojim ne žive...
I ja stojim na stanovištu da dete treba da ostane u kontaktu i sa drugim roditeljem i da kako sazreva odluči dokle će taj kontakt trajati. Ali u smislu nekog vaspitanja i uticaja na dete ne. Ne mora roditelj da zlostavlja dete da bi ga se dete plašilo. Deca se plaše i roditelja koji su nedosledni u svom ponašanju. Uopšte ne mora bolest da bude u pitanju.
I koliko je dete blisko sa roditelje.
10, ali smo morali da idemo u soc. da se izjasnim :confused:

Ja sam sa 11god.
Sećam se da sam išla u sud da se izjasnim da želim da idem kod tate.
On me je pre toga pitao da li želim da živim sa njim.
Ne sećam se da sam išla u soc.
 
Јесте...
Сећам се као јуче да је било... Он је био мали, а ја изнервирана и кажем њему након расправе са његовим оцем како ми је доста свега и свих. Он се ту нашао прозваним и каже:”Сада си и мене повредила”. Још је ишао у вртић. Дошло ми је да се рокнем.
Сви имамо испаде...
Naravno... svi gresimo... al je bitan trud.
I osecaj da te zele roditelji i ako nisu zajedno.
Ima slucajeva gde jedan roditelj ne zeli dete, e to je tuga. I obicno se takva deca citav zivot pitaju Zasto?
Teske teme
 
Мени је увек било важно да се дете осећа удобно, домаће код кога год да је. Да је свака од тих кућа његова.
Баш зато што сам ја имала нелагодан осећај када идем код очевих, као да идем у госте а не код исто својих.
Немају деца бзвз одбојност, бар ја тако мислим. Не мора их нико кињити ни злостављати, довољно је да им није пријатно.
 
Да. Мени отац никада није фалио. Чак сам му и захвална на неки начин што бар није сметао. А неко у зрелом добу вуче тај недостатак.
To je to.
Razliciti smo.
Razlicite granice imamo. Razlicite okidace.
Neko prezivi smrt deteta a neko pukne za neku “banalnu” stvar.
 
ali mi ni ne znamo da li se dete plasi ili se ponasa tako jer je mozda isto kao ja...niti je zbog toga ok da mu delimo ovako ozbiljne savete

Kad bi ti samo znala koliko sam ovakvih situacija kao njegovih pregurala preko glave. Pri tom on već dosta dugo i sa dovoljno informacija piše o svojoj situaciji. Ne kažem da sam u pravu, ali na moju žalost najčešće jesam.
 
Kad bi ti samo znala koliko sam ovakvih situacija kao njegovih pregurala preko glave. Pri tom on već dosta dugo i sa dovoljno informacija piše o svojoj situaciji. Ne kažem da sam u pravu, ali na moju žalost najčešće jesam.
ma sve ok, ti pises iz perspektive strucnog lica a ja iz detetove...nekad se to ne poklapa
 
Мени је увек било важно да се дете осећа удобно, домаће код кога год да је. Да је свака од тих кућа његова.
Баш зато што сам ја имала нелагодан осећај када идем код очевих, као да идем у госте а не код исто својих.
Немају деца бзвз одбојност, бар ја тако мислим. Не мора их нико кињити ни злостављати, довољно је да им није пријатно.

malac bas voli da ide kod mojih, ali moji su toliko pazljivi i fini ljudi, samo zeza, sprdnja, nema teskih tema
 
Izvinjavam se što upadam, al evo moje nesrećne Đuzepe, @Bambi šta da joj radim da je oživim,mrtva je već 6m, spasa joj nema :lol:

IMG_20210225_125111.jpgIMG_20210225_125053.jpg
 
malac bas voli da ide kod mojih, ali moji su toliko pazljivi i fini ljudi, samo zeza, sprdnja, nema teskih tema
Мој је одувек волео бабу и деду са очеве стране више него оца. Иако му је дада ужааасно напоран. Али знаш да је добронамеран. Он њега буди у 5 за плажу :lol: или када треба нешто да раде а само купује земљу и увек имаш шта да радиш. Онај тамо викенд, када су најавили лепо време клинац је сам рекао да иде, да му кречи стабла шљива. Сутра опет самоиницијативно иде да му помогне. Могао би да виси по кафићима али му је пречи деда. Баш га воли. Пуна му уста његовог деде иако се поџапају :lol:
Хтела сам рећи да није увек пресудан ни сам третман колико осећај. Осећај да ту припадаш, да је то неко твој, да си прихваћен... Уосталом, па пре ћеш се и посвађати са оним ко ти је ближи.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top