A što sam sanjala noćas ludilo...
Kao ja kod moje stare kuće, nešto kao farbam obrve i šminkam se, pa nanesem nešto i oči mi skroz pobele, kao nemam ni zenice ni dužice, ništa, sve belo, pa se setim da sam gledala u Praktičnoj ženi kako se boje zenice i odem uzmem u špric neku boju i obojim, a posle pogledam, oči mi šarene ko duga. I jao kao, jbga, šta ću sad, kako da ne primeti niko, pa dođem na ideju da obučem neki dekolte i onda niko neće da gleda.
A posle kao idem kroz neku njivu, čekam da mi neko preveze stabljike od kukuruza, a one duge pet metara bar. I ide mi se u wc, pa kao tu ću niz padinu da se spustim, do šume i tamo da piškim. Kad ja u šumu, neki čovek mi kaže da dođem da vidim nešto. A on drži sovu, veliku, sivu sovu, ali svu onako sa paperjem kao mladunče....
A inače, pre neki dan sam gledala kako neko od epoxy smole i boje pravi kao oko, a isto neki dan dete donelo iz škole sovu od lišća što su pravili. Teško meni sa mojom ludom glavom....