Kod dece rade razne stvari...meni je majka dala da gledam neku italijansku seriju (možda se stariji ovde secaju) o devojci koja je navučena na drogu. Mislim da sam imala šest godina i danas se kristalno sećam da se završava tako što se devojka sama zaključava u sobu a majka plače i zaključava tu sobu (uz to plače moja majka i plačem ja, šta ću kad svi već kukaju). Uz to sam dobila i neku u zatvoru Tajlanda (rani radovi Nikol Kidman) za dilovanje droge i opet svi placu dok ona ide kroz nekaki mulj nekake cevi, kanalizacije...to se meni toliko urezalo da nikada u životu svom nisam pipnula ni cigaretu...kamoli nešto drugo...takav je bio pristup moje majke, u slici i reči filmova a detetu se ureže u mali mozak jer mu je sve to strasno...mozda je do deteta a možda do načina ali je bilo uspešno
Meni se čini da je kombinacija svega. Neretko roditelji nisu svesni svog udela, preterana strogost od koje se dete povuče ili preterana bolecivost koja sve opravdava. Nije loše da roditelj nekada postavi i jači okvir detetu. Ne silu već okvir, malo da napravi džumbus za nekog keca, ne zbog keca već da nezrelog a nadobudnog balavandera (ako mu je takav zapao) podseti da se ne jede sve što leti. Balkan je muljevito mesto, čas posla čoveka nema i nista zato, nema sredine koja drži ljude dignute kičme, jedno dete plus minus, nikome važno nije osim porodici. Na roditeljima je veći pritisak nego u pitomijim sredinama. Tako da, u pravu postoji maksima "isto se tretira spram jednakosti a različito spram razlika". Ne možemo imati isti pristup mi i Ženeva. Kod nas je kriminogena sredina koju država neretko podržava, roditeljima nije lako jer prozima celo drustvo. Tamo vecina ipak zivi normalno. Razumem ljude koji imaju strožiji pristup na Balkanu.
Znas pesmu Common people kada kaže da tipa pijanci, dangubi i vucara se pošto mu je život izmakao i nema sta drugo da radi sa sobom pa tako
što pre objasniti detetu kakav ga život čeka sa našim pasošem, sa takvim društvom i bez škole...
spuštanje na zemlju je možda neispravno ali kod nas u potpunosti razumem. Ako ni tako ne ide, šta se može, njegov izbor ali ja u dubini srca mislim da zauzeto dete mirnih roditelja manje srlja...ili se možda tome nadam, možda grešim...