Šta trenutno čitate - utisci i preporuke

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Ne citam trenutno, ali sam sinoc nasla knjigu ( u hodniku zgrade u kojoj stanujem, jedna zena koja cita kao i ja, uostalom, pa kad knjigu procita
ostavi je tako, a tako i ja radim, ali ne bas sa svakom knjigom) od autora Julian Barnes ( naslov bi na srpskom bio recimo "zivotne stepenice" ili tako nekako),
kritike su kao da se radi i Filip Rotu ili Frenzenu u stilu : Tadz Mahal je dragulj od mermera ova, je knjiga dragulj od papira i tako taj pravac.
Knjiga je tanusna, procitacu je za dva dana ( kad stignem). Da li je iko do vas citao ovog autora?
Mislim da ga je neko ( a narocito nekA) ovde pominjao.

Nivoi života.

Spominjao ga je quentin, u više navrata.
 
Čitao sam od Barnsa prvo Istoriju svijeta u 10 1/2 poglavlja koja mi se veoma dopala. U pitanju je zbirka povezanih priča.
Potom sam uzeo Floberovog papagaja koji mi nije bio posebno dobar, a inače je hvaljena knjiga u pitanju.
Onda ga dugo nisam čitao, dok nije dobio nagradu Buker za Ovo liči na kraj. Ta knjiga mi je bila OK.
Kasnije sam čitao i biografsko-esejističku Nije to ništa strašno. To je veoma zanimljiva knjiga.
Pisao sam na blogu i forumu o ove posljednje dvije, ali ko bi to sad tražio.
Inače to kod pisaca naročito ne volim, ali Barns je bolji kad u prozi esejizira, nego kad se drži čiste fikcije. Ova Nothing to Be Frightened Of (ne dopada mi se naš prevod naslova), je sjajna studija o strahu od smrti. Autoironična na pravi britanski način, ali i dirljiva, pronicljiva, divna knjiga!

- - - - - - - - - -

Odbor najlepse zahvaljuje:)
Znaci da je ipak bio nekI. Sace me Quentin prebije ko macku:D

Pošto je petak, danas nikog ne tučem. Sreća tvoja. :lol:
 
Čitao sam od Barnsa prvo Istoriju svijeta u 10 1/2 poglavlja koja mi se veoma dopala. U pitanju je zbirka povezanih priča.
Potom sam uzeo Floberovog papagaja koji mi nije bio posebno dobar, a inače je hvaljena knjiga u pitanju.
Onda ga dugo nisam čitao, dok nije dobio nagradu Buker za Ovo liči na kraj. Ta knjiga mi je bila OK.
Kasnije sam čitao i biografsko-esejističku Nije to ništa strašno. To je veoma zanimljiva knjiga.
Pisao sam na blogu i forumu o ove posljednje dvije, ali ko bi to sad tražio.
Inače to kod pisaca naročito ne volim, ali Barns je bolji kad u prozi esejizira, nego kad se drži čiste fikcije. Ova Nothing to Be Frightened Of (ne dopada mi se naš prevod naslova), je sjajna studija o strahu od smrti. Autoironična na pravi britanski način, ali i dirljiva, pronicljiva, divna knjiga!

- - - - - - - - - -



Pošto je petak, danas nikog ne tučem. Sreća tvoja. :lol:
Ja sam se sinoc ( posto nadjoh knjigu) setila da ga je neko pominjao, onda sam pogledala u google i videla da je mnogo
voleo Flobera, ta knjiga sa i o Floberu mnogo je i hvaljena, al videh da je ponosni vlasnik partizanske spomenice ( ili ove Bukerove nagrade).
Britabnski se mediji utrkuju ko ce i kako lepse da ga pohvali, ali OK, ne smeta.
 
Ja sam se sinoc ( posto nadjoh knjigu) setila da ga je neko pominjao, onda sam pogledala u google i videla da je mnogo
voleo Flobera, ta knjiga sa i o Floberu mnogo je i hvaljena, al videh da je ponosni vlasnik partizanske spomenice ( ili ove Bukerove nagrade).
Britabnski se mediji utrkuju ko ce i kako lepse da ga pohvali, ali OK, ne smeta.

Vjerovatno moji utisci o Floberovom papagaju imaju veze s činjenicom da sam tu knjigu čitao prije nego što sam čitao Flobera, tako da bi vjerovatno trebalo da je ponovim sad.
U svakom slučaju, mislim da je Barns bolji pisac od Ijana Mekjuana (njih dvojicu uvijek nekako vidim u paru - poznati engleski pisci iste generacije).

Nego, pogledam sad ove stare poruke od prije više od dvije godine. Kako je onda znalo biti zanimljive priče na ovoj temi! A sad, pustinja... :(
 
Vjerovatno moji utisci o Floberovom papagaju imaju veze s činjenicom da sam tu knjigu čitao prije nego što sam čitao Flobera, tako da bi vjerovatno trebalo da je ponovim sad.
U svakom slučaju, mislim da je Barns bolji pisac od Ijana Mekjuana (njih dvojicu uvijek nekako vidim u paru - poznati engleski pisci iste generacije).

Nego, pogledam sad ove stare poruke od prije više od dvije godine. Kako je onda znalo biti zanimljive priče na ovoj temi! A sad, pustinja... :(
Pa ja cu te stvarno prezrem:D
Flobera si tek sada ( u poznijim godinama svog zivota citao?).
Da, bilo je nekada ( ali tada smo bili mladi i lepi) ovde jako zanimljivo.
Zal za mlados?;)
Ja sam se "inspirisala" citajuci preporuke, nestrpljivo i citala, nabavljala knjige, ali je sada stvarno sve Mrtvo more.
Jos je gore od pustinje jer pustinja barem jednom godisnje ima i kaktuse koji cvetaju:)
A i neke zivotinjke dobiju mladunce pa je veselo cak i u pustinji.
Neki namerno sabotiraju ovaj deo foruma, nekima ( modovima ili jedinoj moderatorki koja nikada ovde i ne zadje to je svejedno),
a ovi novi citaoci i diskutanti nista lose nemaju na umu, ali ja pa opet s njima nemam bas slicnu pricu, ukus, miris.
 
Ja ne znam kad cu Floberovog papagaja da citam, s obzirom da je moj papiga...:sad2: Hupila sam hrvatsko izdanje. Tako mi ispalo...
Ja ga citati necu, meni je bila dovoljna ova jedna tanka knjizica, a zaista me je nekako i rastuzila i raspametila.
Knjizica ima mozda 130 strana ( a to je za mene jel nista , retko i kupujem tako tanke knjige, ali ovu sam nasla).
Mislim da smo negde vec diskutovali kako bi trebalo i kako je uopste moguce da neko u dvajesprvom veku pise knjige, ali genijalni
ljudi imaju i tu nekih ideja i to vrlo i primamljivih, uspesnih, malo i neobicnih, ali sta ocekivati od jednog modernog autora danas?

Autor u tu svoju knjizicu stavlja tri price koje i imaju, a i nemaju veze jedna s drugom. Uglavnom je uspon i pad tema.
Uspon je voznja balonom, pad je smrt voljenog coveka.

Mene je fascinirao taj njegov treci deo romana jer u njemu pise o "svom" slucaju, o patnji i tuzi, zalosti za svojom zenom, nada se
da ce to nekada izbledeti, ali to traje, traje i ne prestaje. Sest godina posle njene smrti on i dalje ne moze da se pomiri sa nenom smrcu,
cak i ne pokusava da nadje neku utehu jer utehe nema.
Srece nekog postara Konogoanca ( Engleska je mesto dogadjaja) koji zna samo francuski, nekoliko godina posle smrti svoje zene i
postar ga pita kako je on, kako je madame, a on samo kaze Madame est morte"[/

Ja licno hvala Bogu nisam imala takve gubitke, ali bih svakome kome je umro neki drag covek i koga muci godinama smrt tog dragog coveka
preporucila ovu knjigu jer covek onda shvati da nekako nije usamljen u svom bolu. Svakako da ne nalazi nikakvu utehu, a ni recept kako da
prebrodi tu tugu i gubitak, ali je svakako bolje citati i pratiti misli nekoga ko takodje na isti nacin pati, a tu svoju patnju izrazava na jedan genijalan nacin
recima i mislima.
 
Pa posto je nova lepo sam rekla da postoje aforizmi, ipak covek mnalo prelista topike pre nego sto pise.

A sta ti citas ovih dana?

Илију Иљина. Књигу " О супротстављању злу силом". Одлична књига.

- - - - - - - - - -

Nešto kao Koeljo? :D

Паоло Коељо, неверовантно талентовани бунџија и мистичар из Рија који је писао пловећи на таласу ЛСД удара, који је зачињавао алкохолним испарењима. Не бих знао да ли је љупка формула његова, или је то оригинално изашло из ЈЈ+. Но није важно. Важно је да јој је ово први пост, а да је дочекана на нож, што мислим да није у реду.
 
Ja ga citati necu, meni je bila dovoljna ova jedna tanka knjizica, a zaista me je nekako i rastuzila i raspametila.
Knjizica ima mozda 130 strana ( a to je za mene jel nista , retko i kupujem tako tanke knjige, ali ovu sam nasla).
Mislim da smo negde vec diskutovali kako bi trebalo i kako je uopste moguce da neko u dvajesprvom veku pise knjige, ali genijalni
ljudi imaju i tu nekih ideja i to vrlo i primamljivih, uspesnih, malo i neobicnih, ali sta ocekivati od jednog modernog autora danas?

Autor u tu svoju knjizicu stavlja tri price koje i imaju, a i nemaju veze jedna s drugom. Uglavnom je uspon i pad tema.
Uspon je voznja balonom, pad je smrt voljenog coveka.

Mene je fascinirao taj njegov treci deo romana jer u njemu pise o "svom" slucaju, o patnji i tuzi, zalosti za svojom zenom, nada se
da ce to nekada izbledeti, ali to traje, traje i ne prestaje. Sest godina posle njene smrti on i dalje ne moze da se pomiri sa nenom smrcu,
cak i ne pokusava da nadje neku utehu jer utehe nema.
Srece nekog postara Konogoanca ( Engleska je mesto dogadjaja) koji zna samo francuski, nekoliko godina posle smrti svoje zene i
postar ga pita kako je on, kako je madame, a on samo kaze Madame est morte"[/

Ja licno hvala Bogu nisam imala takve gubitke, ali bih svakome kome je umro neki drag covek i koga muci godinama smrt tog dragog coveka
preporucila ovu knjigu jer covek onda shvati da nekako nije usamljen u svom bolu. Svakako da ne nalazi nikakvu utehu, a ni recept kako da
prebrodi tu tugu i gubitak, ali je svakako bolje citati i pratiti misli nekoga ko takodje na isti nacin pati, a tu svoju patnju izrazava na jedan genijalan nacin
recima i mislima.


И мене је тај трећи део књиге, туговање за женом, баш дирнуо...
Неке реченице нећу никада заборавити... :(

- - - - - - - - - -

Читам Jazz од Тони Морисон. Колико дубоко та жена понире у суштину људског постојања, на моменте ме оставља без даха. И лепота тог језика, и приповедања... Мало је рећи да је обожавам.
 
И мене је тај трећи део књиге, туговање за женом, баш дирнуо...
Неке реченице нећу никада заборавити... :(

- - - - - - - - - -

Читам Jazz од Тони Морисон. Колико дубоко та жена понире у суштину људског постојања, на моменте ме оставља без даха. И лепота тог језика, и приповедања... Мало је рећи да је обожавам.
Ja sam nju ( razloge stvarno ne znam) uvek nekako preskakala, al ako ti kazes da je jezik kojim pise prelep
i da je vise nego obozavas, onda je uzimam i ja u " postupak":)
 
Ja sam nju ( razloge stvarno ne znam) uvek nekako preskakala, al ako ti kazes da je jezik kojim pise prelep
i da je vise nego obozavas, onda je uzimam i ja u " postupak":)

Ја нисам много објективна кад је она у питању, али је свакако вредна читања.
Не знам да ли је баш овај роман прави да почнеш са њом, ако те тема не занима - Харлем 20-их прошлог века, тзв. ера џеза, и сам ритам приповедања је у том стилу - много гласова, много импровизације, љубавни троугао, расни и интер-расни сукоби... - можда је боље да најпре узмеш нешто класичније, Соломонову песму, на пример.
 
Ја нисам много објективна кад је она у питању, али је свакако вредна читања.
Не знам да ли је баш овај роман прави да почнеш са њом, ако те тема не занима - Харлем 20-их прошлог века, тзв. ера џеза, и сам ритам приповедања је у том стилу - много гласова, много импровизације, љубавни троугао, расни и интер-расни сукоби... - можда је боље да најпре узмеш нешто класичније, Соломонову песму, на пример.
Hvala vam, aj sada cu poceti s njom nesto "klasicnije".
 
Trenutno čitam od Jovana Dučića "Blago cara Radovana" i to glavu o ljubavi. Interesuje me , s obzirom da nisam vrsan poznavalac žena, ima li kakve istine u onome što on piše? Pitam one koji su pročitali delo. Shvatam da je on živeo u drugom vremenu i da to danas verovatno i ne važi, a možda i važi? Pa zato sam hteo da se konsultujem sa vama, da čujem šta vi mislite povodom njegovog stava o ženskom odnosu prema ljubavi.
 
Trenutno čitam od Jovana Dučića "Blago cara Radovana" i to glavu o ljubavi. Interesuje me , s obzirom da nisam vrsan poznavalac žena, ima li kakve istine u onome što on piše? Pitam one koji su pročitali delo. Shvatam da je on živeo u drugom vremenu i da to danas verovatno i ne važi, a možda i važi? Pa zato sam hteo da se konsultujem sa vama, da čujem šta vi mislite povodom njegovog stava o ženskom odnosu prema ljubavi.

"Blago cara Radovana" sam čitao pre dvadesetak godina, za vreme studija, i pamtim osećaj da je to što piše duboka, gruba istina o svetu i ljudima, ali da ono što je pisao o ženama ne smem ni jednoj da kažem u lice inače će me zgromiti. :D
Možda je ok za mlađe, kasnije čovek vidi neke nijanse i u sebi i u ženama koje ni Dučić nije spominjao.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top