Šta trenutno čitate - utisci i preporuke

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Ja sam zakasnila, a inace bih deklemovala svoju najmiliju pesmu i jednu od retkih koju znam napamet:

Susret

Čekasmo se dugo, a kad smo se sreli,
dala si mi ruku i pošla si sa mnom.
I idući stazom nejasnom i tamnom,
iskali smo sunca i sreće smo hteli.

Oboje smo strasno verovali tada
da se besmo našli. I mi nismo znali
koliko smo bili umorni i pali
od sumnja i davno preživljenih jada…

I za navek kad se rastasmo, i tako
stežuć svoje srce rukama obema,
otišla si plačna, zamrzla i nema,
ko što beše došla, tužna i polako."


- - - - - - - - - -

@Velebit
Si vido ko mi je najomiljeniji pesnik?;)

Таако је Рајка, има још наде за тебе.
Мада, има Дучић и већих хитова.:lol:
 
Potpuno slučajno naleteh u biblioteci na roman "Balkanski mol". Stajao je u polici sa novim knjigama. Započeo čitanje i, pošto sam savladao očajnu štampu, gomilu štamparskih grešaka, krenuo sa iščitavanjem. Pošto se knjiga sastoji o pet pripovedača, na neki način povezanih i dešava negde 1464 (valjda, po dogoađajma), malo je nezgodno jer me tera da svaki čas proveravam kolko se pisac drži istorije. Onda sam, negde na polovini priče kod drugog pripovedača, skapirao kako je to samo nešto u pozadini, manje više nebitno. Mada nije obimna, rečnik nije previše na način kako se danas piše pa ide malko sporije zbog konstrukcije rečenice. Priča o odanosti, autoritetu, vlasti, sve iz različitih prvih lica. Nadam se kako ću izgurati do kraja. Za sad, zanimiljivo. Ne znam da li ću je preporučiti kada završim.
 
Potpuno slučajno naleteh u biblioteci na roman "Balkanski mol". Stajao je u polici sa novim knjigama. Započeo čitanje i, pošto sam savladao očajnu štampu, gomilu štamparskih grešaka, krenuo sa iščitavanjem. Pošto se knjiga sastoji o pet pripovedača, na neki način povezanih i dešava negde 1464 (valjda, po dogoađajma), malo je nezgodno jer me tera da svaki čas proveravam kolko se pisac drži istorije. Onda sam, negde na polovini priče kod drugog pripovedača, skapirao kako je to samo nešto u pozadini, manje više nebitno. Mada nije obimna, rečnik nije previše na način kako se danas piše pa ide malko sporije zbog konstrukcije rečenice. Priča o odanosti, autoritetu, vlasti, sve iz različitih prvih lica. Nadam se kako ću izgurati do kraja. Za sad, zanimiljivo. Ne znam da li ću je preporučiti kada završim.

A ko je to napisao?
 
Pročitala sam po podne pola Hajduka u Beogradu za sat vremena. Još toliko mi treba da ga završim. Jooj, milina jedna. Prosto mi dođe krivo što ga nisam čitala kad sam imala 15 godina... :zaljubljena: Sve nešto zamišljam da sam ja ona njegova razredna. Ima sutra da zadam svojim đacima da pročitaju za domaći... :lol:

A jel to Hajduk Split igrao neku tekmu na Marakani? Mislim, ondaK si imala petnajes godina;)
 
Таако је Рајка, има још наде за тебе.
Мада, има Дучић и већих хитова.:lol:

Ja pesme ne volim bas mnogo, al me dirne poneka u devojacku cas i srce.

Ducica ja volim iz drugih razloga, ima i boljih pesnika od njega.
Svasta sam naucila od njega citajuci njegove Gradove i himere.
A opet s druge strane Ducica opisuje i Crnjanski ( Embahade), ali ga ociglebo nije bas mnogo voleo pri cemu ne mislim da je Crnjanski
bio nesto zavidan i ljubomoran na njega, nego je Ducic bio cudan covek ( da se blago izrazim).
Al sta da se radi? Svi smo mi Ducic:) Kad nismo Aleksa Santic.
 
Karl Ove Knausgaard: Min Kamp (Moja borba)

Vjerovatno ne bih ni čuo za ovog norveškog pisca da sa svega četrdeset godina nije napisao autobiografiju kojom je izazvao pravu književnu grmljavinu, prvo u Norveškoj, a zatim i u većini zemalja u kojima je objavljen prevod. Nestrpljiv da vidim o čemu se radi, a nespreman da čekam da ga neko kod nas objavi (ako se to uopšte desi), pročitao sam prvi od šest tomova u engleskom prevodu.

U pitanju je bespoštedna ispovjedna proza u kojoj, kako se čini, nije prešućen ni jedan neprijatan ili odvratan detalj, a većina aktera (znači Knausgardova familija i prijatelji) nose svoja prava imena. Lajtmotiv prve knjige je piščev odnos sa ocem, koji se poslije razvoda propio i kasnije umro u krajnje ponižavajućim okolnostima. Čitaocu niko ne može zabraniti da knjigu čita i kao vrhunski napisanu fikciju, piščev stil i pristup svakako nemaju mnogo od one samozadovoljne retrospektivnosti kakva se u memoarskoj prozi često nalazi. Međutim, svijest o dokumentarnosti napisanog izaziva čudnu senzaciju, zbog koje je neko napisao da je knjiga zanimljiva i kad je dosadna, a patetična sentenca o tome kako život piše romane ovom knjigom dobila je sasvim novu dimenziju.
 
Karl Ove Knausgaard: Min Kamp (Moja borba)

Vjerovatno ne bih ni čuo za ovog norveškog pisca da sa svega četrdeset godina nije napisao autobiografiju kojom je izazvao pravu književnu grmljavinu, prvo u Norveškoj, a zatim i u većini zemalja u kojima je objavljen prevod. Nestrpljiv da vidim o čemu se radi, a nespreman da čekam da ga neko kod nas objavi (ako se to uopšte desi), pročitao sam prvi od šest tomova u engleskom prevodu.

U pitanju je bespoštedna ispovjedna proza u kojoj, kako se čini, nije prešućen ni jedan neprijatan ili odvratan detalj, a većina aktera (znači Knausgardova familija i prijatelji) nose svoja prava imena. Lajtmotiv prve knjige je piščev odnos sa ocem, koji se poslije razvoda propio i kasnije umro u krajnje ponižavajućim okolnostima. Čitaocu niko ne može zabraniti da knjigu čita i kao vrhunski napisanu fikciju, piščev stil i pristup svakako nemaju mnogo od one samozadovoljne retrospektivnosti kakva se u memoarskoj prozi često nalazi. Međutim, svijest o dokumentarnosti napisanog izaziva čudnu senzaciju, zbog koje je neko napisao da je knjiga zanimljiva i kad je dosadna, a patetična sentenca o tome kako život piše romane ovom knjigom dobila je sasvim novu dimenziju.

Pa havla Quentnin da nas obavestavas sta se desava u svetu knjizevnosti.:)
Ta prva knjiga se zove Umiranje ili tako nekako?
Mnogo ga svi hvale, cak ga nazivaju i Prustom dvajesprvog veka.
Krasuljak i ja smo se nameracile da se bavimo ovog proleca onim starim Prustom.
 
Pa havla Quentnin da nas obavestavas sta se desava u svetu knjizevnosti.:)
Ta prva knjiga se zove Umiranje ili tako nekako?
Mnogo ga svi hvale, cak ga nazivaju i Prustom dvajesprvog veka.
Krasuljak i ja smo se nameracile da se bavimo ovog proleca onim starim Prustom.

Nema na čemu. :)
Pod naslovom Umiranje, prva knjiga je objavljena u Njemačkoj. U Norveškoj knjige nemaju zasebne nazive, samo brojeve od 1 do 6. Nijemci su izbjegli izvorni naziv (Moja borba) iz poznatih razloga.
Negdje sam pročitao da englesko izdanje prve knjige ima naslov A Death in the Family, ali na ovom mom elektronskom izdanju, američkom, to nigdje ne piše.
Zanimljivo, zovu ga novim Prustom, ali Francuska je rijetka zemlja u kojoj knjiga nije primljena s oduševljenjem.
Mislio sam da pišem nekim našim izdavačima da ih pitam da li planiraju da ga objave. Eto, ako nas čitaju ljudi bliski Geopoetici, Lomu i ostalima, mogli bi da nam kažu hoće li skoro biti Knausgarda na srpskom. Ja ga svakako preporučujem.
 
Pa ne mogu bre da im povatam konce, ti uvek imas u sesiru nekog Stoiljkovica, Stojka, Stojkovica, Piksita sto je imao Mercedes.

Stojko mi nije u šeširu, pardon...:rotf:

- - - - - - - - - -

Krasuljak i ja smo se nameracile da se bavimo ovog proleca onim starim Prustom.

Ponela ja jutros knjigu, počela čak i da čitam, kad se dve iza mene razkokodakaše... :dash: A potrebna je koncentracija... Čista deskripcija, bar za sada... U povratku isto, pozvala me koleginica s kojom se dugo nisam videla da sednem pored nje, i tako... :(
Očekujem puno od vikenda, ako Bog da ;)
 
Stojko mi nije u šeširu, pardon...:rotf:

- - - - - - - - - -



Ponela ja jutros knjigu, počela čak i da čitam, kad se dve iza mene razkokodakaše... :dash: A potrebna je koncentracija... Čista deskripcija, bar za sada... U povratku isto, pozvala me koleginica s kojom se dugo nisam videla da sednem pored nje, i tako... :(
Očekujem puno od vikenda, ako Bog da ;)
Ne, ne mozes to u busu da citas, zato sam ja rekla da cu da te "izvinem", ako pravis vece pauze.

- - - - - - - - - -

Nema na čemu. :)
Pod naslovom Umiranje, prva knjiga je objavljena u Njemačkoj. U Norveškoj knjige nemaju zasebne nazive, samo brojeve od 1 do 6. Nijemci su izbjegli izvorni naziv (Moja borba) iz poznatih razloga.
Negdje sam pročitao da englesko izdanje prve knjige ima naslov A Death in the Family, ali na ovom mom elektronskom izdanju, američkom, to nigdje ne piše.
Zanimljivo, zovu ga novim Prustom, ali Francuska je rijetka zemlja u kojoj knjiga nije primljena s oduševljenjem.
Mislio sam da pišem nekim našim izdavačima da ih pitam da li planiraju da ga objave. Eto, ako nas čitaju ljudi bliski Geopoetici, Lomu i ostalima, mogli bi da nam kažu hoće li skoro biti Knausgarda na srpskom. Ja ga svakako preporučujem.

Vidi,vidi, mnogo si bre mudar. Ja sam gledala , ima cetiri objavljenih knjiga, svaka ima svoj naziv, a cela "edicija" se zove na norveskom Min kamp, valjda zato sto svaki nemac
koji cita to odmah razume;)

U Norveskoj, zemlji kao sto je Srbija ( samo po broju stanovnika, naravno) prodato je pola miliona njegovih knjiga.
Skoro pa da covek ne poveruje.

- - - - - - - - - -

U Nemackoj je zabranjena bilo kakva recenica ili naslov Mein Kampf, barem kada je rec o knjigama.
 
U Nemackoj je zabranjena bilo kakva recenica ili naslov Mein Kampf, barem kada je rec o knjigama.

Knausgor je rekao da mu je OK što su promijenili naslov, mada misli da je to bila prilika da u Njemačkoj izbrišu ljudima iz pamćenja Hitlerovu knjigu. U fazonu, ubuduće, kad se kaže Mein Kampf svi će da misle na Knausgora, a ne na Hitlera. :D Skroman neki lik.

Inače, nakon što je objavio Moju borbu, Knausgor se posvađao sa većinom rodbine, jer je porodični prljav veš predstavio čitavom svijetu. U jednom intervjuu rekao je da misli da je napravio faustovsku razmjenu: stekao je slavu i zaradu, a izgubio prijatelje i porodicu. Danas živi u Švedskoj sa drugom ženom i četvoro djece.
 
I ovde je kod mene mnogo skup (Uelbek), a nesto mi se momentalno i ne cita. Ne moram bas svaku modu da pratim:D

Ja sam kupio Pokoravanje, ali neću još da je čitam. Nešto ne osjećam da trenutno ima stomak za Uelbeka.
Inače, spreman sam ja malo više da platim, sve dok je izdavač spreman da drži neki nivo.
Sljedeće veliko iščekivanje bila bi ona Italijanka Elena Ferante. Zna li se, sprema li se neko da nju objavi, ili da opet čitam na engleskom?
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top