Šta trenutno čitate - utisci i preporuke

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Mene zanima Basara!

I mene. Imam tu knjigu.:)

- - - - - - - - - -

Odlična je ta njegova. To je zbirka priča, inače. Ako si bilo koju prethodnu zbirku čitao, verovatno će ti neke priče biti poznate, no on ima taj čudan fetiš da menja priče koje se pojavljuju u različitim knjigama i izdanjima, što donosi opet novu svežinu, i želju za ponovnim čitanjem :D U ovom slučaju, tu su neke priče iz njegove "Izgubljen u samoposluzi", pa i ta istoimena priča, koju je, ako sam dobro zapazio, opet malkice izmenio da bi se ona u ovu zbirku uklopila.
Veoma su kratke priče, nimalo teške, zabavne, njegovo klasično poigravanje sa formom i žanrom. Mislim da je on mnooogo bolji pisac kratke proze, nego romana :)

:hvala:

- - - - - - - - - -

Mene je nasmejala poslednja rečenica romana "Pukovniku nema ko da piše". Najluđi kraj knjige. Kladim se da si upamtio tu rečenicu.:mrgreen:

Juuu....:lol:
 
Sad bi mogla da pređeš na Parove, dok si vruća.

Ne, Parove ne mora da cita. Ja zavrsavam upravo njegov Zivot na selu ili kako se vec zove, to je prava knjiga za Radu.
Radi ce se dopasti jos vise ( nego meni) jer ima puno detalja o matematici,ali za laike, ne naucnike tako da su mi delovi
o matematicarima ( a ovde je jedna devojka genije za matematiku) bas zanimljivi jer prvi put u knjigama nalazim neku analizu
genijalne matematicarke. Njihov je mentalni sklop drugaciji od naseg ( nas normalnih;).Ja bezim inace od detalja iz tehnike
kao djavo od krsta, ali je u ovoj knjizi vreme prvih kompjutera i pocetka tehnoloske revolucije zaista genijalno opisano.

A ima i seksa kolko ti dusha otje:)

I da , ja sam na putu:)
 
Daniel Katz - ''Kako je djed doskijao u Finsku''

Kratak istorijat jedne finsko-jevrejske porodice u (otprilike) prvoj polovini XX veka. Pisan sa sardoničnim humorom, bez neke naročite narativne linije, više kao zbir pojedinačnih anegdota. I zapravo je samo taj humor ono što vadi roman, jer bi bez njega izgubio i to malo osobenosti. Ostalo je već viđeno.
Prelazna ocena.
 
Daniel Katz - ''Kako je djed doskijao u Finsku''

Kratak istorijat jedne finsko-jevrejske porodice u (otprilike) prvoj polovini XX veka. Pisan sa sardoničnim humorom, bez neke naročite narativne linije, više kao zbir pojedinačnih anegdota. I zapravo je samo taj humor ono što vadi roman, jer bi bez njega izgubio i to malo osobenosti. Ostalo je već viđeno.
Prelazna ocena.

Citala sam to svojevremeno...svideo mi se naslov.
Danas se ne secam nicega bukvalno. Inace volim porodicne istorijate i anegdote ali jeste prilicno neupecatljiva knjiga.
 
A sada upravo citam ``Sva imena`` Saramaga. Kupio me. Volim takve romane.
Podseca me ova knjiga na Kafkine romane.

U pravu si, taj njegov Roman je stvarno takav kao da je autor sam Kafka.
Meni se nije mnogo dopao jer neodoljivo podseca na Kafku.

Saramago je meine definitivno i kupio i ocarao svojom knjigom:


Godina smrti Rikarda Reiša

Rikardo Reiš, portugalski lekar i pesnik koji se 1936. godine vraća iz progonstva u Brazilu, otkriva izmenjeno lice Lisabona punog tajni, gde se prepliću san i java, mit i istorija, vizije budućnosti i magija svakodnevice. On provodi najviše vremena sa duhom Fernanda Pesoe, koji posle smrti, u tom vidu, mora provesti na Zemlji devet meseci, isto koliko svaki čovek provodi na Zemlji i pre svog rođenja. Pre nego što će sa pesnikom napustiti ovaj svet, glavni junak pomoći će čitaocu da iz posebnog ugla upozna Lisabon, njegove široke avenije i uske meandre beskrajnih i bezbrojnih uličica, siromaštvo njegovih građana, oronulost samotnih brodova u luci i melanholiju neprestane magle i kiše što najavljuju sumrak Evrope.

„Malo je dela u svetskoj literaturi takve estetske i stilske prefinjenosti, kao i istančanog osećanja tragičnosti života, kao što je roman Godina smrti Rikarda Reiša. Saramago koristi činjenicu da je najveći pesnik portugalskog jezika Fernando Pesoa (1888–1935) potpisivao svoje pesme različitim imenima i stvorio čitavu porodicu svojih bližih i daljih duhovnih srodnika – heteronima – koje je ’zadužio’ da u pesničkoj formi odgovore na najbitnija pitanja ljudske egzistencije. Jedan od njih, Rikardo Reiš, neposredno nakon Pesoine smrti pokušava nemoguće – da živi život umrlog pesnika. Oko takvog neverovatnog zapleta Saramago gradi roman koji je sav istkan od paradoksa...“
Jasmina Nešković

„Saramago nas uvodi u jedinstveni lavirint u kome se mešaju ’privid stvarnosti i istina privida’.“ Le Monde

„Tri neponovljiva i neodoljiva lika – dve žene i jedan duh mrtvog pesnika – upliću se u novi život Rikarda Reiša i čine okosnicu radnje ovog fascinantnog romana.“ The New York Times

[/I]
 
Živojin Pavlović: Izgnanstvo I - Dnevnik '56/'57/'58

Osim što je bio hrabar i ikonoklastičan režiser i pisac, Žika Pavlović je većim dijelom života bio i pažljiv hroničar vlastitog intelektualnog i umjetničkog razvoja. Prvi dio šestotomnih objavljenih Dnevnika obuhvata mlade, formativne godine i početak izlaska iz anonimnosti.
Iako se kao pisac još formira, imponuje zrelost izraza i upornost da se prozno dovrši, zaokruži svaka misao, svaka ideja, čak i ona u čiju valjanost nije sasvim siguran. Drugim rječima, nema rastrzanosti i iskričave fragmentarnosti, kakva se može očekivati kod nekoga na početku spisateljskog puta. Tekst obiluje introspekcijom, razmatranjima psihologije umjetnosti i estetike.
Kako to u dnevnicima često biva, za čitanje je zanimljivo i ono što pisac navodi uzgred: zapažanja o drugim piscima, slikarima, režiserima, komentari istorijskih prilika i političke situacije i, možda najviše, slike iz života običnih ljudi ondašnje Srbije. Uvijek naklonjen provinciji i društvenoj margini, Pavlović i u Dnevniku opisuje kal i bijedu koju kanonizovani socrealisti prešućuju.
 
Završila sam Milosrđe, roman o ropstvu. U pitanju je Amerika krajem XVII veka. Nije loša priča, ali mi se nije dopalo što stalno neko pripoveda. Malo je upravnog govora i to čini roman dosadnim za čitanje. Hvala Bogu pa je kratak, inače bih ga još kad zafrljačila.
Onaj čudan jezik nije stvar lošeg prevoda, već govore afro robinje, zbog toga su rečenice gramatički povremeno nepravilne.
Moj je stav da je ova Toni Morison Nobelovka isključivo iz razloga što su morali i nekog crnca da nagrade. Nisam oduševljena.
 
Završila sam Milosrđe, roman o ropstvu. U pitanju je Amerika krajem XVII veka. Nije loša priča, ali mi se nije dopalo što stalno neko pripoveda. Malo je upravnog govora i to čini roman dosadnim za čitanje. Hvala Bogu pa je kratak, inače bih ga još kad zafrljačila.
Onaj čudan jezik nije stvar lošeg prevoda, već govore afro robinje, zbog toga su rečenice gramatički povremeno nepravilne.
Moj je stav da je ova Toni Morison Nobelovka isključivo iz razloga što su morali i nekog crnca da nagrade. Nisam oduševljena.
skromno, nema šta :D
ne znam kakav je prevod, a morao bi biti zaista dobar...
 
Završila sam Milosrđe, roman o ropstvu. U pitanju je Amerika krajem XVII veka. Nije loša priča, ali mi se nije dopalo što stalno neko pripoveda. Malo je upravnog govora i to čini roman dosadnim za čitanje. Hvala Bogu pa je kratak, inače bih ga još kad zafrljačila.
Onaj čudan jezik nije stvar lošeg prevoda, već govore afro robinje, zbog toga su rečenice gramatički povremeno nepravilne.
Moj je stav da je ova Toni Morison Nobelovka isključivo iz razloga što su morali i nekog crnca da nagrade. Nisam oduševljena.

Toni MOrison nije dobila Nobelovu (i Pulicerovu nagradu) samo zato sto su morali "nekog crnca da nagrade"!

S pravom je dobila pomenutu nagradu.
Sto se tice njene knjige Milosrdje (procita se za dva dana ili veceri) nije nepoznato - naratorstvo bez dijaloga, naprotiv. Poruka knjige je da nije Bozje milosrdje ono sto spasava njih, nego sve ljude ovoga sveta gde god ziveli u kojem god vremenu sa akcentom na to strasno vreme koje opisuje...

Recenice su veoma poeticne, ona ih majstorski obradila kroz naratostvo jedne od zena junakinja price.Iako, sve vremen naratorstva i dogadjaja, mi imao utisak da slusamo zveket naizgled nevidljivih lanaca, uostalom knjizevnica Sanja Domazet u eseju "Toni Morison - osveta smrtne duse" je napisala (moracu po secanju) da je citav opus pomenute Nobelovke ustvari ljubavno pismo Bogu COVEKU koji uprkos svim teskocama i stradanjima nije naucio da mrzi, a u citavom tom "pismu" kuca srce COVEKA, koji voli drugog coveka...Otprilike tako..

Izgleda da nismo citale istu knjigu, a recenice su onakve kakve treba da budu, upravo zato da bi docarale ono o cemu se govori na stranicama knjige.
Milioni citalaca sirom sveta, knjizevni kriticari, sami knjizevnici,Toni Morison uzdizu na pijedestal vredan jegnog Nobela, i ja toplo preporucujem svima da procitaju njene romane Voljena, Solomonova pesma....i najnovju DOM, nece se pokajati!
 
Poslednja izmena:
Sinoc sam citirala kraj (Citati....) :

""Nije to bilo cudo. Cudo koje je darovao Bog. Bilo je milosrdje. Koje je ponudilo ljudsko bice. Ostala sam na kolenima. U prasini gde ce mi srce pocivati svake noci i svakog dana dok ti ne budes shvatila ono sto znam i sto ceznem da ti kazem: prihvatiti gospodarenje nad drugim teska je stvar: boriti se za gospodarenjem nad drugim ruzna je stvar: predati drugome gospodarenje nad sobom zla je stvar.
Ah, Florens, najmilija moja. Pocuj tua mae"

Milosrdje-Toni Morison, citat je ujedno i kraj knjige...

P.S. Hvala izevesnoj osobi na reputaciji upravo za ovaj citat:)
 
Данас сам купио своју први књигу, Рукопис откривен у Акри и једва чекам да је отпочнем, чим завршим ову коју читам.. Јер су све претходне биле из мамине библиотеке, а наши се укуси не подударају баш. :lol:

Лагуна је најјефтинија за куповање књига?
 
Poslednja izmena:
Данас сам купио своју први књигу, Рукопис откривен у Акри и једва чекам да је отпочнем, чим завршим ову коју читам.. Јер су све претходне биле из мамине библиотеке, а наши се укуси не подударају баш. :lol:

Лагуна је најјефтинија за куповање књига?

Nije, ali po mom misljenju ima najbolja izdanja...
Cena nije bitna, ako zelis za sebe neku knjigu, u svakom slucaju u svakom gradu postoje BIBLIOTEKE, ja sam uclanjena u dve, mozes da pronadjes svaku knjigu ako je iole bolje opremljena. Ja kupujem samo one koje procitam i dopadnu mi se, pa da ih imam...Mama im svoju licnu, ima dosta knjiga koje mi se odpadaju (slican nam je ukus) a poneke dobijem na poklon, kao recimo komplet E.M.Remarka...
Dostojevskog i Mana (ima jos toga) sam komletirala tim poklonima:)
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top