Šta trenutno čitate - utisci i preporuke

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
"Nema zemlje za starce" me je ubilo u pojam, tako da mi se ne čita ništa od Makartija. Ono je bilo dovoljno, delovalo je kao scenario za jeftin holivudski film. Ne znam liči li barem film na nešto, nisam hteo da trošim sate.
Inače, u kratkom predahu između ispitnih rokova, uzeo da se opuštam uz Bukovskog i njegove Priče o običnom ludilu.
Jedva čekam onaj predah posle poslednjeg ispita, deset dana slobode, da uzmem i čitam nešto potpuno rendom
 
Ako već čitaš Šekspira, bolje uzmi nešto što je van standardnog školskog kanona, on generalno ima mnogo boljih drama od te...

Већ сам читала, "Хамлета", "Отела" и "Краља Лира", а увек сам желела да прочитам "Ромеа и Јулију", сад сам у прилици коју нећу пропустити.
Иначе "Хамлет" ми је непревазиђен, омиљена књига.
 
"Nema zemlje za starce" me je ubilo u pojam, tako da mi se ne čita ništa od Makartija. Ono je bilo dovoljno, delovalo je kao scenario za jeftin holivudski film. Ne znam liči li barem film na nešto, nisam hteo da trošim sate.
Inače, u kratkom predahu između ispitnih rokova, uzeo da se opuštam uz Bukovskog i njegove Priče o običnom ludilu.
Jedva čekam onaj predah posle poslednjeg ispita, deset dana slobode, da uzmem i čitam nešto potpuno rendom

Već sam pisao da je pomalo nesretna okolnost što se za Kormaka Makartija kod nas (i ne samo kod nas) pročulo tek po dva posljednja romana. Krvavi meridijan je sasvim druga priča, iako je fascinacija nasiljem u njegovom pisanju konstanta. Pokušaću da pročitam još neki od tih ranih romana.
 
Већ сам читала, "Хамлета", "Отела" и "Краља Лира", а увек сам желела да прочитам "Ромеа и Јулију", сад сам у прилици коју нећу пропустити.
Иначе "Хамлет" ми је непревазиђен, омиљена књига.

Imaš moju preporuku za Ričarda III i Mletačkog trgovca, ali pogotovo za prvu dramu.
Marijas je pozajmio iz nje naslov i osnovni motiv za svoju Sutra u boju misli na mene, brutalna drama.
(Zanimljivo je da je i Fokner naslov Buke i besa pozajmio od Šekspira :malav: )

Iskoristiću ovu priliku mog davanja omaža Šekspiru :mrgreen: da citiram verovatno najsnažniji monolog u čitavom njegovom opusu, govor Jevrejina Šajloka iz Mletačkog trgovca:

On se bacao blatom na moju čast, izbio mi iz ruku pola miliona, smejao se mojim gubicima, isterivao sprdnju sa mojim dobicima, rugao se mom narodu, kvario mi trgovačke pogodbe, tulio žar mojih prijatelja, raspaljivao moje neprijatelje; a zašto? Zato što sam Jevrejin. Zar Jevrejin nema oči? Zar Jevrejin nema ruke, organe, udove, čula, naklonosti, strasti? Zar se ne hrani istim jelima i ne ranjava ga isto oružje? Zar nije podložan istim bolestima, i zar ga ne isceljuju isti lekovi? Zar mu nije zimi hladno, a leti vrućina, kao i hrišćaninu? Ako nas ubodete, zar ne krvarimo?Ako nas golicate, zar se ne smejemo? Ako nas otrujete, zar ne umiremo? Pa ako nas uvredite, zar da se ne svetimo? Ako smo u svemu drugom kao i vi, hoćemo da smo i u tome. Ako Jevrejin uvredi hrišćanina, u čemu je hrišćaninova skrušenost? U osveti. A ako hrišćanin uvredi Jevrejina, u čemu treba da se ispolji njegova trpeljivost po hrišćanskom uzoru? Pa u osveti. Opačinu, kojoj me učite, izvršiću, i to sa svirepošću, jer hoću da usavršim ono čemu ste me naučili.

He hath disgraced me, and hindered me half a million, laughed at my losses, mocked at my gains, scorned my nation, thwarted my bargains, cooled my friends, heated mine enemies; and what's his reason? I am a Jew. Hath not a Jew eyes? Hath not a Jew hands, organs, dimensions, senses, affections, passions? Fed with the same food, hurt with the same weapons, subject to the same means, warmed and cooled by the same winter and summer, as a Christian is? If you prick us, do we not bleed? If you tickle us, do we not laugh? If you poison us, do we not die? And if you wrong us, shall we not revenge?

If we are like you in the rest, we will resemble you in that. If a Jew wrong a Christian, what is his humility? Revenge. If a Christian wrong a Jew, what should his sufferance be by Christian example? Why, revenge. The villainy you teach me I will execute, and it shall go hard but I will better the instruction.
 
Andrej Rubanov - "Hlorofilija"

Futuristička socijalno-naučna fantastika. Iako je roman očigledno ruski i namenjen Rusima, sasvim dovoljno ''velikih'' tema je otvoreno da može da se posmatra kao karikatura bilo kog (zapadnog) savremenog društva. Klasika: dekadencija, destruktivni hedonizam, masovna idiotizacija...
Konačan utisak kvari poslednja trećina romana, koja je jedan dug antiklimaks, ispunjen suviše eksplicitnim porukama i poukama. Kao da je Rubanov malo ostao bez daha da pozatvara sve što je pootvarao.
 
"Nema zemlje za starce" me je ubilo u pojam, tako da mi se ne čita ništa od Makartija. Ono je bilo dovoljno, delovalo je kao scenario za jeftin holivudski film. Ne znam liči li barem film na nešto, nisam hteo da trošim sate.
Inače, u kratkom predahu između ispitnih rokova, uzeo da se opuštam uz Bukovskog i njegove Priče o običnom ludilu.
Jedva čekam onaj predah posle poslednjeg ispita, deset dana slobode, da uzmem i čitam nešto potpuno rendom

Eto koliko smo razliciti.
Meni se taj roman mnogo dopao.
Volim njegove teme, stil pisanja.
 
Pročitala sam Fvonk, Erlenda Lua, ... neobična knjiga, a tema globalna i sve prisutnija - usamljenost. Bar je meni to najupečatljiviji utisak. Usamljenost čoveka kome je žena umrla odavno, ćerka otišla svojim putem, ostao bez posla i usamljenost premijera bogate zemlje Norveške, gde je, sa naše tačke gledišta, sve već uredjeno, para ima i najveći im je problem da li da silan novac od nafte potroše odmah ili da ga malo razvuku.
Dopali su mi se neki izrazi, kao nekultura i šta sve to podrazumeva i kako oni imaju izraz (doduše, malo noviji) za to i pojave, kao npr. trudnice, koje imaju skoro sveti status u zemlji. I dopalo mi se što neguju odlazak u prirodu, ali i to što svi, pa i najbogatiji, uvek žele da prodju jeftinije, pa idu u kupovinu u Švedsku.
Rekla bih da je dobar prevod. Ali mislim da to ne može da se zna osim ako se ista knjiga ne pročita u originalu i u prevodu.

I strašno me zanima kako je taj "klinac" Lu, mogao da piše o premijeru Jensu Stoltenbergu. (Koji je u medjuvremenu izgubio na izborima u septembru 2013.). Jel se dogovorio s njim? Jel mu ovaj dao dozvolu? Jel to neki zajednički projekat? U medjuvremenu sam našla neki intervju gde Lu kaže da ne poznaje Stoltenberga, a Stoltenberg nije hteo da komentariše to što je neki "klinac" (to sam ga ja tako nazvala a ne ex premijer) napisao knjigu o njemu.

A Stoltenberg je inače u detinjstvu živeo u Beogradu jer mu je i otac bio u diplomatiji i naučio je srpske psovke za koje u knjizi kaže da su veoma bogate i maštovite i koje počne da redja kad mu je naročito teško. (Ne znam da li na srpskom ili na norveškom?) :think:

Moj prvi (i jedini pre Fvonka) susret sa Erlendom Luom je bio u knjizi Naivan.Super i po meni je to literatura za tinejdžere. Ništa mene tu nije fasciniralo. Ova knjiga je dosta ozbiljnija. Moram da ga proverim sa još nekim delima, pa da znam da li da ga svrstam medju popularne šarlatane kao što je npr. Koeljo (koji meni jeste zabavan za čitanje, ali ništa novo i originalno nije doneo književnosti), ili medju ozbiljnije pisce.

A sada nešto za opuštanje, Zauvek tvoj, Danijel Glatauer, ali to nije za ovu temu.
 
Poslednja izmena:
U bre Bi.
Moram da ga proverim sa još nekim delima, pa da znam da li da ga svrstam medju popularne šarlatane kao što je npr. Koeljo
Zari mi noz u srce
Ti bi onda trebala da procitas Luovu najnoviju knjigu, Popis koja je dosta cinicnija i iako opet u Luovom duhu, nekako gorca. Meni se naprimer nije svidela bas zato sto se dosta razlikuje od svega sto je pre toga pisao. Ali mozda ce se tebi bas zato svideti.
 
Erlend Lu nije me posebno oduševio u ono nekoliko knjiga koje sam pročitao, ali ne bih rekao da ima bilo šta zajedničko sa Koeljom, koji za mene, u suštini, i nije pisac. Tačnije, on je pisac onoliko koliko su umjetnici oni vašarski prodavci koji prodaju jeftine reprodukcije Mona Lize u plastičnom iskrivljenom ramu.
 
Nisam nikog htela da uvredim, a nisam ni rekla da ima nešto zajednicko sa Koeljom, osim možda popularnosti iza koje ne stoji neki naročiti kvalitet, ali za to sam rekla da ne mogu da tvrdim dok ne pročitam jos nesto. Kako se na ovoj temi uvek nesto pogresno razume!?
I rekla sam da je Naivan.Super naivan i nista narocito, ali je Fvonk veoma zanimljiv i na originalan nacin se bavi nekim sveprisutnim problemima. To su dva veoma različita dela, kao da nisu od istog pisca. A možda utvrdimo da ni Lu nije pisac ..
 
Одлучио сам да се вратим српским коренима и српском становишту, у овом, најтежем времену, за сваког човека кога нису хипнотисале Курсаџије и потпредседници разних Влада, па се бацам на Црњанског и Дневник о Чарнојевићу...Можда ћу ту наћи одговоре, како да доскочим Полицији мисли и Министарству љубави.
 
Poslednja izmena:
Nisam nikog htela da uvredim, a nisam ni rekla da ima nešto zajednicko sa Koeljom, osim možda popularnosti iza koje ne stoji neki naročiti kvalitet, ali za to sam rekla da ne mogu da tvrdim dok ne pročitam jos nesto. Kako se na ovoj temi uvek nesto pogresno razume!?
I rekla sam da je Naivan.Super naivan i nista narocito, ali je Fvonk veoma zanimljiv i na originalan nacin se bavi nekim sveprisutnim problemima. To su dva veoma različita dela, kao da nisu od istog pisca. A možda utvrdimo da ni Lu nije pisac ..

Ne znam čemu ozbiljnost i prebacivanje oko pogrešnog razumevanja. Bar je moj post bio u šaljivom tonu, sumnajm da se iko uvredio.....uostalom znamo se valjda dovoljno dobro...za jedan forum. :)

Sad uopšteno, što se tiče Lu-a i što se tiče pisaca, opet se provlači ono jel pisac ili nije pisac, podela koja meni nije jasna, možda jer nemam dovoljno visoke kriterijume ili zato što nisam obrazovana po pitanju književnosti a možda jer me samo smara to polemisanje, pisac nije pisac.
Napisao je knjigu, ima svoj stil koji nekom može da se dopadne ili ne, što se mene tiče - pisac je.
Naivan super, tinejdžerska ili ne ( ja sam je čitala sa svojih 25, mada sam ja uvek bila infantilna u odnosu na svoju generanciju) , meni je legla savršeno. Nije najbolja knjiga u univerzumu ali se savršeno poklopila sa mojim psihičkim stanjem tada. Tako mi ostaje među najdražima. Mada mogu sada posle čitanja svega što je napisao a da je prevedeno kod nas, da mi je na prvom mestu Fvonk a najlošija Mirni dani u Miksing partu.
Rekla sam već hiljadu puta, za mene je 70% Lua stil, ne sadržina. Njegovi romani se nikad nisu bavili originalnim stvarima, ono što cenim jeste što se bavi malim, svakodnevnim glupostima protkanim za mene zanimljivim tokom misli i pripovedanja.
Naravno, ne mora to ni svako da doživi tako..

Elem, čitam ponovi Hamsunove Misterije, nakon nekoliko godina pauze...zanimljive je koliko se percepcija jedne knjige menja. Sjajna je i sada, ali atmosferu i radnju doživljavam potpuno drugačije
 
Poslednja izmena:
Koeljo se i meni ne dopada. Procitala sam ``Alhemicara``, ``Sedela sam na obali...``, uglavnom one starije romane, ali nisam uspela da ``se zadovoljim`` sa takvim nacinom njegovog gledanja na svet.
Jednostavno, meni to sto on pise jednostavno ne lezi. Nije da ga ne razumem, ali nismo jedno za drugo, ako me razumete...
 
Te starije nisam ni ja razumela, ali, Veronika je odlučila da umre i Brida nisu baš tolko loše. Mislim da se Koelju pristupa s predrasudom, tako da jedni smatraju da je mnogo dobar jer je popularan (mislim na one s površnim pristupom književnosti), a drugi da je a priori loš, upravo zbog hiper produkcije, a da ga pri tom i ne čitaju. Ja sam nešto između. Ne kupujem ga, mogu da pročitam kad mi padne šaka, ali se ne usuđujem da ga komentarišem globalno.
 
Ne znam čemu ozbiljnost i prebacivanje oko pogrešnog razumevanja. Bar je moj post bio u šaljivom tonu, sumnajm da se iko uvredio.....uostalom znamo se valjda dovoljno dobro...za jedan forum. :)

Sad uopšteno, što se tiče Lu-a i što se tiče pisaca, opet se provlači ono jel pisac ili nije pisac, podela koja meni nije jasna, možda jer nemam dovoljno visoke kriterijume ili zato što nisam obrazovana po pitanju književnosti a možda jer me samo smara to polemisanje, pisac nije pisac.
Napisao je knjigu, ima svoj stil koji nekom može da se dopadne ili ne, što se mene tiče - pisac je.
Naivan super, tinejdžerska ili ne ( ja sam je čitala sa svojih 25, mada sam ja uvek bila infantilna u odnosu na svoju generanciju) , meni je legla savršeno. Nije najbolja knjiga u univerzumu ali se savršeno poklopila sa mojim psihičkim stanjem tada. Tako mi ostaje među najdražima. Mada mogu sada posle čitanja svega što je napisao a da je prevedeno kod nas, da mi je na prvom mestu Fvonk a najlošija Mirni dani u Miksing partu.
Rekla sam već hiljadu puta, za mene je 70% Lua stil, ne sadržina. Njegovi romani se nikad nisu bavili originalnim stvarima, ono što cenim jeste što se bavi malim, svakodnevnim glupostima protkanim za mene zanimljivim tokom misli i pripovedanja.
Naravno, ne mora to ni svako da doživi tako..

Elem, čitam ponovi Hamsunove Misterije,
nakon nekoliko godina pauze...zanimljive je koliko se percepcija jedne knjige menja. Sjajna je i sada, ali atmosferu i radnju doživljavam potpuno drugačije

Ja nemam vremena da eksperimentisem sa novim autorima i njihovim delima ili da budem iskrena, prvo procitam kritike ( evo, Quentinu sve verujemz;))
pa se tek onda upustam u avanturu sa knjigom/autorom. Radije citam Misterije po treci put nego neke nove autore.

Za ovog Fvonk-a kritika kaze da moze da se preskoci, da je knjiga bila gotova jos pre Breivik-a, ali je izdata posle, opisao je burn out , a to
je sada moda kod politicara i menadzera ( ne obavezno i u Srbijiz;))

Inace je zanimljiv naslov knjige. Kod nas je prevedena sa Fvonk ( jedva je prepoznah u naslovima tog pisca) jer je originalni naziv jednostavno
nemoguc za prevodjenje. Lu je pozajmio naslov od Hans Falade i njegovog cuvenog dela " Ein Mann wil nach oben", samo sto je on svoje
nazvao " Ein Mann will nach unten", sto i odgovara situaciji iz romana.

Sve u svemu meni ne zvuci obecavajuce.

@Koeljo
Ja nisam imala nikakvih predrasuda, cula, videla svuda njegove knjige, radnja mi je delovala zanimljivo pa sam odmah kupila dve.
Ne mogu da kazem da mi se svidjaju ili ne svidjaju jer ja ne umem da ih citam. Pocela sma i jednu i drugu, ali nisam u stanju da
procitam ni deset stranica. Ne znam da objasnim zasto je tako, ali je tako.
 
Pa da, sto ljudi sto cudi. Ja obožavam da eksperimentišem na novim autorima i retko kad čitam kritike, pogotovo kad mi preporučuju da knjigu preskočim ili obavezno pročitam :lol: Inadžija sam od rođenja :P . Knjige u biblioteci uzimam po intuiciji - eventualno po preporuci ljudi sa Goodreadsa ( imam par ljudi sa veoma sličnim ukusom pa zaređam po njihovim listama i stavljam na spisak sve što mi zvuči kul). I retko kad mašim. Knjige ne kupujem, odnosno kupujem retko i samo one koje baš želim da imam.
 
U knjizi Fvonk je ime junaka. Ne znam da li na norveškom nešto znači, ali svakako ga nije trebalo prevoditi. Možda je Luova nesreća taj dogadjaj sa Breivikom pa se sad i ova njegova knjiga gleda kroz to, a u stvari nema veze. Kritika je vrlo nezgodna stvar. Nekad se uhvati za nešto pa tumači i objašnjava, a to nema veze s knjigom niti sa onim što je pisac hteo da kaže.
Naravno da imamo različite ukuse i da se nekom nešto dopadne, a nekom ne. Pa čak i u različitim životnim trenucima nam nešto legne, nešto ne. Ja za to uvek navodim primer Nepodnošljiva lakoća postojanja Milana Kundere, kojom sa bila oduševljena kad sam je čitala sa 20 i nešto godina. Ali 20 godina sam se pitala šta je mene tu toliko oduševilo. A valjda i kad nešto radimo (čitamo) prvi put ima drugačiju težinu.
 
U knjizi Fvonk je ime junaka. Ne znam da li na norveškom nešto znači, ali svakako ga nije trebalo prevoditi. Možda je Luova nesreća taj dogadjaj sa Breivikom pa se sad i ova njegova knjiga gleda kroz to, a u stvari nema veze. Kritika je vrlo nezgodna stvar. Nekad se uhvati za nešto pa tumači i objašnjava, a to nema veze s knjigom niti sa onim što je pisac hteo da kaže.
Naravno da imamo različite ukuse i da se nekom nešto dopadne, a nekom ne. Pa čak i u različitim životnim trenucima nam nešto legne, nešto ne. Ja za to uvek navodim primer Nepodnošljiva lakoća postojanja Milana Kundere, kojom sa bila oduševljena kad sam je čitala sa 20 i nešto godina. Ali 20 godina sam se pitala šta je mene tu toliko oduševilo. A valjda i kad nešto radimo (čitamo) prvi put ima drugačiju težinu.

Ja sam se uopste sinoc pozabavaila sa autorom jer mi je bilo zanimljivo, ali i neobicno da se neki knjizevnik bavi zivotom politicara koji je
jos uvek ziv i zdrav. Zamolila bih te da pogledas u svojoj knjizi naslov u originalu, jer je na nemacki knjiga prevedena " Jens. Ein Mann will nach unten"
Sigurna sam da je to prevod sa norveskog jer samo tako cela prica ima nekog smisla.

Jens je Stoltenbergovo ime, a Stoltenberga je , kao i celu Norvesku dogadjaj, katastrofa sa Breivikom " ubio u pojam, Stoltenberg posle tog apokalipticnog
dogadjuaja vise nijue zeleo da bude politicar, zeleo je da ode u tri PM, norveska vlada je iznajmila ovu kucicu iz romana da bi se Stoltenberg "
oporavio, a Fvonk je na neki nacin pravi psihoterapeut za bivseg premijera.

Kunderinu knjigu sam ja citala mnogo, mnogo kasnije ( od tebe) i ja sam i danas odusevljena tom knjigom, zasto ne znam ni sama, ali ja nikada
i nisam tacno analizirala zasto neku knjigu volim.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top