Šta trenutno čitate - utisci i preporuke

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Ja sam danas uzela iz biblioteke "Povratak kuci" od pisca cuvenog bestelera "Citac"(inace srodna tema) - Bernarad Slinka...

"Šlink stupa na teren Čitača i istražuje za Nemačku još uvek bolnu relaciju između očeva, obeleženih zločinima nacionalsocijalizma, i sinova, pozvanih da sude ili opraštaju."

Procitacu je brzo, nekih 258. stranica, ali je, rekose mi - sjajna..

Pogledajte prilog 269100

Javi Biljo utiske. Ja je nisam citala jer su ga ovde u Nemackoj svi od reda iskritikovali " na mrtvo", u smislu da krosti neki administrativno-pravni jezik, da je
knjiga kvazi intelektualna, ali bez ikakve topline i da nije jasno sta je heto s njiom da postigne. Medjutim, citam i ja rado knjige koje su dobile lose kritike.
 
Javi Biljo utiske. Ja je nisam citala jer su ga ovde u Nemackoj svi od reda iskritikovali " na mrtvo", u smislu da krosti neki administrativno-pravni jezik, da je
knjiga kvazi intelektualna, ali bez ikakve topline i da nije jasno sta je heto s njiom da postigne. Medjutim, citam i ja rado knjige koje su dobile lose kritike.
Kad neko kao dete (skoro) pronadje pisma nekog vojnika i sazna njeguu pricu, da se iz rata vratio a na vratima stana docekala ga zena sa dvoje dece i drugim covekom.........i tu se beleske gube...Kad taj decak odraste i slucajno........
da ne otkrivam sve krene u potragu, saznace ono sto ni u snu nije sanjao..Hoce li moci oprostiti?

Na lose kritike se ne obazirem, dovoljan garant mi je pisac "Citaca", a kriticari su oni koji ne s(nose) jaja ali kokodacu, najcesce, a ko se usudi da bude izricit u stavu sta je za njega kvazi intelektualno, daleko je od intelektualca...
 
Poslednja izmena:
Kad neko kao dete (skoro) pronadje pisma nekog vojnika i sazna njeguu pricu, da se iz rata vratio a na vratima stana docekala ga zena sa dvoje dece i drugim covekom.........i tu se beleske gube...Kad taj decak odraste i slucajno........
da ne otkrivam sve krene u potragu, saznace ono sto ni u snu nije sanjao..Hoce li moci oprostiti?

Na lose kritike se ne obazirem, dovoljan garant mi je pisac "Citaca", a kriticari su oni koji ne s(nose) jaja ali kokodacu, najcesce, a ko se usudi da bude izricit u stavu sta je za njega kvazi intelektualno, daleko je od intelektualca...

Ako desetak "najuticajnijih" kriticara u zemlji na cijem jeziku taj covek pise kazu, a svi slozno ( manje ,vise) da je to njegovo delo totalan promasaj,
onda sam ja sklona da ipak vise njima verujem nego citaocu kome se Citac dopao. Usput, i meni se dopao.

Tema manje vise( a izlizane su te teme od povratka tatka ili sina), ali me je odvratilo to sto kude jezik kojim pise, a jezik je alfa i omega knjige.
 
Ako desetak "najuticajnijih" kriticara u zemlji na cijem jeziku taj covek pise kazu, a svi slozno ( manje ,vise) da je to njegovo delo totalan promasaj,
onda sam ja sklona da ipak vise njima verujem nego citaocu kome se Citac dopao. Usput, i meni se dopao.

Tema manje vise( a izlizane su te teme od povratka tatka ili sina), ali me je odvratilo to sto kude jezik kojim pise, a jezik je alfa i omega knjige.

Kritikovane knjige su se uvek najbolje prodavale. Možda je u pitanju marketinški trik, a možda čovek jednostavno nije iz njihovog klana, ko će ga znati...;)
 
To je autobiografsko delo, onako 100%. On je uvek negirao da je to "to", ali svako ko je iole citao kako se njegov zivot i zivot
njegove Vide odvijao u Londonu ( ukljucujuci i sve profesije kojima je pokusavao lik iz romana da se bavi) zna i jasno je da je
to autobiografija. Mislim, reci da je pisac uneo u delo svoje iskustvo, za mene je naivno ( da ne upotrebim neku ruzniju rec).
A sta da unosi u svoje delo? Tvoje ili moje iskustvo? On je u to svoje delo uneo svoj zivot, te strasne godine ( i ne samo po njega)
iz vremena WWII, ali i vreme posle koje je vazilo za sve emigrante, ali i za same Engleze, pri cemu su se emigranti narocito lose osecali
jer su emigranti svuda i uvek neko strano tkivo, tako se osecaju cak i kada ih niko ne gleda popreko.

Ja u klin, ti u ploču :dash:
 
Kritikovane knjige su se uvek najbolje prodavale. Možda je u pitanju marketinški trik, a možda čovek jednostavno nije iz njihovog klana, ko će ga znati...;)

Bolje i loš publicitet nego nikakav. Nepovoljna kritika knjige često ne utiče na prodaju.

Za onu Šeril što je napisala Dragulj Medine je i dokazano da je zabrana u mnogim zemljama doprinela njenoj popularnosti. Jer medju čitaocima nije bilo baš mnogo pohvala. A ja sam pocela da verujem da je i Salman Ruzdi popularan zbog fatve. Čitam već beskonačno dugo Mavrov poslednji uzdah i mnogo me smara. Izvinjavam se onima koji ga vole, ali ovde smo valjda da izrazimo lične stavove i impresije.
Možda nije lepo da pišem dok ne završim, ali s obzirom da mi je ostalo jos 100 sitno pisanih žutih strana, od bezmalo 500, mislim da mi je sve jasno.
Mnogo opširno, saga, stil magični realizam. Moj prvi susret s tim tzv. magičnim realizmom je bio sa Markesom, Sto godina samoće. I to mi je do dana današnjeg ostala jedna od najdražih knjiga. To mi se tada, a i posle u 2-3 navrata koliko sam joj se vraćala, mnogo svidelo. Poslednjih godina uživala sam u tom stilu u delima Izabele Aljende.
Ali eto, s Ruždijem ne uživam. Možda je presudno to što sam uzela da ga čitam da bih se upoznala s njim. A ova mi je knjiga preobimna za upoznavanje. Ne znam kolike su mu ostale. I nisam imala strpljenja da uzivam u njoj. Mada, ne može da se planira da li ćete u nečemu uživati ili nećete. Tako da, meni kod Ruždija nešto mnogo smeta.
 
Za onu Šeril što je napisala Dragulj Medine je i dokazano da je zabrana u mnogim zemljama doprinela njenoj popularnosti. Jer medju čitaocima nije bilo baš mnogo pohvala. A ja sam pocela da verujem da je i Salman Ruzdi popularan zbog fatve. Čitam već beskonačno dugo Mavrov poslednji uzdah i mnogo me smara. Izvinjavam se onima koji ga vole, ali ovde smo valjda da izrazimo lične stavove i impresije.
Možda nije lepo da pišem dok ne završim, ali s obzirom da mi je ostalo jos 100 sitno pisanih žutih strana, od bezmalo 500, mislim da mi je sve jasno.
Mnogo opširno, saga, stil magični realizam. Moj prvi susret s tim tzv. magičnim realizmom je bio sa Markesom, Sto godina samoće. I to mi je do dana današnjeg ostala jedna od najdražih knjiga. To mi se tada, a i posle u 2-3 navrata koliko sam joj se vraćala, mnogo svidelo. Poslednjih godina uživala sam u tom stilu u delima Izabele Aljende.
Ali eto, s Ruždijem ne uživam. Možda je presudno to što sam uzela da ga čitam da bih se upoznala s njim. A ova mi je knjiga preobimna za upoznavanje. Ne znam kolike su mu ostale. I nisam imala strpljenja da uzivam u njoj. Mada, ne može da se planira da li ćete u nečemu uživati ili nećete. Tako da, meni kod Ruždija nešto mnogo smeta.

Kad se nešto zabrani stiče privlačnost zabranjenog voća i to je uvijek odlična reklama.

Ruku na srce, Rušdi je bio popularan i prije fatve. S druge strane, neki njemu neskloni kritičari kažu da otkad se krije nije napisao dobru knjigu, pa da je tako ajatolahova crna strijela, ironično, ipak odradila svoje.
 
Kad se nešto zabrani stiče privlačnost zabranjenog voća i to je uvijek odlična reklama.

Ruku na srce, Rušdi je bio popularan i prije fatve. S druge strane, neki njemu neskloni kritičari kažu da otkad se krije nije napisao dobru knjigu, pa da je tako ajatolahova crna strijela, ironično, ipak odradila svoje.

Nije ni Kundera napisao nista vazno od kako je u "egzilu" u Francuskoj;)
Ali je dovoljno napisao u svojoj domovini pa i ne mora vise da pise.
 
Kad se nešto zabrani stiče privlačnost zabranjenog voća i to je uvijek odlična reklama.

Knjiga Schlinka Povratak kuci nije nikako zabranjena nego je kriticari smatraju trivijalnom literaturom , a sto naravno ljude ne sprecava da je citaju.

Meni je zao da se nemacki knjizevnici ( posleratni) jako malo citaju, skoro da su i nepoznati siroj citalackoj publici, a tu spada i Nobelovac
Hajnrih Bel (Heinrich Böll), Sigrfrid Lenc, Martin Valzer, Hans Falada i naravno Tomas Bernhard, ali on se cita i prevodi.

Mislim da sam nedavno videla Svako umire sam ( Fallada) , Lagunino izdanje i zaista je od srca preprucujem jer je ta knjiga vec sezdeset godina aktuelna,
zasnovana na istinitoj prici o bracnom paru Kvangel , "malim" obicnim ljudima koji su pruzali otpor nacistickom rezimu u Nemackoj

U opisu jedinstvene panorame berlinskog zivota u vreme nacista, Falada nas upoznaje sa neverovatnom sagom radnickog para koji odlucuje
da se suprotstavi rezimu kada im sin jedinac gine na frontu. Naoruzani su samo bolom.pokrecu sami jednostavnu kampanju protiv mocnog Rajha,
a sve oko njih pun je prestrasenih suseda i cinicnih potkazivaca spremnih da ih oda. O njihovoj sudbini Falada je saznao iz jednog Gestapoovog
dosieja, i za manje od cetiri nedelje svoje malo remek delo koje je vise od trilera, vise od ljubavne price, cak vise i od vrhunske knjizevnosti.

Od Bölla toplo preporucujem Izgubljena cast Katarine Blum. Böll je majstor kratke price,, najprevođeniji nemacki pisac posle Drugog svetskog rata.
 
Ako desetak "najuticajnijih" kriticara u zemlji na cijem jeziku taj covek pise kazu, a svi slozno ( manje ,vise) da je to njegovo delo totalan promasaj,
onda sam ja sklona da ipak vise njima verujem nego citaocu kome se Citac dopao. Usput, i meni se dopao.

Tema manje vise( a izlizane su te teme od povratka tatka ili sina), ali me je odvratilo to sto kude jezik kojim pise, a jezik je alfa i omega knjige.

Rayela preporucujem ti Letnje lazi. Slinka jako volim, procitala sam sve sto je prevedeno i da, slazem se da on ponovo, iznova i iznova, onako pravnicki zainteresovano otvara pitanje osecaja krivice obicnog coveka za nacional-socijalizam ali ja vise ne mogu da citam o Hitleru, nacistima i nemackom teretu. Nestao je negde kapacitet za to. Zato ti preporucujem Letnje lazi jer je u toj zbirci prica teziste na coveku, radi se o ljudima koji ne priznaju okolini koliko pate, koliko vole, koliko su bolesni, cak precutkuju i cinjenicu da umiru. Postavlja se pitanje zasto oni to cine, sta to tera coveka da se povuce u sebe, da prestane da deli sa porodicom misli...tako...ako te zanima neki drugaciji Slink probaj:)

Ja inace citam Ostrvo dana predjasnjeg, jos je rano za sud a poznavajuci sebe, verovatno bih bila i subjektivna:(
 
Upravo počinjem pred spavanje...

IMAGE04000.jpg
 
"Bludni sin", Bukovski

Nije prvi put da čitam tu knjigu, nego sam poželeo da je pažljivije proučim.
Iz drugog čitanja se pokazala kao još bolja. :)
Bukovski me oduševljava svojim nihilizmom.

Ipak, "Lovac u žitu" kojeg sam isto tako obnovio ne tako davno mi je ostavio jači utisak.
Paralela između romana je prilično jasna.
Holden je nekako upečatljivi od Kinaskog.
Meni bar.
U Holdenu sam pronašao mnogo svojih osobina, valjda zato.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top