Kad se nešto zabrani stiče privlačnost zabranjenog voća i to je uvijek odlična reklama.
Knjiga Schlinka
Povratak kuci nije nikako zabranjena nego je kriticari smatraju trivijalnom literaturom , a sto naravno ljude ne sprecava da je citaju.
Meni je zao da se nemacki knjizevnici ( posleratni) jako malo citaju, skoro da su i nepoznati siroj citalackoj publici, a tu spada i Nobelovac
Hajnrih Bel (Heinrich Böll), Sigrfrid Lenc, Martin Valzer, Hans Falada i naravno Tomas Bernhard, ali on se cita i prevodi.
Mislim da sam nedavno videla
Svako umire sam ( Fallada) , Lagunino izdanje i zaista je od srca preprucujem jer je ta knjiga vec sezdeset godina aktuelna,
zasnovana na istinitoj prici o bracnom paru Kvangel , "malim" obicnim ljudima koji su pruzali otpor nacistickom rezimu u Nemackoj
U opisu jedinstvene panorame berlinskog zivota u vreme nacista, Falada nas upoznaje sa neverovatnom sagom radnickog para koji odlucuje
da se suprotstavi rezimu kada im sin jedinac gine na frontu. Naoruzani su samo bolom.pokrecu sami jednostavnu kampanju protiv mocnog Rajha,
a sve oko njih pun je prestrasenih suseda i cinicnih potkazivaca spremnih da ih oda. O njihovoj sudbini Falada je saznao iz jednog Gestapoovog
dosieja, i za manje od cetiri nedelje svoje malo remek delo koje je vise od trilera, vise od ljubavne price, cak vise i od vrhunske knjizevnosti.
Od Bölla toplo preporucujem
Izgubljena cast Katarine Blum. Böll je majstor kratke price,, najprevođeniji nemacki pisac posle Drugog svetskog rata.