krasuljak
Buduća legenda
- Poruka
- 26.629
Naravno...
(U poverenju:guta Kuelja!)
Nisi morao da raspričaš...

Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Naravno...
(U poverenju:guta Kuelja!)
Ja bre ne uzimam u ruke knjigu ako nema barem 500 stranica.
Volim da osetim materiju, masu, tezinu
Quentin mi je preporucio jednu knjigu, ceka me ( nadam se) vec od ponedeljka, a knjiga ima 1100 stranica
@Lanavi
Vidi nekako da se diskusije o knjigama ipak vode na za to odredjenim mestima.
Ipak je ova skupstina
neko neobavezno caskanje Jako malo ljudi uopste i zalazi ovde.
Ajd već kad rešavaš...Te što ih mrzi da čitaju deb...opširne knjige,šalji meni da im opričam u par rečenica...Oooo, pa moram nesto i drugo u zivotu raditi iako bi sjajno bilo da me neko zatvori u biblioteku na par godina i ne pusti napolje dok ne zavrsim sto treba.
Debele knjige uvek kriju neku opasnu tajnu a mogu savrseno da posluze i kao herbarijum.
U vezi tvoje primedbe, sugestije, da, znam. Resicemo to vec nekako.
Govorim o resavanju problema spajanja dela diskusije sa Skupstine sa ovom o preporukama za citanje.
A sto se opsirnih prepricavanja preopsirnih knjiga tice, mozemo i tu temu da otvorimo, ali ne bi valjalo jer bi lenji stancovali domace i pismene zadatke.
Mozda da samo promenis naziv ovoog topika tako sto ce biti:
Koju knjigu citate i preporucujete ili tako nesto.
Mene uFati trema kad vidim ove "prikaze"![]()
Lepo si mu ime dalaKnjizevne prikaze i duhovi koji nas prate![]()
Ja sam ovu moju citala na nemackom. Prevod je odlican, ali sam shvatila da su nam ti Azijati ipak mnogo strani i da ne treba ( barem se ovo na mene odnosi) da gubim vreme
citajuci ljude koji pisu o situacijama i drustvima, obicajima koi su meni potpuno strani pa i nezanimljivi.
Ja ne preprucujem kineskog Nobelovca (Mo Yan-nagrada 2012), a ubedjena sam da cu posle citanja Crveno klasje
najozbiljnije i konsekventno zaobilaziti Nobelovce. Njegov stil i nacin pisanja jeste i originalan ( malo pise u prvom licu, onda pise u trecem),
meni je bilo najzanimljivije da su glavni likovi njegova baka koju nikada nije ni upoznao ( ubijena je sa 32 godine), ali je jos vaznija od bake
sama priroda og dela Kine iz moga i on sam potice ( knjiga je i autobiografska).
To crveno zito je proso cije su stabljike nekada bile crvene, proso je bilo izvor zivota jer su generacije vekovima odrastale na prosu ( psenica, kukuruz,
ali i pirinac su u tom delu Kine nepoznati),, od prosa se pravila ( mozda se jos uvek pravi) i rakija pa je tako i njegova porodica o kojoj i pose
u romanu cuvena po svojoj rakiji. Opisi prirode, narocito tog prosa kako klija, raste, kako je na neki nacin centar i izvor zivota, jednostavno su genijalni,
ne secam se da sam ikada sa toliko ljubavi i paznje citala i uzivala u opisima da ako kazem obicne zitarice. Tu je neprevazidjen majstoor.
Ali, uvek postoji ono ali sto devojci srecu kvari.
Autor je nekako opsednut surovoscu, krvi, do tancina na recimo 300 stranica, a knjiga ima 500 opisuje stravu i uzase rata.
Ima se utisak kao da uziva da citaocu prikazuje najnemogucije mucenje ljudi od strane Japanaca, ali i od strane nekakvih lokalnih bandita
pri cemu i mrtav ladan prica o svom dedi koji je tek tako ljude skalpirao, a sve je to bilo pre nepunih sto godina.
O kasapima koji prodaju samo meso pasa, o psima koji jedu leseve ljudi, a ljudi posle ugojene pse, ne bih da pricam jer mi se povraca.
I sta reci?
"Zapadna civilizacija" je protestvovala protiv te nagrade jer taj nije disident, nijednu knjigu ziv covek nije citao, a kako stvari stoje
tesko da ce njegove knjige imati citaoce.
Njega porede i a Markesom, nekakvim magicnim realizmom, ali je ovo pre neki socijalisticki realizam, ima naravno i magije, ali nje ima i u Srbiji
narociito ako se radi o sahranama u muzikantima na sahrani.
Ja sam ovu moju citala na nemackom. Prevod je odlican, ali sam shvatila da su nam ti Azijati ipak mnogo strani i da ne treba ( barem se ovo na mene odnosi) da gubim vreme
citajuci ljude koji pisu o situacijama i drustvima, obicajima koi su meni potpuno strani pa i nezanimljivi.
Ne znam koja ti je to konkretno knjiga, ali to što si napisao moglo bi da se odnosi i Mavrov poslednji uzdah, jedinu njegovu knjigu koju sam ja čitala. I nije mi se dopala. Slažem se sa svim tvojim primedbama. Posle nje nemam više želju da čitam Ruždija. A preporučili su mi upravo tu knjigu, jer je lakša za početak nego npr. Deca ponoći i Satanski stihovi, koje su poznatije.Tačno. Ja čitam Ruždija, i malo mi je zamorna priča o istoriji indijskog podkontinenta, pa još u kombinaciji s njegovom varijantom magičnog realizma i preangažovanim jezikom... A Ruždi je još samo porijeklom Azijat, zapravo je engleski pisac i piše za zapadnu publiku.
preporuka za naseg forumskog kolegu ivana vukadinovica i delo svet agarte... ko je voleo fukoovo klatno volece i agartu.... ali delo je mnogo slozenije od onoga oko cega se svodi bazicna prica, bas kao i ono sto provejava ispod povrsine samo naizgled jednog fantasticnog zapleta... dosta me je podsetila na davno procitane hodnike vremena pola andersona ali to je samo na onom inspirativnom osnovnom nivou... oni koji ne vole slozene stvari protkane masom zanimljivih istorijskih cinjenica nek se ni ne usudjuju.
Oooo, pa moram nesto i drugo u zivotu raditi iako bi sjajno bilo da me neko zatvori u biblioteku na par godina i ne pusti napolje dok ne zavrsim sto treba.
Debele knjige uvek kriju neku opasnu tajnu a mogu savrseno da posluze i kao herbarijum.
U vezi tvoje primedbe, sugestije, da, znam. Resicemo to vec nekako.
Ne znam koja ti je to konkretno knjiga, ali to što si napisao moglo bi da se odnosi i Mavrov poslednji uzdah, jedinu njegovu knjigu koju sam ja čitala. I nije mi se dopala. Slažem se sa svim tvojim primedbama. Posle nje nemam više želju da čitam Ruždija. A preporučili su mi upravo tu knjigu, jer je lakša za početak nego npr. Deca ponoći i Satanski stihovi, koje su poznatije.
Ja sam veliki ljubitelj Markesa i on mi je = (jednako) magični realizam. Zato sam jako kritična prema magičnom realizmu drugih pisaca.
Sad i mene zanima da li su Rayela i Mrs. Bi citale istu knjigu sa razlicitim naslovima (zbog izdavaca), ili su u pitanju potpuno razlicite knjige istog pisca?
Al ste u dva dana izmenjali naslove teme, sastavili i šta sve ne, ne znam gde sam. Ali pošto mi je tema na spisku praćenih, znači da sam već navraćala
Ja na kraju, Rayela, ne znam koju si ti knjgu čitala. Znam sa one druge teme da si pominjala Velikan nedra i široda bedra (da smo je čitale skoro istovremeno), ali posle ovog tvog pisanija, nisam sigurna da je ista. Ili si ti istovremeno pisala i o Crvenom klasju i o Velika nedra..... jeste to o teškom i surovom životu u Kini, ima morbidnih i odvratinih scena.... Ali šta? Sad nam to smeta u takvoj knjizi, a ne smeta nam u nekim trilerima, policijskim, medicinskim i ne znam kakvi sve postoje, sa detaljnim opisima ubistava, raskomadanih tela..... (OK. možda ti ne čitaš ni to).
Ja sam svoje utiske napisala ranije http://forum.krstarica.com/showthre...-preporuke?p=28891536&viewfull=1#post28891536 i apsolutno preporučujem Velika nedra i široka bedra.
Drugo, zanimljiva je baš zato što se radi o društvima, situacijama, običajima koji su nam strani. Zašto je to nezanimljivo? Treba da čitamo samo o onome što znamo iz sopstvenog života i iskustva? Poslednjih nekoliko godina upravo su mi mnogo zanimljivije knjige pisaca sa bliskog i dalekog istoka, Indije... Dosta više tih anglosaksonskih, germanskih, pa i ruskih i klasika i moderinih pisaca. Sve već manje-više znamo.
Ne znam koja ti je to konkretno knjiga, ali to što si napisao moglo bi da se odnosi i Mavrov poslednji uzdah, jedinu njegovu knjigu koju sam ja čitala. I nije mi se dopala. Slažem se sa svim tvojim primedbama. Posle nje nemam više želju da čitam Ruždija. A preporučili su mi upravo tu knjigu, jer je lakša za početak nego npr. Deca ponoći i Satanski stihovi, koje su poznatije.
Ja sam veliki ljubitelj Markesa i on mi je = (jednako) magični realizam. Zato sam jako kritična prema magičnom realizmu drugih pisaca.
Можеш да замислиш како су се Италијани запрепастили када су први пут видели каква стопала имају динарке (отприлике бр. 46).uzasi sa devojcicama kojima se noge, stopala " uvijaju",
ali kasnije je tako da sto je stopalo manje to je erotika veca.![]()