Književnost Šta trenutno čitate - utisci i preporuke II

Nije li iskreno čitanje takve literature traćenje vremena i života.... mislim i ja čitam gluposti, ne kritikujem. Nego reko eto razmišljanje.
Zašto? Preispitivanje odnosa dobra i zla jeste jedna od potki krimi romana. Često se podloga romana zasniva i na nerešenim klasnim, polnim, staleškim i drugim osnovama. Jedan od filozofski najiskorištenijih žanrova je upravo krimi roman.

Sa druge strane, Ju Nesbe jeste škart pisac koji je prepisivao od drugih, starijih autora, ali nalaziti celoj jednoj klasi romana određene zamerke je zelotski posao bez puno osnova.
 
Zašto? Preispitivanje odnosa dobra i zla jeste jedna od potki krimi romana. Često se podloga romana zasniva i na nerešenim klasnim, polnim, staleškim i drugim osnovama. Jedan od filozofski najiskorištenijih žanrova je upravo krimi roman.

Sa druge strane, Ju Nesbe jeste škart pisac koji je prepisivao od drugih, starijih autora, ali nalaziti celoj jednoj klasi romana određene zamerke je zelotski posao bez puno osnova.
Uz izuzetke to je sve šund.
 
Uz izuzetke to je sve šund.
Žanrovska književnost sama po sebi nije loša, ni moralno ni estetski. Loše delo može napisati loš pisac, ali to nema veze sa žanrom. Ustvari, žanrovska književnost pokazuje izuzetnu kreativnost po svim pitanjima o kojima se može raditi u književnosti, od forme do sadržaja, od političke, socijalne do moralne vrednosti. Otpisivati nešto kao šund je često kopiranje kvazielitističkog stava što nema nikakve veze sa pravim utiskom koji delo ostavlja na čitaoca
 
Žanrovska književnost sama po sebi nije loša, ni moralno ni estetski. Loše delo može napisati loš pisac, ali to nema veze sa žanrom. Ustvari, žanrovska književnost pokazuje izuzetnu kreativnost po svim pitanjima o kojima se može raditi u književnosti, od forme do sadržaja, od političke, socijalne do moralne vrednosti. Otpisivati nešto kao šund je često kopiranje kvazielitističkog stava što nema nikakve veze sa pravim utiskom koji delo ostavlja na čitaoca
Не мислим само на жанровску књижевност него белетристику уопште. Забавна је али увелико бескорисна. Траћење времена.

Никакве користи.

Штета је читати белетристику. Живот је један и кратак. Треба читати квалитетно штиво. Па кад већ желимо естетске ефекте белетристике, онда то треба да буде класична књижевност.

Наравно то не значи да многи и даље неће читати на пример хорор. Кинга на пример.

Али је на крају то ипак бацање времена узалудно.
 
I to klasicno stivo ce mi znaciti koliko i beletristika kad bude trebalo da odem sa ovog sveta. Sa te strane, i jedno i drugo je bacanje vremena.
Nemam zelju da se forsiram da citam nesto samo zato sto je okarakterisano kao kvalitetno.

Na kraju dana, bitno mi je da ja licno ne osecam da sam bacio vreme na nesto, a ako mi knjiga drzi paznju i zabavlja me, svakako je uspela da mi ispuni vreme. Kad osetim da mi treba nesto dublje, uzmem i ozbiljniju knjigu, ali ih ne forsiram samo zato sto je neko rekao da je kvalitetno.
 
I to klasicno stivo ce mi znaciti koliko i beletristika kad bude trebalo da odem sa ovog sveta. Sa te strane, i jedno i drugo je bacanje vremena.
Nemam zelju da se forsiram da citam nesto samo zato sto je okarakterisano kao kvalitetno.

Na kraju dana, bitno mi je da ja licno ne osecam da sam bacio vreme na nesto, a ako mi knjiga drzi paznju i zabavlja me, svakako je uspela da mi ispuni vreme. Kad osetim da mi treba nesto dublje, uzmem i ozbiljniju knjigu, ali ih ne forsiram samo zato sto je neko rekao da je kvalitetno.
Slažem se. Zato ljudi na primer i Farmu gledaju jer ih to zabavlja i ne žele da naprežu mozak. To ti je isto.

Malo sam zbunjen. Šta vi uopšte podrazumijevate pod pojmom beletritika?
To su romani raznorazni. Fikcija. Na primer nasuprot tome imaš oblasti istorije, filozofije, socijologije, arheologije i druge stručne i naučne literature. Nešto odakle nešto možeš da naučiš i gde doživljaj nije mahom estetski kao u beletristici.
 
Slažem se. Zato ljudi na primer i Farmu gledaju jer ih to zabavlja i ne žele da naprežu mozak. To ti je isto.
Gledanjem Farme i onih neandertalaca neće obogatiti vokabular i maštu. Nisu stvari za poređenje. Ali ako ih zabavlja, neka gledaju, očigledno im upotpunjava vreme, što je onda opet ok. Ne treba da rade ono što drugi misle da je zanimljivo, već ono što je njima zanimljivo
 
Не мислим само на жанровску књижевност него белетристику уопште. Забавна је али увелико бескорисна. Траћење времена.

Никакве користи.

Штета је читати белетристику. Живот је један и кратак. Треба читати квалитетно штиво. Па кад већ желимо естетске ефекте белетристике, онда то треба да буде класична књижевност.

Наравно то не значи да многи и даље неће читати на пример хорор. Кинга на пример.

Али је на крају то ипак бацање времена узалудно.
Zašto književnost posmatrati kroz korist, ne razumem taj utilitaristički pristup, meni nije potrebno da imam bilo kakvu "korist" od onoga što čitam, dovoljno je uživati u tome.

I žanrovska književnost zna biti vrlo kvalitetna, ponekad kvalitetnija i od glavnotokovske, eto King recimo ne spada u naročito kvalitetne pisce.
 
To su romani raznorazni. Fikcija. Na primer nasuprot tome imaš oblasti istorije, filozofije, socijologije, arheologije i druge stručne i naučne literature. Nešto odakle nešto možeš da naučiš i gde doživljaj nije mahom estetski kao u beletristici.
Ok, sad shvatam, jer za neke je beletristika samo trivijalna književnost. Naravno to nije tačno, beletristika su i Dostojevski i Sidni Šeldon.
 
Zašto književnost posmatrati kroz korist, ne razumem taj utilitaristički pristup, meni nije potrebno da imam bilo kakvu "korist" od onoga što čitam, dovoljno je uživati u tome.
Tačno tako. Umjetnost, generalno, nije korisna u tom utilitarističkom smislu, ali donosi korist višeg reda. Po istom obrascu moglo bi se reći da je beskorisno slušati muziku ili ići na izložbe ili u pozorište.
Umjetnost ne donosi praktičnu korist, ali čovjeku je ipak potrebna, jer životu daje smisao.
E, sad, da li neko traži samo razbibrigu, pa čita trivijalnu literaturu, ili ima malo sofisticiranije potrebe, pa čita nešto drugo, to je do čovjeka.
 
Tačno tako. Umjetnost, generalno, nije korisna u tom utilitarističkom smislu, ali donosi korist višeg reda. Po istom obrascu moglo bi se reći da je beskorisno slušati muziku ili ići na izložbe ili u pozorište.
Umjetnost ne donosi praktičnu korist, ali čovjeku je ipak potrebna, jer životu daje smisao.
E, sad, da li neko traži samo razbibrigu, pa čita trivijalnu literaturu, ili ima malo sofisticiranije potrebe, pa čita nešto drugo, to je do čovjeka.
Upravo to, kad bi se posmatralo samo utilitaristički za većinu stvari bi mogli da kažemo da su beskorisne, nepotrebne.
 
Evo šta sam čitao od aprila:

Živojin PavlovićDiarium II (90, 91)
Georges PerecStvari
Karl Ove KnausgaardThe Morning Star
Milenko BodirogićPo šumama i gorama
John le CarréAbsolute Friends
Vladimir NabokovOčaj
Hanif KureishiLove in a Blue Time
Peter HandkeKratko pismo za dugi rastanak

Ako nekoga interesuje nešto više, neka pita. Da ne smaram o knjigama koje vas ne zanimaju.
 
Evo šta sam čitao od aprila:

Živojin PavlovićDiarium II (90, 91)
Georges PerecStvari
Karl Ove KnausgaardThe Morning Star
Milenko BodirogićPo šumama i gorama
John le CarréAbsolute Friends
Vladimir NabokovOčaj
Hanif KureishiLove in a Blue Time
Peter HandkeKratko pismo za dugi rastanak

Ako nekoga interesuje nešto više, neka pita. Da ne smaram o knjigama koje vas ne zanimaju.
Zanima me kako ti se čini ovaj roman od Bodirogića, nisam ga čitao.
 
Zanima me kako ti se čini ovaj roman od Bodirogića, nisam ga čitao.
Tematski, radi se o nekoliko slika iz istorije ranog partizanskog pokreta u Jugoslaviji 1941. godine, kad su ljudi u borbu odlazili iz nepatvorenih ideala, nepripremljeni, neopremljeni, mahom ginuli u prvoj godini ustanka. Priča o njima predstavljena je uz ličnu istoriju propasti čovjeka koji ih pokušava sačuvati od zaborava, čovjeka koji je očito umro zajedno sa zemljom, a potom još par decenija lagano fizički odumirao, svjestan vlastite osamljenosti, uzaludnosti i besperspektivnosti.

Reći da se radi tek o jugonostalgičnoj knjizi predstavljalo bi groznu banalizaciju. Ovo je artikulacija ljudskog poštenja, neiskvarenosti i nespremnosti da se prihvataju izmišljeni kanoni i apstraktni narativi. Za mene, na sasvim ličnom nivou, ovo je vrlo važna knjiga, ali i objektivno govoreći u pitanju je kvalitetna proza, stilski i jezički sigurna i u cjelosti strukturalno dobro osmišljena.

Zanimljivo da je bila u užem izboru za NIN-ovu nagradu one godine kad je nagrađen Pas i kontrabas, i da su ove dvije knjige objavljene kod istog izdavača, Orfelin izdavaštvo, čiji je vlasnik Bodirogić. Meni je Po šumama i gorama nemjerljivo bolja od Ilićevog romana.
 
Tematski, radi se o nekoliko slika iz istorije ranog partizanskog pokreta u Jugoslaviji 1941. godine, kad su ljudi u borbu odlazili iz nepatvorenih ideala, nepripremljeni, neopremljeni, mahom ginuli u prvoj godini ustanka. Priča o njima predstavljena je uz ličnu istoriju propasti čovjeka koji ih pokušava sačuvati od zaborava, čovjeka koji je očito umro zajedno sa zemljom, a potom još par decenija lagano fizički odumirao, svjestan vlastite osamljenosti, uzaludnosti i besperspektivnosti.

Reći da se radi tek o jugonostalgičnoj knjizi predstavljalo bi groznu banalizaciju. Ovo je artikulacija ljudskog poštenja, neiskvarenosti i nespremnosti da se prihvataju izmišljeni kanoni i apstraktni narativi. Za mene, na sasvim ličnom nivou, ovo je vrlo važna knjiga, ali i objektivno govoreći u pitanju je kvalitetna proza, stilski i jezički sigurna i u cjelosti strukturalno dobro osmišljena.

Zanimljivo da je bila u užem izboru za NIN-ovu nagradu one godine kad je nagrađen Pas i kontrabas, i da su ove dvije knjige objavljene kod istog izdavača, Orfelin izdavaštvo, čiji je vlasnik Bodirogić. Meni je Po šumama i gorama nemjerljivo bolja od Ilićevog romana.
Hvala.
Nisam čitao Pas i kontrabas, ne znam ni da li ću čitati, ali Po šumama i gorama svakako nameravam da čitam.
 
Holkroftovo nasleđe, Robert Ladlam
Zanimljiv špijunski triler o Amerikancu čiji je otac nemački nacista. Njegov zadatak je da sredstva koja su nacisti pokrali podeli porodicama žrtava. Ali taj zadatak je jako teško obaviti jer ima više strana kojima se ta ideja ne dopada. Roman koji drži pažnju i koji nas šeta od Ženeve preko Brazila do Engleske...videćemo gde će me odvesti. Ladlam mi je ovim romanov poboljšao utisak u odnosu na Nasleđe Skarlatija. Znam da je najpoznatiji po Bornovom serijalu ali to će da sačeka neka druga vremena. Planiram od njega da uzmem Matareški krug jer govori o tajnom društvu koje navodno vlada svetom. Znam da neki teoretičari zavera vole da spominju taj roman.
 
Holkroftovo nasleđe, Robert Ladlam
Zanimljiv špijunski triler o Amerikancu čiji je otac nemački nacista. Njegov zadatak je da sredstva koja su nacisti pokrali podeli porodicama žrtava. Ali taj zadatak je jako teško obaviti jer ima više strana kojima se ta ideja ne dopada. Roman koji drži pažnju i koji nas šeta od Ženeve preko Brazila do Engleske...videćemo gde će me odvesti. Ladlam mi je ovim romanov poboljšao utisak u odnosu na Nasleđe Skarlatija. Znam da je najpoznatiji po Bornovom serijalu ali to će da sačeka neka druga vremena. Planiram od njega da uzmem Matareški krug jer govori o tajnom društvu koje navodno vlada svetom. Znam da neki teoretičari zavera vole da spominju taj roman.
Odličan roman, po meni najbolji Ladlamov roman. Sam mehanizam nastanka takvog društva opisan je možda malo naivno, ali mehanizam delovanja takvog društva, bez obzira na zemlje, režime i ideologije u kojima se uključio u sistem predstavlja veoma dobar opis "duboke države" u današnjem svetu, pre nego se uopšte razmišljalo o tome. Bornov ciklus je više saga o individualcu, ovo je više o sistemu i potrebi za odgovornim, požrtvovanim pojedincima spremnim da se suprotstave sistemskoj zaveri
 
IMG_20220715_110215.jpg
 

Back
Top