Književnost Šta trenutno čitate - utisci i preporuke II

Ako bas zelis da znas, Dostojevski je napisao 4 velika romana (Zlocin i kazna, Idiot, Zli dusi i Braca Karamazovi) i Mladica, koji jeste veliki po obimu ali nije svrstan u gornja 4.
Napisao je roman Zapisi iz mrtvog doma...
Napisao je jos “romana” od stotinak stranica koji po duzini mogu da se klasifikuju kao novele i koje angloamericka kritika i klasifikuje kao novele
Ali sam ja u svakom slucaju napisao RETKO KOJI i ne znam sta se hvatas za izuzetke. Evo ti primera koliko hoces:
Servantes 1 roman ili 3 romana, zavisno od klasifikacije
Gogolj 1 roman
Tolstoj 3 romana (Decastvo itd se ne racunaju, s njima bi bilo 6)
Kafka 3 romana (svi posthumni)
Man 5 romana
Dzojs 3 romana
Prust 1 roman
Bulgakov 4 romana (3 posthumna)
Andric 4 romana (Omerpasa nezavrsen bi bio peti)
Crnjanski 4 romana + kod Hiperborejaca
Pekic 6 romana (Zlatno runo je jedan roman, OIPD i uspenje i sunovrat su novele, a Besnilo i Atlantida su zanr romani...)

Sve top liste su ili besmislene, ili u najbolju ruku orijentir statusa. Tih je rađeno na vagone, no od svih tih anketa i slični8h bljuzgi, najbolja ili najmanje pristrana je anketa norveškoga kluba knjige o 100 naj.

To daje, od oka, nekakav orijentir što je i koji su vrhovi svjetske književnosti (iako, naravno, ubacuje i neke manje skandinavske autore, a zanemaruje starije pisce ili one drugih "manjih" jezika, no Bože moj....).

https://hr.wikipedia.org/wiki/100_najboljih_knjiga_svih_vremena

Osim tog, vrijeme čini svoje.

1. nikad se nije toliko pisala beletristika, nije bilo toliko pismenih ljudi- no AV mediji dominiraju.

2. uzme li se samo u obzir imaginativna literature (a ne i filozofija, povijest,...)- jasno je da velik dio autora, npr. antičkih, postaje nerazumljiv ili dosadan zbog promjene senzibiliteta, čak ako se i postjeduje znanje o mitologiji. Tako velika književost kao starogrčka nije čitka više ni u 10% (odokitis).

3. kulturni kodovi čine da je većina azijskih i afričkih literatura ili neshvatljiva ili besmislena ili neprevodiva

3. promjene ukusa čine da neki veliki drmatori ispadaju jednostavno dosadni za sadašnji ukus. Npr. Tasso i Ariosto, i Camoes..su iznimno dosadni, a bogme i Milton. I većina "Fausta" je dosadna i artificijelna.

Romantičari kao Lamartine, Byron, Ljermontov (u poeziji), Vigny, Keats ...djeluju infantilno i ponešto smiješno. Naravno, sve se to uči u školi, život ide,...no to je bez veze. Prosvjetari moraju od nečeg živjeti.

Glede tzv. epske fantastike- to je literatura za mentalno retardirane, što joj, po mom sudu, osigurava sjajnu budućnost jer je idiokracija u velikom napredovanju.
 
Poslednja izmena:
Evo, sada recimo, ovaj Snupiška napiše komentar u kom počne da analizira dela antike u odnosu na Aziju(??), primenjuje kulturni priraštaj bez ikakve segmentacije i onda kada deluje kao da je rečao nešto iole pametnije napiše ''EF je za mentalno retardirane'', time pokopavajući ne samo sebe, već i ono što je prethodno napisao.

Do sada nisam video da je neko uspeo da proživi i umre u istom postu, i to dvaput.

Zapostaviti EF, a pritom imajući u vidu koliko je rasprostranjena kultura video igara u svetu, je praktično zločin prema logici.
 
Evo, sada recimo, ovaj Snupiška napiše komentar u kom počne da analizira dela antike u odnosu na Aziju(??), primenjuje kulturni priraštaj bez ikakve segmentacije i onda kada deluje kao da je rečao nešto iole pametnije napiše ''EF je za mentalno retardirane'', time pokopavajući ne samo sebe, već i ono što je prethodno napisao.

Do sada nisam video da je neko uspeo da proživi i umre u istom postu, i to dvaput.

Zapostaviti EF, a pritom imajući u vidu koliko je rasprostranjena kultura video igara u svetu, je praktično zločin prema logici.

EF je dete kapitalizma i kao takvo jedva cekam da izumre kroz nekih 100 godina zajedno sa kapitalizmom
A sa “Snupiškom” se slažem u 90% rečenog, samo s razlikom što ne vidim zašto nešto što je dosadno mora da bude i nekvalitetno tj. da se udalji iz liste najvećih dostignuća književnosti.

Reći da je svrha književnosti da zabavi isto je što i reći da slike služe da ukrase zidove - toliko o žanrovskoj književnosti
 
EF je dete kapitalizma i kao takvo jedva cekam da izumre kroz nekih 100 godina zajedno sa kapitalizmom
A sa “Snupiškom” se slažem u 90% rečenog, samo s razlikom što ne vidim zašto nešto što je dosadno mora da bude i nekvalitetno tj. da se udalji iz liste najvećih dostignuća književnosti.

Reći da je svrha književnosti da zabavi isto je što i reći da slike služe da ukrase zidove - toliko o žanrovskoj književnosti

Ne kažem da je nekvalitetno, nego da prestaje postojati, za većinu obrazovanih čitatelja, kao nešto relevantno za njih.

Uzmimo primjer Vergilija, koji je iznimno važan autor, povezuje grčku antiku s kršć. svijetom, bio je Danteov vodič itd. On ima historijsku važnost koja je neporeciva.

No "Eneida", za golemu većinu modernih čitatelja, osim ako se ne radi o nekim specijalistima, jednostavno više nije čitko štivo. Ona nije teška, nego je dosadna, nevažna, bez veze...osim nekoliko sentencija.

Uzmemo li bliže stvari, vidjet ćemo kako se promijenio senzibilitet. Na primjer, ljudi su pucali od smijeha na Rabelaisovog "Gargantuu i Pantagruela", kad jedan od tih divova popiša neki južnofrancuski grad i tako svojim urinom udavi kojih 30.000 ljudi.

To je, kao, bilo smiješno.

Normalnom modernom čovjeku to je jednostavno blesavo.

Ili u Tiillu Eulenspiegelu kad se likovi gađaju stvrdnutim izmetom, zapravo rukomet govnima. I to je bilo urenebesno smiješno.

Koji to treba biti IQ da nekomu čitatelju sada, takva imbecilija, bude smiješna?

Tzv. teške stvari koji imaju element dosade, sporosti, napora,... u čitanju, a svejedno su vrijedne- njih ima na vagone. Padaju mi na pamet, recimo, antičke tragedije, Flaubertov "Sentimentalni odgoj" ili niz sporohodnih stvari Musila .

S druge strane, iznimno su-meni- interesantni tekstovi koji nisu možda obična literatura, no životrni su iako udaljeni stoljećima: Tacitovi "Anali", Plutarhovi "Usporedni životopisi", da ne pišemo o daljnjima.

U pogledu epske fantastike, vjerojatno je interesantno sociopsihološko pitanje: za koga je to ? Esencijalno, taj je žanr bajka pretvorena u roman, a po ikonografiji je najčešće mitizirani srednji vijek. On, po kulturnom kodu, ne potječe iz antike, a ni istoka (Indija, Kina). To je ikonološki vrlo proširena kultura Graala i comp, plus začarane priče iz Grimma, plus dodatni mitološki elementi, no koji nisu zadržali azijsku i dr. kulturnu atmosferu, nego su max apsorbirali manje sastavnice istoka.

Ovisno o temperamentu, sigurno je da je to literatura koju bi čitao netko s 13 godina i sl. No, da to ozbiljno čita netko s 35 godina- to je već malo neobično.
 
Auuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu :eek::eek::eek::eek:

EF je dete kapitalizma i kao takvo jedva cekam da izumre kroz nekih 100 godina zajedno sa kapitalizmom

Tako su govorili i za Metal u muzici, pa su dudlali glogov kolac uzduž i popreko u svakom obliku.

I KAPITALIZAM u odnosu na EF? :hahaha: Pa motivi EF-a su upravo borbe protiv kapitalističke misli i ograničavanja na klasične i tradicionalne norme koje nas okružuju, a nastale su upravo u ono vreme kada je ČOVEČANSTVU bilo najteže, u doba velikih ratova i poteškoća, kao eskejpizam u svet gde se neka osnovna ljudska načela promovišu i uspevaju da prebrode sve poteškoće kroz dosta drndanja. EF je nešto što treba da nadahnjuje i da dodatno inspiriše čitaoca.

Gde sam ja ovo došao, jbt!

A sa “Snupiškom” se slažem u 90% rečenog, samo s razlikom što ne vidim zašto nešto što je dosadno mora da bude i nekvalitetno tj. da se udalji iz liste najvećih dostignuća književnosti.

Subjektivni doživljaj književnih dela je, blago rečeno, nikakvo merilo u odnosu na to da li je nešto dobro napisano ili ne. To su toliko sve različiti elementi da ja ne znam ni odakle bih počeo da pišem o tome koliko je glupo reći ''nešto je dosadno, neću to da čitam''. I onda sebe da nazivaš posle bilo kakvim književnikom ili osobom koja ima istančen ukus, jes' šipak.

Reći da je svrha književnosti da zabavi isto je što i reći da slike služe da ukrase zidove - toliko o žanrovskoj književnosti

Pa slike i služe da ukrase zidove, nećeš sigurno da ložiš peć s njima osim ako ti zima ne udari ujedno s bedom, a to koliko su neke slike bolje u odnosu na druge je stav umetnosti i gledanja sa neke umetničke perspektive. Sve ima svoju svrhu, bilo da je to neka slika koja je naslikana za 20 minuta ili nešto što je slikano 20 godina. Talenat, tehnika, pristup, cena, ništa od toga NE IGRA BITNU ULOGU ukoliko se tebi nešto dopada, a to je ono što treba poštovati kod svakog ČITAOCA po defaultu. Nema tu biranja ''e ovo je dobro, ovo nije, crkli dabogda'' i sl tome.

Katastrofa je šta čitam ovde i samo dokazuje moju tvrdnju da se književnost srozala do mere konzumerizma. O ŽANROVIMA se priča kao o restoranima brze hrane!

S druge strane, ako pogledaš svet oko sebe, uvidećeš da je EF i te kako rasprostranjen, cenjen i svi vole da se upuste u to. To što su neki pisari, da ih ne nazovem književnicima, već pisarima zarobljeni u jednom te istom žanru i epohi ne znači ništa ukoliko je štivo kvalitetno napisano i ukoliko postoje likovi sa kojim možeš da se donekle poistovetiš.

Na kraju krajeva, čćitanjem SVAKE knjige ti moraš da uključiš imaginaciju. Ako ti je potrebno da ti neko opiše svaki detalj u sobi i da se na opisivanje prozorskog okna potroši pola glave, onda jbg, nastavi to da čitaš i smatraj to ''pisanjem''. neke stvari treba prepustiti mašti i zato je svako čitanje knjiga za druge ljude unikatno, i lepo kada je moguće podeliti iskustva sa drugim ljudima i time kako su doživeli ili shvatili neke likove, isto kao što je to slučaj i sa umetnošću - pitanje kako su doživeli ili shvatili neko delo umetničko, recimo u slikarstvu.
 
Zapostaviti EF, a pritom imajući u vidu koliko je rasprostranjena kultura video igara u svetu, je praktično zločin prema logici.

Nitko to ne zapostavlja. I video-igre, i epska fantastika- to je trijumf idiokracije.

Ja samo kažem da budućnost pripada vama, jednostavnim organizmima.

Čitatelji Cezara, Montaignea, Plutarha, Konfucija, Platona, Dostojevskog, Berdjajeva, Coleridgea, Conrada, Faulknera, Kafke, Hercena, Lawrencea, Prousta, Canettija, ... neće dugo i na putu su izumiranja.

Čitatelji Tolkiena (koji je najbolji iz te ekipe), te raznih drugih likova koje ni ne znam- to je većina pred kojom je budućnost. Budućnost pripada vama :mrgreen:

 
Dva pitanja za tebe:
1. Vredi li zalaziti u socioloske teorije umetnosti ili bi to bilo gubljenje vremena posto nemas pojma o cemu se radi?
2. Jesi procitao u zivotu nesto sem Gospodara prstenova i Hiperiona jer bukvalno samo te knjige pominjes u svim svojim postovima

Znas sta decko...Smem da se kladim da sam u zivotu procitao onoliko knjiga koliko ti nisi VIDEO..!Jer citam od 4te godine! To pod jedan pod 2 sta ako me npr naprosto NE ZANIMA socioloska teorija umetnosti..?Iako s umetnoscu, opet verovaztno imam vise dodirra nego ti, crtao od malih nogu, pisem, bavim se fotografijom..Trece ne ja ne pominjem samo EF ali da, Hiperion izdvajam...A ti si rtaj kojo samo trubi '' klasika ovo, klasika ono''koga boli tuki...?Sta TI mislkis...?isto kao i sta ja mislim...ali NEMAS PRAVO ti da dosnis sud sta jeste a sta nije knjizevnost,,...Samo vreme pokazuje, i publika...tj ljudi..Eto Hronike Ambera npr knjiga je napisana pre skoro 50 godina-1970te...a i dalje je TOP!! Ne po listama nego po kvalitetu... vidi cuda NIJE KLASIK!!Dolazak Konana simerijanca od Roberta I.Hauarda je pisana, tj PISANI SU, jer su romani u ptanju, 1930 i ...neke...pre skoro 100 godina!Kvalitet? Ne bi verovao...Ali ah da izvini ti to ne citas...I ko je sad tu ogranicen ja ili ti..? Znaci ja naprosto ne robujem pravilima, predraszudama ''e ovo je napisao Tolstoj e to je sad tj MORA BITI VRH''!! Ili ovo je klasika i automatski je dobro...Ne ja uzmem citam, ako mi se svidi sve komplet-stil pisanja, naracija, psihologija likova, originalnost price, tenzija i humor tj njihov odnos ...onda citam...Meni naprosto kod vecine klasika fali ta neka tenzija...dinamika...Viseslojnost..Eto npr. Ken FOleta i Stubove zemlje sam coitao pore nego sto su mnogi znali da to postoji!-i ispala je hit knjiga...A ja sam je citao-spontano, iako nije moj omiljeni zanr, zamisli...
 
Nitko to ne zapostavlja. I video-igre, i epska fantastika- to je trijumf idiokracije.

Ja samo kažem da budućnost pripada vama, jednostavnim organizmima.

Čitatelji Cezara, Montaignea, Plutarha, Konfucija, Platona, Dostojevskog, Berdjajeva, Coleridgea, Conrada, Faulknera, Kafke, Hercena, Lawrencea, Prousta, Canettija, ... neće dugo i na putu su izumiranja.

А шта ћемо ми који читамо и Достојевског и Роберта И. Хауарда? ;) Лично волим да мешам књижевност главног тока са жанровском...Сморио бих се да читам само једно. Па мало се ту убаци и нека не-фикција.
Додуше, у последње време сам фокусаран на хорор жанр. Шта мислиш о њему?
 
Od pocetka nemam nadu da vam bilo sta mogu dokazati, ali bas me briga, ovo pisem za druge forumase koje mozda interesuje

EF i SF ce se pisati sve dok se prodaju. Tacka. I pisace se tako da se prodaju.
Eskapizam koji nudi EF i SF uopste nije antikapitalisticki nego iskljucivo kapitalisticki, jer ti nudi ono sto bi hteo da cujes, nudi ti pobedu dobra protiv zla itd u toj meri da ti one nisu potrebne u realnom zivotu i da ti kao persona nisi socijalno angazovan i ne tezis nikakvom idealu, ne zanima te nikakva filozofija, i najzad, odlicno radis, bez puno zanovetanja, svoj posao za koji te kapitalista nedovoljno placa.
A s klasikom je drugo. Nikad ti nece ponuditi ono sto zelis da cujes. Potrebno je suocavanje. Potrebno je misljenje, potrebno je da se okrenes prema crnilu i uvidis da si mizeran kao i svi ostali i da je ljudska sudbina jednostavno takva, da ne postoje heroji koji donose pobede i da je happy end najveca laz kapitalistickog sistema. Ali zato te tera na angazovanje, tera te da vidis gde si u citavom drustvu i gde su oni koji ti serviraju citavu pricu i tera te, sto je najvaznije, da kazes, da se izrazis i da delujes kako bi unapredio sebe i sopstvenu dusu. I uvek postoji rizik da te neko nece shvatiti i prihvatiti jer si dosadan – uvek moze da ti naleti Duh u skoljci i da te proglasi za osobu sa predrasudama posto on cita od cetvrte godine...

Duh u skoljci slusa samo ono sto bi zeleo da cuje tako da ne ocekujem ikakvo razumevanje na ovo
 
Nitko to ne zapostavlja. I video-igre, i epska fantastika- to je trijumf idiokracije.

Ja samo kažem da budućnost pripada vama, jednostavnim organizmima.

Čitatelji Cezara, Montaignea, Plutarha, Konfucija, Platona, Dostojevskog, Berdjajeva, Coleridgea, Conrada, Faulknera, Kafke, Hercena, Lawrencea, Prousta, Canettija, ... neće dugo i na putu su izumiranja.

Čitatelji Tolkiena (koji je najbolji iz te ekipe), te raznih drugih likova koje ni ne znam- to je većina pred kojom je budućnost. Budućnost pripada vama :mrgreen:


Aha, ti si dakle samo zadrt jer stvari koje ti voliš nisu bog zna kako rasprostranjene i cenjene jer potenciraš da si poseban i stoga sve što ne voliš ili je ispod tvojih načela u okviru umetnosti, koja je poprilično subjektivna odrednica, svrstavaš u idiokraciju s obzirom da ti je tako lakše da se izboriš protiv stvari koje ne želiš da prihvatiš ili ne želiš da promeniš kod sebe smatrajući kako si na bilo kojoj osnovi neka vrsta autoriteta, a u stvari si ništa više do neko ko ne ume da prihvati da postoje stvari koje mnogim ljudima donose sreću i koje su mnogim ljudima potrebne da bi osetili i pronašli sebe, te svoj život validno oplemenili stvarima koje se tiču njihovih interesovanja što bi trebalo i da označava da oni podjednako mogu da napreduju ka tom nekom ''elitnom'' položaju koji si ti umislio da postoji na osnovu čitanja klasičnih dela literature (generalno) do te mere da činiš ono što bi se najprostije moglo nazvati iracionalnim ponašanjem koje se upućuje na kontu književnih dela.

I pominješ Tolkina, što meni dovoljno govori o tome da ne poznaješ EF. Tolkien je krao i kraduckao uzduž i popreko od raznih mitologija i istorija sveta, te sve to ubacio u svoja dela, ponekad u čistoj CTRL A CTRL V selekciji, poput Prose Edda ili Der Ring des Nibelungen, ali manje o tome, više o tome da je neprihvatljivo da neko smatra da je ceo jedan žanr koji postoji stotinama godina okarakteriše kao IDIOKRATIJU jer mu ne odgovara smisao, stil, pisanje, motivi itd.

I još vređa video igre pride, dakle propast sistema vrednosti. Ali, eto, i to da se pročita na ''KNJIŽEVNOSTI''. Ne znam što sam se uopšte nadao nečemu INTELEKTUALNOM dolazeći ovde. :mrgreen:

Živ bio i Cezara ljubio.

- - - - - - - - - -

A s klasikom je drugo. Nikad ti nece ponuditi ono sto zelis da cujes. Potrebno je suocavanje. Potrebno je misljenje, potrebno je da se okrenes prema crnilu i uvidis da si mizeran kao i svi ostali i da je ljudska sudbina jednostavno takva, da ne postoje heroji koji donose pobede i da je happy end najveca laz kapitalistickog sistema. Ali zato te tera na angazovanje, tera te da vidis gde si u citavom drustvu i gde su oni koji ti serviraju citavu pricu i tera te, sto je najvaznije, da kazes, da se izrazis i da delujes kako bi unapredio sebe i sopstvenu dusu. I uvek postoji rizik da te neko nece shvatiti i prihvatiti jer si dosadan – uvek moze da ti naleti Duh u skoljci i da te proglasi za osobu sa predrasudama posto on cita od cetvrte godine...

Duh u skoljci slusa samo ono sto bi zeleo da cuje tako da ne ocekujem ikakvo razumevanje na ovo

Nisi ti nikada čitao EF koliko ja vidim. NIkada nije bilo više stradanja i pogibije u literaturi, osim u EF-u, statistički gledano.

I prave bajke za decu poput Hans Kristijana su do zla boga morbidne. To što si ti navikao na situacije i stvari onako kako ih Disney promoviše ili ih je promovisao je druga priča. U originalnoj Trnovoj Ružici, što je BAJKA, je motiv prvenstveno silovanje uspavane devojke.

Pročitaj neku ORIGINALNU BAJKU pa se onda vrati i kaži kako je to materijal za decu.
 
А шта ћемо ми који читамо и Достојевског и Роберта И. Хауарда? ;) Лично волим да мешам књижевност главног тока са жанровском...Сморио бих се да читам само једно. Па мало се ту убаци и нека не-фикција.
Додуше, у последње време сам фокусаран на хорор жанр. Шта мислиш о њему?

Ja sam u svojoj karijeri čitatelja beletristike, koju više ne čitam, čitao paralelno Faulknera, Dostojevskog, Camusa, Prousta...i Karla Maya; Burroughsa (Tarzan), Zane Greya, Vernea, Asimova, Stapledona...a još više "romane" o Vajatu Erpu, Doku Holideju i ostala izdanja Lasa, Biser-stripa i sl. :mrgreen:

Ja nemam ništa protiv čitanja svega i svačega, paralelno- dapače.

Jedino mi je smiješno kad se žanrovska literatura pokušava, od nadobudnih oduševljenih čitalaca, prikazati kao emocionalno-mentalni čitalački vrhunac. To je nebulozis. To je znak mentalne i emocionalne nezrelosti, infantilnosti.

Niie ništa loše uživati u ljubićima, krimićima, pornićima.... svemu. No infantilno je s uvjerenjem tvrditi da je sve relativno i da nema nikakvih kriterija. Nema strogih, znanstvenih kriterija; vrijeme čini svoje, no popularna literatura ostaje-popularna.

Nisu Doors, Dylan, Bowie, .... "zapravo" razine bogatstva i dosega kao Palestrina ili Bruckner.

Za horor ne znam, ne čitam više beletristiku, a filmovi iz toga žanra- ako sam pogodio- a koje sam davno gledao bili su mi zabavni, no ponekad i smiješni. Zapravno sam dosta zaboravio....
 
Od pocetka nemam nadu da vam bilo sta mogu dokazati, ali bas me briga, ovo pisem za druge forumase koje mozda interesuje

EF i SF ce se pisati sve dok se prodaju. Tacka. I pisace se tako da se prodaju.
Eskapizam koji nudi EF i SF uopste nije antikapitalisticki nego iskljucivo kapitalisticki, jer ti nudi ono sto bi hteo da cujes, nudi ti pobedu dobra protiv zla itd u toj meri da ti one nisu potrebne u realnom zivotu i da ti kao persona nisi socijalno angazovan i ne tezis nikakvom idealu, ne zanima te nikakva filozofija, i najzad, odlicno radis, bez puno zanovetanja, svoj posao za koji te kapitalista nedovoljno placa.
A s klasikom je drugo. Nikad ti nece ponuditi ono sto zelis da cujes. Potrebno je suocavanje. Potrebno je misljenje, potrebno je da se okrenes prema crnilu i uvidis da si mizeran kao i svi ostali i da je ljudska sudbina jednostavno takva, da ne postoje heroji koji donose pobede i da je happy end najveca laz kapitalistickog sistema. Ali zato te tera na angazovanje, tera te da vidis gde si u citavom drustvu i gde su oni koji ti serviraju citavu pricu i tera te, sto je najvaznije, da kazes, da se izrazis i da delujes kako bi unapredio sebe i sopstvenu dusu. I uvek postoji rizik da te neko nece shvatiti i prihvatiti jer si dosadan – uvek moze da ti naleti Duh u skoljci i da te proglasi za osobu sa predrasudama posto on cita od cetvrte godine...

Duh u skoljci slusa samo ono sto bi zeleo da cuje tako da ne ocekujem ikakvo razumevanje na ovo

Ti nis bas bazdaren decko..ajmo redom
1. U Gospodarima prstenova konkretno na kraju nema pobede dobra!! Zato sto zlo ostaje kao pretnja doduse uspavano...U Strvinarskoj utesi na kraju takodje jedna od glavnih negativaca ostaje ziv(a)
U Hiperionu...... Ono sto je covecanstvu prividno doenlo puno dobra a ustvari puno zla-unisteno je ali po strasnu cenu...I kakvu ti tu nerealnost vidis..?
primera je toliko i s toliko malo argumenata mogu da pobijem SVAKU tvoju tvrdnju...Ali ti i tebi slicni koji ste umislili da ste neka elita, gospodstvo, nesto iznad nas,a niste...pa to je UZAS!Nastavljam da pisme posle sad imam obaveza..
 
Ja sam u svojoj karijeri čitatelja beletristike, koju više ne čitam, čitao paralelno Faulknera, Dostojevskog, Camusa, Prousta...i Karla Maya; Burroughsa (Tarzan), Zane Greya, Vernea, Asimova, Stapledona...a još više "romane" o Vajatu Erpu, Doku Holideju i ostala izdanja Lasa, Biser-stripa i sl. :mrgreen:

Да, све су то добри писци, свако на свој начин.
Хорор жанр у себи поседује ту психолошку и менталну снагу, барем код оних најбољих писаца.
А што више не читаш белетристику ако није тајна?
 
Od pocetka nemam nadu da vam bilo sta mogu dokazati, ali bas me briga, ovo pisem za druge forumase koje mozda interesuje

EF i SF ce se pisati sve dok se prodaju. Tacka. I pisace se tako da se prodaju.
Eskapizam koji nudi EF i SF uopste nije antikapitalisticki nego iskljucivo kapitalisticki
, jer ti nudi ono sto bi hteo da cujes, nudi ti pobedu dobra protiv zla itd u toj meri da ti one nisu potrebne u realnom zivotu i da ti kao persona nisi socijalno angazovan i ne tezis nikakvom idealu, ne zanima te nikakva filozofija, i najzad, odlicno radis, bez puno zanovetanja, svoj posao za koji te kapitalista nedovoljno placa.
A s klasikom je drugo. Nikad ti nece ponuditi ono sto zelis da cujes. Potrebno je suocavanje. Potrebno je misljenje, potrebno je da se okrenes prema crnilu i uvidis da si mizeran kao i svi ostali i da je ljudska sudbina jednostavno takva, da ne postoje heroji koji donose pobede i da je happy end najveca laz kapitalistickog sistema. Ali zato te tera na angazovanje, tera te da vidis gde si u citavom drustvu i gde su oni koji ti serviraju citavu pricu i tera te, sto je najvaznije, da kazes, da se izrazis i da delujes kako bi unapredio sebe i sopstvenu dusu. I uvek postoji rizik da te neko nece shvatiti i prihvatiti jer si dosadan – uvek moze da ti naleti Duh u skoljci i da te proglasi za osobu sa predrasudama posto on cita od cetvrte godine...

Duh u skoljci slusa samo ono sto bi zeleo da cuje tako da ne ocekujem ikakvo razumevanje na ovo

Zašto komplicirati (kapitalizam i ostalo). Ove fantastike su samo popularna literatura koja omogućuje eskapizam.

Eskapizam uopće nije loš, i dobar dio popularne literature je bio takav. Npr. prvi golemi romani Honorea d Urfea, koje nitko ne čita, bili su iznimno popularni ekspaizam. Takav je bio i talijanski pisac Jacopo Sannazaro.

I to nitko normalan više ne čita.
 
Ti nis bas bazdaren decko..ajmo redom
1. U Gospodarima prstenova konkretno na kraju nema pobede dobra!! Zato sto zlo ostaje kao pretnja doduse uspavano...U Strvinarskoj utesi na kraju takodje jedna od glavnih negativaca ostaje ziv(a)
U Hiperionu...... Ono sto je covecanstvu prividno doenlo puno dobra a ustvari puno zla-unisteno je ali po strasnu cenu...I kakvu ti tu nerealnost vidis..?
primera je toliko i s toliko malo argumenata mogu da pobijem SVAKU tvoju tvrdnju...Ali ti i tebi slicni koji ste umislili da ste neka elita, gospodstvo, nesto iznad nas,a niste...pa to je UZAS!Nastavljam da pisme posle sad imam obaveza..

Buraz ja samo kazem da postoje dve vrste umetnosti a ti biraj koju hoces
I osim sto pricas kako pobijas moje tvrdnje, mogo bi da pocnes stvarno da ih pobijas
Da si procitao neku ozbiljnu knjigu verovatno ne bi vodio ovakve debate ali tvoja stvar
 
Захваљујем, ја још нисам дошао до те фазе. Мада пробере се и нека не-фикција, претежно литература везана за духовност.
Елем, ја рецимо не бих подцењивао СФ, то је жанр интелигентних људи који маштају о освајању свемира, временским петљама и таквим стварима. Има ту паметних ствари да се прочита, знаш и сам да су неретко СФ писци предвиђали с успехом будућност.
 
Ja licno nemam nista protiv SF i EF i ljudi koji ih citaju (iako ce neki reci da se to da zakljuciti iz mojih postova), samo ne volim da ih citam i pokusavao sam neke zanrovske romane u par navrata ali sam izgubio zelju, (sad ce se neki uvrediti) cinilo mi se kao gubitak vremena.
Samo mislim da knjizevnost treba da se jasno podeli na dve grupe, a vi citajte sta vam drago, to meni ne predstavlja problem
Ali jasno treba podeliti, da bi ljudi mogli da se snadju pri izboru
Majstor i Margarita je knjiga kojom bi se verovatno razocarali ljubitelji fantastike, a koju ja, kao ljubitelj klasike izuzetno volim; realno gledano, iako u sebi sadrzi elemente fantastike, ona ipak nije zanrovska
A to sto nesto ide u klasiku ili u zanrovsku knjizevnost je cisto stvar svrhe knjige, dakle bez ljutnje...
 
Koliko vidim ljubitelji žanrovske književnosti su često isključivi, i žele da je predstave kao vredniju nego što jeste. Jedini
koji mogu da stoje rame uz rame sa najvećim klasicima su pojedini pisci horora
.
хехе, ово ми се свиђа што си рекао. Колико год перфекција романа Агате Кристи или прича А.К. Дојла била фасцинантна по емотивно-ментално-психолошкој снази они су испод класика.
 
хехе, ово ми се свиђа што си рекао. Колико год перфекција романа Агате Кристи или прича А.К. Дојла била фасцинантна по емотивно-ментално-психолошкој снази они су испод класика.
Neki pisci horora su zaista dosegli visok nivo kvaliteta u svojim delima, eto recimo Širli Džekson je izuzetna u toj psihološkoj snazi,
psihološkom portretisanju likova.
Volim ove rasprave u kojima niko nista faktički ne moze da dokaže pa se onda razglaba do sutra.
Ma neka svako čita šta voli, dobro je da se uopšte nešto čita, a rasprave ne vode ničemu, jer će svako uvek ostati pri svojim stavovima, i
to je jedan beskrajni circulus vitiosus.
 

Back
Top