Taman nesto razmisljam o vecitim prepirkama u m/z odnosima, i setim se pesme od Riblje Corbe koju NISAM DOZIVLJAVALA TAKO STRAŠNO (Nije Niko...u to vreme), ali smo umesto da postanemo CVRŠĆE I JAČE postale takve da ne možemo da se opustimo i da nas sve vređa.
Naime, poenta teme je da prodiskutujemo o TEKSTU PESME koja bukvalno opisuje silovanje žene u vozu Beograd- Bar i kakav utisak SAD to ostavlja na vas?
JA lično bih ga u zatvor za ovo. Sada. Kakav je to ČOVEK koji je napisao ovako nešto? Samo zato jer mu se "moglo"?
Strašno ali STRAŠNO.
Dakle:
Alo posta, javi, jel' to Crna Gora, Bar
Sada cu vi da objasnim u cemu je stvar
Odje je Beograd, zove Boro, Djokov sin
U narodu poznat kao zenski dusmanin
Na lokomotivi nedje desio se kvar
U tunelu na liniji Beograd za Bar
Ne znam dal' je Mojkovac ili Kolasin
Al' stici ce na vrijeme Boro, zenski dusmanin
U tunelu, fala bogu, desio se mrak
Ona mrsava i slaba, a ja mnogo jak
Osobito mrzjelo me da se pravim fin
Jer za dzabe me ne zovu zenski dusmanin
'Alo posta, kol'ko kosta ovaj razgovor
Noge su mi smrdjele kano da sam tvor
U nesvjest je pala, pa je onda lezala
A ja sam je zaskocio da ne bi bjezala
'Alo posta, javi jel' to Crna gora, Bar
Gace sam zaboravio, u tome je stvar
To je tuzna pjesma koju crnci zovu blues
Ali ja ne smijem da se setam gologuz
Ojha!