Šta su nam ostavili preci?

Не видим разлог поткрепљен чињеницама таквом размишљању.
Ево, рецимо, негде у доба Труманових јаја, моја бака је обожавала Америку а пљувала по Русији (а и за Тита је говорила да је хохштаплер), моја мама се није угледала на њу већ је Русофил (била и остала) а ја сам прво обожавала Америку и запад а сад не могу да их смислим, нит' очима да их видим... ваљда на такве ставове утиче неко искуство које смо имали свако у своје доба, ја то не видим као програм.
Уосталом, како Србима - бунџијама неко може да наметне неки програм?

eto vidiš..još od malena se baviš politikanstvom i svetskom politikom, jel to u redu?
 
čekaj, nisu oni to gledali par dana ili meseci.
Mnogi su te stvari posisali (aj da ne kažem sa majčinim mlekom) nego od svojih đedova i muškijeh glava, kao conditio sine qua non srbije.
"Nisi srbin ako nisi pravoslavac, rusofil, kosovski junak,.." itd..

možemo li mi da živimo nekako bez tih programa?

....mozemo ako podignemo standard, sto vise ljudi udovoljavaju sebi i gledaju sebe to manje robuju idejama...ljubav prema Rusiji i te fore su vise, da se izrazim blago, pipanje u magli, Rusi su nam po defaultu dragi ali nije da smo bas racionalno uz njih...manje vise zabole nas stikla sve dok je nama dobro, prirodna reakcija...
 
....mozemo ako podignemo standard, sto vise ljudi udovoljavaju sebi i gledaju sebe to manje robuju idejama...ljubav prema Rusiji i te fore su vise, da se izrazim blago, pipanje u magli, Rusi su nam po defaultu dragi ali nije da smo bas racionalno uz njih...manje vise zabole nas stikla sve dok je nama dobro, prirodna reakcija...

Тачно. Тада, уместо идејама, робују стварима.
 
Тачно. Тада, уместо идејама, робују стварима.

Tacno, robuju svojim stvarima, svojim uspomenama, svojim impresijama, svojoj deci, svojoj kuci, svojoj porodici...i da, vecina ljudi bi potpisala sa osmehom takav faustovski ugovor. Romantizam bi trebalo da se krece u okviru umetnosti, ukoliko se prelije u zivote ljudi nastaje ruzna realnost iz koje nema romanticarskog spasa, romantizam u momentu postaje realizam i teska muka za obicnog coveka obicnih potreba...
 
Tacno, robuju svojim stvarima, svojim uspomenama, svojim impresijama, svojoj deci, svojoj kuci, svojoj porodici...i da, vecina ljudi bi potpisala sa osmehom takav faustovski ugovor. Romantizam bi trebalo da se krece u okviru umetnosti, ukoliko se prelije u zivote ljudi nastaje ruzna realnost iz koje nema romanticarskog spasa, romantizam u momentu postaje realizam i teska muka za obicnog coveka obicnih potreba...

Прво - немој да мериш свет по себи.

Друго - обичном човеку обичних потреба није романтизам тешка мука већ та реалност када не може да намири те своје потребе, немој да бркаш појмове.
 

Back
Top