P
Princeza na poslu
Gost
Gazdarica:Eh taj komsiluk... Cudno kako se tako cesto zna nalaziti na pogresnom mjestu... I ljubav u njemu...
Ne obracaj paznju, ovo ja sam glasno razmisljam...![]()
Bilo je pravo mesto i pravo vreme. Sve je bilo savrseno i Dunav, zvezde, povetarac, mesecina... Ipak, imali smo 14 godina i "nismo znali tad koliko mozemo..." stari dobri stih.
Nikada me nije poljubio. Nisam ni ja uspela njega, jer je visi od mene za glavu. Ali smo se voleli, onako cisto, bez svega sto donosi odrastanje. Onako kako samo deca znaju da vole. On je deo mene koji ce me uvek podsecati kakvo je lepo secanje detinjstvo.On sada ima zenu i cerkicu i kaze mi da je zadovoljan (ne srecan nego zadovoljan, sta god to znacilo u braku).
Ali... Lazu da vreme leci sve. Eto proslo je 12 godina. Neka secanja ne blede, neka osecanja ce vecno da traju duboko negde sakrivena... Postajem poeta Gazdarice. Naljutice mi se decko ako ovo procita. :wink:
Ispricacu ti nesto vise o svemu, a ti meni o gradu na Sani jednom drugom prilikom. :?
PS. Da li bi mogla da "zabelezis" ljubav na 98 strana?

ops: Iako je direktna i simpaticna moram da odbijem. Hvala ti, mozda drugi put. Mislim da bi se jedan decko veoma pobunio ako bih pristala. :wink:
...kao i uvek,i ovog puta princeza je dokazala da se u radi o pametnom i dinamichnom stvorenju :wink: ...super je osecaj biti zaljubljen,a ja kao tvoj forum kolega,zelim ti sve najbolje na tom putu kojim si krenula,mislim da ce sve ispasti ok,ne sumnjam u tvoj izbor...sto se teme tiche,13 strana,duplo toliko razlicitih misljenja,konstatacija...ova tema je definitivno obradjena,u slengu recheno "za sve pare" 8)

