Šta sam danas shvatio ?

previse je ljudi onakvih kao sa susjedne teme, Ljudi koji znaju "sve" :), a zbog takvih zna biti vrlo opasno pricati bilo sta o sebi a narocito otvarati dusu

a i ja vise nemam potrebu pricati bilo sta o sebi, niti zelje, a skontala sam i da nema smisla, a bogami za mene vec i uveliko kasno za bilo sta ;)
 
da sam pala sa marsa...da sam presmesna...da sam ljudina...da sam divnija nego sto sam i pretpostavljala...da nas ima raznijih nego sam imala ideju...da sam emocionalno nezrela do besvesti i nazad...i da mi se ipak svidja ta moja nezrelost...znaci shvatila i da to ne bih menjala :D...i jos sto sta sam potvrdila sto sam vec znala, ali danas mi je totalno epiphany dan :worth:
 
Може човек да ради и 24 сата дневно, и д мисли да је вредан зато што пуно ради. Али ако не ради с вољом онда његов рад постаје мука. Он се мучи а не ужива у раду. То је још један облик лењости где човек себе заварава да је вредан.
Пре десетак година сам пролазио кроз период када ми је било мрско што радим, а радио сам 12 сати дневно, некад и више, Радио сам без воље; и знам врло добро шта причам, У међувремену сам озкрио шта то значи радити са Вољом, Још увек радим 12 сати дневно па и код куће површим неки посао после посла, И не замарам се нити знам шта је умор са мојих 49. Моја ћерка ми прича пре неки дан шта јој је остало у сећању од пре неку годину: Вратио се ја се ја с посла и она ме пита; тата јеси ли се уморио? А ја јој одговарам; Па ја не идем на посао да би се уморио. Изгледа да је то у међувремену постало мој животни став, Мучи се само онај ко не ради са вољом.
Кад пишем о депресијуи и безвољности и лењости ја врло добро знам шта пишем јер сам све то искусио. И нисам овде на форуму да би вређао слинавце, већ да кажем нешто поучно.


to je sasvim tačno

rad ako je prisila onda postaje robija...na žalost ne možem uvek da biramo obaveze
i zaposlenje, život je takav da se moramo povinovati sistemu, ali ako čovek sam seeb uporno zatucava,
kukumavči, zatupljuje se autosugestivno još više sa malodušnosšću, onda ne može ni bog otac da mu pomogne

a i na kraju, svako valjda ima neka dodatna interesovanja van dnevnih obaveza, kao što je recimo neki hobi
koj će ga opustiti, zabaviti i ispuniti mu vreme u zadovoljstvu, onako neobavezno i lagodno,
a ima toliko zanimacija u životu koje mogu potpuno odagnati osećaj sumornog radnog dana...
tako se 'pune baterije' i stiče narušena volja

meni je iskreno muka od ljudi koji oko sebe šire negativu i zapomažu na sav glas da su ovaploćene žrtve ovog surovog sveta
 

Back
Top