Manastirka
Buduća legenda
- Poruka
- 31.878
Ok...naravno da nisu! Bzv.sam se izrazila. Uostalom, nije to nešto što su mogli birati. Kao što ne biramo ni roditelje.Јединци нису за жаљење.
Бираће сами пријатеље и друштво, без оптерећености да некога морају да воле и трпе само зато што су исте крви.
Meni lično bude tužno...tipa,dođu mi na slavu brat, snaha, sestrići...njemu nema ko doći. Par kolega, tu i tamo neki prijatelj (ustvari mu je samo kum pravi prijatelj) i to je to. Nekad mu (ofc, više u šali kažem) ja da te ostavim, nemaš nikog.
Rano je ostao bez oca, ima samo majku koja je već stara žena. Deca pre ili kasnije,' fala bogu odu svojim putem. On je navikao, tako...sve sam kroz život! Ustvari mu se divim, a opet se rastužim nekad, na tako tim nekim familijarnim okupljanjima. Mda, mog burazera smatra kao brata. Drago mi je što su ok!
P. S. Možda sam samo krenula da ozbiljno matorim, jer ranije ovakve stvari nisam ni primećivala!
