Sta mislite o cetnicima

Љотићевци су били creme de la creme српке младежи и интелигенције . (Марисав је био КГ кабадахија, он се не рачуна). Истина је да су љотићевци скупљали људе и са улице оног најезивијег дана, и деда мог дуга је покупљен. Ишао човек да купи баби квасац за хлеб, покупе га и успео је да побегде у сакрије се у неки димњак. Свега тога не би било да партизани и четници, у заједничкој акцији, нису искасапили немачког војника и нагурали му његове мошнице у уста. Немци такво нешто никад нису видели...а они су статистичари) Љотић је везао своју судбину за Немце, као што је Дражина била да се чека Енглезе, а башка што у том чекању није ниједног свог команданта контролисао... Недић је и био свестан да ако победи Дража, да ће га стрељати, исто као што су то учинили црвени. А ни Петен није добио никакве почасти.
Много војске, а малена Србија..
Данас је, иначе, дан Гарде ;)
A Марисав човек са искуством од двадесет година у СКЈ се не рачуна?

И покажи и једну слику и један немачки документ који говоре о томе што си сада написао.
 
gdje su to ustaše klale po srbiji?gdje si ti vidio da se cetnici bore protiv ustaša????cetnici su klali vecinom svoj vlastiti narod.
:dontunderstand:ko normalan može da vidi nešto dobro u dijelima cetnika?:zper:

**** ti ja učiteljicu! :lol: Jel' ti ne znaš da čitaš? Jel' ne znaš da pratiš fabulu?

Pobedonoscev i ja smo divanili o periodu kada je Draža prešao Drinu.
 
Poslednja izmena:
A Марисав човек са искуством од двадесет година у СКЈ се не рачуна?

И покажи и једну слику и један немачки документ који говоре о томе што си сада написао.
A ти би да се едукујеш на Форуму?
Читај историју, информиши се. Кога занима - сазнаће. Разлика је само што у једној верзији нису учествовали четници, али то је званична, новија, а у другој, у злочини су учествовали и партизани и четници. Ко је тачно то урадио, не зна се.
Марисав ме уопште не занима.
 
Poslednja izmena:
A ти би да се едукујеш на Форуму?
Читај историју, информиши се. Кога занима - сазнаће. Разлика је само што у једној верзији нису учествовали четници, али то је званична, новија, а у другој, у злочини су учествовали и партизани и четници. Ко је тачно то урадио, не зна се.
Марисав ме уопште не занима.

...nema leba bez motike....:lol:
 
Ako si mislio na ubistva koja su izvršili "oslobodioci" (čitaj: sovjetski fašisti), to me ništa ne čudi - oni su samo dve godine pre transfera na savezničku stranu, nemilosrdno ubijali, silovali, klali i pljačkali, rame uz rame s nemačkim nacistima, po Poljskoj. Nakon rata, okupiraće i vršiti pogrome širom Evrope.

Gospodjo, dakle, vi ste stvarno... :eek:

Jel' stvarno to jedini nacin da se malom obezbedi skolarina?
 
A ти би да се едукујеш на Форуму?
Читај историју, информиши се. Кога занима - сазнаће. Разлика је само што у једној верзији нису учествовали четници, али то је званична, новија, а у другој, у злочини су учествовали и партизани и четници. Ко је тачно то урадио, не зна се.
Марисав ме уопште не занима.
Батали ти ту љотанску пропаганду, него дај доказе за шта пишеш...

Ево је и слика мртвих немачких војника на Рапај брду ( на које се и односи ова љотанска лаж):
3V.jpg


Нема говора о сакаћењу, а Немци су убрзо затим тела ставили у камионе и однели их.

Зато дај доказ.
 
Samo lud Srbin može podržavati nacističku Nemačku...I ložiti se na neonacizam...

Jedno je imati respket prema 80-milionskoj naciji koja se posle ww1 uspela dići iz pepela i postati svetska supersila za manje od 20 godina u vreme najveće recesije u istoriji čovečanstva, a sasvim je drugo podržavati ideologiju koja je "ispratila" to dizanje...

A, pa nije to ispratila samo ideologija, vec debela podrska americkih ,,neprijatelja".

Nista manje nije zanemarljivo ni to sto su Nemci zatrpavani Fordovom antisemitskom propagandom pred Drugi svetski rat.
 
hahahahahhaha...sta mislim o ceticima...
paaa...mislim da ni oni sami nisu bili sigurni sta o sebi da misle...
ili sta uopce misle...
ili koji su to pa...oni, a koji su ovi drugi...
sve u svemu, bijahu to vrlo potresni problemi s...identitetom...organizacijom, prioritetima...:(
 
Батали ти ту љотанску пропаганду, него дај доказе за шта пишеш...

Ево је и слика мртвих немачких војника на Рапај брду ( на које се и односи ова љотанска лаж):
3V.jpg


Нема говора о сакаћењу, а Немци су убрзо затим тела ставили у камионе и однели их.

Зато дај доказ.

Хоћеш и гоблен да ти извезем?
Е, сад знам од којих си - "љотанска пропаганда" . Нисам. Волео бих да јесте пропаганда, али није.
Пошто си, негде гађам по ПС-у Самарџића, и он је имао, као "четнички идеолог", серију текстова у Погледима, негде' 89. Завири тамо, то ти је најлакше, има сигурно..
 
Хоћеш и гоблен да ти извезем?
Е, сад знам од којих си - "љотанска пропаганда" . Нисам. Волео бих да јесте пропаганда, али није.
Пошто си, негде гађам по ПС-у Самарџића, и он је имао, као "четнички идеолог", серију текстова у Погледима, негде' 89. Завири тамо, то ти је најлакше, има сигурно..
Ниси дао ни један једини доказ.


Ако направимо дистинкцију између говорења неистине, односно онда када субјекат који изриче неистину није упознат са чињеничним стањем, и лажи, када је субјекат свесно износи тврдње које се косе чињеничном стању, с пуним правом могу рећи да си ти обичан лажов.



А ево још једна слике са Рапај брда, а иначе фотографије су начинили Немци:

4V.jpg


Нема сакаћења, нема онога о чему љотанска пропаганда пише.
 
Onda je svanuo 20. oktobar .Dan svetao , sunčan.Ponedeljak, Srđevdan.Ja sam imao treći čas u Gimnaziji i spremao sam se da izađem docnije.Susedi su počeli da mi javljaju da je grad blokiran i da kupe muškarce od 14 do 60 godin.Pokazalo se da su kupili i mlađe od 14 i starije od 70 godina.

Svetislav nije želeo da se sakriva.Izašao je pred vojnike i krenuo u susret svojoj sudbini.Uhvatili su ga kod kafane ''Paligorić''.Izvodili su zanatlije iz radnji, goste i gazde iz kafana, đake iz Gimnazije.Sedmi i osmi razred.Članovi kaznene ekspedicije su ušli na časove i povukli sa sobom i đake i profesore.

Dotle je ženski svet jurio uplakan i izbezumljen.Tražila su deca očeve, druge su tražile braću, treće muževe.Sa prozora i iz kapija ispraćao nas je vrisak, jauk i plač.Teško je to bilo podnositi i spustilo se u dušu mučno predosećanje.

Pored mene je sve vreme puta bio šegrt Milivoje Radivojević, za koga ne verujem da je imao četrnaest godina.Bio je dete.Plav, pun lepote, tih, izmučen i nekako bled.I po malom rastu se videlo da je dete.On mi je stalno, uporno govorio :

-Sve će da nas streljaju!

Nije se vratio, streljan je.

Ko može da bude neuzbuđen kad prolazimo pored kuće gde na prozoru stoje deca sa majkom.Opazila su oca i mašu mu rukama.Plaču i vrište.On pun suza dovikuje ženi:

-Skloni tu decu.

Odvode ih u Topovske šupe.Najviše je radnika.Najmanje je bilo trgovaca jer je predsednik opštine bio trgovac i nekako ih je zaštitio.

Radi potreba grada i opštih poslovanisu dirali činovnike policije, pošte, bolnice, zatim mesare, pekare,lekare , apotekare i inženjere.

Posebno su užasni opisi stanja u kome su zatvoreni ljudi iščekivali šta će da se desi sa njima.Novi su pristizali , a sa njima i nove i nove teorije, nagađanjai crne slutnje.

Čuli su se prvi mašingeveri.Prve grupe su već ubijene.U istom trenutku neke ljude su prozivali i ti su, nečijom intervencijom, spašeni.Velika većina nije.Najgora noć.Poslednja .

Jutro 21. oktobra.Profesora i druge nevoljnika izvode na poslednji put.Njegova grupa je imala 106 zatvorenika.Trebalo im je 100.Svetislava nekako , sa još petoricom, izdvajaju i ostavljaju ih kao rezervu za neku grupu kojoj nedostane...

Tako iščekujući smrt ovi prekobrojni su gledali streljanja svojih prijatelja, rođaka, poznanika, sugrađana.

Sunce je bilo jako., brda iznad Kragujevca su bila puna svetlosti.Grad obasjan.A otuda ridanje i jauk koji se razlamao.Čuli smo to.

Nervi su se kidali. Setio sam se umrlog brata.O, da mi je da ostanem živ i da napišem delo o ovom pokolju.Negde blizu nas su streljali jednu grupuNeki su ostajali živi, jaukali.Lepo se i jasno čulo. Onda su vojnici zalazili i svakog pojedinačno ubijali revolverskim mecima.Gazili su po leševima, po krvi i dovršavali posao.Gledali smo i ježili se pri pomisli da i nas to čeka.

To se neće verovati, to ne može da se opiše.To je pakao.

Na kraju su proglašeni za rezervu koja se će streljati samo ako nema dovoljno.Bili su zaprepašćeni.

Dovodili su stalno nove grupe.Osećali smo da dolazak novih znači sigurnost.Ne može da se objasni, da se opravda ta jegoizam da ostanemo, da živimo.To je nešto unutrašnje svojstveno svakom čoveku, možda i zveri , da preživimo.

Gledao je kad su ubijeni đaci sa direktorom Učiteljske škole Molojem Pavlovićem.Bili su sa školskim kapama i knjigama.

Počela su sve češće i bekstva.Da bi to sprečili, Nemci su naredne grupe vezivali konopcem.U jednoj grupi je bio Dragutin Gajović '' Gajovac''kafedžija iz Ljubića.On je bio vrlo visok i snažan.Počeo je da otima jednom Nemcu mitraljez..Odmah su ga ubili iz više pištolja.Ostali su se razbežali i neki su uspeli da pobegnu.

Kada je i poslednja šupa ispražnjena, njima su rekli da su spašeni.

Ovladala je mrtva radost.Duša se za trenutak prenula i nije verovala.U istom dvorištu mi smo sedeli na travi u uglu prema Šumaricama.Sa druge strane prema šupama još uvek su sedeli članovi kaznene ekspedicije.Oni su gledali u nas , drugi su spustili glavu među ruke,treći su još brisali znoj koji je kipeo.

Svedok ovog zločina posebno navodi sramnu ulogu Ljotićevih dobrovoljaca koje je predvodio Marisav Petrović.Lično je mnoge ljude prebacio u grupe za streljanje.Svog zemljaka iz Badnjevca, Gruju Živkovića je tri puta slao u grupu za streljanje.Tri puta su čoveka drugi spašavali , da bi na kraju Marisav stajao pored njega i lično se uverio da je ubijen.

Pre rata mu je, na vašaru, nesrećni Gruja preoteo devojku.( prim. omega)

Univerzitetski profesor Maks Rokštro , koji je tečno govorio srpski, spasao je mnogo ljudi.Njega pisac i svedok navodi kao jedinog čoveka među Nemcima toga dana.On im se obratio na kraju i rekao da su ubijali kako su i pretili :

''Mi smo za ubijenih 10 naših vojnika i ranjenih 26 streljali 2300 Srba(!!!); upravo streljali smo omaškom malo više.Možete reći Vašim porodicama da smo kulturni jer Vas sve nismo streljali.Ostavili smo taoce koji će biti ubijeni ako bude još napada na nas:''
 
Онда мораш да знаш ( мада ниси знао ни број погинулих у експлозији) ?

Ти си се обрукао када си рекао да звоник спомен-костурнице не стоји западно од Цркве.Па си чак и едитовао поруке...:lol:

Погинуло је преко 4000,јер када се експлозија догодила било је много људи на станици и у центру Смедерева,Смедерево је у рату било на "погрешној страни" зато комунисти нису много марили за тај злочин Мустафе Голубића.
То што се представљаш за националисту,а осећаш патолошку мржњу према ЗБОР-у и свесно по форуму смањујеш "ваше" жртве на Лијевча Пољу,то је мени јасан доказ ко си ти.Уместо да нападаш комунисте,ти у већини случајева критикујеш РЗК,СДС и остале анти-комунисте.
 
Onda je svanuo 20. oktobar .Dan svetao , sunčan.Ponedeljak, Srđevdan.Ja sam imao treći čas u Gimnaziji i spremao sam se da izađem docnije.Susedi su počeli da mi javljaju da je grad blokiran i da kupe muškarce od 14 do 60 godin.Pokazalo se da su kupili i mlađe od 14 i starije od 70 godina.

Svetislav nije želeo da se sakriva.Izašao je pred vojnike i krenuo u susret svojoj sudbini.Uhvatili su ga kod kafane ''Paligorić''.Izvodili su zanatlije iz radnji, goste i gazde iz kafana, đake iz Gimnazije.Sedmi i osmi razred.Članovi kaznene ekspedicije su ušli na časove i povukli sa sobom i đake i profesore.

Dotle je ženski svet jurio uplakan i izbezumljen.Tražila su deca očeve, druge su tražile braću, treće muževe.Sa prozora i iz kapija ispraćao nas je vrisak, jauk i plač.Teško je to bilo podnositi i spustilo se u dušu mučno predosećanje.

Pored mene je sve vreme puta bio šegrt Milivoje Radivojević, za koga ne verujem da je imao četrnaest godina.Bio je dete.Plav, pun lepote, tih, izmučen i nekako bled.I po malom rastu se videlo da je dete.On mi je stalno, uporno govorio :

-Sve će da nas streljaju!

Nije se vratio, streljan je.

Ko može da bude neuzbuđen kad prolazimo pored kuće gde na prozoru stoje deca sa majkom.Opazila su oca i mašu mu rukama.Plaču i vrište.On pun suza dovikuje ženi:

-Skloni tu decu.

Odvode ih u Topovske šupe.Najviše je radnika.Najmanje je bilo trgovaca jer je predsednik opštine bio trgovac i nekako ih je zaštitio.

Radi potreba grada i opštih poslovanisu dirali činovnike policije, pošte, bolnice, zatim mesare, pekare,lekare , apotekare i inženjere.

Posebno su užasni opisi stanja u kome su zatvoreni ljudi iščekivali šta će da se desi sa njima.Novi su pristizali , a sa njima i nove i nove teorije, nagađanjai crne slutnje.

Čuli su se prvi mašingeveri.Prve grupe su već ubijene.U istom trenutku neke ljude su prozivali i ti su, nečijom intervencijom, spašeni.Velika većina nije.Najgora noć.Poslednja .

Jutro 21. oktobra.Profesora i druge nevoljnika izvode na poslednji put.Njegova grupa je imala 106 zatvorenika.Trebalo im je 100.Svetislava nekako , sa još petoricom, izdvajaju i ostavljaju ih kao rezervu za neku grupu kojoj nedostane...

Tako iščekujući smrt ovi prekobrojni su gledali streljanja svojih prijatelja, rođaka, poznanika, sugrađana.

Sunce je bilo jako., brda iznad Kragujevca su bila puna svetlosti.Grad obasjan.A otuda ridanje i jauk koji se razlamao.Čuli smo to.

Nervi su se kidali. Setio sam se umrlog brata.O, da mi je da ostanem živ i da napišem delo o ovom pokolju.Negde blizu nas su streljali jednu grupuNeki su ostajali živi, jaukali.Lepo se i jasno čulo. Onda su vojnici zalazili i svakog pojedinačno ubijali revolverskim mecima.Gazili su po leševima, po krvi i dovršavali posao.Gledali smo i ježili se pri pomisli da i nas to čeka.

To se neće verovati, to ne može da se opiše.To je pakao.

Na kraju su proglašeni za rezervu koja se će streljati samo ako nema dovoljno.Bili su zaprepašćeni.

Dovodili su stalno nove grupe.Osećali smo da dolazak novih znači sigurnost.Ne može da se objasni, da se opravda ta jegoizam da ostanemo, da živimo.To je nešto unutrašnje svojstveno svakom čoveku, možda i zveri , da preživimo.

Gledao je kad su ubijeni đaci sa direktorom Učiteljske škole Molojem Pavlovićem.Bili su sa školskim kapama i knjigama.

Počela su sve češće i bekstva.Da bi to sprečili, Nemci su naredne grupe vezivali konopcem.U jednoj grupi je bio Dragutin Gajović '' Gajovac''kafedžija iz Ljubića.On je bio vrlo visok i snažan.Počeo je da otima jednom Nemcu mitraljez..Odmah su ga ubili iz više pištolja.Ostali su se razbežali i neki su uspeli da pobegnu.

Kada je i poslednja šupa ispražnjena, njima su rekli da su spašeni.

Ovladala je mrtva radost.Duša se za trenutak prenula i nije verovala.U istom dvorištu mi smo sedeli na travi u uglu prema Šumaricama.Sa druge strane prema šupama još uvek su sedeli članovi kaznene ekspedicije.Oni su gledali u nas , drugi su spustili glavu među ruke,treći su još brisali znoj koji je kipeo.

Svedok ovog zločina posebno navodi sramnu ulogu Ljotićevih dobrovoljaca koje je predvodio Marisav Petrović.Lično je mnoge ljude prebacio u grupe za streljanje.Svog zemljaka iz Badnjevca, Gruju Živkovića je tri puta slao u grupu za streljanje.Tri puta su čoveka drugi spašavali , da bi na kraju Marisav stajao pored njega i lično se uverio da je ubijen.

Pre rata mu je, na vašaru, nesrećni Gruja preoteo devojku.( prim. omega)

Univerzitetski profesor Maks Rokštro , koji je tečno govorio srpski, spasao je mnogo ljudi.Njega pisac i svedok navodi kao jedinog čoveka među Nemcima toga dana.On im se obratio na kraju i rekao da su ubijali kako su i pretili :

''Mi smo za ubijenih 10 naših vojnika i ranjenih 26 streljali 2300 Srba(!!!); upravo streljali smo omaškom malo više.Možete reći Vašim porodicama da smo kulturni jer Vas sve nismo streljali.Ostavili smo taoce koji će biti ubijeni ako bude još napada na nas:''
Сведоци кажу да Марисав питао директора Гимназије да га извуче, али да је овај одбио. Нема много таквих људи, као што је тај частан човек.
 
Овде се слажем,људи би брзе одговоре,када им нудиш књиге,они кажу:"Још један павијан који уместо одговора нуди мени вишетомне књиге"

Сада ће, вероватно да копипејстује једно 5 шлајфни које је прочитао на Историји Крстарице и то је доказ. Чисто губљење времена.
 
Чисто губљење времена.

И ја полако то увиђам,пре свега што за ових пар месеци нисам видео да је неко променио мишљење.Већина дискусија се своди на смајлије и вређање.Ко је у старту био равногорац тај то и остаје,ко је у старту био комуниста тај то и остаје,ко је био недићевац тај то и остаје.Већина слика и докумената који се прилажу углавном саговорници ни не прегледају.Модератори толеришу вређање када се каже:"Ти ниси чист","Теби није добро","лупаш глупости","ти немаш мозга","ментална ретардација је код тебе у питању"...Подфорум политика ради 100 на сат са преко 2 милиона порука,а главни извори су нам слике са гугла и енциклопедије тј. википедија(у већини случајева).
 

Back
Top