Mislila sam samo da se nasmejem na ovaj tvoj zaista studiozan osvrt na mene kao jedinku, ali eto, pošto sam lepo raspoložena, odgovoriću ti. Mada, morala bih da te zamolim da ne zaključuješ unapred i ne predstavljaš svoje projekcije kao moje.
Pod 1, gde sam napisala da mi smeta tvoj komentar? Zašto bi mi smetao bilo čiji komentar?
Pod 2, uskladi se lepo, on kaže kako želi da bude voljen, a ja ga volim, pa ću da se potrudim, kad ga već volim, da ga volim na način koji mu je potreban, i eto, uskladili smo se. Ili nismo, ako nisam sposobna da ga volim na način koji mu je potreban. Prosto je. Kažeš, oprosti, ja ne umem, pomozi mi da te volim kako treba, ili jednostavno se raziđete ako ne možete jedno drugo da razumete ili da komunicirate zdravo.
Pod 3, ne znam kako si došao do zaključka da li ja mogu ili ne mogu da nađem ikoga, da li me je briga ili nije briga, mislim, niti me poznaješ niti išta, ali dobro, podržavam kreativnost
Pod 4, ja sebe uopšte ne smatram ni slabijom ni ugroženijom vrstom, ne znam odakle ti to, niti sam igde navela da sam ostavljena žena, ali dobro, trebao ti je lik za scenario u glavi, pa eto, ajde slobodno, ako te inspirišem.
I evo nek ostali članovi pogledaju, ja stvarno ne vidim da sam igde išta zahtevala i kritikovala, al ajde.
Simpa mi je taj tvoj pritajeni gnev, i prosto mi laska ustremljenost na mene, samo nemoj da preteraš.