E, dragi moji!
Nisam napravila nikakvu "dramu" od tog poljupca, samo me je interesovalo šta vi o tome mislite! I da vas na vreme upozorim šta i vas, možda, čeka jednog dana (ako već to niste prošli). Dakle, priča ide ovako...
Moj mlađi sin je, naime, došao iz školice i rekao da se ljubio sa Kaćom svojom devojkom. Dobro, rekoh, pa to je baš lepo!
- Ali, mama, znaš, mi se nismo ljubili onako kao ti i ja ili ti i tata!
- Nego? - pitam ja.
- Pa pravo, zaistinski, jezikom, znaš rekla mi je Kaća da se to zove francuski poljubac - objašnjava meni moj sin.
- Aha, a kakav je to francuski poljubac? - nastavljam sa pitanjima ne bili saznala detalje.
- Pa, vidiš, to je poljubac da te niko ne vidi. Odeš negde da se sakriješ, mi smo otišli u kupatilo znaš, onda ovako priđeš skroz i onda kada se ljubite ne ljubite se ustima nego jezikom! - ispriča mi u jednom dahu.
- I šta onda?
- Kako šta onda? Pa ništa, ako se ljubiš francuski, sa tatom na primer, onda možete i da se mazite. I ja sam se sa Kaćom mazio da nas niko ne vidi! - završilo je moje dete sa pričom.
- A ko je pokazao Kaći? - pitam.
- Njena starija sestra! Probaj mama, baš je super! - kaže meni Đole i istrča napolje!
Eto, to vam je moja anegdota. Moja prva reakcija je bila takva da sam se sita ismejala, a onda sam stala da razmišljam da li treba da idem da razgovaram sa vaspitačicom?
I... nisam otišla