šta kada ti dete od šest godina dođe i kaže: naučio sam da se ljubim?

mozda je bolje da ne dizete prasinu oko toga,
proce ih
jer nema veze sa bilo cim seksualnim.... cista radoznalost

meni je prvi sa jezikom bio sa sedam godina,
prvi osnovne
i sve je bilo tako mokro, glupo i nezanimljivo da nisam ni pokusavala ponovo do sedmog-osmog
sto je opet bilo glupo :lol:
pa opet velika pauza
:lol:

Ја до 14. нисам ни знала да уопште постоји ''пољубац са језиком''...:confused::(
 
Šta bi ste vi uradili kada bi vam dete došlo iz vrtića i reklo: mama, ja sam danas naučio da se ljubim. S jezikom?!

Ништа. Узгред бих започела разговор да чујем одакле та идеја, како се одвијало и какви су утисци....и ништа више... (не бих форсирала неко испитивање, већ сама чињеница да је дете то поделило са родитељем је показатељ дететовог поверења у родитеља, и оно се мора оправдати)....

Обична дечија радозналост... и не видим никакву разлику у томе да ли је у питању мушко или женско дете...
 
Ништа. Узгред бих започела разговор да чујем одакле та идеја, како се одвијало и какви су утисци....и ништа више... (не бих форсирала неко испитивање, већ сама чињеница да је дете то поделило са родитељем је показатељ дететовог поверења у родитеља, и оно се мора оправдати)....

Обична дечија радозналост... и не видим никакву разлику у томе да ли је у питању мушко или женско дете...
pa ni ja..ako su to klinci medjusobno
al ja sam pricala o necemu drugom,pa vidim ima razlike
no,bas je sinoc palo slicno priznanje :confused:
 
E, dragi moji!
Nisam napravila nikakvu "dramu" od tog poljupca, samo me je interesovalo šta vi o tome mislite! I da vas na vreme upozorim šta i vas, možda, čeka jednog dana (ako već to niste prošli). Dakle, priča ide ovako...
Moj mlađi sin je, naime, došao iz školice i rekao da se ljubio sa Kaćom svojom devojkom. Dobro, rekoh, pa to je baš lepo!
- Ali, mama, znaš, mi se nismo ljubili onako kao ti i ja ili ti i tata!
- Nego? - pitam ja.
- Pa pravo, zaistinski, jezikom, znaš rekla mi je Kaća da se to zove francuski poljubac - objašnjava meni moj sin.
- Aha, a kakav je to francuski poljubac? - nastavljam sa pitanjima ne bili saznala detalje.
- Pa, vidiš, to je poljubac da te niko ne vidi. Odeš negde da se sakriješ, mi smo otišli u kupatilo znaš, onda ovako priđeš skroz i onda kada se ljubite ne ljubite se ustima nego jezikom! - ispriča mi u jednom dahu.
- I šta onda?
- Kako šta onda? Pa ništa, ako se ljubiš francuski, sa tatom na primer, onda možete i da se mazite. I ja sam se sa Kaćom mazio da nas niko ne vidi! - završilo je moje dete sa pričom.
- A ko je pokazao Kaći? - pitam.
- Njena starija sestra! Probaj mama, baš je super! - kaže meni Đole i istrča napolje!
Eto, to vam je moja anegdota. Moja prva reakcija je bila takva da sam se sita ismejala, a onda sam stala da razmišljam da li treba da idem da razgovaram sa vaspitačicom?
I... nisam otišla
 
meni jedno nije jasno,ja u zivotu nikad nisam naletela na decu koja ovako pricaju kao sto procitam na forumu(posebno na biserima) tu su svi elokventni u pm,duhoviti etc
mislim dete reklo probaj mama bas je super jeste al sutra

Šta je tu čudno? Ako dete ima takav odnos sa majkom da joj sve priča, onda u njoj vidi ne samo autoritet već nekog ko je njemu "ravan"! Slika koju deca formiraju u svojoj maloj glavi nikada nije kao u našim glavama, ona je poput našeg odraza u ogledalu. Ako detetu staviš do znanja od malih nogu da je razmena mišljenja, doživljaja i iskustava (on priča meni, ja njemu) nešto sasvim normalno u njihovom odnosu, onda je jasno zašto dete svoj doživljaj želi da približi rečima "probaj i ti".
Sve zavisi od toga kako se postaviš prema njemu!:think:
 
meni ovde nista nije ni simpaticno ni smesno.
ja ne znam gde ova deca rastu, gde vide te poljupce jezikom, toga pre 30 godina, kada sam ja odrastala, nije bilo.
i nimalo mi nije zao zbog toga.
naravno, sve su to decije gluposti, ali meni je to malkice bolesno.
cuj, deca imitiraju odrasle, pa se ljube s jezikom, sutra ce doci i reci "znas, mama, ja sam gurao svoju malu pisicu bla bla bla bla, ne znam ni ja gde" ili "mama, milica mi je ljubila pisu, znas, videla je mamu i tatu kako to rade" ili "videla je na tv-u" ljak.
sladak je poljubac u obraz, slatko je drzanje za rucice, sve u svoje vreme, ovo mi nije slatko ni malo. :neutral:
i nek ispadnem sad nadzak mama, briga me.
 
i ne znam sta bih radila, izvinjavam se sto nisam odgovorila na temu, sigurno ne bih dramila, ali bih se zapitala u kakav to vrtic ide moje dete i kako te vaspitacice dopustaju deci da se sakrivaju i da provode vreme bez nadzora.
da, definitivno bih obavila razgovor sa vaspitacicama.

mi smo u to doba bili stidljivi, kakvi poljupci, kakve gluposti, ako te simpatija samo pogleda, zacrvenis se k'o bulka...
 
Ево шта је отац једне девојчице урадио у оваквој ситуацији...

Васпитачица је објашњавала како су то само деца и како се они заправо играју, не знају шта раде итд..
А он њој каже: ''Госпођо, како би вама било да вас мало притиснем сада уза зид.. ништа вам нећу.. само ћемо мало да се играмо...''
Ljakse.

Deca nemaju osećaj za to, samo oponašaju. Ništa strašno, dok ne preteraju sa oponašanjem.

A sirova seljačina je već nešto drugo.
 
Zorana, ja bih njen post shvatila kao kompliment. Napisala je da ti je dete elokventno

Ma oket draga BT, nisam ja komentar napisala na to, već na ono "mislim dete reklo mama probaj..." etc...

Verujem da ako se deci posle lepo obajsni (kao što sam i ja uradila) da sve u životu ima neki svoj sled i smisao, pa i to, ako uspem da na pravi način mu stavim do znanja da je to sada samo igra, a da kasnije to imati neku svoju čar, onda ovo i nije nešto što treba da zabrine ili postavi pitanje a šta će raditi kada budu imali 12?
Imam ja sina i od 11 godina i on je u nekom tom svom periodu sedeo sa devojčicom ispod stepenica, ona ga je mazila po glavi i pričala mu priču...držali se za ruke i ljubili u obraz... a sad neće ni da pogleda devojčice, već daj da se vozi bajs, ide na treninge, igraju klikeri, pravi kuća na drvetu...
 

Back
Top