Pezic je mnogo blizi tebi, tvojoj sirini svijesti nego mojoj, ti imas Pezica u Kacevendi
To nije Isusovo ucenje,
„Sva Evanđelja svećeničke krivotvorine napisane stotinu godina nakon navodnih događaja koje opisuju.“ Najraniji kršćanski dokumenti, Poslanice koje se pripisuju „Pavlu“, nikada ne govore o povijesnoj pozadini Isusa Krista, već samo o njemu kao duhovnom biću koje je bilo poznato gnostičkim sektama stotinama i tisućama godina. Nekoliko „povijesnih“ referenci na stvarni Isusov život su dokazive interpolacije i krivotvorine kao što je, kako tvrdi Wheless, slučaj i sa samim poslanicama, budući da ih nije napisao „Pavao“. U Pavlovim djelima se (to piše Edouard Dujardin) „ne spominju Pilat, Rimljani, Kajfa, Sanhedrin, Herod, Juda, svete žene, nitko iz evanđeoskog opisa Pasije, također, uopće se ne spominju niti sami događaji iz Muke.“ Autor Mangasarian primjećuje da Pavao nikad ne citira navodne Isusove propovijedi i govore, prispodobe i molitve, niti ne spominje Isusovo nadnaravno rođenje i čuda, što bi vjerojatno bilo vrlo važno njegovim sljedbenicima.
U evanđeljima, sastavljenim između 170. i 180. godine, njihovi navodni autori (apostoli) iznose međusobno proturječne opise Kristovog života i podrijetla. Datum Isusovog rođenja različito se navodi. Njegovo rođenje i djetinjstvo se spominju u „Marku“ i premda se u „Mateju“ i „Luki“ tvrdi da je „rođen od Djevice“, njegovo obiteljsko stablo preko Josipa ide unazad do kralja Davida, kako bi se „ispunilo proročanstvo“. U prva tri sinoptička Evanđelja piše kako je propovijedao godinu dana prije smrti, dok se u „Ivanu“ spominje period od tri godine. „Matej“ piše da je Isusovom Govoru na Gori nazočilo mnoštvo, dok Luka tvrdi da je ta propovijed bila namijenjena samo učenicima. Opisi Muke i Uskrsnuća međusobno se jako razlikuju i nitko ne govori s koliko godina je umro. Zato autor Wheless kaže da su „takozvane 'kanonske' knjige Novog Zavjeta, kao i Staroga, pune proturječnosti i zbunjujućih tvrdnji, tako da je do danas priznato oko 150 000 različitih interpretacija.“