Šta je sreća?

Обилић

Elita
Poruka
15.369
Danas sam gledao majku i ćerku kako ozarene pronalaze stvari pored kontejnera.
Zadovoljstvo je tim veće što je neko punu kutiju njima vrednih stvari ostavio pored,
tako da iako opremljene specijalnim kukama nisu morale da preturaju po đubretu ...

20230616_204758.jpg
 
Ovakav prizor ljude koji sreću pronalaze u sitnicama i besmislicama poražava...
Osetimo se nedostojni trunčice sreće kad znamo i živimo lagodno u svetu u kom neko redovno pretura po tuđem otpadu.
Da ova majka i ćerka ne budu lišene dostojanstva koje imam ja, i sama sam bila u situaciji da riškam po kontejneru, da bukvalno uđem u kontejner.
Neka velika organizacija, pretpostavljam, je svojevremeno pobacala silne knjige u kontejner u Beogradu dok sam tuda bila, i kad sam to videla... zaista mi nije bilo ispod časti da prorijem i spasim bar nekoliko naslova, da ih ponesem kući, da ih čitam i ugostim u svojoj biblioteci, a nažalost... ostatak verovatno trune na nekoj deponiji.
Nije bilo sile da čitav kontejner knjiga spasim.
Boooože...
Kako su mogli knjige tako da iskipaju kao obično smeće?
Ruska izdanja, engleska izdanja, rečnici, nema čega tu nije bilo... :rida:
Ko je doneo odluku da čitavu jednu biblioteku smesti u otpad, nešto ne verujem da može biti srećan u životu!
 
...
Osetimo se nedostojni trunčice sreće kad znamo i živimo lagodno u svetu u kom neko redovno pretura po tuđem otpadu.
...

Чудно је то,

најсрећнији човек кога сам видео је био један физикалац
који после рада дође кући,
изује се бос у своме дворишту,
завали се у неку стару наслоњачу,
и дудла флашу пива.

Надам се да вам неће бити много гадно
али том приликом му је и пас лизао знојава стопала ...

Имамо ли права да поцењујемо срећу коју он доживљава ?
 
Надам се да вам неће бити много гадно
али том приликом му је и пас лизао знојава стопала ...
Meni samo pas moje drage sestre dobrano oliže stopala pod stolom svaki put kad se sretnemo. Ne gadi mi se. Ne gade mi se životinje. Ovo je zlatni retriver pa se samo ponekad uplašim da je porasla već dosta, i da ne mogu da preživim njeno zatrčavanje u moj zagrljaj.
Pa, ja sam klinka kojoj nije bilo gadno da joj u 4-5 godina petao skoči na rame, da se kotrljam niz do' bez straha da ću zaraditi krpelja, da će me ujesti neka buba...
Taj pas me voli, i ne može da mi ispriča zdravicu kao ljudsko biće, ali može nešto što svi psi rade.
 
Sreća je u malim stvarima koje donose veliku radost. Sreća je kada si okruzen radosnim ljudima i sreća je kada si umočen u boje koje voliš u muziku koja ti prija u posao kome se raduješ. Sreća je voleti.
 
Срећа је ствар хемије у мозгу, на ту хемију могу да утичу околности које утичу на стварање допамина и серотонина. Мислим да је краткорочније природе и да не може да буде константна јер би осећај среће избледео, али онај ко има честе случајеве среће тај има срећан живот.

За мене је срећа одсуство озбиљних проблема и ризика да се у то упадне, али мислим да већина јесте у ризику чак иако тренутно нема озбиљне проблеме, можете нпр. остати без посла и због тога исто бити претурач по контејнеру, можете се разболети, бити одбачени и осуђивани, и сл. Трпите мобинг само да не бисте били у таквој ситуацији, мени то није пуно боља ситуација, док претурач по контејнеру има своју независност и не трпи насиље од стране ауторитета. Осуде пуно кваре срећу, можда је то и највећи убица среће, многи би били задовољни својим стањем само да их други не осуђују и не сматрају мање вредним, многима су ужасне околности али дозволите таквима да се понашају у складу са тим.

За срећу ми прво треба подлога која се зове сигурност да бих уопште могао да осетим срећу, макар то значило и јако скроман живот, и пре бих то изабрао него што бих живео раскалашно а онда се питао шта ћу сутра. А на ту подлогу надограђене неке јефтине и лаке забаве, типа читање, вођење љубави, алкохолисање, психоделичне ствари, и одсуство осуда. Зашто јефтине и лаке, зато што су релативно доступне а пуно учине. Срећа је ствар хемије а те ствари су оно што утиче на њу. Радије бих био сиромах који има секс, дружи се и пије сваки дан, и да имам доживотну извесност тога, него да будем у бољој ситуацији али усамљен и у ризику да ћу бити сиромах. Боља тренутна ситуација ми не значи пуно ако постоји ризик од губитка тога, највише ценим сигурне ствари.
 
Срећа је неухватљива. Цар Соломун је рекао да је све таштина над таштинама. Колико год човек имао увек ће осетити празнину у својем срцу.
Иако неко има своје винограде, новце, раднике, жене, скупа кола и даље ће бити несрећан.
 
Ovakav prizor ljude koji sreću pronalaze u sitnicama i besmislicama poražava...
Osetimo se nedostojni trunčice sreće kad znamo i živimo lagodno u svetu u kom neko redovno pretura po tuđem otpadu.
Da ova majka i ćerka ne budu lišene dostojanstva koje imam ja, i sama sam bila u situaciji da riškam po kontejneru, da bukvalno uđem u kontejner.
Neka velika organizacija, pretpostavljam, je svojevremeno pobacala silne knjige u kontejner u Beogradu dok sam tuda bila, i kad sam to videla... zaista mi nije bilo ispod časti da prorijem i spasim bar nekoliko naslova, da ih ponesem kući, da ih čitam i ugostim u svojoj biblioteci, a nažalost... ostatak verovatno trune na nekoj deponiji.
Nije bilo sile da čitav kontejner knjiga spasim.
Boooože...
Kako su mogli knjige tako da iskipaju kao obično smeće?
Ruska izdanja, engleska izdanja, rečnici, nema čega tu nije bilo... :rida:
Ko je doneo odluku da čitavu jednu biblioteku smesti u otpad, nešto ne verujem da može biti srećan u životu!
Drvo kao biomaterijal preradjeno u listove knjiga sklono je da prikuplja vlagu, budja, uzgaja gljivice što nije dobro, tako da kada se to desi ponekada se donosi odluka o bacanju istih, možda je to bio slučaj.
Prelazimo polako na paperless režim, čuvamo šume.
Imate sada i ono sokoćalo "Kindle" za čitanje el. knjiga kažu da je dobro....
 
Krećem da je "sreća" subjektivan pojam - svako na neki drugi način definiše šta je to za njega sreća.

Ako bih pokušao da oivičim sreću u neki objektivni okvir (kao sklop koji generalno važi za najveći broj ljudi) radio bih to po principu zbira elemenata, pored toga ima još jedna stvar koju bih nadovezao na ovo - razlika između radosti i sreće.
Radost - najčešće je kratkotrajna/u momentu - suštinski je neki vid pozitivne reakcije na nešto iz spoljašnjeg sveta. Po intenzitetu rekao bih da vrlo intenzivna i da je "stvar srca".
Sreća - više je to pozitivno stanje uma, pozitivna vrednost kada od lične dobrobiti oduzmemo ličnu patnju/bol + održavamo ga na toj vrednosti ili uvećavamo pozitivno.

Što se tiče primera u postu (majka/ćerka) rekao bih da je radost u pitanju, sreću je nešto teže uočiti ako nismo bliski sa osobom koju posmatramo.

Za mene biti srećan bi značilo da imam volju za životom, da se sutradan budim i proživljvam dan, kao i da nisam u stanju patnje koju ne mogu da prekinem, kao i da imam nadu/prihvatanje da će eventualno biti bolje/da je bol polazna.
 
Eudaimonija iliti sreća, blaženstvo realno ne može biti dostignuta u ovom svetu jer su ljudski ciljevi i težnje prizemnog karaktera i pritom beskonačni.
U ovom svetu sreća je smeštena u trenutak. Za nekoga je sreća dobitak na lotou, za nekoga dobitak deteta. Dakle, sreća se nalazi u dobitku. Nakon dobitka ciljevi i težnje se nižu i idu dalje i dalje, dok ne stignu do patnje..besmisleno..
Meni je ustvari bliska zen filozofija kad su te stvari u pitanju..
Osloboditi um od opterećujućih misli je recept za duboki osećaj sreće koja ne bi trebalo da bude povezana sa materijom (dobitak) tj. koja nije povezana sa prolaznim stvarima..
 

Back
Top