Ovakav prizor ljude koji sreću pronalaze u sitnicama i besmislicama poražava...
Osetimo se nedostojni trunčice sreće kad znamo i živimo lagodno u svetu u kom neko redovno pretura po tuđem otpadu.
Da ova majka i ćerka ne budu lišene dostojanstva koje imam ja, i sama sam bila u situaciji da riškam po kontejneru, da bukvalno uđem u kontejner.
Neka velika organizacija, pretpostavljam, je svojevremeno pobacala silne knjige u kontejner u Beogradu dok sam tuda bila, i kad sam to videla... zaista mi nije bilo ispod časti da prorijem i spasim bar nekoliko naslova, da ih ponesem kući, da ih čitam i ugostim u svojoj biblioteci, a nažalost... ostatak verovatno trune na nekoj deponiji.
Nije bilo sile da čitav kontejner knjiga spasim.
Boooože...
Kako su mogli knjige tako da iskipaju kao obično smeće?
Ruska izdanja, engleska izdanja, rečnici, nema čega tu nije bilo...
Ko je doneo odluku da čitavu jednu biblioteku smesti u otpad, nešto ne verujem da može biti srećan u životu!