Šta je potrebno da bi čovjek uspio u životu

Jeftinije je onda menjati licnost, (batinama, anestezijom, mantranjem, vaspitanjem, drogom, osecanjem pripadnosti...) da bi se doslo do "nekonfliktnog" stanja licnosti.
Tada je svaka situacija uspeh.

Mozda to objasnjava mentalno stanje nacije?

Merilo uspeha nije merilo mogucnosti. Kada bih podigao cergu u ciganmali, u odnosu na okruzenje bio bih beskrajno mocan. Gledali bi me kao NASA astronauta.
Ipak, u odnosu na sopstvene granice, u odnosu na naviknutu "zonu komfora", bio bih neuspesan. A uzrok neuspeha sam ja, moje navike i vaspitanje.

Danas decu vaspitavaju spanske serije i reklame za kokakolu, i ugradjuju im nedostizne kriterijume, pa ako neko od te dece i postane NASA kosmonaut, u svojim ocima bice nedovoljno uspesan.
Eto frustracije i izgovora za beg.
 
Poslednja izmena:
Kakva to vrsta komunikacije vlada kod nas da su ljudi spremni podržati osobu koja će ih direktno odvesti u propast ... kliču osobama koje krađom preduzeća, za koju godinu, radnike ostavljaju bez prihoda, na birou ... I zatim je neko drugi kriv ... Da li je onaj što je pokrao preduzeće uspio ..?

To o cemu ti pricas su kategorije koje su priznate na Balkanu... Socijalna inteligencija, osobe rodjene sa autoritetom... :dash:

Rad... Rad je onaj koji je potreban da bi covek uspeo u Zivotu. Rad... I Pamet! :ok:

_nobody_
 
Nikakve osobine, samo sigurnost, veruj u to šta god da radiš, bez imalo sumnje, uspeh je zagarantovan. Čula si ovo hiljadu puta, znam ali postoji razlog za to, verovanje je čudo, zovu ga zakonom privlačenja (podsvest privlači sve o čemu razmišljaš bilo dobro ili loše pa se opredeli za dobro). Sve što radiš ne sumnjaj nikako u uspeh, zamisli da si već uspela i videćeš. Provereno radi, garantujem ti. Glupo je ali istinito.

Kad god mi se desilo da pomislim da ću u nečemu uspeti, omanula sam. Svaki put kad sam sumnjala u sebe, uspela sam. Ta sumnja mi je stvarala tenziju i terala da budem bolja. Tako da iz mog iskustva, sumnja je poželjna ;)
 
Koje osobine čovjek treba da posjeduje da bi 'uspio' u životu..mnogi inteligentni ljudi kažu da inteligencija nije presudna..da je nešto drugo bitnije...šta je to 'drugo' ...?

Da bi čovek uspeo u životu treba da bude svestan šta je to uspeh?
Za nekoga je uspeh da prehrani porodicu a za nekog je uspeh da preko grupe prijatelja kupi firmu, izmaltretira zaposlene pa da proda firmu čime opere novac koji nije njegov.

Obzirom da svi završimo isto, zaista je diskutabilno šta je uspeh?
Možda je uspeh ako uradimo nešto što će obična svetina svojatati i nakon smrti autora? A htedoše Nikolu Teslu u ludaru kad je pokušao poleteti...
 
Koje osobine čovjek treba da posjeduje da bi 'uspio' u životu..mnogi inteligentni ljudi kažu da inteligencija nije presudna..da je nešto drugo bitnije...šta je to 'drugo' ...?

Pretpostavljam da bi emocionalna inteligencija bila politički korektniji odgovor, ali ja ipak mislim da je u ovom i ovakvom svetu najisplativije biti psihopata.

Ili sociopata. Kako god.
 
Pretpostavljam da bi emocionalna inteligencija bila politički korektniji odgovor, ali ja ipak mislim da je u ovom i ovakvom svetu najisplativije biti psihopata.

Ili sociopata. Kako god.

U ratom zahvacenim podrucjima psihopate se pretvaraju u heroje. Pri tome ne menjaju ni svoje stavove ni svoje postupke.

Ma ne mislis valjda da danas zivimo u uslovima nekakvog tihog rata?
 
Nije teško postići uspjeh..teško ga je zadržati ...e tu sad dolazimo do tačke načina na koji se 'uspjeh' zadržava ... što je veća nesrazmjera između 'postignutog' i sposobnnosti da se održi i sredstva za održanje će biti raznovrsnija, samoj ličnosti predstavljena kao upotrebno dozvoljena .. i vremenom, brzo sredstva postanu sinonim za uspjeh .. sredstva postanu sinonimi za potencijal..
Čovjek je na sve spreman da bi uspio u životu ili da bi živio a koja je razlika jer društvo jedno nameće kao sinonim za drugo..a kad nema 'sredstava' za uspjeh zašto ih ne izmisliti..i one koji ih ne priznaju osuditi na neuspjeh ...
 
Nije teško postići uspjeh..teško ga je zadržati ...e tu sad dolazimo do tačke načina na koji se 'uspjeh' zadržava ... što je veća nesrazmjera između 'postignutog' i sposobnnosti da se održi i sredstva za održanje će biti raznovrsnija, samoj ličnosti predstavljena kao upotrebno dozvoljena .. i vremenom, brzo sredstva postanu sinonim za uspjeh .. sredstva postanu sinonimi za potencijal..
Čovjek je na sve spreman da bi uspio u životu ili da bi živio a koja je razlika jer društvo jedno nameće kao sinonim za drugo..a kad nema 'sredstava' za uspjeh zašto ih ne izmisliti..i one koji ih ne priznaju osuditi na neuspjeh ...

Teško ga je zadržati jer ođe uglavnom svi misle na materijalni uspjeh, slavu, popularnost ugled i slično.
Zar nije uspjeh ako neki, recimo stolar, voli svoj posao i sa strašću ga radi, nalazi sebe u radu pa i ako nije previše talentovan
iskustvom će dostići majstorstvo.
Živi u miru ne želi mnogo, zaradi dovoljno za život pa šta bi čovjek htio više.
Ima u Bibliji jedna izreka " bolje jedna grst (pregršt, misli se na hranu ali i na zaradu uopšte)u miru nego dvije sa nemirom"
 
Opet ja.
Malo sam razmisljao.

Šta je potrebno da bi čovjek uspio u životu ?

Dobra zena.
Cime god da se bavis, nece ti dozvoliti da padnes.
Ima li veceg uspeha nego ne pasti?
Ako i padnes, pomoci ce da ustanes.
Ispunio si svrhu, ispunila je svrhu.
Ne znam kako se to zove. Mozda ljubav?
 
Sta je onda zenin najveci uspeh?
Pronaci muskarca kojemu ce pomoci da ustane?
ili
Naci muskarca koji ce joj pomoci da ustane?

Hmmm... U danasnjem surovom vremenu kada muskarac padne, zena uskace u novi voz (kaci se za novog muskarca) ostavljajuci iza sebe nerascisceni brodolom... I vice versa... Danasnji svet je sve suroviji i suroviji, i tera ljude da koji su zajedno ustvari budu prvenstveno jedinka za sebe, pa tek onda sekundarno zajednica, dvojac...

Da li je to istinita formula?! Ili samo jos jedan vid sebicnosti koji dobija neke nove forme, ali stare, vrlo poznate sustine? :dash:

_nobody_
 
Ima li veceg uspeha nego ne pasti?

Ne, ako uspeh posmatraš kao apsolutnu veličinu, ali ona to nije niti može biti.

Nema uspeha bez neuspeha, kao ni medalje sa jednom stranom. Samo se kao posledica fragmentisanja realnosti, stvara iluzija da je jedna suprotnost moguća bez druge, a prenebregava najočiglednija moguća činjenica da one ne mogu egzistirati odvojeno.

Da nema poraza, niko ne bi znao kako izgleda pobeda i obrnuto. Ali smo zaboravni, stalno nam treba podsetnik.

Sjajno zvuči ideja da postoji dostignuće nakon koga ćeš reći: DOSTA, ispunjen sam, ne treba mi više ništa do kraja života. Ipak, stvari funkcionišu drugačije, serotonin je droga kao i svaka druga, sve ti je više potrebno da bi postigao isti efekat. To je ono što zovemo pohlepa i na nju NIKO nije imun (na nivou ega), svako etiketiranje u tom smislu je najobičnija projekcija.
 
Poslednja izmena:
Kad god mi se desilo da pomislim da ću u nečemu uspeti, omanula sam. Svaki put kad sam sumnjala u sebe, uspela sam. Ta sumnja mi je stvarala tenziju i terala da budem bolja. Tako da iz mog iskustva, sumnja je poželjna ;)

Joj, ja samo malo sumnje i gotovo...sve u neuspeh...Izgleda da je drugačije od slučaja do slučaja a možda je tvoja sumnja jaka pa je potisneš tom tenzijom a tenzija je bolja od sumnje...Ko zna...
 
Kad god mi se desilo da pomislim da ću u nečemu uspeti, omanula sam. Svaki put kad sam sumnjala u sebe, uspela sam. Ta sumnja mi je stvarala tenziju i terala da budem bolja. Tako da iz mog iskustva, sumnja je poželjna ;)
Ne deluje da si dovoljno sagledala svoje unutarnje stanje u odredjenim prilikama ali i sada kada si ovo pisala - pre mi liči na mnoge koji su ulagali tone truda i rada a onda dodju pred ispit i kažu da ništa nisu učili. Sve liči kako si htela da poveruješ u uspeh baš onda kada si duboko u sebe sumnjala a onda kada si duboko u sebe verovala spolja si samo površno izražavala sumnju. Šta više, svoje verovanje u uspeh ti je davalo snage da dodatno radiš (jer uspeh bez našeg rada i zalaganja ne može biti). Da je bilo stvarne sumnje ti bi se odmah predala.
Ponekada u trenucima izvesnog razočaranja, jer uspeh traži i veliko zalaganje i rad, znamo reći da nećemo uspeti ali i dalje duboko u nama ostaje poverenje u ono što radimo i čemu težimo.

Joj, ja samo malo sumnje i gotovo...sve u neuspeh...Izgleda da je drugačije od slučaja do slučaja a možda je tvoja sumnja jaka pa je potisneš tom tenzijom a tenzija je bolja od sumnje...Ko zna...

Zakonitost uspeha uvek funkcioniše na odredjeni način i niko od nas tu ne može biti izuzetak.
U jednome treba biti jasan i definisan; Uspehom se ne može smatrati ono što je činjeno lažima, prevarama, otimačinom, podmićivanjima i mnogim drugim radnjama. Jer, takva osoba može načiniti takav "uspeh" koji će spoplja biti vidljiv drugim ljudima kada tako "uspela" osoba može stajati rame uz rame sa drugima koji su sve to postighli uz poštovanje svih etičkih principa. Ali, takva osoba nije ništa drugo do li gubitnik. Uspeh ostvaren vlastitim naporima uz punu etičnost paralelno daje osobi jedno drugo unutarnje bogatstvo koje se ne vidi golim okom. Razlika je ogromna.
 
Poslednja izmena:
1. Mora se imati jasan i jedinstven cilj. Odabrani cilj mora reflektovati pjedinčevo pravo unutarnje biće - cilj koji je deo prirodne misije osobe u životu.
Da bi se odabrao pravi cilj treba sebe dobro poznavati. Treba sebe prihvatiti za ono što jesmo, voleti sebe i odatle krenuti u postizanju ciljeva.
2. Treba uključiti i fizički i mentalni napor. Recimo da bi se postalo piscem treba naučiti zanat pisanja... Za više ciljeve potrebno je uložiti više napora. Prečice ne postoje. Osoba se mora žrtvovati po pitanju komfora i drugih udobnosti zarad dugoročnog cilja.
Mnogi traže pun komfor i udobnost te zadovoljenje mnogih čulnih prohteva da bi mogli da prilegnu na rad u pravcu nekog cilja ali takvi nikada ne uspevaju. Treba biti disciplinovan da se ne radi bilo šta što će nas odvesti sa puta našeg cilja.
Život će nas uvek testirati po pitanju naše istrajnosti u pravcu odabranog cilja.
3. Najvažniji korak je pokrenuti sve u pravcu cilja a onda umeti prepustiti Duhu da složi sve kockice budući da čovek nikada ništa sam ne radi. Jer, ostvarivanjem naših ciljeva mi ostvarujemo i realizujemo sebe pa nam život u tom pravcu nastoji pomoći budući da smo se zbog toga i rodili.
Mnogi se drže pozitivnog mišljenja i vizuelizacije ali to su samo fragmenti celine. Neophodna je unutarnja privlačna sila u nama samim koja će biti presudna... Sumnja je ta koja će rasterati naš cilj i uništiti realizaciju.
Niko od nas nije izuzetak... Nedostatak manifestacije u spoljašnom svetu znači da nešto u nama samim moramo korigovati. Najčešće je to verovanje da smo izuzetzak. Ako odbsacimo verovanje da smo izuzetak onda će zakom nanifestacije raditi i za nas. Ako će voda iz cevovoda poteći u svačijem kupatilu onda će sigurno i u našem. Ako ne poteče to samo znači da nešto nismo uradili kako treba i da to treba izkorigovati.

Izabrati cilj koji je u skladu sa našom prirodom. Raditi svim mentalnim i fizičkim naporima istrajno, požrtvovano. Verovati u uspeh uz unošenje sve svoje ljubavi u sam proces manifestacije. Želja i nada, kako mnogi veruju, ne dovode ništa u manifestaciju već su to naša očekivanja i pozitivan stav.
Cilj mora biti pozitivan i ni na čiju štetu. Mora biti u pravcu naših unutarnjih potreba i našeg duhovnog nadogradjivanja te unutarnje realizacije.

Jedan prijatelj mi je ispričao da su u vojsci po kazni išli da hrane svinje i čiste njihove prostorije dok je on lično taj rad smatrao velikim uživanjem i ispunjenjem.
Rekoh ovo da naglasim da je važno u sebi pronaći i definisati ono što će nas ispunjavati. Za mnoge postoje društveno prestižne profesije ali većina ljudi se u njima ne bi osećala srećnom i zadovoljnom. Biti vatrogasac je za izvestan broj ljudi bavljenje najuzvišeniim i najplemenitijim poslom....
Novac koji se dobija ne bi nikada trebao biti osnovni cilj. Po pravilu, onaj ko sebi za cilj postavi novac nikada ga neće imati dovoljno.
Realizacije naših ciljeva će nas činiti uspešnim a taj uspeh, kakav god da je, može biti vredan samo za nas što je i najvažnije. Drugi nek jure svoje ciljeve.
 
Poslednja izmena:

Back
Top