Sta je najromanticnija stvar koji je vas decko za vas ucinio

apotekarka:
sanja:
otisao kasnije na posao da bi sredio stan-sredio kuhinju, oprao i sklonio sudove, oribao kupatilo, posklanjao visak stvari po kuci, namestio krevete... da bi me docekalo sve sredjeno kad dodjem sa posla.

Šta čekaš, što se ne udaješ? :shock:

Ma kakav crni brak, ko zna sta joj je posle toga sve uradio... hahahaha :P
 
najromanticnije... prvo cega se setim, bio je moj 17 rodjendan, on me je muvao, jurio, strasno...ustala sam ujutru i posla u skolu. zivela sam u cetvorospratnoj, novobeogradskoj zgradi, punoj komsija i komsinica koji najvise na svetu zele da znaju sta se u tudjoj kuci dogadja. i bila sam komsijska miljenica. svi su znali da mi je taj dan specijalan. spremila sam se za skolu, otvorila vrata i preko celog zida, dugackog 10 metara, ugledala ogroman plakat sastavljen od decackom rukom lepljenih papira, na kom je pisalo: tanja, srecan ti rodjendan!. izasla je mama, komsinice, komsije... i svi su imali divan osmeh na licima, sa kog su se prepoznavale uspomene njihovih mladosti i prvih ljubavi.
naravno da mu nisam odolela... nastavio je i dalje, i dalje... mesecima... postali smo par, za sva vremena. barem smo tako mislili.
sada, prekosutra, docekujem svoj 27. rodjendan bez njega, po prvi put... da li ikad covek moze da kaze da je nesto za sva vremena?
ali, mozda to nije ni bitno. bitno je da meni zagreje srce svako secanje na dugacak, raznobojni natpis na zidu mog ulaza...
romantika za to i sluzi, zar ne?:)
 
tanjica:
najromanticnije... prvo cega se setim, bio je moj 17 rodjendan, on me je muvao, jurio, strasno...ustala sam ujutru i posla u skolu. zivela sam u cetvorospratnoj, novobeogradskoj zgradi, punoj komsija i komsinica koji najvise na svetu zele da znaju sta se u tudjoj kuci dogadja. i bila sam komsijska miljenica. svi su znali da mi je taj dan specijalan. spremila sam se za skolu, otvorila vrata i preko celog zida, dugackog 10 metara, ugledala ogroman plakat sastavljen od decackom rukom lepljenih papira, na kom je pisalo: tanja, srecan ti rodjendan!. izasla je mama, komsinice, komsije... i svi su imali divan osmeh na licima, sa kog su se prepoznavale uspomene njihovih mladosti i prvih ljubavi.
naravno da mu nisam odolela... nastavio je i dalje, i dalje... mesecima... postali smo par, za sva vremena. barem smo tako mislili.
sada, prekosutra, docekujem svoj 27. rodjendan bez njega, po prvi put... da li ikad covek moze da kaze da je nesto za sva vremena?
ali, mozda to nije ni bitno. bitno je da meni zagreje srce svako secanje na dugacak, raznobojni natpis na zidu mog ulaza...
romantika za to i sluzi, zar ne?:)

Uh, bas lep gest! Nije vazno sto je sve to proslo, vazno je da si imala srecu da dozivis tako nesto i sto se secas toga. Nazalost, ili na srecu, sve prolazi. Covek ostaje isti samo putem promene. :?
 
tanjica:
najromanticnije... prvo cega se setim, bio je moj 17 rodjendan, on me je muvao, jurio, strasno...ustala sam ujutru i posla u skolu. zivela sam u cetvorospratnoj, novobeogradskoj zgradi, punoj komsija i komsinica koji najvise na svetu zele da znaju sta se u tudjoj kuci dogadja. i bila sam komsijska miljenica. svi su znali da mi je taj dan specijalan. spremila sam se za skolu, otvorila vrata i preko celog zida, dugackog 10 metara, ugledala ogroman plakat sastavljen od decackom rukom lepljenih papira, na kom je pisalo: tanja, srecan ti rodjendan!. izasla je mama, komsinice, komsije... i svi su imali divan osmeh na licima, sa kog su se prepoznavale uspomene njihovih mladosti i prvih ljubavi.
naravno da mu nisam odolela... nastavio je i dalje, i dalje... mesecima... postali smo par, za sva vremena. barem smo tako mislili.
sada, prekosutra, docekujem svoj 27. rodjendan bez njega, po prvi put... da li ikad covek moze da kaze da je nesto za sva vremena?
ali, mozda to nije ni bitno. bitno je da meni zagreje srce svako secanje na dugacak, raznobojni natpis na zidu mog ulaza...romantika za to i sluzi, zar ne?:)

neopisivo romanticno, stvarno jedinstveno, bas je lepo sto si tako nesto dozivela :D
 

Back
Top