Šta hrvatski školarci uče iz istorije

Tvoje pećinare ;)
Tvoje pećinare ;)
kitty-forman-debra-jo-rupp.gif
:kafa:
 
Zapravo je obrnuto. Hrvati su uvijek vjerovali da su superiorniji u odnosu na Srbe. Čak je dužnosnik u podružnici francuskog veleposlanstva iz Beograda u Zagrebu izjavio 1918. godine da će Hrvati teško prihvatiti vlast Beograda jer Hrvati vjeruju da su superironiji u svemu u odnosu na Srbe.

Uspoređivati zajednicu kraljevstava Ugarske i Hrvatske pod zajednićkom krunom sa srpskim ropstvom pod Turcima tijekom kojem je Srbija izbrisana ne samo s karte nego i kao misaoni pojam, a jednako tako i sve srpske institucije izuzev Crkve, je ne samo apsurdno, već i debilno.
Rodjo hrvatska nije postojala kao pojam hiljadu godina ahahahaha

Hrvatska kao "drzava" ne postoji od 11tog veka posto je ugarski kralj "stvorio uniju" tako sto je svojom vojskom marsirao u hrvatsku i okupirao je. Od tada pa do 1918 je hrvatska bila prosta provincija ovog ili onog cara. U medjuvremenu, srpska drzava ne samo da je nestala tek 1459te godine (punih 400 godina posle hrvatske mitske kraljevine), nego su srbi vekovima dizali ustanke i gradili svoju drzavnost

mi smo za vas niza klasa iako smo mi u DVA rata oslobodili hrvatsku. Jedan jedini rat koji ste vodili za nezavisnost je 1992-1995 i to protiv svojih manjina...
 
Di je drzavnost prije 1878?
Gledaj sta je automomija
Di su slovaci rumunji srbi ukrajinci poljaci cesi zidovi romi rusini talijani bosnjaci...?
Samo hrvatska-slavonija do zemuna
Pogledajte prilog 1790179
srpska moderna drzava je nastala 1804te i njene granice su jasno postojale cak i tokom perioda autonomije posle poraza ustanka 1813te godine.

Hrvatska je bila toliko postovana da je bila samo jedna od silnih provincija bez autonomije, cak su pola slavonije direktno oteli i pretvorili u vojnu krajinu. Srpski narod je uzivao vece privilegije nego katolickosrpsk-...izvini, od hrvatske gospode :hahaha:
 
I manastir Krka, Gerasim Zelić, Simeon Končarević, migracije za Rusiju, kultura freskopisanja, nošnja, narodna epska književnost... I naravno izlaze novi klipovi svake nedjelje.

Meni je ovo grozno. "Slavna" prošlost bez ikakvog dodira sa stvarnim Srbima koji danas i dalje žive u Dalmaciji. Ne volim ni kada lizači oltara u Hrvatskoj se bave katoličanstvom, ali ne može biti samo hajdučija i manastiri. Kao da je Jovo Agbaba Radoša Bajića pravio epizode.
 
Pa ja sam okačio bio obe, a maloprije je okačena druga a ne prva epizoda.

Evo opet obe:


https://youtu.be/3AE25optMVo?si=hRBEtxcz9ITEi9q1

Parila mi ista epizoda po naslovnici..

Nisam sve odgleda al par detalja koji su mi zapeli za uvo:

1) dovođenje antičke Dalmacije i njenih ondašnjih granica u konkekst s ovom današnjom je podvala od strane autora jer tako ispada da ste se odma po svom dolasku naselili negdi oko Dubrovnika, Splita ili Zadra šta je daleko od istine. To je ono vaše proizvoljno svaćanje i izvrćanje povijesnih izvora kako bi ga prilagodili sebi i svojoj istini.

2) kad i di su rađeni pravoslavni manastiri po Dalmaciji za vrime Nemanjića?

3) Zašto se za pravoslavnu crkvu govori da je pristuna u Dalmaciju od 14-15.st. ako su prvi manastiri sagrađeni u 16-17.st.?

4) ako se povijest Srba u Dalmaciji veže isključivo uz pravoslavnu crkvu(18:55) zašto se pravoslavna crkva nije pojavila prije 14-15st u Dalmaciji kad su Srbi već tu od antike i vezani su uz nju?

PS sigurno ima toga još, al neman volje sve gledat..
 
Meni je ovo grozno. "Slavna" prošlost bez ikakvog dodira sa stvarnim Srbima koji danas i dalje žive u Dalmaciji. Ne volim ni kada lizači oltara u Hrvatskoj se bave katoličanstvom, ali ne može biti samo hajdučija i manastiri. Kao da je Jovo Agbaba Radoša Bajića pravio epizode.
Ne znam šta očekuješ. Stvarnost je surova danas u Dalmaciji, a kao takva je i prikazana. Prazna sela sa malo stanovnika, sa crkvom i sveštenikom koji ih jedino ponekad i okupi. U nekim narednim epizodama koliko vidim (Zagreb) biće malo vedrije.
 
Vode:

Hrvatski vilajet i geneza hrvatskog imena u zapadnoj Hercegovini i Dalmaciji​



Pitanje etničkog i kulturnog identiteta u dalmatinsko-hercegovačkom prostoru jedno je od najosetljivijih u jugoistočnoj evropskoj istoriografiji. Rasprave o srpskom i hrvatskom prisustvu u Dalmaciji i Hercegovini neretko su opterećene ideološkim interpretacijama, dok primarni izvori i administrativne prakse velikih sila (Vizantije, Ugarske, Mletačke republike, Osmanskog carstva) otkrivaju složen proces identitetskih transformacija. Posebno važnu ulogu u tom procesu imalo je formiranje tzv. „Hrvatskog vilajeta“ u osmanskom periodu, što je značajno uticalo na širenje hrvatskog imena u oblastima gde ono dotad nije bilo prisutno.



Paganija i srpski supstrat​

Vizantijski car Konstantin VII Porfirogenit u delu De administrando imperio (sredina 10. veka) jasno identifikuje Paganiju (Pagania) kao oblast naseljenu Srbima (Konstantin Porfirogenit u De Administrando Imperio (Moravcsik, ed.; Jenkins, prevod) izričito piše da su stanovnici Pagani/Narentani „descended from the unbaptized Serbs“ (tj. potomci nekrštenih Srba).“) [1] Teritorije koje će vekovima kasnije ući u sastav Hrvatskog vilajeta – uključujući Makarsku, Čitluk, Čapljinu, Ljubuški i Metković – u to vreme ulazile su u širi srpski etnički okvir. Hronološka analiza pokazuje da se hrvatsko ime u ovom regionu ne pojavljuje u srednjovekovnim izvorima, te da ne postoji osnov za tvrdnju o njegovoj ranijoj etničkoj prisutnosti.[2]

Osmanska administrativna podela​

Nakon osmanskog osvajanja Dalmacije i zapadne Hercegovine u 15. i 16. veku, prostor je uključen u Kliški sandžak, deo Bosanskog ejaleta. U okviru te administrativne celine pominje se vilayet-i Hirvat („Hrvatski vilajet“), koji je obuhvatao prostor između Zrmanje i Cetine, kao i delove između Une i Velebita[3]. Ova oznaka nije imala etničku, već čisto teritorijalno-administrativnu prirodu. Osmanska praksa imenovanja vilajeta često je polazila od istorijskih ili geografsko-političkih odrednica, a ne od aktuelnog etničkog sastava.

Širenje hrvatskog imena​

Kroz institucionalni okvir Osmanskog carstva, hrvatsko ime počinje da se širi među stanovništvom pomenutih oblasti. U početku, ono je označavalo teritorijalnu pripadnost stanovnika vilayet-i Hirvat, da bi se postepeno transformisalo u samopercepciju i etničku oznaku. Populacija ovog regiona bila je izrazito heterogena: srpsko pravoslavno i vlaško stanovništvo, lokalni i doseljeni muslimani, kao i katolički element, kako starosedelački tako i migracioni [4]. U takvom kontekstu, „Hrvat“ je isprva značio „stanovnik Hrvatskog vilajeta“, a tek naknadno se preobrazio u etnonim.


Kulturni i književni primeri​

Ovakva administrativno uslovljena identifikacija objašnjava poreklo i kulturnu samopercepciju pojedinih ličnosti iz ovog prostora. Tako se roditelji Petra Zoranića, autora Planina (prvog romana pisanog na hrvatskom jeziku), vezuju za područje obuhvaćeno Hrvatskim vilajetom.[5] Isto važi i za franjevce poput fra Filipa Grabovca ili fra Andrije Kačića Miošića, čija je „hrvatska“ pripadnost više posledica osmanske nomenklature nego kontinuiteta sa srednjovekovnim Hrvatima severne Dalmacije ili Panonije.



Zaključak​

Proces poistovećivanja stanovnika zapadne Hercegovine i Dalmacije sa hrvatskim imenom ne može se razumeti bez uloge Osmanskog carstva i njegovih administrativnih podela. „Hrvatski vilajet“ bio je ključni faktor u širenju imena koje je u početku imalo isključivo upravni karakter, a koje je tokom vremena poprimilo etničku dimenziju. Tako se najveći deo srpskog stanovništva Paganije i zapadne Hercegovine, pod osmanskom vlašću, postepeno integrisao u hrvatski identitetski okvir, što je ostavilo duboke posledice u kasnijim etničkim i političkim konstelacijama regiona.






  1. Constantine Porphyrogenitus. De administrando imperio. Edited by Gy. Moravcsik, translated by R. J. H. Jenkins. Washington D.C.: Dumbarton Oaks, 1967.
  2. Ćirković, Sima. Istorija srednjovekovne bosanske države. Beograd: Srpska književna zadruga, 1964.
  3. Klaić, Nada. Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku. Zagreb: Školska knjiga, 1975.
  4. Šabanović, Hazim. Bosanski pašaluk: Postanak i upravna podjela. Sarajevo: Svjetlost, 1959.
  5. Šanjek, Franjo. „Petar Zoranić i njegovo djelo u kontekstu dalmatinske renesanse“. Radovi Zavoda za hrvatsku povijest 26 (1993): 45–61.
 
Parila mi ista epizoda po naslovnici..

Nisam sve odgleda al par detalja koji su mi zapeli za uvo:

1) dovođenje antičke Dalmacije i njenih ondašnjih granica u konkekst s ovom današnjom je podvala od strane autora jer tako ispada da ste se odma po svom dolasku naselili negdi oko Dubrovnika, Splita ili Zadra šta je daleko od istine. To je ono vaše proizvoljno svaćanje i izvrćanje povijesnih izvora kako bi ga prilagodili sebi i svojoj istini.

2) kad i di su rađeni pravoslavni manastiri po Dalmaciji za vrime Nemanjića?

3) Zašto se za pravoslavnu crkvu govori da je pristuna u Dalmaciju od 14-15.st. ako su prvi manastiri sagrađeni u 16-17.st.?

4) ako se povijest Srba u Dalmaciji veže isključivo uz pravoslavnu crkvu(18:55) zašto se pravoslavna crkva nije pojavila prije 14-15st u Dalmaciji kad su Srbi već tu od antike i vezani su uz nju?

PS sigurno ima toga još, al neman volje sve gledat..
Prestani upotrebljavati reč Srbi i prestani lupetati gluposti jel ti jasno velikohrvatski mitomanu?
 

Back
Top