Šta čitate?


Takođe.

Stvarno je lik kompleksan.Do dna...

Mersault?Nimalo.On je samo oličenje života 99% odsto ljudi.Ustajanje,tramvaj,četiri sata rada u kancelariji ili u fabrici,jelo,tramvaj,četiri sata rada,jelo,sad i tako ponedeljak,utorak,sreda,četvrtak,petak i subota u istom ritmu,taj put se lako sledi.No,
jednog dana samo bukne - "Zašto?".Tako čovek postane svestan apsurdnosti života,a ako po strani za trenutak ostavi pojmove poput Boga,raja i pakla,ne preostaje mu ništa nego doživotna borba koju ćemo izgubiti.Onda smrt ne dolazi kao oslobođenje,već kao negacija svega što smo postigli.Život gradimo na nadi o boljem sutra,a svaki dan vodi ka smrti.Samovoljno oduzimanje života nije ništa do produkt dobijanja svesti o apsurdu,
o podrugljivom značaju navike.Besmrtnost,pak,mnogi shvataju kao fizičku percepciju,
večitog kucanja srca i beskrajnog rada moždanih ćelija.Ipak,i kad bi postigli to,oni ne bi bili besmrtni;već bi svakog dana doživljavali isti apsurd i kolotečinu,a ne bi našli viši smisao života.Takva besmrtnost bi zapravo bila nešto najgore.Kao Sizif,koji večno gura kamen ka vrhu,nakon čega se on kotrlja ponovo na dno,besmisao guranja kamena bez ikakvog smisla i značenja,ili,kako to divno kaže Dostojevski u "Zapisima iz mrtvog doma",
"kad bismo hteli da potpuno slomimo čoveka,da ga uništimo i kaznimo najstrašnijom kaznom,od koje bi najokoreliji zlikovac zadrhtao i unapred se bojao,trebalo bi učiniti da rad bude sasvim nekoristan i besmislen."
 
Poslednja izmena:
A meni se ne svidja. Citala sam pre godinu dana. Jedna od retkih knjiga koja mi se nije dopala. Ne znam zasto, nije da mi je bukvalno bila odvratna, ali mi nesto zaista smeta u toj knjizi.

Pokusacu da je dublje proanaliziram kad je opet budem citala...
 
Takođe.



Mersault?Nimalo.On je samo oličenje života 99% odsto ljudi.Ustajanje,tramvaj,četiri sata rada u kancelariji ili u fabrici,jelo,tramvaj,četiri sata rada,jelo,sad i tako ponedeljak,utorak,sreda,četvrtak,petak i subota u istom ritmu,taj put se lako sledi.No,
jednog dana samo bukne - "Zašto?".Tako čovek postane svestan apsurdnosti života,a ako po strani za trenutak ostavi pojmove poput Boga,raja i pakla,ne preostaje mu ništa nego doživotna borba koju ćemo izgubiti.Onda smrt ne dolazi kao oslobođenje,već kao negacija svega što smo postigli.Život gradimo na nadi o boljem sutra,a svaki dan vodi ka smrti.Samovoljno oduzimanje života nije ništa do produkt dobijanja svesti o apsurdu,
o podrugljivom značaju navike.Besmrtnost,pak,mnogi shvataju kao fizičku percepciju,
večitog kucanja srca i beskrajnog rada moždanih ćelija.Ipak,i kad bi postigli to,oni ne bi bili besmrtni;već bi svakog dana doživljavali isti apsurd i kolotečinu,a ne bi našli viši smisao života.Takva besmrtnost bi zapravo bila nešto najgore.Kao Sizif,koji večno gura kamen ka vrhu,nakon čega se on kotrlja ponovo na dno,besmisao guranja kamena bez ikakvog smisla i značenja,ili,kako to divno kaže Dostojevski u "Zapisima iz mrtvog doma",
"kad bismo hteli da potpuno slomimo čoveka,da ga uništimo i kaznimo najstrašnijom kaznom,od koje bi najokoreliji zlikovac zadrhtao i unapred se bojao,trebalo bi učiniti da rad bude sasvim nekoristan i besmislen."

Slazem se sa necim..
Ali moras da priznas da to nije 'obican' covek...
Sav je suvoparan,svaki njegov pokret izgleda tako banalan,kao da nije ziv covek...Svejedno mu je.
I njegov odnos prema drugim ljudima,na primer majci,totalno je cudan.Iako mnogi imaju slican ili bar isti odnos on je reflektuje na totalno drugaciji nacin.
Intrigira.

I sam njegov stav o zivotu,odnosno smrti.Aaa kad bih mogla sad da ga citiram...To me je tako zbunilo citala sam po nekoliko puta i sa svakim citanjem sve se vise komplikuje.

U svakom slucaju knjiga:super:
Look probaj ponovo:)
 
Slazem se sa necim..
Ali moras da priznas da to nije 'obican' covek...
Sav je suvoparan,svaki njegov pokret izgleda tako banalan,kao da nije ziv covek...Svejedno mu je.
I njegov odnos prema drugim ljudima,na primer majci,totalno je cudan.Iako mnogi imaju slican ili bar isti odnos on je reflektuje na totalno drugaciji nacin.
Intrigira.

I sam njegov stav o zivotu,odnosno smrti.Aaa kad bih mogla sad da ga citiram...To me je tako zbunilo citala sam po nekoliko puta i sa svakim citanjem sve se vise komplikuje.

U svakom slucaju knjiga:super:
Look probaj ponovo:)

Nije običan čovek,on je običan čovek koji je stavio po strani tradicionalne dogme,
i spoznao čuvstvo apsurdnosti.Njega su osudili međuostalom - na to se stavlja akcenat - zbog toga što je "sahranio majku srcem zločinca".Međutim,kada se malo bolje zagleda - da li je on to stvarno hladan i bezosećajan?Nemilosrdan?
Ne - on je samo drugačiji.Uvideo je da žaljenje za majkom neće pomoći ni njoj ni njemu.
Možda je baš pokušao da "preboli" majčinu smrt tako što izašao sa Marijom sledećeg dana.Međutim dok je bio u zatvoru,njegova svest se "podiže" do apsolutnog pesimizma.
Spoznajući izvesnost smrti,on kaže da je uzalud živeti kao mrtvac jer ćemo svi završiti na isti način.Jer život je tragedija,kako to kaže Hemingvej - može imati samo jedan kraj.

PS.

U društvu koje ga je osudilo javlja se svojevrstan paradoks.Naime,svi ti samozvani čuvari tradicije koji su se zgrozili nad činom Mersault-a,nisu oprostili to što nije zaplakao na ispraćaju majke.Ali ipak - njena duša je postala besmrtna,prema hrišćanskim "idealima" u koje veruju,njena muka je završena,oslobođena je "ovozemaljskog" bola.Ili,kako "oni" to najbolje umeju da kažu: "Ona je sada na boljem mestu".

Prema racionalnom logičkom zaključivanju,to nije proces zbog kojeg bi trebalo plakati.
 
e znala sam da cete mi dati takav komentar,ali prvo procitajte knjigu(znam da sam naziv zvuci klinacki)ali je mnoooogooooo dobra knjiga ,cak bolja od moje nekadasnje ZAUVEK.!
to vam je u stvari dnevnik Nika Tvispa u delovima,,,joj sta sve radi !!!!!!
 
najjaci deo iz te knjige mi je kad je taj glavni lik pozvao svog najboljeg ortaka sa kojim deli bukvalno sve i pricali oni tako kad ce da izgube nevinost i sve kao u bedaku sto ne znaju kako je to kad im neku pusi k...c,i uzmu jednom drugom i UDJE IM KEVA U SOBU!
 
to vam je u stvari dnevnik Nika Tvispa u delovima,,

A sad mi je jasnije... :hahaha:

Da pogodim,
tinejđer,roditelji razvedeni,
ima sestru štreberku,
smetaju mu roditelji i direktor škole,
nastavnici pogotovo,
onda se on buni i beži iz škole
dok ga patrola ne pokupi i odvede kući,
na šta majka kaže kako ne zna šta će da radi s njim
i šalje ga kod školskog psihologa,
a on nastavlja da se ponaša kao i do tad,
smetaju mu svi,
nastavnici,majka,sestra,masoni,marsovci,
i on se buni !

Ne sprdaj se,
pročitaj o čemu smo pisali jecawaste i ja
na početku strane,
e to je pobunjeni čovek.
 
A sad mi je jasnije... :hahaha:

Da pogodim,
tinejđer,roditelji razvedeni,
ima sestru štreberku,
smetaju mu roditelji i direktor škole,
nastavnici pogotovo,
onda se on buni i beži iz škole
dok ga patrola ne pokupi i odvede kući,
na šta majka kaže kako ne zna šta će da radi s njim
i šalje ga kod školskog psihologa,
a on nastavlja da se ponaša kao i do tad,
smetaju mu svi,
nastavnici,majka,sestra,masoni,marsovci,
i on se buni !

Ne sprdaj se,
pročitaj o čemu smo pisali jecawaste i ja
na početku strane,
e to je pobunjeni čovek.

ne,bas i nisi pogodio,naime on je streber ali sta sve jadan nije radio zbog jedne devojke to je cudo,,,,,,,,,,,,,,!!!!!!!1heheh ma samo kad se setim odmah se smejem kako je dobra knjiga!!nije isao kod psihologa,,,ne radi se bre uopste o tome znaci knjiga je straaaaaaaaavaaaa,,,,,
 
najjaci deo iz te knjige mi je kad je taj glavni lik pozvao svog najboljeg ortaka sa kojim deli bukvalno sve i pricali oni tako kad ce da izgube nevinost i sve kao u bedaku sto ne znaju kako je to kad im neku pusi k...c,i uzmu jednom drugom i UDJE IM KEVA U SOBU!

prochitao sam jednu stranu na chasu, drugarica mi dala da se zanimam tokom istorije, posle te strane, stari rim mi je bio super
 
:arrow: Da bih već jednom prekinuo te vaše idiotarije oko "Pobunjenog tinejđera",stavljam ovaj tekst:

> (...) Post scriptum
Ostaje u ruskoj literaturi kao medicinski fenomen : slucaj Darmolatova usao je u sve novije udzbenike patologije.Snimak njegovih mosnji,velicine najvece kolhozne tikve,prestampava se i u stranim strucnim knjigama gde god je rec o elefantijazisu(elephantiasis nostras) i kao naravoucenije piscima da za pisanje nisu dovoljna samo muda. "

Kratka biografija A.A. Darmolatova ("Grobnica za Borisa Davidovica")



Elephantiasis nostras

Sintagma imati muda-koja izgleda,nije samo slovenska i jugoslovenska jezicka i psiloloska tvorevina-jeste svojevrsni opskurantizam,neka vrsta pohvale ludosti bez erazmovskog konteksta,priznanje da se za svet umetnosti,literature pogotovu,glava jeste nekom vrstom smetnje,misao,erudicija i duh tom se nesrecnom sintagmom odbacuje kao suvisni ili cak opasni,jer sve sto nije poteklo iz muda poteklo je ,dakle,iz glave ili duha,a to ne valja,to je jasan znak i beleg dekadencije ,erudicije "koja neminovno kvari bogomdani i autenticni(mudati)talenat",pa se, uprkos Skokovom etimologijskom Recniku,rec muda izvodi iz prideva mudar,te stoga ko ima veca muda taj je po logici stvari i mudriji,muda se razvijaju duhovnim vezbama na racun olkoholom otescale glave kojoj je namenjen krajnji cilj da postane Wasserkopf; i sto takav nas umetnik ,a pogotovu pisac, ne biva odnesen vetrom i vazdusnim strujama snagom svog Wasserkopfa, to je samo stoga sto mu to ne daju njegova muda,cija ga privlacna snaga drzi vezanog za zemlju poput lengera.
Imati muda to jos u nas znaci biti bogomdanim talentom,knjizevnim pastuvom i lirskim kentaurom koji spava sa Euterpama i Kaliopama kao sa svojim bogomdanim naloznicama,oplodjujuci literaturu svojim semenoglavcima i svojim punoglavcima koji se krecu ka sustini svojim bicevima i svojim zmijuljstim pokretima ,vodjeni nekim nagonskim,bozjim zamahom kroz sluzavu masu stvarnosti,bez ikakvog kompasa i smisla,bez severa i smera,samo svojim semenoglavim nagonom,a svako se drugo kretanje u prostoru i vremenu,u nekom smislenom smeru i po nekom logicnom konceptu glave i duha ,proglasava sumljivom erudicijom,zapadnoevropskim uticajem,dekadencijom,dekartovskom skolom koja lisava individuu mudate njene spontanosti;cogito ergo sum postaje coito ergo sum,kao deviza i pogled na svet,u bukvalnom i metaforicnom(metafizickom)znacenju.A pri tom se u toj nasoj kentaurskoj literaturi radjaju samo sentimentalni produkti sentimentalnih ljubavnika (muda na stranu ),u duhu i starinskom ruhu borinskog karasevdaha,cetrdesetogodisnjaci pisu ljubavna epistolarna dela(u stihu i prozi),traze svoju izgubljenu devojcicu i svoju "prohujalu mladost",a da nisu u stanju da iz svojih vec presahlih mosnji iscede ni taj borinski karasevdah "zala za mladoscu",ni danteovski raj i pakao duhovno-telesnog,ni novalisovski metafizicki drhtaj,ni milerovski(falokratski)mit seksualnosti, ni tragicno-ironicnu erotsku zebnju(u kjerkegorovskom znacenju te reci) a laFilip Rot.
Muda su, uz to ,nacionalni pecat,rasni zig;ostali narodi imaju srecu,tradiciju ,erudiciju,istoriju,ratio,ali muda su samo nasa i jedina.Kod nas se u literaturu ulazi po jednom srednjovjekovnom srtogom ritualu,vatikanskom i papskom,gde srecni kandidat na zaziv Vrhovnog Mudonje prolazi pored vec oktroisanih kriticara iz velikog reda Mudonja, i gde se svaki od tih kriticara uverava svojerucno u muskost buduceg podanika ,pa se klimanjem glave i magijskom recju habeat sadrzi ne samo svoj knjizevnicki talenat nego i svoju rasnu i knjizevnicku pripadnost.
Muda su ,dakle, garantni znak da se umetnik nece ogresiti o zakone zajednice pomislju ili delom,da se ,dakle nece sluziti svojom glavom ,da se nece igrati svojom glavom.

(Cas anatomije)

Danilo Kiš​
 
Džaba ti druže da im to pišeš :hahaha:, već si ih ubio u pojam. Vidiš da dobijamo kritike kad god napišemo nešto zdravo sa mozgom.
Treba im Vujaklija da bi tumačili tvoje tekstove, ako naravno i znaju šta je Vukalija. Što opet - čisto sumnjam.
 

Back
Top