Šta čitate?

"Она увек долазе."

Не знам како ти тумачиш овај део, али чини ми се да је овде речено много више од "једне реченице". :)

Rečenicu (tj. ove dve :lol:) izdvojih kao nešto što je meni ostalo od tog romana... Delića kojeg se često setim, iako nije jedini vredan pažnje... Zapravo, ja sam čitav taj dnevnik doživeo kao raspravu o smislu života. Koliko zbog neke sete samog junaka koju i sam osećam u sebi, toliko i zbog rešenja koje se na taj besmisao u romanu nudi- okretanje nebu, prirodi... Tu rečenicu shvatam na svoj način- istovremeno i kao ilustraciju nade i dokazivanje opšteg ništavila. Verovati u nešto bolje i biti svestan toga da je ono što sada živiš isto bolje od nečega što je već prošlo... Tražiti smisao negde u daljini... U nečemu što dolazi. Ali nečemu što dolazi uvek. Što je nadomak, ali nikada nije tu. Kao ono nebo koje se pruža pred nama, a koje će uvek ostati nedodirnuto. Poziv na iščekivanje, nadanje, borbu... Uz svest o konačnom besmislu na nivou individualnosti.

Čitajući tu knjigu veliki deo svojih razmišljanja sam projektovao u nju, stoga je i taj doživljaj pojedinačnih rečenica malo subjektivan, ali moram reći da pomenute nisu jedine koje su ostale upamćene... Dosta mi je upečtaljivo poređenje života sa komedijom, koje se sreće u tom delu. Što je opet slično mom shvatanju da je život samo predstava, ne individualna kao ona Šopenhauerova, već predstava svih nas. Kao "Otelo" Šekspira (mada to već nije komedija, ali je bliže realnosti, pošto ona i nije uvek tako smešna :lol:), ali bukvalno... No dobro, to je već priličan iskorak u odnosu na osnovnu nit knjige, ali sam morao malo da se nadovežem sa tom svojom interpetacijom :).

Ma složeno je to sve, čak i na nivou samog kazivanja gde se mnogi stvari daju dvojako tumačiti... Ipak, moj doživljaj je da je čitav taj dnevnik priča o apsurdu, o čoveku, o ljudima, životu i besmislu svega opšte uzev gde je priroda sama jedini način da se ništavilo nadvisi... Kroz izdvojeni delić sam u sebi sumirao sve to...

Inače, i ne treba da te zabrine činjenica što slabo uspevaš da pohvataš tok svega ovog, pošto je delo dosta uobličavano. Original je bio daleko obimniji od one tanane knjižice koju mi imamo danas. Jedan deo je morao da se uništi, a kasnije je i ono što je ostalo malo bilo permutovano. Glavne radnje nema iako se da ispratiti tok zbivanja u sudbini junaka, pa akcenat ostaje na razmišljanju. Stoga, ovo dođe kao neka umetnička filozofija o životu :).

Ako te ne bude mrzelo, kada to pročitaš, napiši neki kratak osvrt na tvoj doživljaj ove knjige :). Baš me zanima kako ćeš je ti tumačiti...
 
Rečenicu (tj. ove dve :lol:) izdvojih kao nešto što je meni ostalo od tog romana... Delića kojeg se često setim, iako nije jedini vredan pažnje... Zapravo, ja sam čitav taj dnevnik doživeo kao raspravu o smislu života. Koliko zbog neke sete samog junaka koju i sam osećam u sebi, toliko i zbog rešenja koje se na taj besmisao u romanu nudi- okretanje nebu, prirodi... Tu rečenicu shvatam na svoj način- istovremeno i kao ilustraciju nade i dokazivanje opšteg ništavila. Verovati u nešto bolje i biti svestan toga da je ono što sada živiš isto bolje od nečega što je već prošlo... Tražiti smisao negde u daljini... U nečemu što dolazi. Ali nečemu što dolazi uvek. Što je nadomak, ali nikada nije tu. Kao ono nebo koje se pruža pred nama, a koje će uvek ostati nedodirnuto. Poziv na iščekivanje, nadanje, borbu... Uz svest o konačnom besmislu na nivou individualnosti.

Čitajući tu knjigu veliki deo svojih razmišljanja sam projektovao u nju, stoga je i taj doživljaj pojedinačnih rečenica malo subjektivan, ali moram reći da pomenute nisu jedine koje su ostale upamćene... Dosta mi je upečtaljivo poređenje života sa komedijom, koje se sreće u tom delu. Što je opet slično mom shvatanju da je život samo predstava, ne individualna kao ona Šopenhauerova, već predstava svih nas. Kao "Otelo" Šekspira (mada to već nije komedija, ali je bliže realnosti, pošto ona i nije uvek tako smešna :lol:), ali bukvalno... No dobro, to je već priličan iskorak u odnosu na osnovnu nit knjige, ali sam morao malo da se nadovežem sa tom svojom interpetacijom :).

Ma složeno je to sve, čak i na nivou samog kazivanja gde se mnogi stvari daju dvojako tumačiti... Ipak, moj doživljaj je da je čitav taj dnevnik priča o apsurdu, o čoveku, o ljudima, životu i besmislu svega opšte uzev gde je priroda sama jedini način da se ništavilo nadvisi... Kroz izdvojeni delić sam u sebi sumirao sve to...

Inače, i ne treba da te zabrine činjenica što slabo uspevaš da pohvataš tok svega ovog, pošto je delo dosta uobličavano. Original je bio daleko obimniji od one tanane knjižice koju mi imamo danas. Jedan deo je morao da se uništi, a kasnije je i ono što je ostalo malo bilo permutovano. Glavne radnje nema iako se da ispratiti tok zbivanja u sudbini junaka, pa akcenat ostaje na razmišljanju. Stoga, ovo dođe kao neka umetnička filozofija o životu :).

Ako te ne bude mrzelo, kada to pročitaš, napiši neki kratak osvrt na tvoj doživljaj ove knjige :). Baš me zanima kako ćeš je ti tumačiti...

Још прошле године сам почео да читам Дневник али сам после свега пар страница одустао. Уместо тога сам, по ко зна који пут, прочитао Злочин и казну. Међутим, пре неколико седмица сам прочитао неку збирку песама Суматра и друге песме, затим три поеме Стражилово, Сербиа и Ламент над Београдом а пре неки дан и Сеобе. И морам признати да ме нису оставили равнодушним, никада нисам наишао на сличан стил писања.

Имао сам намеру да прокоментаришем симболику "бољих времена", али ћу то ипак оставити за неки следећи пут. Данас ћу почети испочетка, тако да ћу обратити више пажње на симболе и сама та осећања, а сигурно да ћу написати и свој доживљај када завршим.
 
Ja sam toliko toga planirao da pročitam tokom ovog raspusta a ni ono staro nisam završio :rida:

barem sam našao kolekciju Bulatovićevih i Hemingvejevih knjiga kod babe :D
Sad kad sam došao kući konačno ću moći nešto da pročitam... kako sam prošli mesec bio u formi, sad sam je totalno izgubio xD
 
All earth was but one thought -and that was death,
Immediate and inglorious; and the pang
Of famine fed upon all entrails -men
Died, and their bones were tombless as their flesh;
The meagre by the meagre were devoured,
Even dogs assailed their masters, all save one,
And he was faithful to a corse, and kept
The birds and beasts and famished men at bay,
Till hunger clung them, or the drooping dead
Lured their lank jaws; himself sought out no food,
But with a piteous and perpetual moan,
And a quick desolate cry, licking the hand
Which answered not with a caress -he died.

Ok, kontam da ovo nije bila baš najsjajnija ideja, samo sam zapala u desperiju sad.
 
Meni je način na koji Crnjanski piše sasvim ok, mada ga sa Andrićem nikada ne bih poredio. On je neprevaziđen među našim piscima, bar sudeći po mom uskusu. Andrić tačno piše u tonu mojih misli, osećanja, patnji... Kada ga pročitam bude mi nekako lakše. Zato "Znakovi pored puta" budu uvek negde blizu. Jedno vreme sam tu knjigu svuda nosio ssa sobom. Trebala mi je...

E da, zašto sam uopšte skrenuo temu na Andrića, pitate se? U smislu ove ankete sa potforuma književnosti...
http://forum.krstarica.com/showthread.php/522400-Najve%C4%87i-srpski-pisac-svih-vremena?highlight=najbolji+srpski+pisac

Iznendilo me je da od 37 glasova svega 10 otišlo za Andrića... Sa druge strane Crnjanski je dobio 5 :). Ne znam, ali još uvek sam pod utiskom ovih rezultata...

Definitivno se slažem. Ono što je meni lično kod Andrića specifično i fascinantno jesu same njegove rečenice. Ni kod jednog drugog književnika nisam naišla na takav sklad i redosled rečenica jednih za drugom kao kod Andrića, a naročito mi je fascinantan konkretan sklop i sadržaj svake rečenice ponaosob, nezavisno od teme o kojoj piše. S druge strane moguće je da je mali broj glasova otišao na Andrića upravo zbog tema njegovih romana, npr. od nekoliko ljudi sam čula da ne vole da čitaju Andrića zato što piše o "jezivim" temama... :dontunderstand:
 
Zasto mrzim seobe?

1. Zato sto tako prokleto mrzim taj period istorije pun sugavih 30ogodisnjih i 7ogodisnjih ratova, baroka, jezuita, protestanata i racionalizma
2. Zato sto mrzim jeebene krajisnike koje je crnjanski glorifikovao a koji su bili i ostali nista drugo do raspustena necivilizovana banda

3. Zato sto ne podnosim stil crnjanskog

Mnogi ne vole novi vek, a i činjenica je da postoji jako malo romana posvećenih ovom periodu istorije, definitivno postoji mnogo više knjiga o starom i srednjem veku, bar sam ja tako primetila...
 
Mnogi ne vole novi vek, a i činjenica je da postoji jako malo romana posvećenih ovom periodu istorije, definitivno postoji mnogo više knjiga o starom i srednjem veku, bar sam ja tako primetila...

pa kao reakcija na to vreme je i nastao romantizam, koji odvlaci citaoca u neka bolja vremena, poput starog i srednjeg veka

i ser valter skot je uzeo pero u ruku
 
pa kao reakcija na to vreme je i nastao romantizam, koji odvlaci citaoca u neka bolja vremena, poput starog i srednjeg veka
i ser valter skot je uzeo pero u ruku

Npr. srednji vek se smatra "mračnim" dobom istorije, ali ako se realno sagleda, ni novi vek nije ništa bolji, ljudi su i dalje masovno stradali i sa novim geografskim otkrićima i sa pojavom novih pravaca u okviru crkve, a tridesetogodišnji rat odigran u novom veku dobrano podseća na srednjovekovne krstaške ratove...
 
što se tiče stila Crnjanskog, ja se začudo slažem s Northerianom: prokleto je težak i depresivan. I nigde više imperfekta nisam video nego kod njega, a to je baš odbojan glagolski oblik.

Da, težak je, treba se baš udubiti u čitanje da bi se shvatio, tek nakon odredjenog vremena usledi razumevanje, naravno čast izuzecima koji shvate odmah... :ok:
 
Da, težak je, treba se baš udubiti u čitanje da bi se shvatio, tek nakon odredjenog vremena usledi razumevanje, naravno čast izuzecima koji shvate odmah... :ok:

apsolutno se slažem da je čovek kvalitet. Da li je za lektiru, diskutabilno je. Možda je potrebno dostići neki nivo zrelosti da bi se to čitalo, ima i ružnih momenata i teških analiza loše strane čovekove prirode, nije lako štivo uopšte.
 
Po meni je znatno adekvatnije obradjivati istorijska zbivanja na nacin na koji su obradjivali romanticari i njihovi sledbenici nego kroz suvi realizam

po tome se valjda ovakva knjizevnost razlikuje od naucne literature

Mada, taj period i taj prostor su bili tako prljavi i truli da ih ni sam kornvel ne bi ucinio epskim

truli krajisnici i trula politika tada vodjena
 
apsolutno se slažem da je čovek kvalitet. Da li je za lektiru, diskutabilno je. Možda je potrebno dostići neki nivo zrelosti da bi se to čitalo, ima i ružnih momenata i teških analiza loše strane čovekove prirode, nije lako štivo uopšte.

Ili to ili pak suprotno - tj. čitanjem Crnjanskog uticati na zrelost i podstaći zrelo razmišljanje učenika kroz čitanje njegovih dela, naravno onih učenika koji su voljni da pročitaju i da ne odustanu. U suštini, ne obradjuje on neku pretešku tematiku, pre će biti da je u pitanju način na koji je ta tematika napisana i što se tiče ljudskih postupaka i načina razmišljanja likova, s tim što su uistinu pridodati i izvesni ružni momenti...
 
Ili to ili pak suprotno - tj. čitanjem Crnjanskog uticati na zrelost i podstaći zrelo razmišljanje učenika kroz čitanje njegovih dela, naravno onih učenika koji su voljni da pročitaju i da ne odustanu. U suštini, ne obradjuje on neku pretešku tematiku, pre će biti da je u pitanju način na koji je ta tematika napisana i što se tiče ljudskih postupaka i načina razmišljanja likova, s tim što su uistinu pridodati i izvesni ružni momenti...

ma slaba vajda od toga, malo knjiga utiče zapravo na razmišljanje prosečnog srednjoškolca, svi u suštini gledaju da otaljaju čitanje. Znam ja, dođem u školu a svima puna usta o tome ''kako ih smorio onaj smarač'' :)
 
Po meni je znatno adekvatnije obradjivati istorijska zbivanja na nacin na koji su obradjivali romanticari i njihovi sledbenici nego kroz suvi realizam

po tome se valjda ovakva knjizevnost razlikuje od naucne literature


Mada, taj period i taj prostor su bili tako prljavi i truli da ih ni sam kornvel ne bi ucinio epskim

truli krajisnici i trula politika tada vodjena

Slažem se, jer onda faktički dobiješ izvrstan spoj istorije i književnosti i mogućnost da uživaš i u jednom i u drugom, mislim i u lepoti pisane reči kao i u prilici da proširiš svoje poznavanje istorije, jer se i bacamo u potragu za knjigama da bismo spoznali istoriju na drugačiji način od onog na koji smo navikli u udžbenicima... Takodje, književnost ti mnogo dublje dočara istorijska zbivanja, a naročito konkretne živote ljudi, njihov način razmišljanja, ponašanja i njihove medjusobne odnose, što teško, tj. gotovo da ne možeš saznati u udžbenicima...
 
Nije nerazumna bljuvotina, Ćosić je nerazumna bljuvotina, to jest njegovo pisanije, Crnjanski lepo piše, težak je za čitanje iz drugih razloga (gore).

citao sam i cosica (korene i deobe u 3 toma) i crnjanskog (seobe), obojica koriste arhaizme u ogromnoj meri i pisu nerazumno a atmosferu karakterise sivilo, beznadje i realisticno prikazivanje odredjenih situacija

cak mi je cosic donekle gotivniji, iako ga prezirem, jer je bolje uspeo da uklopi zivot jedne porodice u odredjenim istorijskim okolnostima
 
Slažem se, jer onda faktički dobiješ izvrstan spoj istorije i književnosti i mogućnost da uživaš i u jednom i u drugom, mislim i u lepoti pisane reči kao i u prilici da proširiš svoje poznavanje istorije, jer se i bacamo u potragu za knjigama da bismo spoznali istoriju na drugačiji način od onog na koji smo navikli u udžbenicima... Takodje, književnost ti mnogo dublje dočara istorijska zbivanja, a naročito konkretne živote ljudi, njihov način razmišljanja, ponašanja i njihove medjusobne odnose, što teško, tj. gotovo da ne možeš saznati u udžbenicima...

tako je mene kornvel zainteresovao za britansku istoriju, posredno i za nordijsku :D

nikada na osnovu udzbenika ne bih zakljucio o velicini tih civilizacija

inace, pravi primer za dobar istorijski roman je Budika (britanija 1. v), savrseno stilski i autenticno istorijski

a potpuno razlicito od stila crnjanskog
 
citao sam i cosica (korene i deobe u 3 toma) i crnjanskog (seobe), obojica koriste arhaizme u ogromnoj meri i pisu nerazumno a atmosferu karakterise sivilo, beznadje i realisticno prikazivanje odredjenih situacija

cak mi je cosic donekle gotivniji, iako ga prezirem, jer je bolje uspeo da uklopi zivot jedne porodice u odredjenim istorijskim okolnostima

I on je težak za čitanje, pun je nejasnoća, iako se za tematiku Korena ne može baš reći da je nezanimljiva, pa čak i nemoguća u realnom životu...
 

Back
Top