Šta čitate?

sta je bre to?
msm,na sve strane cujem,a nemam pojma ni koji je to zanr

@tema-uzela sam Sliku Doraina Greja
,onda zbirku u kojoj su smestene gotovo sve Nerudine pesme.

I Kralja Itake-Glin Ajlif-to me je bibliotekarka zajebala-trazila sam nesto o istoriji Sparte,a ne svojevrsni roman o Odiseju u Trojanskom ratu. -.-
ali necu da sudim o knjizi po tome sto nisam imala nameru da je procitam.
necu.
I da-zavrsila sam Meseceve vrtove,i hm,ja ne vidim sto ef fanovi toliko uzdizu u nebesa:neutral:

dorijan grej-raspisala sa se o tome na knjizevnosti.
Kralj Itake-izgurala sam maksimum-50 stranica.
Kao da o starroj grckoj pise neko ko je video naziv lekcije iz knjige iz istorije,pa kao,ajde da napisem nesto.

zbirka Nerudinih pesama-kao da ih je moj nastavnik fizike prevodio.
Uzas.
Unakazio ih je skroz:
recimo,ova pesma:
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.

Napisati, na primjer: "Noć je posuta zvijezdama,
trepere modre zvijezde u daljini."

Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a ponekad je i ona mene voljela.

U noćima kao ova, bila je u mom naručju.
Ljubljah je, koliko puta, ispod beskrajna neba.

Voljela me, a ponekad i ja sam je volio.
Kako da ne volim njene velike nepomične oči.

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Misliti da je nemam, osjećati da sam je izgubio.

Slušati noć beskrajnu, još mnogo dužu bez nje.
I stih pada na dušu kao rosa na pašnjak.

Nije važno što je ljubav moja ne sačuva.
Noć je posuta zvijezdama i ona nije uza me.

To je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Duša je moja nesretna što ju je izgubila.

Kao da je želi približiti, moj pogled je traži.
Srce je moje traži, a ona nije uza me.

Ista noć u bijelo odijeva ista stabla.
Ni mi, od nekada, nismo više isti.

Više je ne volim, sigurno, ali koliko sam volio!
Moj glas je tražio vjetar da takne njeno uho.

Drugome. Pripast će drugome. Kao prije mojih cjelova.
Njen glas i jasno tijelo. Njene beskrajne oči.

Više je ne volim, zaista, no možda je ipak volim?
Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug.

I jer sam je u noćima poput ove držao u naručju,
duša je moja nesretna što ju je izgubila.

Iako je to posljednja bol koju mi zadaje
i posljednji stihovi koje za nju pišem.
u prevodu doticnog kasapine zvuci
:Ljubavna priča

Mogao bih pisati stihove još tužnije ove noći...
Napisati, na primer: Noć je osuta zvezdama i u daljini cvokoću zvezde.

Noćni vetar bludi po polju i peva...
Mogao bih pisati stihove još tužnije ove noći.

Voleo sam je, a ponekad i ona je volela mene.
U noćima kao što je ova, bila je u mom zagrljaju.

Toliko je puta poljubih pod beskrajnom kapom nebeskom.
Volela me je, a ponekad, voleo sam i ja nju.

Ko ne bi voleo te oči krupne i sigurne?
Mogao bih pisati stihove još tužnije ove noći,
i misliti kako je nemam i kako je izgubih...

Slušam beskrajnu noć, bez nje još beskrajniju,
a stih pada na dušu kao na livadu rosa...

Šta mari što moja ljubav ne mogaše da je sačuva?
Noć je osuta zvezdama, a ona samnom nije.

To je sve. U daljini nečija pesma. U daljini...
Moja duša se ne miri s tim što sam je izgubio.

Kao da je žele privući, moje je oči traže,
srce je moje traži, a ona samnom nije...

Ista je noć u kojoj se isto drveće belasa...
Mi nekadašnji, već nismo ono što besmo...

Već je ne volim sigurno, al` kako je voleh...
Moj glas je tražio vetar da bi joj do uha stigao...

Već je ne volim... sigurno, ali je i volim... možda?
U noćima kao što je ova, bila je u mom zagrljaju.

Moja se duša ne miri s tim da sam je izgubio,
mada je ovo poslednji bol koji mi nanosi,
i ovo poslednje reči koje joj upućujem...

(Pablo Neruda)
hajde,od polovine i da kazes.
ali pocetak:eek:
Mogao bih pisati stihove još tužnije ove noći...:neutral:
cvokocu zvezde:neutral:
na nivou bijelog dugmeta.
i dalje nisa ni citala,pod steresom sam.
I sad nista ne citam,jer sa pod stresom.
 

Back
Top