Godina u kojoj mi se desila gomila lepih stvari i gomila ruzhnih stvari.
Pamticju jednog prelepog i prepametnog dechka s kojim mi je na mahove bilo prelepo, a zbog kog sam vishe vremena bila zheshcje ubedachena. Celu godinu. I josh me drzhi...
Pamticju najbolju shkolsq godinu, najbolje drushtvo, najbolje zezanje.
Poslednji dan shkole i fenomenalna zhurka u celom gradu.
Matursko veche. Rekoshe mi da izgledam kao Hermiona na Bozhicjnom balu. Dakle, ruzhno pache postalo labud.

Najbolji sex u zhivotu.
Extra odradjen prijemni, upisan fax, odushevljenje i entuzijazam.
Splasnucje entuzijazma kad sam pochela da idem na isti.
Opushteno leto. Nishta posebno, ali bilo je lepo.
Onda su samo odjednom doshli oblaci i leto je propalo, i svashta neshto je propalo i josh uvek nisam uspela da se sastavim.
Selidba u Beograd, nema ogranichenih izlazaka, nema nikakvih ogranichenja
I bash mi sinocj reche drugarica da sam mnogo smirenija nego ranije i da nekako odishem smirenoshcju. (=
Silom prilika, rastanak sa dragim ljudima i saznanje da taj rastanak nikad necje biti PRAVI. I nije. I srecjna sam zbog toga.